Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Socijaldemokrate na obali

Objavljeno prije

na

U podjeli vlasti na nivou države manji član koalicije DPSDP, dobio je zavidan dio kolača. Pripala im je torta sa sve šlagom na njoj. Pored većeg broja ključnih državnih funkcija i vladinih resora SDP upravlja i Javnim preduzećem Morsko dobro čije je sjedište u Budvi preko kojeg samostalno gazduje cijelom crnogorskom morskom obalom. Morsko dobro Crne Gore predstavlja obalni pojas Jadranskog mora površine 2.504 km2 i kopneni dio od 49 km2, što ukupno čini 18,50 odsto teritorije države! To je ujedno i njen najznačajniji ekonomski potencijal i najatraktivniji dio Crne Gore koji se proteže od ušća rijeke Bojane u Ulcinju pa do Rta Kobila u Herceg Novom. Sav taj prostor uz more, sve plaže i zaleđa, luke, marine, rive, ostrva i rtovi, brodogradilišta i šetališta, zone za razvoj turizma i parkovi čine jednu cjelinu kojom dugi niz godina upravlja Socijaldemokratska partija.

MORSKO ZLO: Od osnivanja Morskog dobra 2002. dobar dio obale je uređen a prihodi od korišćenja plažnih prostora uvećavaju se iz godine u godinu. To je dovelo do neminovnog konflikta na relaciji Morsko dobro – primorske opštine u kojima vladino preduzeće vide kao Morsko zlo. Kao partijsku firmu koja je gradovima na primorju amputirala najvrjednije dijelove teritorije, plaže i more, sa kojih odnosi lijepe prihode koje mogu uzimati i sami.
Granica morskog dobra povučena je nejednako duž obale. Negdje je to samo pojas koji je prema Zakonu o morskom dobru „širok najmanje šest metara računajući od linije koja je horizontalno udaljena od linije do koje dopiru najveći talasi za vrijeme najjačeg nevremena.” Na nekim su mjestima granice povučene dublje u zaleđe.
Iscrtavajući granice obale kojom će gazdovat,i Vlada je 1992. organizovala komisiju koja je koristila ekonomsko-funkcionalni princip i u granice morskog dobra uvrstila i prostor koji se kao cjelina vezuje za korišćenje mora. Na taj način je pojedinim opštinama iz nadležnosti izuzeto i zemljište, šume ili parkovi u zaleđu plaža, luke i pristaništa. U Ulcinju Morsko dobro upravlja sa oko 14 miliona kvadrata prostora na Velikoj plaži.
Drastičan je i primjer Tivta, gdje je većina teritorije ovog grada smještenog uz morsku obalu, u zoni morskog dobra. U Tivtu se ne pitaju za ostrva Sv. Marko, Ostrvo cvijeća, poluostrvo Lušticu…
U Kotoru, Morsko dobro eksploatiše sve značajne prostore, a Vlada planski uređuje najdragocjenije lokacije, na mjestu bivšeg i sadašnjeg hotela Fjord, zgrade Jugooceanije, Dobrotu….
Tiho nezadovoljstvo očituje se i u Budvi. Gradonačelnik Rajko Kuljača negoduje zato što se u Podgorici, na predlog Ministarstva za uređenje prostora donose državne studije lokacije za plansko uređenje budvanske obale od Avale do Zavale. Na koji način će se planirati prostor Slovenske plaže i zaleđa, gradske luke i parkova, Budvani ne mogu uticati. Osim davanja primjedbi i sugestija tokom javne rasprave na ponuđena rješenja.

MILIONI OD OBALE: JP Morsko dobro je jedna od rijetkih firmi koja uspješno posluje. Prihodi od korišćenja morske obale, od izdavanja u zakup plaža, kupališta i od privremenih objekata mjere se milionima eura. Prihod za 2009. iznosio je 4.7 miliona eura. Ostvaren je na osnovu 649 sklopljenih ugovora o korišćenju obale. Preduzeće ima 38 zaposlenih čija je prosječna plata oko 730 eura.
Direktor Morskog dobra, Rajko Barović, istaknuti funkcioner SDP-a, nedavno je svojevoljno umanjio svoj mjesečni lični dohodak sa 2.000 na 1.200 eura.
Obaveza Morskog dobra, napominje Barović, je da novac koji je prihodovan od korišćenja obale vrati toj istoj obali u njenu zaštitu i unapređenje, u izgradnju infrastrukturnih objekata.
Način na koji je u Crnoj Gori organizovano upravljanje morskom obalom jedinstven je u svijetu. Nigdje u Evropi nije formirano profitabilno preduzeće, koje ima svoj račun i trguje morskom obalom, prostorom koji je opšte dobro. To su obično državne agencije ili direkcije koje u ime države obavljaju složeni posao zaštite priobalja. Posao ubiranja prihoda prepušta se opštinama i državi.
Savjetnik direktora, prostorni planer Dragan Marković međutim ističe da je upravo ovaj model upravljanja obalom kakav ima Crna Gora, pohvaljen kao napredan od strane nekih članica Mediteranskog akcionog plana.

Koliko je Vlada zainteresovana za zaštitu obale i mora može se suditi po stručnosti članova Upravnog odbora koje imenuje. U odboru sjede uglavnom partijski funkcioneri koji donose partijske odluke. Suprotno Zakonu o morskom dobru koji predviđa da to moraju biti stručnjaci iz oblasti ekologije, biologije mora, geolozi, planeri…

Funkciju predsjednika Upravnog odbora obavlja Aleksandar Tičić, bivši vaterpolista, glavni menadžer Budve, direktor Agencije za planiranje i odbornik DPS-a. Član UO je i Boro Lazović, šef odbora DPS-a u turističkoj prijestonici, poznati fudbalski trener. Zatim Đuro Marić, ginekolog iz Herceg Novog i pravnik iz Bara Ivan Kalezić, obojica republički poslanici DPS-a. Selim Risulbegović, arhitekta iz Ulcinja i dva člana iz preduzeća, Aleksandra Ivanović, magistar biologije mora i pravnica Ljubomirka Vidović.
U javnosti vlada uvjerenje da se najatraktivnije plaže ustupaju na korišćenje po osnovu partijskih i rođačkih veza. Nije rijedak slučaj da visoki vladini zvaničnici i opštinski funkcioneri „drže” neke od atraktivnih crnogorskih plaža.

NOVE OVLASTI: Morsko dobro ima ograničena upravna ovlašćenja kada je u pitanju zaštita obale od divlje gradnje. Protiv bespravnih graditelja pišu stotine prijava godišnje nadležnim institucijama i inspekcijskim službama.
Direktor Barović najavljuje nova, veća ovlašćenja Morskog dobra.
„Vlada je krajem decembra prošle godine donijela uredbu kojom Morskom dobru povjerava poslove inspekcijskog nadzora, što znači da mi formiramo sopstvenu inspekciju. Ovih dana potpisaćemo ugovor sa Ministarstvom za uređenje prostora kojim Javno preduzeće preuzima tu vrstu odgovornosti. Dobijamo puni kapacitet i da podnosimo krivične prijave i da rušimo, da imamo ingerencije inspekcije za zaštitu prostora”, objašnjava Barović

Prva akcija nove inspekcije mogla bi biti rušenje višespratnice koja je zimus nikla u zoni morskog dobra u naselju Pržno. Protiv investitora, Miodraga Dragovića i Ivana Bajkovića Morsko dobro je podnijelo prijave Republičkoj inspekciji za zaštitu prostora i zahtjev za provjeru odobrenja za gradnju. Kuriozitet bespravne gradnje u Pržnu je u tome što je graditelj Dragović vlasnik Zavoda za izgradnju Budve. Dozvolu za gradnju potpisuje mu rođeni brat, Zlatko Dragović, sekretar za urbanizam Opštine Budva iako na to po zakonu nema pravo, jer dozvole u toj zoni izdaje nadležno ministarstvo. Iza ove investicije koja je uzbudila duhove u Pržnu stoji nezvanično predsjednik UO Aleksandar Tičić, pa će se Rajko Barović naći u veoma delikatnoj situaciji da svom nadređenom poruši novu zgradu na moru! Ili da podnese ostavku. U protivnom cijela priča o zaštiti obale srušiće se na ovoj zgradurini u starom ribarskom naselju.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo