Dnevnik Pobjeda kome je država većinski vlasnik sa 84,7 odsto kapitala naći će se tokom 2010. godine na tenderu za privatizaciju. To je za Monitor potvrdio Željko Rutović, pomoćnik ministra kulture, medija i sporta. „Vlada Crne Gore je na sjednici od 17.decembra 2009. godine donijela Odluku o planu privatizacije za 2010. godinu kojim je, pored ostalog, predviđeno da se nastavi sprovođenje tendera za N.I.G Pobjeda a.d.”, kaže on. VLASNIŠTVO I NEZAVISNOST: To će biti treći pokušaj da se privatizuje ova novina. Pobjeda je još Zakonom o medijima donešenim krajem 2002. godine trebala da raskine sa državnim vlasništvom, jer „država, jedinica lokalne samouprave i pravno lice koje je većinski u državnoj svojini… ne može biti osnivač medija”.
To zakonsko rješenje donijeto je kako bi se zadovoljili međunarodni standardi.
„Pravilo je da su novine u privatnom vlasništvu, a elektronički mediji mogu biti javni”, kaže za Monitor Stjepan Malović, profesor novinarstva na zagrebačkom univerzitetu i na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. „Sigurno je da državno vlasništvo ne jamči potrebnu nezavisnost uređivačke politike, pa takvo rješenje ne ide u prilog razvijanja slobodnih medija koji će služiti interesima javnosti, a ne vladajućima”, kaže Malović. On objašnjava: „U posljednje vrijeme ozbiljno se razmišlja i o tome da se javni servis osigura ne samo u elektroničkim medijima, već i u tiskanim, jer su tabloidizacija i profitni interes u manje razvijenim zemljama u potpunosti uništili nekadašnje ozbiljne, kvalitetne dnevne novine”. Ali, kaže on, to nikako ne znači da štampani mediji smiju ostati državno vlasništvo.
MALO KAŠNJENJE: Kao krajni rok za transformaciju Pobjede Zakon je bio propisao 24. novembar 2003. godine. U novembru te godine, tadašnji direktor Radojica Luburić, je pojašnjavao da je ,,svojinska transformacija u toku”, i da „mora biti postupna”. Nije precizirao da li je urađena procjena vrijednosti tog preduzeća, niti program svojinske i upravljačke transformacije.
Desilo se samo to da se Pobjeda, zvanično, 2004. godine prestala finansirati iz državnog budžeta.
Pomoćnik ministra Željko Rutović kaže da se dnevnik po Zakonu nije mogao ugasiti: „Zakon o medijima u članu 47 propisao je obavezu svojinske i upravljačke transformacije pravnih lica koja obavljaju novinsko-izdavačku djelatnost čiji je osnivač država ili jedinica lokalne samouprave, kao i da troškove transformacije treba da pokrije osnivač”. Ostali printani mediji u vlasništvu države i lokalnih samouprava mahom su ugašeni. Pobjeda je transformisana u akcionarsko društvo tek 29. decembra 2005. godine. Većinski vlasnik bili su državni fondovi sa 71,6 odsto akcijskog kapitala. Država nije ni pokušala da privatizuje Pobjedu u zakonskom roku.
Takva odluka je bila motivisana političkim interesima smatra Željko Ivanović, jedan od osnivača i direktor dnevnog lista Vijesti.
On za Monitor kaže: ,,Iako se Vlada obavezala pred Savjetom Evrope da će privatizovati Pobjedu, ona to nije učinila. Dva su razloga – prvi je da ne želi da se odrekne sredstva propagande, pa zloupotrebljava tu novinu za partijske i lične potrebe čelnika vladajuće stranke. Drugo – vrh vlasti želi da preko Pobjede poremeti tržišne uslove u Crnoj Gori na polju štampanih medija i izazove haos koji bi onda ugrozio listove koji žive samo od tržišta.”
PROPALE PRIVATIZACIJE: Formalnu odluku da se krene sa privatizacijom Pobjede Vlada je donijela tek sredinom 2007. Raspisivanju tendera prethodila je vanredna Skupština akcionara (22. oktobar) na kojoj je donijeta odluka da se dug Pobjede prema državi od 1,9 miliona eura pretvori u akcijski kapital. Tako je država postala vlasnik 76,5 odsto Pobjede.
Mjesec kasnije, 20. novembra 2007. godine, raspisan je tender za privatizaciju 51 odsto akcija Pobjede u državnom vlasništvu. Nije objašnjeno zbog čega je Vlada namjeravala da u svom posjedu zadrži skoro četvrtinu akcija, pošto se sličnog principa nije držala kada su privatizovana neka od najvažnijih crnogorskih preduzeća: Jugopetrol, Telekom, KAP. I zašto je opet kršen član 7 Zakona da država ne može biti vlasnik štampanih medija.
Tendersku dokumentaciju otkupila je samo njemačka kompanija WAZ, ali do isteka tenderskog procesa, koji je na njihov zahtjev produžen za 30 dana, nijesu predali ponudu za kupovinu Pobjede. Nezvanično WAZ je od trgovine odustao zbog nagomilanih dugova tog dnevnog lista. Pobjeda je krajem 2007. godine, prema tvrdnjama Branka Vujovića, tadašnjeg direktora Agencije za prestrukturiranje privrede a sadašnjeg ministra ekonomije, samo državi dugovala 2, 67 miliona eura na ime neizmirenih poreskih obaveza. Rješenja o odloženom plaćanju poreza potpisivao je ministar finansija Igor Lukšić.
Jedna od prepreka za privatizacije Pobjede bio je i kolektivni ugovor koji je garantovao otpremnine u iznosu i do 35 hiljada eura. Višak zaposlenih u Pobjedi, prema različitim procjenama je između 150 – 200 radnika, za što bi kupac morao izdvojiti višemilionski iznos.
PREPREKE I TENDERI: Najave za novi tender krenule su u maju 2008. Krajem jula raspisan je novi tender. Jedinu ponudu dostavila je austrijska kompanija Ost Holding GmbH, stopostotno vlasništvo njemačke medijske grupe WAZ. Ponudila je četiri miliona eura za akcije i investicije od 3,4 miliona u narednih pet godina. Pregovori su trajali do kraja marta 2009. godine kada je ponuda povučena ,,zbog globalne ekonomske krize”.
Dugovi Pobjede su se u međuvremenu nagomilali. A Vlada odlučuje da učvrsti pozicije u tom mediju.
U proljeće 2009. godine usvojen je Model finansijskog restrukturiranja Pobjede prema kome je njen dug od skoro 5,8 miliona eura pretvoren u državne akcije. Vlada je novcem poreskih obveznika izmirila Pobjedin dug prema Prvoj banci koji je 30. aprila prošle godine iznosio 984.117 eura. Istovremeno, anulirana su i Pobjedina dugovanja prema državi u iznosu od 4,8 miliona. Vlada je, uz to, obećala državne garancije za novo zaduženje Pobjede u iznosu od 2,97 miliona eura.
U isto vrijeme, revizori konstatuju da je na kraju 2008. godine akcijski kapital Pobjede nominalno vrijedio 10,99 miliona eura, dok je gubitak društva u tom trenutku bio 11, 6 miliona eura.
Rutović za Monitor komentariše: „Nakon neuspjelog procesa privatizacije Pobjeda je nastavila sa procesom sveobuhvatnog organizacionog, kadrovskog, finansijskog i tehničko-tehnološkog restrukturiranja”.
Zakon o medijima propisuje da članovi upravnih i nadzornih odbora medijskih kuća ne mogu biti poslanici, funkcioneri političkih stranaka ili vladini funkcioneri. Ali ni ta odredba zakona nije poštovana. Za predsjednika UO Pobjede prošle godine izabran je Predrag Sekulić, politički direktor DPS-a i šef poslaničkog kluba te partije. Za članove UO izabrani su Milorad Katnić, pomoćnik ministra finansija, Vesko Garčević, politički direktor Ministarstva inostranih poslova i Mensud Grbović, član GO SDP-a. Za glavnog i odgovornog urednika Pobjede izabran je Srđan Kusovac, dotadašnji savjetnik premijera Mila Đukanovića.
NELOJALNA KONKURENCIJA: Da imenovanje političkog direktora vladajuće partije nije u skladu sa zakonom potvrdio je i sam Sekulić uz objašnjenje da se „ne može sve urediti zakonom”. ,,Zakon je prekršen onoga trenutka kada nije bilo zainteresovanih za privatizaciju Pobjede”, kazao je. Slučaj Pobjede je nezabilježen slučaj nelojalne konkurencije na tržištu Evrope, komentariše odluku Vlade Mladen Milutinović, v.d direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Dan. „Time što su Pobjedi otpisana dugovanja, a za ostale takve pomoći nema jasno je da Vlada favoriuzuje taj mediji” kaže Milutinović za Monitor.
„Najgore je što je kreator te nelojalne konkurencije država koja bi trebala da se bavi sprečavanjem nelojalne konkurencije i obezbjeđenjem tržišnih i podjednakih uslova za sve” ističe Željko Ivanović. On napominje: „Kada bi Vijesti ili Dan imali takve dotacije, novinu bi dijelili džabe a marketing bi bio upola jeftiniji”.
Pobjedini konkurenti na crnogorskom tržištu dnevne štampe smatraju da je ovaj list favorizovan od strane države i kada su u pitanju prihodi koji se ostvaruju od reklama. „Zbog pritiska države značajan broj kompanija, bilo da su privatna ili javna preduzeća, moraju da se oglašavaju u Pobjedi i to na taj način što dio budžeta za oglašavanje za Vijesti ili Dan preusmjeravaju Pobjedi”, tvrdi Ivanović.
Srđan Kusovac, glavni i odgovorni urednik Pobjede međutim kaže da je: ,,Pobjeda tržišni subjekat koji posluje kao i svaki drugi, bez olakšavajućih okolnosti nego, čak uz otežavajuće okolnosti – potpunu javnost rada, uz plaćen svaki cent poreza i doprinosa”.
Evidentno je da su oglasi o javnim nabavkama, pozivi za tendere koje raspisuju ministarstva, vladine agencije i državna preduzeća velikim dijelom preusmjereni na Pobjedu, iako je čitanost tog lista mnogo manja od druge dvije dnevne novine. Prema istraživanju koje je krajem prošle godine uradila Agencija za istraživanje javnog mnjenja i ispitivanje tržišta Defakto konsaltansi – Vijesti čita 29, Dan 24, a Pobjedu 16 odsto ispitanika.
IZUZETAK OD PRAVILA: Prema podacima koje je uredništvo Pobjede objavilo u tom listu, Pobjedini prihodni od reklama u prvih devet mjeseci prošle godine bili su 434 hiljade eura, a za prethodnu godinu 777 hiljada eura. Prihodi od oglašavanja, što u slučaju Pobjede uglavnom znači čitulje i umrlice, u prvih devet mjeseci 2009. godine bili su znatno veći – 1,1 miliona eura, odnosno 1,6 miliona prethodne godine.
,,U 2008 godini, koja je bila najuspješnija u istoriji Vijesti ukupan prihod od marketinga bio je 3,4 miliona eura a u prvih devet mjeseci ove godine 1,9 miliona eura”, kaže Ivanović, praveći paralelu između marketinških prihoda Pobjede i Vijesti: ,,Da ima tržišne ekonomije oni ne bi mogli imati ni polovinu ovog prihoda od reklama”. Milutinović i Ivanović se slažu da njihovi mediji zbog toga trpe veliku štetu.
Samo u posljednjih nekoliko godina na ime oprosta i otkupa dugova iz budžeta Pobjeda je dobila 7,7 miliona eura. Dodaju li se tome i obećane Vladine garancije za kreditno zaduženje od skoro tri miliona eura, proizilazi da je Pobjeda poreske obveznike Crne Gore u periodu od 2004. do danas koštala skoro 11 miliona eura.
Subvencije države nijesu protivne samo Zakonu o medijima, već i antimonopolskim aktima i sporazumima koje je Crna Gora prihvatila posljednjih godina, usklađujući svoje zakonodavstvo sa evropskim. Prema Zakonu o kontroli državne pomoći, usvojenim 2009. godine zabranjuje se svaka finansijska podrška kojom se narušava slobodna konkurencija. Tim se Zakonom nedavno pravdao potpredsjednik Vlade Igor Lukšić nakon što je negativno odgovorio na zahtjev privatnih štampanih medija da im država, po ugledu na sličan slučaj u Srbiji, olakša poziciju poslije prošlogodišnjeg bankrota velikog novinskog distributera koji je crnogorskim štampanim medijima ostao dužan blizu milion eura.
Zabranjuje se, dakle, svaka pomoć države štampanim medijima. Samo se Pobjeda izuzima.
Tri novine dva svijeta
O razlikama u izvještavanju između crnogorskih dnevnih novina mogla bi se napisati opširna studija, ali to nije tema našeg istraživanja koje se bavilo prije svega implementacijom zakonskih rješenja. Ali, za ilustraciju uređivačkih politika donosimo naslove koji se odnose na dva događaja iz ovog mjeseca. Izvještaji sa konferencije za štampu ekspertskog tima MMF-a dati su na naslovnim stranama sva tri lista: Pobjeda: Uz korekcije dobri izgledi ekonomije Dan: MMF-u se ne dopada što privreda propada Vijesti: BDP pao najviše u regionu Rezultate lokalnih izbora na Cetinju, koje je bojkotovao dio opozicije, državne i privatne dnevne novine su komentarisale naslovima na bitno drugačiji način: Pobjeda: Cetinje potvrdilo apsurdnost bojkota Dan: Bojkot najveći pobjednik Vijesti: DPS počeo da gubi povjerenje
Milena PEROVIĆ-KORAĆ Zoran RADULOVIĆ (Projekat je podržan od strane Delegacije EU u Crnoj Gori, a svi nalazi su isključivo rezultat istraživanja našeg novinarskog tima)
Odabrana je kompromitovana građevinska firma iz Srbije da gradi najveće infrastrukturne projekte u turističkoj prijestonici Crne Gore. Gemmax gradnja je u javnosti identifikovana kao jedna od kompanija koje su učestvovale u rekonstrukciji Željeznička stanice u Novom Sadu, na kojoj je zbog loše izvedenih radova poginulo 16 osoba. To je izazvalo masovne proteste studenata i građana. Teško da bi firma Danila Bojovića, zbog reakcija javnosti, dobila sličan posao u Srbiji
U razmaku od dvadeset dana, od 20. juna do 1. jula Opština Budva donijela je dvije odluke da dva velika posla vrijedna 23,5 miliona eura dodijeli istom izvođaču. Konzorcijumu koji čine kompanija Gemmax gradnja Doo iz Novog Sada i kolašinska firma Viamont Doo.
Najveći infrastrukturni projekat u istoriji Budve, izgradnja saobraćajnice preko potoka Grđevica – po modelu projektuj i izgradi, za koji je iz budžeta planirano izdvajanje oko 18 miliona eura, dodijeljen je kompaniji Gemmax gradnja iz Novog Sada, nosiocu zajedničke ponude sa procentulanim učešćem od 90 odsto.
Na otvorenom javnom tenderu vrijednom 14.834.710 miliona eura, bez PDV, objavljenom početkom maja stigle su i ponude građevinskih kompanija Bemax i Carinvest, koje nisu prihvaćene. Kompanija Carinvest iz Kotora isključena je iz postupka javne nabavke jer nije dostavila garanciju ponude, dok je Bemax prilikom bodovanja od mogućih 100 bodova od tenderske komisije dobio 99,50 bodova i ispao iz konkurencije.
U maju je objavljen i javni tender za izgradnju gradskih montažnih garaža, takođe po modelu projektuj i izgradi, vrijedan 5,5 miliona eura, na kome je kao najpovoljniji ponuđač ponovo izabran konzorcijum kompanija Bemmax gradnja i Viamont.
Na oba tendera odabran je isti izvođač od strane iste tenderske komisije. Na predlog predsjednice komisije Gordane Kuljače, zaposlene u službi za javne nabavke i članova Nikole Milutinovića i Marka Ilića, zaposlenih u Sekretarijatu za investicije, konačnu odluku o izboru donio je predsjednik Opštine Nikola Jovanović. Obje firme odabranog konzorcijuma prijavile su na tenderu čitav niz podizvođača, specilalizovanih za poslove koje su dobili.
Dodjela jednog od najvrednijih infrastrukturnih poslova u Budvi konzorcijumu koji predvodi Gemmax gradnja otvara mnoga pitanja. Vlasnik i direktor Bemmax gradnje je srbijanski biznismen Danilo Bojović, blizak vladajućoj SNS u Srbiji. Gemmax gradnja je u javnosti identifikovana kao jedna od kompanija koje su učestvovale u rekonstrukciji Željeznička stanice u Novom Sadu, na kojoj je zbog loše izvedenih radova poginulo 16 osoba. To je događaj koji je u potpunosti promijenio političku situaciju u Srbiji i izazavao masovne proteste studenata i građana širom zemlje. Koji je, između ostalog, primorao tadašnjeg premijera Srbije Miloša Vučevića da podnese ostavku na tu funkciju.
Ovaj visoki funkcioner SNS-a blizak je prijatelj nekadašnjeg predsjednika Opštine Budva Mila Božovića, kojeg je podržao u izbornoj kampanji za lokalne izbore 2022. u Budvi. Mjesec dana uoči izbora Vučević je boravio u zvaničnoj posjeti Budvi, gradu pobratimu sa Novim Sadom, gdje je u nizu prigodnih događaja podržao kandidaturu Budve za Evropsku prijestonicu kulture 2028. i Božovića na predstojećim izborima.
„Želim da dam punu bezrezervnu podršku mom prijatelju Milu Božoviću sa željom da odgovorno i sigurno vodi Budvu i u naredne četiri godine“… govorio je Vučević. Tada su građani Budve upoznati sa velikim projektima koji će biti realizovani ukoliko daju povjerenje Božovićevoj opciji. Obećana je izgradnja šetališta Lungo mare, gradske bolnice, uređenje Grđevice, izgradnja garaža, podzemnih i nadzemnih, kulturnog centra, novih vrtića, škola… Ukupno 26 projekata izborne kampanje ili Budva 26, nakon koje je Božović, nosilac liste jedinstvenog Demokratskog fronta, osvojio apsolutnu vlast u Budvi. Nijedan od navedenih projekata nije realizovan.
Oni koji su na razne načine podržali izbornu kampanju očekivali su da dobar dio razvojnih projekata pripadne njima. Hapšenje Božovića zaustavilo je projekte, ali ne i očekivanja sponzora. Nakon četiri godine dug se preko potoka Grđevica i montažnih garaža počeo djelimično vraćati.
Odabrana je kompromitovana građevinska firma iz Srbije da gradi najveće infrastrukturne projekte u turističkoj prijestonici Crne Gore. Taj podatak nije na odgovarajući način vrednovala tenderska komisija Opštine Budva. Nakon nesreće zbog pada nastrešnice teško da bi, zbog reakcija javnosti, firma Danila Bojovića dobila sličan posao u matičnoj zemlji. Ipak, Vlada Srbije je početkom prošle godine, prema navodima Forbsa Srbija, potpisala ugovore s podizvođačima na modernizaciji pruge do Mađarske. Među njima, našli su se i ugovori sa kompanijom Gemmax gradnja iz Novog Sada.
Milionski tenderi koji su pod debelom sjenkom političkih veza i ranijih dugovanja dobili su podršku Jovanovićevih koalicionih partnera sa kojima upravlja Budvom. Demokratska partija socijalista i Evropski savez aminovali su da se poslovi vrijedni 23,5 miliona erua dodijele srpskom biznismenu bliskom SNS-u, pored svih crnogorskih građevinskih firmi. Bez njihove podrške nijedan od brojnih kontroverznih Jovanovićevih projekata ne bi mogao biti realizovan.
Povratak na vlast u Budvi DPS nije iskoristila za promjenu politike koja je kumovala stvaranju OKG koja je uništila turistički grad. Novi predstavnici partije ne pokušavaju da poprave greške i predstave se drugačijim od svojih prethodnika. Rade po staroj matrici, vraćaju kompromitovane kadrove na funkcije u gradskoj upravi, završavaju dugove iz prošlosti iz sumnjivih poslova, aminuju trošenje miliona iz gradskog budžeta bez preispitivanja, sve zarad očuvanja velikog broja fotelja koje im je na ime bezrezervne podrške ustupio predsjednik Jovanović.
Odbornik u lokalnom parlamentu, lider grupe građana Pokret za gradĐorđe Zenović jedan je od rijetkih lokalnih političara koji su se oglasili povodom milionskih tendera. On je kazao kako je kompanija Gemmax gradnja osnovala firmu u Crnoj Gori prošle godine, sa svega tri zaposlena radnika.
„To preduzeće registrovano je u Crnoj Gori prošle godine i imalo je promet od ukupno 17.000 eura i tri zaposlena“, kazao je Zenović. Inače, te montažno-demontažne garaže predviđene su Programom postavljanja privremenih objekata, a Opština Budva je Urbanističko-tehničke uslove za gradnju garaža dobila na osnovu Programa privremenih objekata. Dana 26. maja 2026. godine u Službenom listu je pod brojem 71/2026 objavljena Odluka Vlade Crne Gore o obustavi od izvršenja Programa privremenih objekata, a u stavu 2 te odluke je navedeno da će Vlada u roku od 30 dana od stupanja na snagu odluke isto dostaviti Ustavnom sudu na odlučivanje, što znači da Program privremenih objekata više nije na pravnoj snazi. Samim tim ni urbanističko-tehnički uslovi više ne važe i na osnovu njih se ne može započeti gradnja. Ukoliko bi se započela gradnja to bi bio dovoljan osnov za krivičnu odgovornost zbog gradnje bez građevinske dokumentacije“, naveo je Đorđe Zenović
Montažne garaže koje su predmet pomenutog tendera, planirane su na dvije lokacije u strogom centru Budve. Jedna na atraktivnoj lokaciji Trga slobode, ispred hotela Merit i druga u blizini hotela Mogren.
Važećim Detaljnim urbanističkim planom DUP Budva centar na ovim lokacijama nije predviđena gradnja nadzemnih montažnih garaža, već podzemnih, iznad kojih je planirano uređenje javnog prostora. Obje lokacije nalaze se na stotinak metara od Starog grada, pa nije jasno na osnovu kojih urbanističkih planova uređenja centra Budve predsjednik Jovanović sa saradnicima donosi ovakve odluke i na osnovu kojeg plana opština može izdavati validne urbanističko-tehničke uslove za postavljanja garaža. Opština nije ni valsnik zemljišta na kojem su garaže planirane, već privatna i pravna lica.
Raspisivanje javnog tendera za posao vrijedan 5,5 miliona eura bez obezbijeđene lokacije i planske dokumentacije liči na veliku obmanu građana. Ili je u pitanju pokušaj pravdanja pred političkim povjeriocima.
Savjet za privatizaciju se, ispada, nikada nije bavio svojim nadležnostima iz privatizacionog ugovora sa Daraganom Brkovićem. U dokumentu Savjeta od 18. juna 2026. godine, u koji je Monitor imao uvid, navodi se da Savjet nema, osim aneksa osnovnog privatizacionog ugovora, nikakvu dokumentaciju o investicionim ulaganjima Brkovića. Ćutanje sadašnje vladajuće većine na sistematska kršenja tog privatizacionog ugovora i još glasnije ćutanje pravosuđa, kao i multimilionska šteta razlog su za ozbiljnu zabrinutost
Kada se decembra 2007. Vektra Montenegro biznismena Dragana Brkovića dočepala 59.45 odsto akcija državnog Hotelsko turističkog preduzeća (HTP) Boka, Vlada se pohvalila da je našla strateškog investitora. Radilo se biznismenu koji je u okolnostima ratnih i švercerskih 90-ih zgrnuo ogromno bogatstvo. Od nekadašnjeg majstora za popravku auspuha je postao najveći povjerilac Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) kome se dugovalo preko 60 miliona dolara. Njegovo kumstvo sa šefom režima Milom Đukanovićem je bila čista slučajnost, uvjeravali su javnost tada. Brković je u paketu dobio hotelske komplekse Plaža, Tamaris i Igalo, zemljište i ruševine hotela Boka i restoran Žanjice na poluostrvu Luštica. Po preuzimanju državne imovine za 22.2 miliona eura Brković je rekao da „vjeruje da je ovo, do sada, najbolja privatizacija u turizmu” i će biti „pouzdan partner Vladi i Crnoj Gori”.
Naknadnom analizom Brković je navodno utvrdio da će njegova investicija od 64 miliona zapravo biti „viša od 200 miliona”. Mjesec dana kasnije je najavljeno da će „svi hoteli… HTP Boka biti srušeni i do kraja 2010. ponovno izgrađeni na nivou hotelskog standarda od pet zvjezdica”. Herceg Novi će biti centar elitnog turizma, govorio je predsjednik Borda direktora Vektra Boke Mihailo Banjević i bivši rukovodilac KAP-a. Banjević je tada najavio da će Vektra sljedećih nekoliko godina izgraditi 200.000 kvadrata u koje će uložiti čak 360 miliona eura. Nakon što je još onda postalo jasno da su stotine miliona investicija bile prazna priča, Đukanović je uvjeravao javnost da su priče o neuspjehu Vektra Boke „najobičnije politikanske konstrukcije iza kojih ne stoji ni zrnce istine”. Navodno je bila kriva njegova država koja nije „blagovremeno stvorila pretpostavke za početak investicionog ciklusa” i da će, ako Brković ne ispuni dogovoreno, Vlada dovesti drugog investitora.
Po privatizacionom ugovoru, investicioni ciklus i poštovanje ugovora je trebao pratiti Savjet za privatizaciju koji će imenovati osobu ili komisiju (Kontrolora) za nadziranje ispunjenja obaveza Vektre Montenegro.
Savjet za privatizaciju se izgleda nikada nije bavio svojim nadležnostima iz privatizacionog ugovora. U dokumentu Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, kako se Savjet sada zove, od 18. juna 2026. godine, u koji je Monitor imao uvid, na drugoj strani se navodi da Savjet nema, osim aneksa osnovnog privatizacionog ugovora, nikakvu dokumentaciju o investicionim ulaganjima Brkovića. Savjet ne posjeduje niti jednu fakturu, račun, građevinske knjige, dnevnike niti bilo kakvu dokumentaciju investicionog ulaganja na koje se obavezao kum Mila Đukanovića kao strateški partner i investitor. Dalje Savjet upućuje Ellena GroupDanila Matijaševića (manjinski akcionar Vektra Boke – 30 odsto akcija) koja je tražila dokumentaciju, da dokaze o investiranju traži od Privrednog suda i Ministarstva turizma. I onda, kao i sada, Savjet za privatizaciju se nalazio pod predsjednikom Vlade koji je ujedno i predsjedavajući Savjeta.
U rješenju Privrednog suda od 19. maja 2026. odbijen je zahtjev Ellena Group da se dostave informacije o četiri fakture od ukupno 2.45 miliona navodnih ulaganja Vektre Montenegro (u stečaju od 2021. godine) u Vektra Boki u planu reorganizacije kao i druga dokumentacija na osnovu koje su priznavana navodna potraživanja Dragana Brkovića u Vektra Montenegro u stečaju koji je i dalje većinski vlasnik Vektra Boke. Da se radilo o fiktivnim ulaganjima potvdio je i izvještaj revizora Ljiljane Milinović, koja nije mogla pronaći nikakve tragove, ugovore, građevinske dnevnike i knjige o izvođenju kakvih radova u Vektra Boki.
Privredni sud je u obrazloženju odbijajućeg rješenja rekao da „uvidom u spise predmeta nad stečajnim dužnikom Vektra Montenegro utvrđeno je da konkretno tražena informacija… nije sastavni dio spisa predmeta niti sud sa istom raspolaže”. Ko raspolaže ili gdje bi trebala biti dokumentacija priznatih potraživanja od strane stečajnih upravnika i Privrednog suda, ako je uopšte ima, Privredni sud nije odgovorio.
Dan prije Privrednog suda rješenje je donijela i Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) kojim se odbija pokretanje postupka protiv stečajnog upravnika Radojice Grbe u Vektra Montenegru. U prijavi protiv Grbe se navodi da je kao stečajni upravnik predstavljao većinski akcijski kapital u Vektra Boki i da je zadržao postojeći odbor direktora u Vektra Boki sa Draganom Brkovićem, Borisom Brkovićem (sin) i Milićem Popovićem, koji je bio i izvršni direktor. Grba u tome nije vidio nikakav konflikt interesa.
Čak i kada su Brkovići i Popović uhapšeni od strane Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) 27. avgusta 2021. godine oni su ostali na mjestu borda direktora i nastavili primati plate. SDT ih tereti da su tokom plana reorganizacije Vektra Boka „kao odgovorna lica u privrednom društvu, zloupotrijebili svoja ovlašćenja, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za druga pravna lica i da su sredstva kojim je društvo raspolagalo u visini od 5.075 miliona eura koristili protivno njihovoj namjeni”. SDT Brkovića i sinove sumnjiči i za „pranje dijela novca, koji je pribavljen kao protivpravna imovinska korist zloupotrebom ovlašćenja”.
ASK je u obrazloženju odbijanja za pokretanje postupka naveo da je u Vektra Montenegru stečaj uveden 15. januara 2021. a stečajni upravnici su postali javni funkcioneri, tj. definisani kao takvi tek Zakonom o sprječavanju korupcije koji je stupio na snagu 12. juna 2024. godine.
Krivični postupak protiv Brkovića i drugih pred Višim sudom u Podgorici tapka u mjestu, kao i krivični postupak protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i njemu bliskih kumova stečajnih upravnika i ostalih povezanih osoba.
Samo uvođenje stečaja u Vektra Montenegru (15. januar 2021) je bio dovoljan razlog da Savjet za privatizaciju jednostrano raskine ugovor sa Vektra Montenegrom oko preuzimanja HTP Boka. Brković nije investirao 64 miliona kako se obavezao Aneksom ugovora od 30. avgusta 2011. Hoteli su opterećeni hipotekama i dugovima od više desetina miliona eura koji su prebacivani drugim Vektra firmama istog vlasnika iako je Ugovorom predviđeno drugačije.
Kao garanciju za izvršenje posla, Brković se obavezao da dostavi list nepokretnosti kao dokaz o izvršenom upisu hipoteke u korist Vlade na određenim zemljišnjim parcelama i poslovnim prostorima. Tako se Aneksom navodi zemlja od 38.000 kvadrata u Kolašinu (KO Drijenak), poslovni prostor na Žabljaku (KO Žabljak I) površine 242 kvadrata, zemljište od oko 3.5 hiljade kvadrada i još jedan poslovni prostor od 542 kvadrata, sve na Žabljaku. Uvidom u evidenciju Uprave za nekretnine parcelama u Kolašinu ne postoji nikakav teret u korist države dok na zemljštu i nekretnitnama na Žabljaku i dalje stoji teret države uključujući i blokada za poreski dug.
Postavlja se pitanja koliko je zemlja i prostor na Žabljaku i Kolašinu dovoljno obezbjeđenje države za obavezu investiranja 64 miliona u hotelsko-turistički kompleks i ko je napravio takvu procjenu. Osim ovih garanicija koje su date umjesto novčanih garancija, kako je predviđao prvi ugovor iz decembra 2007, Vektra Montenegro je takođe bila dužna dostaviti set blanko mjenica sa klauzulom „bez protesta”, plativih po viđenju i avaliranih od Dragana Brkovića. Ukupna vrijednost svakog godišnjeg seta mjenica je bila 10 miliona eura. U slučaju nedostavljanja seta mjenica od strane Kupca Savjetu za privatizaciju, isti je imao pravo raskida ugovora. Država je kod prijenosa akcija u Centralnoj depoziratnoj agenciji (CDA) na ime kupca takođe stavila teret na akcije kako ih Kupac (Brković) ne bi otuđio ili stavio neki teret na njih. Na berzi i dalje stoji teret. Još je ranije Pokret za promjene tvrdio u parlamentu da je do kraja 2011. između 150 i 200 miliona eura kredita dignuto od strane raznih Brkovićevih firmi umjesto ulaganja u modernizacije i hotelske ekspanzije. Šta je urađeno sa silnim novcima od kredita je pitanje za tužilaštvo i kuma.
Manjinski akcionari Vektra Boke i njihovi pravni tim smatraju da je država trebala prijaviti potraživanje od 64 miliona prilikom uvođenja stečaja u Vektra Montenegro na osnovu garancija koje je dala Brkovićeva firma. Od države do sada nismo dobili jasan odgovor da li će i kako goniti propuštene dobiti i neispunjenje investicije Brkovića.
Do sada iz Savjeta nismo mogli dobiti nikakav odgovor da li je nešto preduzeto da se zaštiti interes Vlade i države i da li je išta od garancija ili mjenica aktivirano kako bi se država makar donekle namirila od štete koju je pretrpila od „investitora” i njegovog kuma. Pustoš u hotelskim kompleksima, blokada računa na preko 10 miliona eura od 2019. godine, neizmirene poreske obaveze i niz krivičnih prijava i potraživanja prevarenih radnika još nisu nagnali Privredni sud da uvede stečaj u Vektra Boku.
Da je dokumentacija o navodnim investicijama i izvlačenjima novca iz Boke isparila dok je kum vladao Crnom Gorom ne bi trebalo biti iznenađenje. Međutim, ćutanje sadašnje vladajuće većine na sistematska kršenja privatizacionog ugovora i još glasnije ćutanje pravosuđa i multimilionska šteta su razlog za ozbiljnu zabrinutost. Hitno kontrolno saslušanje u Skupštini koje su nedavno tražili Vasilije Čarapić (PES) i Bogdan Božović (SNP) tek treba da se zakaže.
Polovina teritorije Crne Gore našla se u Vladinom predlogu područja ekološke mreže Natura 2000, o kom Evropska komisija treba da se odredi do kraja godine. Ekološki aktivisti podržavaju ovaj potez i ističu da je potrebno koncept zaštite približiti svim građanima i pomoći da se Natura 2000 prepozna kao razvojna prilika, a ne kao razlog za zabrinutost
Vlada Crne Gore je protekle sedmice usvojila Informaciju o predlogu područja ekološke mreže Natura 2000, čime je završen jedan od najvažnijih koraka u oblasti zaštite prirode u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Za ulazak u mrežu zaštite predložena je polovina teritorije Crne Gore.
Uspostavljanje Natura 2000 mreže jedna je od ključnih obaveza Crne Gore u okviru Poglavlja 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Riječ je o obavezi koja proizilazi iz Direktive o staništima i Direktive o pticama, dva osnovna propisa EU, na kojima počiva evropski sistem zaštite prirode.
Centar za zaštitu i proučavanje ptica saopštio je da je Vlada Crne Gore napravila jedan od najvažnijih koraka u istoriji zaštite prirode naše države usvajanjem Predloga područja ekološke mreže Natura 2000. Time je, kako kažu, otvoren put ka uspostavljanju evropske mreže najvrednijih područja prirode u Crnoj Gori, koja obuhvata više od polovine kopnene teritorije i najznačajnija morska područja. Ovo, navode, nije samo važan korak na putu ka članstvu u Evropskoj uniji, već odluka koja određuje kako želimo da razvijamo Crnu Goru u decenijama koje dolaze.
Prema usvojenoj informaciji, predložena Natura 2000 mreža u Crnoj Gori obuhvata 58 područja od značaja za Zajednicu na kopnu, 32 područja posebne zaštite za ptice i sedam morskih područja od značaja za Zajednicu.
Kopnena područja zauzimaju 5.220,30 kvadratnih kilometara, odnosno 37,8 odsto kopnene teritorije Crne Gore, dok područja posebne zaštite za ptice pokrivaju 5.104,45 kvadratnih kilometara, odnosno 36,96 odsto kopna. Morska područja obuhvataju 179,37 kvadratnih kilometara, što je oko 7,06 odsto morskog dijela teritorije.
Zbog preklapanja pojedinih područja, ukupan predlog kopnenih i morskih Natura 2000 lokaliteta iznosi 7.219,83 kvadratna kilometra, odnosno 44,15 odsto ukupne kopnene i morske površine Crne Gore. Kada je riječ samo o kopnu, predložena Natura 2000 područja zauzimaju 7.040,46 kvadratnih kilometara, odnosno 50,97 odsto kopnene teritorije države.
Činjenicu da je polovina teritorije Crne Gore u predlogu Natura 2000, ekološki aktivista Aleksandar Dragićević je prokometarisao podatkom da je evropski prosjek 18,6 odsto teritorije: „Poslije Crne Gore najveću pokrivenost ima Slovenija sa 38,1 odsto, pa Hrvatska sa 36,8 odsto. Postajemo Kostarika Evrope”.
On je objasnio da biti dio Natura 2000 ne znači potpunu zabranu aktivnosti kao u nacionalnim parkovima. „Nije zabranjena gradnja, ribarstvo, poljoprivreda i šumarstvo, samo ćemo morati da odlučimo koliki je uticaj i da li može. A čekaju nas i stotine miliona eura sredstava za održivi razvoj”, kazao je Dragićević.
Iz CZIP-a su naveli da Natura 200 predstavlja „okvir koji omogućava da prirodu sačuvamo, a da se istovremeno razvijaju održivi turizam, poljoprivreda, šumarstvo i druge djelatnosti koje donose korist lokalnim zajednicama”.
Ekološki aktivista Darko Saveljić javno je pohvalio ovaj potez Vlade: „Nakon zaštite Tivatskih solila 2008. godine i sjajne saradnje sa Opštinom Tivat i Morskim dobrom; tužne zaštite NP Prokletije, đe je zaštićeno 16, a trebalo je 40.000 hektara, jer je šumska mafija odradila svoj dio posla; nakon zaštite Ulcinjske solane 2019. godine, iznuđene pod pritiskom EU, jučerašnje slanje predloga za evropsku ekološku mrežu Natura 2000 od strane Vlade Crne Gore Briselu najekološkiji je poduhvat države u posljednje četiri decenije. Najekološkiji. I otvara spektakularnu perspektivu za novi razvoj Crne Gore. Natura 2000 ne znači zabranu života, rada i razvoja. Znači pažljivo planiranje i upotrebu prostora. Ni manje ni više. Predsjednik Vlade Crne Gore je ovoga puta u potpunosti uvažio nauku. Red je da ga javno pohvalim, pa što bude“, napisao je Saveljić na svom Fejsbuk profilu.
On je ranije objasnio da Natura 2000 donosi konkretne obaveze: „Neće više biti dovoljno da neko nacrta projekat, obezbijedi političku vezu i pregazi prirodu. Za ono što radimo u ovim područjima moraćemo odgovarati Briselu”. Doao je i da EU nudi i sisteme nadoknada za vlasnike i korisnike zemljišta: „Na primjer, za košenje livada po hektaru u Hrvatskoj se isplaćuje od 110 do 365 eura, a u Slovačkoj i do 450 eura. Dakle, novac za ono što naši ljudi već rade: kose livadu, održavaju pejzaž, čuvaju staništa.”
Predložena mreža obuhvata veliki raspon ekoloških sistema: obalne lagune, estuare, dine, slatinska staništa, mediteranske travnjake, šume, kraške rijeke, kanjone, planinske pašnjake, tresave, pećine, staništa slijepih miševa, područja važna za gmizavce, insekte, ptice i velike zvijeri, kao i morska staništa poput livada morske cvjetnice Posidonia oceanica i podvodnih pećina.
Među predloženim područjima su Orjen, Luštica, Tivatska solila, Lovćen, Buljarica, Bojana, Rumija, Skadarsko jezero, Cijevna, Zeta, kanjon Morače i Mala rijeka, Nikšićko polje, Komovi, Piva, Durmitor i kanjon Tare, Sinjajevina, Bjelasica, Lim, Hajla, Prokletije i druga područja. U morskom dijelu predloženi su Bokokotorski zaliv, Platamuni, Katič, Stari Ulcinj, Trašte, ostrvo Sveti Nikola i Velika plaža sa Adom Bojanom.
Posebno je važno što mreža ne prepoznaje samo velika i poznata područja, već i manje lokalitete, poput pećina, tunela, solila i vlažnih livada. Takva mjesta često nijesu vidljiva široj javnosti, ali mogu biti ključna za opstanak pojedinih vrsta.
Proces još nije završen. Nakon dostavljanja dokumentacije Evropskoj komisiji, predlog će proći kroz postupak stručne evaluacije i moguće dorade. Ako se pokaže da neka vrsta, stanište ili područje nijesu dovoljno zastupljeni u mreži, postoji mogućnost da se predlog koriguje prije finalnog usvajanja, koje se očekuje do kraja godine.
Ekolozi upozoravaju da će najveći test biti upravljanje zaštićenim područjima. Mreža koja obuhvata ovako veliki dio teritorije mora biti dobro objašnjena lokalnim zajednicama, vlasnicima zemljišta, opštinama i privrednim sektorima. Bez toga se Natura 2000 lako može pogrešno razumjeti kao zabrana, umjesto kao sistem u kojem se razvoj usklađuje sa očuvanjem najvažnijih evropskih prirodnih vrijednosti.
„Jednako važan zadatak biće i komunikacija sa građanima. Razumijevanje koncepta Natura 2000 i dalje je veoma nisko, a prisutne su brojne nedoumice i pogrešna tumačenja o tome šta ova mreža predstavlja i kako će uticati na svakodnevni život ljudi”, ističe se u saopštenju CZIP-a.
Posebnu pažnju, kako navode, potrebno je posvetiti stanovnicima ruralnih područja koji žive od poljoprivrede, turizma, šumarstva i drugih djelatnosti povezanih sa prirodnim resursima. Upravo oni treba da budu među prvima koji će dobiti jasne, tačne i pravovremene informacije o tome šta Natura 2000 donosi, koje mogućnosti otvara i na koji način će se sprovoditi. Zato očekujemo da nadležne institucije pokrenu intenzivnu i dugoročnu informativnu kampanju koja će ovaj koncept približiti svim građanima i pomoći da se Natura 2000 prepozna kao razvojna prilika, a ne kao razlog za zabrinutost.
Usvajanje predloga buduće Natura 2000 mreže nije, kako zaključuju, kraj jednog procesa, već početak nove faze u kojoj će zaštita prirode postati temelj održivog razvoja Crne Gore – na korist prirode, ljudi i generacija koje dolaze.
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice