Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Šerif u Šervudskoj šumi

Objavljeno prije

na

U septembru 2001. godine, grupa crnogorskih novinara boravila je u Vašingtonu. Jedne večeri, u bašti nekog od brojnih kafića u Džordž taunu, poveli su sa domaćinima – analitičarima u Klintonovoj administraciji – raspravu da li je vlast Mila Đukanovića zaslužila bezrezervnu podršku SAD, i pored brojnih sumnji o umiješanosti u šverc, korupciju, kriminal i ratne zločine. Jedan od najbližih saradnika Medlin Olbrajt, zadužen za kreiranje američke politike na Balkanu, zaključio je razgovor pitanjem: ,,Znate li Vi priču o Robin Hudu?” Skoro deset godina kasnije, iz Notingema (čitaj – Vašingtona) stižu šerifi kako bi osiromašene stanovnike Šervudske šume spasili gladi i bijede. Robin Hud se sprema na bjekstvo, kako bi izbjegao političko vješanje. Ostali, uglavnom, nemaju izbora osim da čekaju.
A kriza koju trpimo biće teža, suština je preliminarnog zaključka misije MMF-a nakon desetodnevnog boravka u Podgorici. Gosti iz Vašingtona su nam, istovremeno, predočili da crnogorske ekonomske nevolje nijesu kratkotrajna posljedica ,,prelivanja” globalne krize, već rezultat strukturnih ekonomskih poremećaja kojima je, u najvećoj mjeri, kumovala vlast dozvolivši da se nepovratno izgube i vrijeme i novac iz godina vrtoglave privredne ekspanzije.
,,Stiče se utisak da je razvoj događaja iz 2009. potvrdio sumnje, koje su stidljivo iznošene, o održivosti prošlog rasta u Crnoj Gori”. Tako glasi prva rečenica Izvještaja objavljenog na sajtu Centralne banke Crne Gore. Tezu potkrjepljuju ,,preliminarne procjene” misije MMF-a: crnogorski BDP je prošle godine pao za sedam odsto (,,oštriji pad nego bilo gdje drugdje u regionu”, navodi se), ukupna zaposlenost je pala za 15 procenata – uključujući i stranu radnu snagu; a budžetski deficit i javni dug su se popeli na 39 procenata BDP-a. Slijedila je konstatacija “da ima malo znakova brzog oporavka”, uz procjenu da će BDP i ove godine nastaviti da pada, doduše, samo dva odsto.
Odmah je primijećeno: svaki od navedenih podataka (procjena) znatno je gori od onoga što su crnogorskoj javnosti saopštavali ovdašnji zvaničnici. Ipak, iznijeto je, po svoj prilici, najviše iznenadilo visokopozicionirane članove Vlade Crne Gore. Nijesu tako planirali.
Prije nepunih petnaest dana potpredsjednik Vlade i ministar finansija Igor Lukšić nam je iz Vašingtona, nakon što se sa premijerom Milom Đukanovićem sastao sa izvršnim direktorom MMF-a Dominikom Štros-Kanom, objašnjavao strategiju po kojoj će Crna Gora doći do neophodnih kredita: ,,Mi koristimo trenutak ekonomske krize da intenziviramo komunikaciju sa Svjetskom bankom i MMF-om i tako dobijemo dobru preporuku za saradnju i sa komercionalnim sektorom”.
Ispostavilo se da su ocjene i preporuke MMF-a takve da, vrlo vjerovatno, više ne postoji komercijalna banka ili privatni investitor koji će, u ovom trenutku, svoj novac povjeriti Vladi Crne Gore. Pod uslovom da vlasnik novca nije na Interpolovoj potjernici, pa mu trebaju novi pasoš i par sigurnih skrovišta sa pogledom na more.
U Ministarstvu finansija su brzo shvatili razmjere štete koju bi im mogao pričiniti izvještaj MMF-a i sve ono što je u ime ove organizacije novinarima predočio šef misije Gervin Bel. Zato su, u jednom od najdužih saopštenja u istoriji ovog Ministarstva, spočitali ekspertima MMF-a da su ,,mnoge podatke naveli netačno, a neke dobre prećutali”.

,,MMF u izvještaju nije uvažio napore Vlade Crne Gore na smanjenju tekuće potrošnje, mjere štednje, rebalans i budžet za ovu godinu”, požalili su se crnogorskoj javnosti iz Ministarstva finansija. Za žalbe je, međutim, kasno. O Međunarodnom monetarnom fondu možemo misliti što god hoćemo. Nije tajna da su njihove ekonomske terapije često pacijente dovodile u gore stanje nego što su bili na početku liječenja. Ali, ono što im se ne može osporiti jeste status globalnog dijagnostičara ekonomskih problema. MMF je taj čiji se nalaz ne dovodi u pitanje.

Ministar Lukšić to zna. Zato je uporno odbijao zahtjeve da državne finansije stavi na pregled konzilijuma iz Vašingtona. Pristao je tek kada je nestalo novca.

Tim MMF-a je predočio i terapiju koju će od pacijenta zahtijevati u slučaju da mu se ovaj obrati za finansijsku infuziju. Po principu ljutu travu na ljutu ranu predlaže smanjenje javne potrošnje tako što će se: smanjiti broj zapošljenih koji platu primaju iz državne i opštinskih kasa, preostalima smanjiti zarade i prava iz Zakona o radu, povećati poreze, odložiti planirane infrastrukturne investicije, odložiti vraćanje duga pokradenim deviznim štedišama i penzionerima, smanjiti sredstva namijenjena za pomoć ovdašnjoj privredi…

Ministar Lukšić može da bira. Da li će odbiti bolnu ponudu rizikujući državni bankrot? Ili će prihvatiti aranžman koji podrazumijeva da će mnogi biti gladni, ali da niko neće umrijeti od bijede? Treća mogućnost je da podnese ostavku. Može je obrazložiti time što su se sve njegove analize, najave i procjene od početka ekonomske krize do danas pokazale pogrešnim. Može nam reći kako, za razliku od Crne Gore, on nije u poziciji da mora izvršavati naloge MMF-a, pa neće raditi ono čemu se suštinski protivio do samog početka. Na kraju, može parafrazirati doskorašnjeg kolegu Sretena Škuletića pa ustvrditi reći kako međunarodne institucije – od MMF do DEA – nijesu shvatile reformski kapacitet projekata koje su zagovarali on i premijer Đukanović.

Ono što Lukšić može, njegov kolega potpredsjednik Vlade Vujica Lazović neće. On se javno protivi aranžmanu sa MMF uz obrazloženje da bi, prihvati li ga, Vlada imale svezane ruke u vođenju ekonomske politike (kamo sreće da smo joj ih mi uspjeli svezati prije nego što smo dospjeli u ovu poziciju). ,,Ako uđemo u aranžman sa MMF-om, gubimo sve instrumente makroekonomske i ekonomske samostalnosti u smislu vođenja jasne ekonomske politike”, kaže Lazović otkrivajući – njega ne brine stepen krize koja pogađa Crnu Goru, koliko mogućnost da bi mu ovlašćenja mogla biti smanjena, a rad kontrolisan.

Na vrhu piramide, premijer šuti. Ili je on već rekao svoje najavljujući, krajem prošle godine, mogućnost da se prije isteka mandata još jednom povuče iz izvršne vlasti. Moglo bi se pokazati da se datum te najave podudara sa momentom kada su u Vladi konačno shvatili da bez pomoći MMF-a ne mogu riješiti probleme koje su proizveli.

Nije za vjerovati kako će premijer dobrovoljno prihvatiti da bude stečajni upravnik države i pod patronatom MMF-a provodi sve neophodne reforme od kojih su njegove vlade bježale sve ove godine. Od izgradnje državnih institucija, preko prestrukturiranja velikih državnih preduzeća, do ukidanja uspostavljenih monopola uz kupovinu socijalnog mira i političkih glasova. Uz pomoć raznoraznih tranzita i reeksporta, sumnjivim privatizacijama ili rasprodajom nacionalnih resursa.

Drugo je pitanje – treba li Đukanoviću dozvoliti da ode i drugima ostavi da peru njegov prljavi veš? Jer, da citiramo premijerovog poslovnog partnera Veselina Vukotića, ,,u ekonomiji nema besplatnog ručka”. A Crnoj Gori račun upravo stiže.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo