Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sveta je samo vlast

Objavljeno prije

na

Nema odmora dok traje obnova – i u ovoj godini već smo temeljno pretresli više važnih pitanja. Da li je, na primjer, predsjednik jedne partije ustao dok je svirala himna i je li, kako bi on ustao, himna nezakonito skraćena. Zanimali smo se: kad treba i đe treba sahraniti kosti čovjeka koji nema grob preko dvadeset godina i ko treba, a ko nikako ne smije, da drži opijelo. Sticajem okolnosti čovjek je bio gospodar ove zemlje, osnovao joj je prijestonicu. Limena crkva i dalje se solidno drži, kako na Rumiji, tako i među temama kojima se zamajava ovdašnja javnost. Kokain, korupcija, kriminal, smanjenje plata – trice su spram pitanja da li djeca na početku nastave treba da otpjevaju himnu. Za najnoviji hit postarao se Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović lično. U intervjuu na TVCG objasnio je kako poštuje stav 14 patrijarha i arhiepiskopa koji nijesu priznali Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Onda se malo zanio i kazao kako je mitropolit Amfilohije uvijek poštovao crnogorsku naciju: ,,Mitropolit Amfilohije nikada nije osporavao crnogorsku naciju bez obzira na to što se on lično osjeća Srbinom.” Podigla se kuka, motika, analitika, Raško Konjević.

Danima smo saznavali šta ko o Vujanovićevim izjavama misli. Nađeni su, nije bilo teško, citati u kojima mitropolit, i te kako, osporava crnogorsku naciju. Vujanoviću je pripisano nedržavničko ponašanje i pristrasnost prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Upućen je da prouči ,,Krmčiju svetoga Save koja je prevod vizantijskog zakonopravila i koja služi kao zvanični zbornik kanona kojima se upravlja srpskom Crkvom”. Poslanik Socijaldemokratske partije Raško Konjević ocijenio je da podređivanje države ,,okupatorskoj crkvi u Crnoj Gori” nanosi nenadoknadivu štetu i crnogorskom međunarodnom ugledu jer “nas vraća u vrijeme za koje smo mislili da je za vazda zatvoreno nakon referenduma 2006. godine”. Odbrusio je predsjedniku da ga građani Crne Gore, posebno Crnogorci, nijesu birali da tumači kanonsko pravo. Liberalna partija pozvala je Vujanovića da podnese ostavku. Hujalo je danima.

Vujanović je, odgovarajući na pitanja novinara, kazao kako nikada nije arbitrirao, niti bilo koga favorizovao ili potcjenjivao u crkvenim odnosima u Crnoj Gori. Uz poštovanje ustavnog principa odvojenosti države i crkve, saopštio je, kaže, ono što je čuo od najviših crkvenih zvaničnika, kojima ta arbitraža pripada. O učestalim štrajkovima glađu valjda ništa nije čuo, pa ništa nije ni saopštio. Niko ga nije ni pitao.

Prije urgentnih pitanja o mišljenjima Vaseljenskog i ostalih patrijarha pažnja naše javnosti usmjerena je ka Ivanu Crnojeviću, gospodaru Zete i Crne Gore i osnivaču Cetinja. Preciznije, ka njegovim kostima koje su iz crkve na Ćipuru iskopane 1986. godine, a zatim godinama držane u Službi društvenog knjigovodstva. Sad su u depou Narodnog muzeja.

Sad je Vlada usvojila program Cetinje – grad kulture 2010-2013, u kojem se planira, između ostalog, da se u toku 2010, godine, 520 godina od njegove smrti, pohrane zemni ostaci Ivana Crnojevića. Vlada je uzela sebi pravo da odredi grobno mjesto, obaviješteni izvori su javili kako bi to moglo biti neko od uzvišenja u okolini Cetinja,sa koga se pruža pogled na čitav grad.

Branislav Radulović iz Udruženja pravnika Crne Gore podsjeća da je jedno od temeljnih prava svakog čovjeka da njegovi zemni ostaci budu primjereno pohranjeni, a mjesto ukopa obilježeno. On smatra da se relativizacijom datuma i mjesta sahrane može napraviti veća greška od one da Ivan Crnojević više od 24 godine ne može da ostvari pravo na svoj grob. ,,Nesporno je da je to Ćipur i 4. jul ove godine kada se navršava 520 godina od njegove smrti.”

Ne bi, možda , bilo sporno, da nam ne treba igara. Silni stupci i minuti se još mogu potrošiti i narod valjano izdijeliti oko toga hoće li obred na sahrani obaviti sveštenici Mitropolije crnogorsko-primorske ili Crnogorske pravoslavne crkve. Ćipur ili Belveder, pitanje je sad. Doduše, izbori na Cetinju su prošli – možda Ivan Crnojević pričeka. Navikao je već, a može još poslužiti.

Ni milije ni važnije vijesti na samom početku godine nije bilo: predsjednik Socijalističke narodne partije Srđan Milić ustao je prilikom intoniranja crnogorske državne himne Oj svijetla majska zoro na svečanoj sjednici povodom Dana opštine Bijelo Polje. “U jednom važnom sadržaju simbolike Milić je pokazao da je spreman za to da iskaže poštovanje prema himni i ja pozdravljam i poštujem njegov čin”, kazao je nazočni predsjednik Filip Vujanović.

Poslije se ispostavilo da je dizanju prethodio dogovor iza zatvorenih vrata. Gradonačelnik Bijelog Polja Tarzan Milošević obećao je da će himnu skratiti za dvije strofe, Milić da će u tom slučaju, stajati postojano. Nedopustivo – rekli su i jedni i drugi. Jedni, jer je himna državno znamenje koje se ne smije prekrajati, drugi zato što se ne može ukazivati poštovanje pjesmi koja ima stihove Sekule Drljevića. ,,Tada je u Bijelom Polju otvoren prostor za još jednu zakonsku inicijativu koja će biti od strane onih koji hoće da politika bude struka kojom se rješavaju stvari – o definiciji trobojke”, rekao je Milić. SNP predlaže da se izmijeni Zakon o državnim simbolima tako što bi himna bila skraćena za dvije strofe i trobojka uvela kao ,,narodna zastava”. Biće toga još.

Andrija Popović, predsjednik Liberalne partije, upozorio je da izvršna vlast u vezi sa državnim simbolima sve češće čini toliko ustupaka dijelu opozicije da je to postalo zabrinjavajuće. On je predložio da učenici u Crnoj Gori pjevaju državnu himnu prije nastave ,,Samo na taj način se može razvijati patriotizam i ljubav prema našoj državi, a državni tužilac mora da reaguje na sva buduća skraćivanja i neizvođenja himne u situacijama kako to propisuje Zakon o državnim simbolima u članovima 21 i 22”. Ruku na srce, to je knap posao za naše državno tužilaštvo.

Popović je prije nekoliko dana ukazao i na ,,mlitavost” naše države koja nema snage da ukloni crkvu “koja je kao provokacija postavljena na vrh Rumije”. Pozvao je ministra Gvozdenovića da podnese ostavku. Limena crkva donešena vojnim helikopterom ondašnje Vojske Srbije i Crne Gore neiscrpna je tema već četiri godine. Obrnuta srazmjera između njene veličine i broja vjernika koji su ikad u nju ušli, s jedne, i broja informacija koje sudbinu ove crkve prate, sa druge strane, sigurno obara neki svjetski rekord.

Iako s vremena na vrijeme ne mogu da odole, srpske partije su rjeđe nego ranije saigrači vlastima u potezanju ,,identitetskih” pitanja. I bez njih nađe se ko će zatražiti da se srpskoj djeci u školama omogući da uče srpsku istoriju. Tek toliko da festival krene.

Himna, grb, crkva, zastava, istorija, samo su dio repertoara koji vlast koristi da bi ostala – vlast. Pored redovnog asortimana tema za podjele, uoči izbora se aktiviraju i specijalne ponude. Podnošenje krivičnih prijava koje nikad neće biti prihvaćene i suđenja za ratne zločine odavno su ovdje dio predizborne kampanje – uoči posljednjih parlamentarnih izbora počelo je suđenje za zločine u Morinju. Nebojša Ranisavljević, optužen za otmicu putnika iz voza u Štrpcima uhapšen je tokom predizborne kampanje 1996. Vlast je preko televizije javila rodbini i ostatku svijeta da je 19 putnika iz voza 671 – pobijeno. Suđenje Ranisavljeviću počelo je uoči vanrednih parlamentarnih 1998, pa uoči predsjedničkih 2001. godine…

Ništa ovdje nije sveto – ni grob, ni crkva, ni žrtva. Samo vlast.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo