Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Državi se ne žuri

Objavljeno prije

na

Crnogorski istražni organi još se zagrijavaju. Ratko Knežević, do danas nije saslušan u vezi navoda kojima nekadašnjeg intimusa Mila Đukanovića i njegove saradnike optužuje da su bili mozgovi duvanskog kartela koji stoji iza brojnih nerasvijetljenih ubistava u regionu. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica nedavno je otkrila da se državi – ne žuri. Objašnjavajući zašto su Vrhovni i Viši sud u Podgorici proglasili neutemeljenim zahtjev vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić da sprovedu istražne radnje povodom Kneževićevih izjava, Medenica je kazala da se ne radi o odbijanju, već procjeni da nema razloga da tužilaštvo ne odradi taj posao. Ona je pojasnila da sud zbog hitnosti postupka može pokrenuti istražne procedure na zahtjev tužilaštva, ali da u konkretnom slučaju taj razlog nije pio vodu. ,,U ovom slučaju sud smatra da ništa nije hitno i da tužilaštvo ima daleko bolje mehanizme za njegovo (Kneževićevo) neposredno ispitivanje, umjesto da drugi isljednici ispituju ono što crnogorskom tužiocu treba”, kazala je Medenica novinarima nakon sjednice Sudskog savjeta.

Ranka Čarapić nikada nije bila tako eksplicitna, ali je teško odoljeti utisku da se ni njoj nije žurilo. Crnogorsko tužilaštvo dugo je ignorisalo medijske izjave Kneževića u kojima je premijera Đukanovića i njegovog prijatelja Stanka Caneta Subotića, bjegunca sa crvene Interpolove potjernice, prozvao za kriminalno udruživanje i monstruozne zločine. Crnogorsko tužilaštvo se za Kneževićeve navode zainteresovalo tek nakon što je premijerov bivši saradnik u Zagrebu, polovinom oktobra, dao izjavu u sklopu istrage protiv Subotića koji se tereti da je švercom duvana srpskom budžetu nanio milionsku štetu.

Saslušanju Kneževića, koji je hrvatski državljanin, tada je prisustvovao i hrvatski tužilac koji je ocijenio da bi njegovo svjedočenje moglo biti korisno i u istrazi za ubistvo direktora nedjeljnika Nacional Iva Pukanića i njegovog saradnika Nikole Franića. Ta ubistva će se rješavati u dva sudska postupka, jednom koji je započeo u Zagrebu, i onom koje se očekuje u Beogradu protiv Sretena Jočića ,,balkanskog kralja kokaina”. Kao naručilac ubistva pominje se Jočić da je navodno platio 1,5 miliona eura ekipi koja je sprovela likvidaciju.

Mnogi prst sumnje upiru u balkanski duvanski kartel i ukazuju da otkrivanjem samo izvršioca i organizatora ubistva ovaj zločin neće biti rasvijetljen. Jedan od njih je i Ratko Knežević koji je više puta ponovio da iza ubistva njegovog prijatelja stoji krak duvanske hobotnice na čijem su čelu – Đukanović i Subotić. U jednom od medijskih istupa Knežević je ustvrdio i da je Milo Đukanović, kao jedan od navodnih šefova organizacije, za račun Subotića i Jovice Stanišića odobrio ubistvo srpskog policijskog funkcionera Radovana Stojičića Badže, zbog toga što su mu navodno u duvanskom poslu porasli apetiti.

Nakon što su Kneževića ispitali srpski istražitelji, crnogorsko tužilaštvo je, kako Monitor saznaje, od kolega u Beogradu zatražilo snimak njegovih navoda, ali su tamošnji nadležni organi odbili da im ustupe taj materijal. Tek tada je državna tužiteljka Ranka Čarapić preko hrvatskog USKOK-a zatražila kontakt sa Kneževićem kako bi se i ona uključila u čitavu priču. Ratko Knežević za Monitor kaže da je nakon toga stupio u kontakt sa Čarapićkom i pojašnjava da je, po praksi demokratskih država, na njemu da odredi pogodan termin za mogući razgovor. Kako kaže odlučio je da će sa crnogorskim tužiocima, koji su dugo ignorisali njegove navode, razgovarati tek po okončanju suđenja i svjedočenja u Zagrebu. On, međutim, dodaje da od tog susreta ne očekuje mnogo.

,,Imam puno razloga da sumnjam u iskrene namjere crnogorskog pravosuđa koje je, po svim pokazateljima, pod kontrolom izvršne vlasti, te familije Đukanović. Ono što vidimo da se danas dešava u Srbiji i Hrvatskoj, rezultat je političke volje kojom je odlučeno da se napadne organizovani kriminal i korupcija. Kako će u Crnoj Gori kriminal kojem je očigledno zaštitnik Đukanović, sam sebe istraživati i hapsiti? Zato i Medenica i Čarapić i bilo ko drugi mogu igrati samo strogo namijenjene i kontrolisane uloge u tom pozorištu Đukanovićevih lutaka, i tu se ne treba nadati”, kaže Knežević.

U više televizijskih razgovora koji su obavljeni nakon što je u javnost izašao sa teškim optužbama na račun Đukanovića osim indicija i posrednih saznanja Knežević nije iznio konkretnije dokaze za tvrdnje koje je premijer Đukanović nazvao ,,trućanjem balkanskih nesrećnika”. Knežević ponavlja da njegov posao nije posao forenzičara i istražitelja, te da ne pretenduje da bude ključni, već inicijalni svjedok u eventualnoj istrazi protiv ljudi koje optužuje. Ali, ne kao insajder već kao, kako je ranije rekao, zainteresovani autsajder.

,,Ne mogu ja raditi posao tužioca. Ja sam naveo aktere, njihove profile, ‘metodologiju’ njihovog rada, hronologiju događaja koji su obilježili rađanje, razvoj i kulminaciju jedne mafijaške organizacije koja je prisutna više od 15 godina. Dokazi i svjedoci su svuda oko nas, ako ima volje, poštenog i hrabrog tužioca? No to je za sada preveliki zalogaj kako za pojedince tako i za crnogorsko društvo koje Đukanović ‘kupuje’ prvo novcem, pa funkcijom, a kad to nije dovoljno – prijetnjom i strahom”, kaže Knežević.

On vjeruje da je krajnje indikativno što se sve ove godine nijedan pravosudni faktor iz Crne Gore nije obratio Antimafijaškom tužilaštvu u Bariju ili Državnom tužilaštvu u Bernu da dobije podatke o dugo vođenim istragama protiv premijera i njegovih prijatelja. Dovoljno govori, kaže, i to što tužilaštvo nije od vlasti Kipra, Lihtenštajna i Švajcarske tražilo uvid u bankarske račune kojima je, tvrdi on, posredno ili neposredno upravljao Đukanović.

,,Kako to da Stanko Subotić nikada nije ni priveden na informativni razgovor u Crnoj Gori, nego mu je dok je na crvenoj potjernici Interpola, kako saznajem, omogućeno slobodno kretanje i ulaganje opranog novca u projekte u Crnoj Gori? Zato mislim da je u pogledu mog razgovora sa tužilaštvom zacrtana strategija Đukanovića samo jedno: da se formalno susretnemo, kako bi ta ‘institucija’ mogla zaključiti ‘da tu nema nikakvih dokaza’, i kako bi se time stavila tačka na veliki javni pritisak generisan od strane medija”.

Tužilaštvo je oklijevanjem da sasluša Ratka Kneževića, bez obzira na to koliko je njegova priča potkovana, već zauzelo stav – da nije zainteresovano za istrage u kojima se pominje vrh piramide. Taj princip nije prvi put demonstriran.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo