Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Jednakiji od drugih

Objavljeno prije

na

Dnevnik Pobjeda kome je država većinski vlasnik sa 84,7 odsto kapitala naći će se tokom 2010. godine na tenderu za privatizaciju. To je za Monitor potvrdio Željko Rutović, pomoćnik ministra kulture, medija i sporta. „Vlada Crne Gore je na sjednici od 17.decembra 2009. godine donijela Odluku o planu privatizacije za 2010. godinu kojim je, pored ostalog, predviđeno da se nastavi sprovođenje tendera za N.I.G Pobjeda a.d.”, kaže on.  VLASNIŠTVO I NEZAVISNOST: To će biti treći pokušaj da se privatizuje ova novina. Pobjeda je još Zakonom o medijima donešenim krajem 2002. godine trebala da raskine sa državnim vlasništvom, jer „država, jedinica lokalne samouprave i pravno lice koje je većinski u državnoj svojini… ne može biti osnivač medija”.

To zakonsko rješenje donijeto je kako bi se zadovoljili međunarodni standardi.

„Pravilo je da su novine u privatnom vlasništvu, a elektronički mediji mogu biti javni”, kaže za Monitor Stjepan Malović, profesor novinarstva na zagrebačkom univerzitetu i na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. „Sigurno je da državno vlasništvo ne jamči potrebnu nezavisnost uređivačke politike, pa takvo rješenje ne ide u prilog razvijanja slobodnih medija koji će služiti interesima javnosti, a ne vladajućima”, kaže Malović. On objašnjava: „U posljednje vrijeme ozbiljno se razmišlja i o tome da se javni servis osigura ne samo u elektroničkim medijima, već i u tiskanim, jer su tabloidizacija i profitni interes u manje razvijenim zemljama u potpunosti uništili nekadašnje ozbiljne, kvalitetne dnevne novine”. Ali, kaže on, to nikako ne znači da štampani mediji smiju ostati državno vlasništvo.

MALO KAŠNJENJE: Kao krajni rok za transformaciju Pobjede Zakon je bio propisao 24. novembar 2003. godine. U novembru te godine, tadašnji direktor Radojica Luburić, je pojašnjavao da je ,,svojinska transformacija u toku”, i da „mora biti postupna”. Nije precizirao da li je urađena procjena vrijednosti tog preduzeća, niti program svojinske i upravljačke transformacije.

Desilo se samo to da se Pobjeda, zvanično, 2004. godine prestala finansirati iz državnog budžeta.

Pomoćnik ministra Željko Rutović kaže da se dnevnik po Zakonu nije mogao ugasiti: „Zakon o medijima u članu 47 propisao je obavezu svojinske i upravljačke transformacije pravnih lica koja obavljaju novinsko-izdavačku djelatnost čiji je osnivač država ili jedinica lokalne samouprave, kao i da troškove transformacije treba da pokrije osnivač”. Ostali printani mediji u vlasništvu države i lokalnih samouprava mahom su ugašeni.
Pobjeda je transformisana u akcionarsko društvo tek 29. decembra 2005. godine. Većinski vlasnik bili su državni fondovi sa 71,6 odsto akcijskog kapitala. Država nije ni pokušala da privatizuje Pobjedu u zakonskom roku.

Takva odluka je bila motivisana političkim interesima smatra Željko Ivanović, jedan od osnivača i direktor dnevnog lista Vijesti.

On za Monitor kaže: ,,Iako se Vlada obavezala pred Savjetom Evrope da će privatizovati Pobjedu, ona to nije učinila. Dva su razloga – prvi je da ne želi da se odrekne sredstva propagande, pa zloupotrebljava tu novinu za partijske i lične potrebe čelnika vladajuće stranke. Drugo – vrh vlasti želi da preko Pobjede poremeti tržišne uslove u Crnoj Gori na polju štampanih medija i izazove haos koji bi onda ugrozio listove koji žive samo od tržišta.”

PROPALE PRIVATIZACIJE: Formalnu odluku da se krene sa privatizacijom Pobjede Vlada je donijela tek sredinom 2007. Raspisivanju tendera prethodila je vanredna Skupština akcionara (22. oktobar) na kojoj je donijeta odluka da se dug Pobjede prema državi od 1,9 miliona eura pretvori u akcijski kapital. Tako je država postala vlasnik 76,5 odsto Pobjede.

Mjesec kasnije, 20. novembra 2007. godine, raspisan je tender za privatizaciju 51 odsto akcija Pobjede u državnom vlasništvu. Nije objašnjeno zbog čega je Vlada namjeravala da u svom posjedu zadrži skoro četvrtinu akcija, pošto se sličnog principa nije držala kada su privatizovana neka od najvažnijih crnogorskih preduzeća: Jugopetrol, Telekom, KAP. I zašto je opet kršen član 7 Zakona da država ne može biti vlasnik štampanih medija.

Tendersku dokumentaciju otkupila je samo njemačka kompanija WAZ, ali do isteka tenderskog procesa, koji je na njihov zahtjev produžen za 30 dana, nijesu predali ponudu za kupovinu Pobjede. Nezvanično WAZ je od trgovine odustao zbog nagomilanih dugova tog dnevnog lista. Pobjeda je krajem 2007. godine, prema tvrdnjama Branka Vujovića, tadašnjeg direktora Agencije za prestrukturiranje privrede a sadašnjeg ministra ekonomije, samo državi dugovala 2, 67 miliona eura na ime neizmirenih poreskih obaveza. Rješenja o odloženom plaćanju poreza potpisivao je ministar finansija Igor Lukšić.

Jedna od prepreka za privatizacije Pobjede bio je i kolektivni ugovor koji je garantovao otpremnine u iznosu i do 35 hiljada eura. Višak zaposlenih u Pobjedi, prema različitim procjenama je između 150 – 200 radnika, za što bi kupac morao
izdvojiti višemilionski iznos.

PREPREKE I TENDERI: Najave za novi tender krenule su u maju 2008. Krajem jula raspisan je novi tender. Jedinu ponudu dostavila je austrijska kompanija Ost Holding GmbH, stopostotno vlasništvo njemačke medijske grupe WAZ. Ponudila je četiri miliona eura za akcije i investicije od 3,4 miliona u narednih pet godina. Pregovori su trajali do kraja marta 2009. godine kada je ponuda povučena ,,zbog globalne ekonomske krize”.

Dugovi Pobjede su se u međuvremenu nagomilali. A Vlada odlučuje da učvrsti pozicije u tom mediju.

U proljeće 2009. godine usvojen je Model finansijskog restrukturiranja Pobjede prema kome je njen dug od skoro 5,8 miliona eura pretvoren u državne akcije. Vlada je novcem poreskih obveznika izmirila Pobjedin dug prema Prvoj banci koji je 30. aprila prošle godine iznosio 984.117 eura. Istovremeno, anulirana su i Pobjedina dugovanja prema državi u iznosu od 4,8 miliona. Vlada je, uz to, obećala državne garancije za novo zaduženje Pobjede u iznosu od 2,97 miliona eura.

U isto vrijeme, revizori konstatuju da je na kraju 2008. godine akcijski kapital Pobjede nominalno vrijedio 10,99 miliona eura, dok je gubitak društva u tom trenutku bio 11, 6 miliona eura.

Rutović za Monitor komentariše: „Nakon neuspjelog procesa privatizacije Pobjeda je nastavila sa procesom sveobuhvatnog organizacionog, kadrovskog, finansijskog i tehničko-tehnološkog restrukturiranja”.

Zakon o medijima propisuje da članovi upravnih i nadzornih odbora medijskih kuća ne mogu biti poslanici, funkcioneri političkih stranaka ili vladini funkcioneri. Ali ni ta odredba zakona nije poštovana. Za predsjednika UO Pobjede prošle godine izabran je Predrag Sekulić, politički direktor DPS-a i šef poslaničkog kluba te partije. Za članove UO izabrani su Milorad Katnić, pomoćnik ministra finansija, Vesko Garčević, politički direktor Ministarstva inostranih poslova i Mensud Grbović, član GO SDP-a. Za glavnog i odgovornog urednika Pobjede izabran je Srđan Kusovac, dotadašnji savjetnik premijera Mila Đukanovića.

NELOJALNA KONKURENCIJA: Da imenovanje političkog direktora vladajuće partije nije u skladu sa zakonom potvrdio je i sam Sekulić uz objašnjenje da se „ne može sve urediti zakonom”. ,,Zakon je prekršen onoga trenutka kada nije bilo zainteresovanih za privatizaciju Pobjede”, kazao je.
Slučaj Pobjede je nezabilježen slučaj nelojalne konkurencije na tržištu Evrope, komentariše odluku Vlade Mladen Milutinović, v.d direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Dan. „Time što su Pobjedi otpisana dugovanja, a za ostale takve pomoći nema jasno je da Vlada favoriuzuje taj mediji” kaže Milutinović za Monitor.

„Najgore je što je kreator te nelojalne konkurencije država koja bi trebala da se bavi sprečavanjem nelojalne konkurencije i obezbjeđenjem tržišnih i podjednakih uslova za sve” ističe Željko Ivanović. On napominje: „Kada bi Vijesti ili Dan imali takve dotacije, novinu bi dijelili džabe a marketing bi bio upola jeftiniji”.

Pobjedini konkurenti na crnogorskom tržištu dnevne štampe smatraju da je ovaj list favorizovan od strane države i kada su u pitanju prihodi koji se ostvaruju od reklama. „Zbog pritiska države značajan broj kompanija, bilo da su privatna ili javna preduzeća, moraju da se oglašavaju u Pobjedi i to na taj način što dio budžeta za oglašavanje za Vijesti ili Dan preusmjeravaju Pobjedi”, tvrdi Ivanović.

Srđan Kusovac, glavni i odgovorni urednik Pobjede međutim kaže da je: ,,Pobjeda tržišni subjekat koji posluje kao i svaki drugi, bez olakšavajućih okolnosti nego, čak uz otežavajuće okolnosti – potpunu javnost rada, uz plaćen svaki cent poreza i doprinosa”.

Evidentno je da su oglasi o javnim nabavkama, pozivi za tendere koje raspisuju ministarstva, vladine agencije i državna preduzeća velikim dijelom preusmjereni na Pobjedu, iako je čitanost tog lista mnogo manja od druge dvije dnevne novine. Prema istraživanju koje je krajem prošle godine uradila Agencija za istraživanje javnog mnjenja i ispitivanje tržišta Defakto konsaltansi – Vijesti čita 29, Dan 24, a Pobjedu 16 odsto ispitanika.

IZUZETAK OD PRAVILA: Prema podacima koje je uredništvo Pobjede objavilo u tom listu, Pobjedini prihodni od reklama u prvih devet mjeseci prošle godine bili su 434 hiljade eura, a za prethodnu godinu 777 hiljada eura. Prihodi od oglašavanja, što u slučaju Pobjede uglavnom znači čitulje i umrlice, u prvih devet mjeseci 2009. godine bili su znatno veći – 1,1 miliona eura, odnosno 1,6 miliona prethodne godine.

,,U 2008 godini, koja je bila najuspješnija u istoriji Vijesti ukupan prihod od marketinga bio je 3,4 miliona eura a u prvih devet mjeseci ove godine 1,9 miliona eura”, kaže Ivanović, praveći paralelu između marketinških prihoda Pobjede i Vijesti: ,,Da ima tržišne ekonomije oni ne bi mogli imati ni polovinu ovog prihoda od reklama”. Milutinović i Ivanović se slažu da njihovi mediji zbog toga trpe veliku štetu.

Samo u posljednjih nekoliko godina na ime oprosta i otkupa dugova iz budžeta Pobjeda je dobila 7,7 miliona eura. Dodaju li se tome i obećane Vladine garancije za kreditno zaduženje od skoro tri miliona eura, proizilazi da je Pobjeda poreske obveznike Crne Gore u periodu od 2004. do danas koštala skoro 11 miliona eura.

Subvencije države nijesu protivne samo Zakonu o medijima, već i antimonopolskim aktima i sporazumima koje je Crna Gora prihvatila posljednjih godina, usklađujući svoje zakonodavstvo sa evropskim. Prema Zakonu o kontroli državne pomoći, usvojenim 2009. godine zabranjuje se svaka finansijska podrška kojom se narušava slobodna konkurencija. Tim se Zakonom nedavno pravdao potpredsjednik Vlade Igor Lukšić nakon što je negativno odgovorio na zahtjev privatnih štampanih medija da im država, po ugledu na sličan slučaj u Srbiji, olakša poziciju poslije prošlogodišnjeg bankrota velikog novinskog distributera koji je crnogorskim štampanim medijima ostao dužan blizu milion eura.

Zabranjuje se, dakle, svaka pomoć države štampanim medijima. Samo se Pobjeda izuzima.


Tri novine dva svijeta

O razlikama u izvještavanju između crnogorskih dnevnih novina mogla bi se napisati opširna studija, ali to nije tema našeg istraživanja koje se bavilo prije svega implementacijom zakonskih rješenja. Ali, za ilustraciju uređivačkih politika donosimo naslove koji se odnose na dva događaja iz ovog mjeseca.
Izvještaji sa konferencije za štampu ekspertskog tima MMF-a dati su na naslovnim stranama sva tri lista:
Pobjeda: Uz korekcije dobri izgledi ekonomije
Dan: MMF-u se ne dopada što privreda propada
Vijesti: BDP pao najviše u regionu
Rezultate lokalnih izbora na Cetinju, koje je bojkotovao dio opozicije, državne i privatne dnevne novine su komentarisale naslovima na bitno drugačiji način:
Pobjeda: Cetinje potvrdilo apsurdnost bojkota
Dan: Bojkot najveći pobjednik
Vijesti: DPS počeo da gubi povjerenje

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Zoran RADULOVIĆ
(Projekat je podržan od strane Delegacije EU u Crnoj Gori, a svi nalazi su isključivo rezultat istraživanja našeg novinarskog tima)

Komentari

DRUŠTVO

POČELA IZBORNA TRKA U BUDVI: Ima li pomagača sa strane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će u izbornoj kampanji biti nedozvoljenog miješanja u izborni proces sa strane, u vidu pomoći predsjednika Aleksandra Vučića, kao što pojedini mediji najavljuju, za sada nema zvaničnih potvrda. Spekuliše se o zavidnoj finansijskoj podršci i logistici na dan izbora dolaskom pojedinih grupa iz Srbije, poput dešavanja uoči lokalnih izbora u Nikšiću, Herceg Novom, pa i u Budvi, tokom izborne kampanje za lokalne i parlamentarne izbore u avgustu 2020

 

Nakon isteka roka za predaju izbornih lista za prijevremene lokalne izbore u Budvi, koji će se održati 23. oktobra, izborna kampanja uveliko je počela. Ukupno 7 partija ili koalicija učestvuju u izbornoj utakmici za 33 odbornička mjesta. Pravo glasa ima 18.710 Budvana, 630 više nego što je evidentirano na izborima u avgustu 2020. godine.

Prema nezvaničnim informacijama, broj građana koji će glasati na izborima u Budvi iz dana u dan se povećava.  Rok do kada se građani mogu seliti iz opštine u opštinu i upisivati kao stanovnici Budve određen je na 15 dana pred održavanje izbora.

Aktuelni predsjednik Opštine Budva predstavio je listu Demokratskog fronta, čiji je nosilac, pod sloganom „Milo Božović – Budva na prvom mjestu“ – DF (Nova srpska demokratija, Pokret za promjene i Demokratska narodna partija). Na oktobarske izbore DF izlazi bez Socijalističke narodne partije i Prave Crne Gore, stranaka sa kojima je na posljednjim lokalnim izborima osvojio ubjedljivu većinu glasova birača Budve (45 odsto) i 14 odborničkih mandata. Osvojeni glasovi nisu bili dovoljni da DF sam formira vlast, već je ona uspostavljena koalicijom sa Demokratama Crne Gore.

Taj politički savez u Budvi pokazao se veoma neuspješnim. Tokom protekle dvije godine nije potpisan koalicioni sporazum, nije formirana lokalna uprava, što je rezultirao blokadom rada parlamenta i uvođenjem prinudne uprave sa Odborom povjerenika  koji su preuzeli njegovu ulogu. Prvi put u istoriji parlamentarizma u jednoj lokalnoj upravi, poput Budve i Tivta, zakonodavna vlast prešla je u ruke Vladinih činovnika na duži vremenski rok, od aprila do oktobra tekuće godine. To je neslavan epilog vladavine lidera DF-a Marka Bata Carevića, koji je nakon višegodišnjeg trvenja sa drugim parlamentarnim strankama, podnio ostavku na funkciju predsjednika Opštine.

Izbornu listu Demokrata i Demosa predvodiće poslanik Dragan Krapović, nekadašnji predsjednik Opštine Budva. Zajednički nastup dvije stranke vodiće se pod nazivom „Dragan Krapović – Idemo ljudi – Demokrate-Demos“. U prethodnom skupštinskom sazivu ova koalicija imala je 7 odborničkih mjesta.

Iznenađenje ovih izbora svakako je Socijalistička narodna partija, koja na izbore izlazi samostalno. Poslije niza koalicionih izbornih nastupa, zajedno sa partijama sa kojima je dijelila srodne političke stavove, SNP je odlučila da svoju snagu u turističkoj prijestonici odmjeri solo nastupom, sa novim licima na političkoj sceni. Izbornu listu „SNP – Temeljno za Budvu – Vuk Jovanović“, predvodi mladi beogradski glumac sa Svetog Stefana.

Novi pokušaj Demokratske partije socijalista da se vrati u sferu odlučivanja u Budvi ogleda se u okupljanju njenih tradicionalnih koalicionih partnera, stranaka sa kojima je dugi niz godina vršila vlast u najvećoj turističkoj opštini, koja je okončana sa dva uzastopna poraza na biralištima, 2016. i 2020. godine.

Lista „Prava stvar, Koalicija Jedinstveni za Budvu – Dragana Mitrović“, okupila je na jednom mjestu DPS, SDP, SD, GI 21 i Liberalnu partiju. To je ujedno i najšira koaliciona skupina na oktobarskim izborima. Listu predvodi političkoj javnosti nepoznata profesorica u osnovnoj školi u Budvi. Na iznenađenje mnogih nakon turbulentnih izbora za mjesto prvog čovjeka lokalnog DPS-a, na koje je izabran sportista Milan Tičić, koji je drugi na odborničkoj listi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKI SAVJET OSTAJE U NELEGITIMNOM SASTAVU: Evropski put čeka boljeg „šofera“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština Crne Gore ni u drugom glasanju nije izabrala četiri člana Sudskog savjeta, što je bio jedan od ključnih uslova za nastavak EU integracija

 

Crna Gora nema kompletiran Sudski savjet. A to je ključni preduslov za promjene u sudskoj grani vlasti. Pokazalo se, tako, da su proljetošnje najave deblokade pravosuđa bile, najblaže rečeno, preuranjene.

Premijer Dritan Abazović i predsjednik skupštinskog kluba koalicije Crno na bijelo Miloš Konatar formiranje manjinske Vlade, uz podršku „kriminalne“ i „neprijateljske“ Demokratske partije socijalista (DPS), pravdali su pridobijanjem neophodne većine za izbor četiri člana Sudskog savjeta, koje bira Skupština iz reda uglednih pravnika. Kasnije su iste argumente koristili kao opravdanje za žurno izglasavanje i potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Međutim, nijedan od četiri predložena kandidata u parlamentu nije dobio dvotrećinsku većinu, dok je u drugom krugu tropetinsku većinu (49 poslanika) dobio samo penzionisani profesor Pravnog fakulteta Radoje Korać.

Profesor i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić, advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć i advokat Fikret Kurgaš nijesu dobili dovoljan broj glasova, čime je agonija Sudskog savjeta produžena. Korać je dobio 65 glasova poslanika, bez glasa protiv ili uzdržanih. Za Kurgaša je glasalo 47, dok su za Šoća glasala 43 poslanika, tri su bila uzdržana. Profesor Vučinić dobio je 46, uz dva glasa protiv. Zanimljivo je da je Vučinić u prvom krugu glasanja, prije dvadesetak dana, dobio 49 glasova koji bi mu u utorak bila dovoljna za izbor. Ali, poneko se u međuvremenu predomislio. Ili procijenio da mu politički odgovara produbljivanje postojeće institucionalne krize.

Predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović najavila je novi konkurs za popunu upražnjenih mjesta u Sudskom savjetu. ,,Kako nismo izabrali sva četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika pozivam nadležno radno tijelo – Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu da saglasno članu 16a Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, po isteku roka od dva mjeseca, raspiše javni poziv sve do izbora članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika u punom sastavu”, kazala je Đurovićeva na kraju sjednice.

Ugledni pravnici u Sudskom savjetu, koji su izabrani još 2. jula 2014. godine, a koji više od četiri godine rade u neustavnom mandatu, ostaće na funkciji sve do novog postupka ali i raspleta političke krize i ishoda međupartijskog dogovora o budućim kandidatima. Zakon o Sudskom savjetu i sudijama predviđa da ako Skupština izabere manje od četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, žrijeb određuje ko će od njih biti zamijenjen novim članom.

Privremena predsjednica Sudskog savjeta Vesna Simović-Zvicer uoči glasanja apelovala je da je krajnje vrijeme da se izaberu sva četiri člana Sudskog savjeta. „Nama je mandat produžen, evo počela je peta godina, a članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, između ostalih Dobrica Šljivančanin i Ljoro Markić, birani su 2014. Krajnje je vrijeme da se postigne ta potrebna većina. Ako se kojim slučajem to ne desi, mi po Zakonu o Sudskom savjetu i sudijama nastavljamo mandat do izbora novih članova“, kazala je Simović-Zvicer.

I Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori oglasila se uoči glasanja. Pozvali su sve političke aktere da se uključe u širok i konstruktivan dijalog kako bi se izgradio konsenzus i zajedno radilo na usvajanju i implementaciji reformi koje se odnose na EU. „Zabrinuti smo zbog funkcionalnosti institucija i posebno ističemo hitnu potrebu imenovanja sudija Ustavnog suda, članova Sudskog savjeta i Vrhovnog državnog tužioca, kako bi se obezbijedilo pravilno i efikasno funkcionisanje institucija Crne Gore“, naveli su u saopštenju. Uzalud.

Tokom političkih dogovora, Korać je bio načelni predlog DPS-a. Vučinića su predložili iz SDP-a, dok je Bošnjačka stranka insistirala da advokat Kurgaš bude njihov kandidat za Sudski savjet. URA i SNP su tokom dogovora predložili advokata Šoća.

Profesor Branislav Radulović smatra da insitucionalna kriza koja dovodi do blokade rada Ustavom definisanih organa, različitih nivoa i vrsta vlasti, već duže ima hronične, a sada i dramatične obrise jer, kako kaže, „agoniji“ ovih insitucija se ne naslućuje kraj. „Dodatno, obeshrabruju se potencijalni, kredibilni i sa biografijama nesporni kandidati, da uđu u taj proces. Negativno iskustvo profesora Vučinića, utemeljenog i priznatnog pravnika, sa prestižnom biografijom i međunarodnom karijerom odista zabrinjava i dovodi u upit šta su stvarni kriterijumi za izbor i dobijanje povjerenja. Zasigurno sve ovo nije poruka koja ohrabruje, prije svega mlađe naraštaje crnogorskih pravnika i ne uliva nadu da evropske vrijednosti i standardi jesu ili će uskoro biti neupitno vrijednosti i standardi ove generacije crnogorske političke elite“, ocijenio je Radulović.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je veliko razočaranje činjenicom da su poslanici sinoć odlučili da izaberu samo jednog umjesto četiri člana Sudskog savjeta. Iz te nevladine organizacije, na čijem  čelu je Tea Gorjanc Prelević pitaju koji su to razlog poslanici imali da ne izaberu  profesora Vučinića, bivšeg sudiju Evropskog suda za ljudska prava ili advokata i nekadašnjeg ministra Šoća ili advokata Kurgaša.

„Čime su to postojeći članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika zaslužili da i dalje, poslije osam godina ostanu na istim funkcijama – možda izborom Medenice na neustavni 3. mandat? Izborom predsjednika sudova na čak šesti i osmi mandat? Lažiranjem ocjena sa intervjua”, upitali su iz Akcije za ljudska prava.

Poslanici iz Demokratske Crne Gore nijesu glasali ni za jednog od predloženih kandidata. Sa druge strane, DPS, URA, Civis i manjinske partije glasale su za sve kandidate. Predsjednik Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu i poslanik Demokratske Crne Gore Momo Koprivica  kazao je Vijestima da je epilog postupka za izbor članova Sudskog savjeta, posljedica zakulisnih igara DPS-a i GP URA, kao i izostanka dijaloga sa opozicijom.

,,Jednostrano je utvrđena lista predloženih kandidata od strane većine koja je izabrala Abazovićevu Vladu, čime je uskraćena opozicija u mogućnosti da da svoj doprinos. Nakon toga, SNP kao konstituent 43. Vlade, izbjegla je u drugom krugu da glasa za jednog kandidata, iako su glasali za njega na Odboru i u prvom krugu skupštinskog glasanja. To su dokazi da je priča o deblokadi pravosuđa bila obična farsa”, rekao je Koprivica.

Odgovorila je potpredsjednica Građanskog pokreta URA i ministarka evropskih integracija u tehničkom mandatu Jovana Marović. Ona je kazala da je Demokratska Crna Gora ,,time što nije glasala ni za jednog od predloženih kandidata za člana Sudskog savjeta pokazala koliko je privržena Evropi i evropskim integracijama”. Pa podsjetila je da je URA glasala za sva četiri kandidata. „To što nikad nemate stav o bilo čemu je vaš problem, a ne URA. Ovo je uslov za ubrzanje evropskih integracija”, napisala je Marović na Tviteru.

Udruženje pravnika Crne Gore saopštilo je da se institucionalna agonija nastavlja sa nesagledivim posljedicama za crnogorski pravosudni sistem i vladavinu prava. A sudeći po prepucavanju između političkih partija, kriza će potrajati, dok će  „evropski put“ morati da sačeka novog „šofera“.

 

BS: Glasanje pokazalo kome odgovara kriza

Iz Bošnjačke stranke su saopštili da je političko kalkulisanje i neprincipijelno glasanje za članove Sudskog savjeta jasno pokazalo kome odgovara da Crna Gora ostane u institucionalnoj krizi. Ostaje žal, kažu, što je Fikretu Kurgašu, jedinom predloženom kandidatu iz redova manjinskog naroda nedostajalo dva glasa za izbor i ,,da taster nije pritisnut od kolega iz Socijaldemokrata, koji se deklarišu kao zastupnici građanskog koncepta društva”.

,,Iako smo očekivali da će i kolege iz drugih partija biti konstruktivne i dati doprinos da se izaberu četiri kandidata i tako kompletira Sudski savjet, pokazalo se da nije svima u Crnoj Gori u interesu da institucije profunkcionišu”, ocijenili su iz te partije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAT KLANOVA NAKON UBISTVA JOVANA VUKOTIĆA: Smrt brža od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun kotorskih klanova, smatraju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se „škaljarci“ primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke

 

Još jednom su pripadnici kriminalnih grupa pokazali da su organizovaniji od službi bezbjednosti kada je riječ o pronalasku odbjeglih kriminalaca – rivala iz konkurentskih klanova. Kao da su uporniji, bolje opremljeni i spremniji da prate tragove skrivenih protivnika i daleko od zemlje u kojoj su, zvanično, traženi.

O tome svjedoči prošlonedjeljno ubistvo u Istanbulu. Likvidiran je Kotoranin Jovan Vukotić, koji je prema operativnim podacima važio za apsolutnog vođu škaljarskog kriminalnog klana nakon što su, sredinom januara 2020, u Atini, na sličan način, pred suprugama i djecom ubijeni njegov kum Igor Dedović i prijatelj Stevan Stamatović.

I dalje nepoznate osobe, motorom su se dovezle pored automobila u kojem se nalazio Vukotić sa suprugom i maloljetnim djetetom. Pet hitaca u njega ispalila je osoba koja je sjedjela iza vozača motora. To je turskim istražiteljima rekla Vukotićeva nevjenčana supruga koja je objasnila da su tog dana krenuli u šoping.

Vukotić koji je već godinu, zvanično, bio u bjekstvu pred zakonom (njegovo skrivanje pred egzekutorima konkurentskog kavačkog klana trajalo je mnogo duže), u tom trenutku nije imao lično obezbjeđenje. „Bez obzira što je znao da mu je život ugrožen, vjerovao je da turskom teritorijom može slobodno da šeta, a prema nekim podacima, imao je i zaštitu tamošnjeg podzemlja”, navodi naš sagovornik iz bezbjednosnih krugova.

Tvrdnje da je škaljarski klan obezglavljen nakon ubistva u Istanbulu nijesu daleko od stvarnog stanja stvari u toj kriminalnoj organizaciji, smatra naš sagovornik. Podsjeća ipak da se ista ocjena mogla čuti i nakon ubistva Dedovića i Stamatovića u Atini. „Djelovanje kriminalnih grupa je takvo da se one, pokazalo je i vrijeme za nama, u veoma kratkom roku pregrupišu, a onda postaju jači, organizovaniji i opasniji nego što su bili. Neće biti iznenađenje ako škaljarski kriminalni klan uzvrati žestok udarac suprotstavljenoj kriminalnoj grupi – kavčanima”.

U ovom trenutku oni jesu ostali bez vođe, ali teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke kada govorimo o ljudstvu, dodaju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju.

Samo od juna, a prije prošlonedjeljnog ubistva, škaljarski kriminalni klan izgubio je dva visokopozicionirana člana. Prvo je u Budvi ubijen Podgoričanin Milić Minja Šaković, koji je prema podacima policije važio za šefa podgoričkog ogranka te kriminalne organizacije. Ubica mu je sedamnaeste junske noći prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi.

Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova sklopili mozaik zločina i došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

„Tanasković je 29. maja, koristeću falsifikovana dokumenta, u Budvi iznajmio stan i platio ga do 15. jula. Takođe, on je kupio hranu za sebe i Pilčevića, kao i električni trotinet koji su koristili dok su pripremali likvidaciju. Prema dokazima prikupljenim u ovoj fazi istrage, nadzorne kamere s više objekata snimile su ga 10. i 11. juna u Budvi”, objavile su Vijesti. Istovremeno, odgovarajući na novinarska pitanja, viši policijski inspektor u Sektoru za borbu protiv kriminala Draško Kalinić rekao je da se ubistvo Šakovića može dovesti u vezu sa sukobom i djelovanjem organizovanih kriminalnih grupa s područja Crne Gore. „Osumnjičeni se ne mogu dovesti u direktnu vezu sa sada pokojnim Šakovićem, što ukazuje da su ih angažovali pripadnici kriminalne organizacije suprotstavljene ovom klanu”, kazao je Kalinić.

Oružje se još nije ni ohladilo, a u regionu se pročula vijest o ubistvu škaljarca Gorana Vlaovića na Pagu. Vlaović je, prema operativnim podacima policije, takođe važio za jednu od ključnih figura u škaljarskom kriminalnom klanu. Crnogorskoj policiji je postao poznat nakon što je uhapšen zbog sumnje da je u julu 2009. godine počinio krivično djelo „pomoć učiniocu nakon počinjenog krivičnog djela“, odnosno da je nakon ubistva vođe navijača Delija Marka Vesnića pružio pomoć braći Roganović Vladimiru i Dušku, kojima se sudilo za ovaj zločin. U tom periodu nije bilo podjele na škaljarkski i kavački klan. Međutim, par godina kasnije, Roganovići su, prema operativnim podacima, pristupili kavčanima dok je Vlaović izabrao škaljarski klan.

U kratkom roku hrvatski istražitelji su uhapsili ubicu i ubrzo se utvrdilo da je hitac u ubijenog ispalio Kragujevčanin koji se sumnjiči da je pružao pomoć Šakovićevom ubici. Slijedila je egzekucija u Istanbulu.

Ubijeni Jovan Vukotić je drugi član porodice ubijen u ratu kotorskih narko- klanova. U aprilu 2019. godine u kotorskom naselju Dobrota, ispred porodičnih apartmana ubijen je Veselin-Vesko Vukotić otac navodnih vođa škaljarskog kriminalnog klana – Jovana i Igora. Napadač mu je prišao dok je izlazio iz automobila i u njega ispalio više hitaca, a potom pobjegao sa mjesta zločina. Do danas nije identifikovan.

Jovanov rođeni brat Igor Vukotić nalazi se u bjekstvu već godinama. Za njim je raspisana potjernica zbog sumnje da je član grupe koja je pripremala likvidacije bivših i sadašnjih policijskih službenika Zorana Lazovića, Duška Golubovića i Duška Koprivice, njegovog sina Strahinje Koprivice i navodnih članova kavačkog klana Darka Janjića, Radovana Mujovića, braće Nikole i Vladimira Banićevića. Članovima te grupe i dalje se sudi u podgoričkom Višem sudu, iza zatvorenih vrata. Optužnica protiv njih je potvrđena krajem decembra 2018. godine, ali do danas nije donijeta ni prvostepena presuda.

Još veći ceh u ratu kotorskih klanova platili su članovi porodice Roganović. Ubijeni su Niko Roganović, njegov sin Šćepan i sinovac Vladimir dok je njegov drugi sin Duško preživio atentat bombom podmetnutom ispod automobila, ali je ostao bez nogu.

Dok se traga za ubicama vođe škaljarskog klana, njegov supranik Radoje Zvicer, koji slovi za jednog od vođa kavčana u utorak je, u odsustvu, u Višem sudu u Novom Sadu osuđen na dvije godine i pet mjeseci zatvora zbog falsifikovanja isprava. I on je u bjekstvu a za njim je u aprilu prošle godine raspisana potjernica od strane nadležnih organa Republike Srbije.

I Zvicer se u maju 2020. godine u Kijevu našao na meti atentatora. Prema dokazima tamošnjih istražitelja, njega su pokušali da ubiju Barani Stefan Đukić i Emil Tuzović te srpski državljani Milan Branković i Petar Jovanović.

Sumnja se da su Tuzović i Đukić ispalili više od deset hitaca u Zvicera, koji je uspio da preživi napad. Njegova supruga Tamara, zabilježile su sigurnosne kamere, u trenutku pucnjave istrčala je iz zgrade u kojoj su živjeli i zapucala na napadače. Tako je postala prva žena za koju je nedvosmisleno utvrđeno da se, sa oružjem u ruci, aktivno ukuljučila u obračun suprotstavljenih klanova.

Crnogorski zvaničnici nijesu se oglašavali nakon ubistva Jovana Vukotića, pa je bez odgovora ostalo i pitanje kako su ubijenoga „kavčani” pronašli prije ovdašnje policije i njihovih međunarodnih partnera.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo