Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Od ciglane ostala ledina

Objavljeno prije

na

Štrajkovali su glađu prije godinu dana, tražeći da se raskine ugovor o prodaji beranske ciglane u kojoj su radil; prijetili su prije pola godine da će se sa mosta bacati u Lim ako im se ne vrate radna mjesta; onda su organizovali performans i palili svijeće na ruševinama fabričkih hala sada se svakog ponedjeljka okupljaju na protestima u jedinoj nesrušenoj zgradi svoje nekadašnje firme. Pedesetak sada već bivših radnika preduzeća Opeka tvrde da su mimo zakona i protivno Ugovoru o privatizaciji jedinog crnogorskog proizvođača cigle ostavljeni na nemilost vlasnika podgoričke firme Katel, koja je prije pet godina za 250.000 eura kupila njihovu fabriku. Veselin Radičević je bio predsjednik sindikata, a danas predvodnik nezaposlenih ljudi.

,,Agencija za privatizaciju je pod nečijim uticajem zažmurila na činjenicu da baš ništa od Ugovorom predviđenih 750.000 eura nije investirano u firmu. Dogovoreno je da svi zaposleni ostanu na radnim mjestima i da se u ljetnjoj sezoni zapošljava još trideset radnika. Sada u fabrici nema nikoga. Fabrika je porušena do temelja, a vlasniku je ostalo pet hektara atraktivne lokacije u Beranama koja vrijedi više od dva miliona eura. Za 250.000 eura čovjek je dobio vrijednost od dva miliona! To je jasno šta je”, kaže Radičević.

Vlasniku Katela Petru Đurišiću su nejasni razlozi što su se Radičević i kolege okomili na njega. Oni su započeli štrajk kada je Opeka ušla u krizu i oni su, tvrdi, krivci što je otišla u stečaj.
,,U Ugovoru o privatizaciji ne postoji obaveza da se zadrži određen broj radnika. Investicije su bile veće od 750.000 eura, što su utvrđivale brojne komisije koje su nam Radičević i drugovi slali u kontrolu. Nažalost, mi trenutno ne možemo da pronađemo banku koja bi nas podržala da investiramo u novu fabriku koja će se tu sigurno graditi. Stara fabrika je konstantno imala gubitke zbog zastarjele tehnologije. Prodavali smo ciglu jeftinije nego što smo je proizvodili i to je bilo neodrživo. Sada tražimo banku da sagradimo modernu fabriku cigle i tvrdim da će u Beranama uskoro i biti nova fabrika”, kaže Đurišić.

Bivši radnik ciglane Zdravko Kastratović ne vjeruje u to. I on smatra da je Đurišić postigao cilj – oslobodio se radnika, a za male pare dobio vrijednu parcelu u gradu. Nalaz komisije Agencije za privatizaciju smatra neobjektivnim.

,,To može samo u ovoj državi da se ne uključe nadležni organi u očigledne falsifikate. Ljudi iz Agencije govorili su da neće dozvoliti ovo što se zbilo. Oni su kao investiciju u ciglanu uračunali i bager koji nikada nije vidio Berane, a koji je navodno vrijedan 250.000 eura”, tvrdi Kastratović.
Da bi se sagradila nova fabrika mora se srušiti stara, kaže Đurišić. On tvrdi da su više odbačenih krivičnih prijava i nalazi nadležnih službi pokazali da je sve rađeno u skladu sa zakonom.

,,Neki neradnici koji su očekivali da galamom dobiju otpremnine od 15.000 eura podigli su pravu hajku i poslali brdo lažnih krivičnih prijava. Takvima neće biti mjesta u novoj ciglani. Ostali će biti pozvani da rade kao što sam ih i prošle godine zvao da dođu na naša gradilišta u Podgorici i na jugu za dvostruko veću platu od one u Ciglani i obezbijeđen smještaj i hranu. Svi su to odbili”, kaže Đurišić.
Bivši radnici ciglane imaju drugu verziju priče. ,,Mi ugovorom o radu nismo imali obavezu da idemo u Podgoricu na gradilišta. Taj trik Đurišića je poslužio samo kao izgovor. U času kada nam je to nudio njegovi su radnici iz Katela štrajkovali zbog neisplaćenih zarada. On je samo tražio alibi kako da nas otpusti, a da se ne uznemiri javnost”, kaže Zdravko Kastratović.

Isto tvrdi i Veselin Radičević: ,,U Crnoj Gori robovlasnički odnosi postali su stvarnost. On je htio kao robove da nas namami u Podgoricu. Nismo nasjeli i sastajaćemo se ovdje dok se nadležni ne odluče da objektivno ispitaju sve detalje i dok krivci za ovu očiglednu pljačku ne odgovaraju”.
Petar Đurišić kaže da su nadležni državni organi potvrdili regularnu privatizaciju nekadašnje Fabrike cigle Opeka.

,,Čudno je što gospodin Radičević, kada sve zna i kada je tako sposoban, ne otvori sebi neku uspješnu firmu. Ja kao poslodavac posao tražim na sve strane i borim se da opstanem, a on štrajkuje. Neću dozvoliti da beranska ciglana propadne jer smo suviše novca uložili u taj projekat”, kaže Đurišić.
Sada kada je od stare ciglane ostala samo ledina takve su tvrdnje cinične, kaže Zdravko Kastratović. ,,Mnogi su od radnika sa svojim porodicama danas gladni. To su ljudi srednje dobi koji se teško mogu zaposliti u ovim vremenima. Tužno je što jedino možemo da protestujemo mjesecima a da niko ne preduzima ništa”, kaže Kastratović.
Veselin Radičević žali što su on i njegove kolege dozvolili rušenje stare fabrike. ,,U javnosti se proturila priča o investiciji decenije u Beranama. Pričalo se o ulaganjima od dvadeset miliona eura. Mi smo slutili da će se ovo dogoditi, ali javnost bi nas razapela da smo pokušali da spriječimo takve projekte. Sve je tu rađeno smišljeno i uz podršku neke moćne ruke koja i danas štiti Đurišića. On čeka da mi odustanemo od protesta pa da rasproda vrijedne placeve na kojima je bila ciglana”, kaže Radičević.
Đurišić kaže da je u posljednje dvije godine oguglao na slične tvrdnje. ,,Ne želim sa njima više da polemišem. Meni je bitno da tim ljudima ne dugujem ništa. I važno mi je da što prije sagradimo novu i modernu ciglanu. U njoj će svoje mjesto naći svi koji su se ponijeli korektno i koji su dobri radnici”, kaže Đurišić.
Beranska ciglana je bila posljednji crnogorski prozvođač cigle. Sad se taj materijal uvozi. Opeka je privatizovana u martu 2005. Preduzeće Katel koje je otkupilo obavezalo se da sa 250.000 eura podmiri dotadašnje dugove radnicima i u modernizaciju u naredne dvije godine uloži 750.000 eura. Stara ciglana, sagrađena 1933. porušena je prije dvije godine. Tada se pričalo o izvjesnoj investiciji u modernizaciju od dvadeset miliona eura. Sa ekonomskom krizom prestala je i ta priča, ali započeli štrajkovi radnika.

Predsjednik opštine Berane Vuka Golubović ustvrdio je da je DUP-om definisano da na mjestu gdje je ciglana može biiti samo ciglana. I on je zahtijevao od poslodavca da pronađe rješenje. Dok radnici protestuju iz Katela saopštavaju: ,,Uspjeh nije postignut, jer je prosto tehnologija na kojoj je zasnovana stara fabrika prevaziđena. U 2007. godini ostvarena je proizvodnja od 802.000 eura, od toga dobar dio u drugoj i trećoj klasi. Za tu proizvodnju angažovano je prosječno 88 radnika dnevno, koji su ostvarili vrijednost proizvedene robe od 25,30 eura, dok je trošak za proizvodnju iznosio preko 30 eura. Tu svakodnevnu razliku u protekle tri godine pokrivao je vlasnik, firma Katel, dotirajući svakog mjeseca novac za plate i isplate prema dobavljačima – to je neodrživo”, kazali su iz Katela.
Nakon toga, u januaru prošle godine preduzeće Katel zbog duga od devet hiljada eura uvodi stečaj u Opeku. Radnici nastavljaju štrajk, ali kao bivši radnici, prijavljeni na birou rada.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

TURIZAM U SKLADU SA EU – NOVI ZAKON O TURIZMU I UGOSTITELJSTVU: Novi ministar, nova pravila  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti nastavila je i ministarka Simonida Kordić.  U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu

 

 

Pri kraju su pripreme za usvajanje još jednog, novog Zakona o turizmu i ugostiteljstvu, čiji je Nacrt na produženoj javnoj raspravi. Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti se nastavlja. U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu.

„Javna rasprava o Nacrtu Zakona o turizmu i ugostiteljstvu započeta je 10.juna 2025. godine i prvobitno je bila planirana da traje  do 30.06.2025. godine. Međutim, zbog velikog interesovanja turističke privrede i ostale zainteresovane  javnosti odlučeno je da se rasprava  produži za dodatnih 30 dana, odnosno do 31.jula 2025.godine“, navodi se na sajtu Ministarstva turizma, na čijem je čelu ministarka Simonida Kordić.

Na odluku Ministarstva turizma de se javna rasprava o Nacrtu zakona održi tokom turističke sezone, reagovali su iz Udruženja turističkih agencija  izražavajući nezadovoljstvo zbog lošeg tajminga.  Predlažu da Ministarstvo odloži javnu raspravu o Nacrtu zakona za novembar, kada će postojati uslovi za ozbiljno, odgovorno i sadržajno učešće svih zainteresovanih strana. Predlog, očigledno, nije prihvaćen.

Pored opštih načela obavljanja turističke i ugostiteljske djelatnosti na početku teksta novog Zakona o turizmu, u Članu 2 propisano je da se privredna djelatnost u turizmu i ugostiteljstvu može obavljati samo na osnovu odobrenja, koje u skladu sa uslovima iz ovog zakona izdaje državni ili organ jedinice lokalne samouprave, nadležan za oblast turizma i ugostiteljstva.

U vezi sa tim, zakon jasno zabranjuje javno oglašavanje i reklamiranje turističkih i ugostiteljskih usluga od strane subjekata koji nisu pribavili navedena odobrenja kako bi se srpiječila nelojalna konkurencija i zaštitili potrošači od neistinitih informacija.

Predloženi Zakon o turizmu donosi niz novina u pokušaju usklađivanja sa standardima Evropske unije u oblasti turističkih djelatnosti. U fokusu su odredbe koje daju više prava putnicima, odnosno turistima, dok turističkim agencijama propisuju mnogo više obaveza nego u prethodnim zakonskim rješenjima. Posebna pažnja posvećena je zaštiti potrošača turističkih proizvoda.

Prema odredbama novog zakona, putnicima je omogućeno pravo na raskid ugovora sa putničkom agencijom, bez plaćanja naknade u slučaju vanrednih okolnosti. Putnik može birati zamjenski aranžman ili povrat novca u roku od 14 dana, ukoliko dođe do izmjene ugovora ili otkazivanja putovanja. Putnici imaju pravo na naknadu štete ako usluge nijesu pružene na način i u obimu kako je dogovoreno. Između mnogih zaštitnih stavki propisano je  da putnici mogu prenijeti ugovor na drugo lice, pod uslovima definisanim zakonom, čime se dodatno relaksira korišćenje turističkih aranžmana.

U odnosu na dosadašnja dešavanja u sferi organizacije turističkih putovanja u kojim su putnici često bili oštećena strana, predložene  mjere predstavljaju priličan napredak.

Istovremeno, pojačavaju se obaveze turističkih agencija koje moraju da ispoštuju EU direktivu o paket-aranžmanima (EU 201572302) sa detaljnom regulacijom pet ugovornih informacija kao što je izmjena cijene, prenošenja prava, osuguranja insolventnosti, pomoć putnicima i slično.

Agencije više ne mogu poslovati bez odobrenja i licence koju izdaje Ministarstvo turizma. Uslovi za dobijanje licence predviđaju prethodnu registraciju djelatnosti, posjedovanje poslovnog prostora, imenovanje menadžera agencije i jemstva u najmanjem iznosu od 20.000 eura. Jemstvo kao oblik obezbjeđenja korisnika uluga treba da posluži za povrat novca, neizvršene usluge, naknadu  troškova nužnog smještaja, ishrane i povratka putnika sa putovanja u zemlji ili inostranstvu u mjesto polaska, u slučaju insolventnosti, odnosno bankrota agencije. Kao i za mnoga druga potraživanja u slučaju neizvršavanja dogovorene usluge.

Od posebnog je značaja uspostavljanje Centralnog turističkog registra – CTR, jedinstvene elektronske evidencije.

„Centralni turistički registar predstavlja jedinstven i javan elektronski sistem kojim se vodi evidencija podataka o odobrenjima, rješenjima o dodjeli kategorije, koja su privrednim subjektima izdata za pružanje pojedine vrste usluga u turizmu i ugostiteljstvu, kao i evidenciju bitnih podataka iz odobrenja i drugih. Nadležni organi nakon izdavanja odobrenja, u roku od pet dana, po službenoj dužnosti unose u Centralni turistički registar podatke iz stava 1 ovog člana“,

Zakonom se smanjuju administrativne barijere u vidu pojednostavljene procedure za izdavanje dozvola za rad, odnosno pružanje usluga u turističkoj privredi.

Novi zakon uspostavlja pravne okvire za specifične oblike turizma – glamping, avanturističke parkove, vožnju motornih sanki prepoznavanje mješovitih hotela i rizorta

Glamping je vid luksuznog kampovanja, boravak u prirodi sa hotelskim komforom, sa kupatilima, grijenjem, spa i slično. U pitanju je specijalizovana ponuda održivog turizma, ruralnog, eko ili avantrurističkog turizma.

Pravno prepoznavanje glampinga kao posebne vrste smještaja nije do sada bilo poznato u Crnoj Gori. Ovim zakonom će se omogućiti registracija glamping objekata kao ugostiteljskih objekata za smještaj, sa posebnim kriterijumima za opremu, pristup i sanitarnu infrastrukturu.

Uveden je i novi pojam – degustaonica. Degustacione sale su posebno uređeni prostori u kojima se organizuje degustacija hrane i pića, najčešće vina, rakije, sireva, pršute, maslinovog ulja i slično. Služe za promociju vina i lokalnih specijaliteta u vinarijama, restoranima i hotelima u sklopu posebnih događaja ili u turističkim domaćinstvima u etno eslima, kao dio agroturističke ponude.

Međutim, sve navedene novine sitnica su u odnosu na to da ni nova kadrovska postava u Ministarstvu turizma odnosno nova Vlada, nije ponudila drugačije opcije za razvoj hotelijerstva u Crnoj Gori.  U novom Zakonu o turizmu doslovno su prepisana rješenja iz prethodnog, u kome ne postoji čist hotel kao takav, već su to kondo hoteli ili hoteli mješovitog poslovanja i turistički rizorti u kojima vlasnici mogu do 50 odsto svojih kapaciteta ponuditi na tržištu nekretnina privatnim licima.

„Smještajne jedinice u hotelu (Član 106) mogu biti predmet pojedinačne prodaje uz mogućnost opcionog izdavanja na dobrovoljnoj osnovi“, precizirano je starim i novim Zakonom o turizmu.

Crnogorsko zakonodavstvo nastavilo je da garantuje  svakom investitoru pravo da dio kapaciteta hotela koji gradi, ponudi na tržištu nekretnina. Individualna prodaja apartmana predviđena je i u turističkim rizortima, turističkim naseljima i svim objektima koji se bave uslugom smještaja. Sveprisutno stanovanje ulazi u svaki hotel, svaki ugostiteljski objekat koji nudi smještaj. Tu se ne može govoriti o turizmu, takvi objekti i naselja gube pridjev turistički, oni spadaju u kategoriju real estate, u djelatnost trgovine nekretninama.

Zakon nije pobliže definisao ni pojam integralnog hotela, takvih i nema u ponudi u Crnoj Gori. Može se samo pretpostaviti da je zakonopisac možda mislio na pojam – difuznog ili raspršenog hotela. Novog vida turističke ponude pogodnog za moderne nomade, koji je nastao u Italiji početkom devedestih godina. Difuzni hotel nudi mogućnost boravka u zasebnim smještajnim jedinicama raspršenim na širem prostoru, obično na selu, u kućama i aprtmanima koji imaju jednu  tačku upravljanja, zajedničku recepciju hotela sa koje se upravlja ukupnim smještajem. Upravljačku strukturu difuznih hotela obično organizuje lokalna samouprava kroz okupljanje vlasnika smještajnih jedinica.

U Italiji posluje oko 60-ak difuznih hotela, (albergo disperso). Mnoge turističke zemlje u okruženju u svojim strategijama razvoja turizma odredile su prioritet modelu difuznih hotela, kao novom obliku turističke ponude. Crna Gora kaska za njima.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PLAŽE IZMEĐU PROFITA I JAVNOG DOBRA: Privatne tvrdjave koncesionara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredjeljenju Vlade izgubio se  interes građana

 

 

Crnogorska obala raspolaže sa 73 kilometra prirodnih pješčanih plaža koje  privlače turiste iz zemalja širom svijeta. Atraktivne plaže koje su ranije tokom ljetnih mjeseci bile simbol odmora i slobodnog uživanja u suncu i moru, ubrzano gube autentičnost. Mnoge od njih gube prirodne odlike i dostupnost, zbog prekomjerne ekspolatacije, betoniranja, postavljanja ležaljki, suncobrana, plažnih barova, diskoteka, restorana i drugih sadržaja.

Stari problem koji je ove turističke sezone vidno eskalirao.

Na plažama vlada  haos, od plažnog mobilijara na gotovo svim javnim plažama pijesak se više i ne vidi. U susret ljetu i nastojanju da se za tri mjeseca zaradi što više, ugovorne obaveze zakupaca i koncesionara plaža i kupališta sve se manje poštuju. Korišćenje i uređenost plaža u skladu sa Zakonom o morskom dobru i planskim dokumentima Javnog preduzeća Morsko dobro i njihova zagarantovana dostupnost svima, građanima Crne Gore i turistima, više nije obavezujuće ni za koga.

Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Iz sezone u sezonu pretvaraju se u privatne tvrđave koncesionara koji od javnog dobra, zanemarujući javni interes, ubiraju značajan profit. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredeljenju Vlade izgubio se interes građana.

Obala Crnogorskog primorja koja je nacionalno dobro, postala je puki privredni resurs za privilegovane, koji na duži niz godina drže plaže kao porodično nasleđe.

Gotovo cijeli plažni pojas Crnogorskog primorja, najkvalitetniji djelovi dugih šljunkovitih plaža, pokriven je komercijalnim sadržajima, nepreglednim šarenim ležaljkama i suncobranima, plastičnim pješačkima stazama kojima su omeđeni kvartovi koji liče na sobe za ležanje. Obaveza zakupaca da ostave polovinu zakupljenih kvadrata bez plažnog mobilijara, na koje posjetioci mogu doći sa svojim peškirima, ne poštuje se gotovo nigdje. Pored toga, zakupci samovoljno proširuju zone koje koriste na djelove pješčanih površina koje nisu zakupili, što je bila uobičajena praksa na ulcinjskoj Velikoj plaži kao i na budvanskom Jazu.

Onima koji ne žele da plaćaju preskupe plažne komplete ležaljki i suncobrana, ostavljeni su kamenjari i nepristupačni djelovi obale da na njima uživaju..Gosti sa peškirima guraju se po ćoškovima plaža, dok centralnim djelovima dominiraju koktel barovi, DJ pultovi ili VIP zone, na kojima cijene plažnih kompleta dostižu vrtoglave cijene od 210 pa do 1.000 eura.

„Kupališta su javna i moraju biti dostupna svima. Ukoliko nijesu hotleska, 50% kupališta mora da bude oslobođeno za korišćenje bez plažnog mobilijara. Ukoliko je hotelsko kupalište, može se koristiti plažni mobilijar na 100% kupališta, međutim ispred svakog kupališta, tj. na ulazu, stoji skica koja predviđa gdje se plažni mobilijar može postaviti a ugovorom o zakupu se definiše koliko tačno ležaljki i suncobrana se može postaviti“, navodi se u Zakonu o morskom dobru.

Međutim, u praksi to izgleda drugačije. Na plažama, hotelskim ili javnim,  standardi o broju kompleta na određenoj površini ili kvadratima potrebnim za jedan plažni komplet, uopšte se ne poštuju. Ležaljke i suncobrani poređani su gusto jedni do drugih,  tako da se čini da su svi prisutni tu zajedno, kao na porodičnom letovanju.

Takođe, obavezni slobodni pojasevi nisu nigdje jasno obilježeni niti ih zakupci održavaju.  Pravo na zauzimanje dijela javne plaže posmatra se kao luksuz jer zakupci nameću trend, ako želiš luksuz – onda plati.

Betoniranje obalnog pojasa već je ustanovljena praksa. Devastacija prostora morskog dobra ove godine bila je najveća u okolini Svetog Stefana, na plažama Crvena glavica i Galija. Na ovim lokacijama, na prirodnim uvalama, desila se besprizorna betonizacija obale, izgradnja niza čvrstih objekata, restorana, kućica za plažne rekvizite, lukobrana… U JPMD reagovali su uobičajeno, tek kada je betoniranje završeno.

U Javnom preduzeću Morsko dobro ponašaju se kao nijemi posmatrači situacije na plažama. Nadležne inspekcijske i komunalne službe ne reaguju ili se uopšte ne pojavljuju, te se zakupci osjećaju slobodno da ignorišu uslove zakupa plažnih površina i na zakupljenom atraktivnom prostoru rade šta im je volja.

Na većim, posjećenijim plažama, poput Slovenske plaže u Budvi, plaže Jaz ili Bečići, funkcionišu pravi ugostiteljski objekti, restorani, sazidani na betonskim podlogama, koji posluju u režimu privremenih objekata, iako to nijesu.

Postavlja se pitanje zašto neko javno preduzeće čiji je osnivač Vlada Crne Gore ne štiti javni interes. Čiji je interes da se plažni pojas Crnogorskog primorja komercijalizuje do te mjere, da prelazi u tihu privatizaciju obale. To se moglo zaključiti i po ishodu nedavnih javnih poziva za zakup crnogorskih plaža koje su pratile mnogobrojne manipulacije. Stari, odnosno stalni, tradicionalni zakupci po pravilu nude astronomske iznose novca na ime godišnjeg zakupa koje kasnije povlače i uz bodni sistem dobijaju tendere po početnim cijenama.

Ideja o osnivanju javnih plaža koje bi bile dostupne svima bez ikakvih uslovljavanja, posebno građanima Crne Gore kao i izdavaocima privatnog smještaja i njihovim gostima, nije realizovana. Sa rijetkim izuzecima od dvije ili tri plažice na cijeloj Budvanskoj rivijeri, na primejr, koja ostvaruje gotovo 50 odsto ukupnog turističkog prometa u zemlji.

Status javnih, slobodnih plaža, iznenada su dobile najatraktivnije tri plaže na Crnogorskom primorju, hotelska plaža Svetog Stefana, velika miločerska i Kraljičina plaža u Miločeru. Ovo je peta turistička sezona u kojoj gosti i mještani nesmetano koriste plaže koje decenijama nisu mogli.

Peto je ljeto koje grad hotel Sveti Stefan i vila Miločer dočekuju zatvorenih škura i gvozdenih kapija. Zakupac elitnih hotela kompanija Adriatic properties i država Crna Gora podnijeli su međusobne tužbe  zbog nepoštovanja ugovora o zakupu, u arbitražnom postupku koji se vodi pred sudom u Londonu.

Dok se čeka sudski epilog, poznate plaže dostupne su svima, ali o njihovom održavanju i komunalnom redu niko ne brine, ni zakupac, Opština Budva ili Morsko dobro. Na plažama nema mobilijara, nema vode ni tuševa ni toaleta. Sve izgleda napušteno.

Gdje nema  ličnog interesa nema ni brige o prirodnim dobrima turističke destinacije.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JAVAŠLUK U JAVNIM SERVISIMA: Nagrade i kazne za (ne)poslušne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadležni su utvrdili nepravilnosti u poslovanju RTV Podgorica i Radio-televiziji Crne Gore, uglavnom u vezi sa varijabilama i visinama plata. Istovremeno, pljušte otkazi članovima sindikata i nepodobnima

 

 

Protekle sedmice više se informisalo o poslovanju i malverzacijama u crnogorskim medijima koji se finansiraju iz džepova građana, nego što su nas oni informisali. Stare prakse se ponavljaju, podobni medijski radnici napreduju, nepodobni se sklanjaju gdje nikom ne smetaju, dok građani umjesto da budu informisani, najčešće bivaju deziformisani i zbunjeni.

Počelo je sa Gradskom.U izvještaju Državne revizorske televizije (DRI) utvrđen je niz nepravilnosti, zbog čega je nadležni kolegijum DRI dao uslovno mišljenje na Godišnji finansijski izvještaj i negativno na pravilnost poslovanja Gradske RTV.

Izvršni direktor lokalnog javnog emitera Vladimir Otašević isplaćivao je tokom prošle godine varijabilni dio zarade zaposlenima, a da za to nije imao saglasnost nadležnih, stoji, pored ostalog, u izvještaju. To lokalno preduzeće revizorima nije omogućilo ni uvid u ugovor o radu Otaševića, kao ni rješenje o njegovoj zaradi, niti propratnu dokumentaciju u vezi sa konkursom za izvršnog direktora.

“Društvo je tokom godine isplaćivalo zaposlenima naknade po osnovu rezultata rada. Isplate su se vršile uz pisanu odluku izvršnog direktora. Shodno čl 21 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, uslovi i način ostvarivanja prava na varijabilni dio zarade za zaposlene u ustanovi čiji je osnivač lokalna samouprava utvrđuju se aktom nadležnog organa ovih pravnih lica uz saglasnost Vlade, po pribavljenom mišljenju Ministarstva. Društvo prilikom isplate nije imalo saglasnost, već je na osnovu odluka koje je donosio izvršni direktor isplaćivalo varijabile zaposlenima”, ističe se u izvještaju.

U izvještaju se navodi i da je u Gradskoj RTV 99 zaposlenih na neodređeno i devet na određeno vrijeme. U Sektoru programa zaposleno je više nego što je previđeno aktima. Gradska RTV, ističu revizori, ima potpisan sporazum o ustupanju radnika sa Agencijom za privremeno zapošljavanje, po kojem je tokom 2024. bilo ustupljeno šest zaposlenih: tri novinara, jedan autor emisije, jedan realizator programa i jedan novinar – reporter.

Kad je u pitanju korišćenje službenih vozila, revizor notira da Pravilnikom o uslovima i načinu korišćenja nije određen limit potrošnje goriva. Upozoravaju na to da Gradska RTV nije donijela pisani dokument, kojim se odobrava pravo zaposlenog na usluge korišćenja goriva, a revizorima nije predstavljeno ni odobrenje o upotrebi kartice za točenje goriva.

Upravo je zbog navodnog nezakonitog točenja goriva došlo do otkaza predsjedniku Sindikata Gradske RTV Milanu Nikčeviću i javnog sukoba Otaševića sa Sindikatom medija Crne Gore. Nakon što je sindikat tražio da Savjet Radio-televizije Podgorica razriješi izvršnog direktora, Otašević je optužio lidere sidnikata Radomira Kračkovića i Marijanu Camović da su pokušali da izvrše pritisak na njega kako ne bi otpustio Nikčevića.

“Nikčević je, nakon što je pokrenut postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti, kontaktirao Kračkovića i Camovićevu, koji su potom pokrenuli neviđen pritisak na mene da se on vrati na posao… Čelnici Sindikata medija ne bi trebali da koriste svoje funkcije da preko njih traže, bez valjanog osnova, otkaze za zaposlene u medijima, pa i za izvršne direktore, koji nisu bliski njihovim poslodavcima, dok sa druge strane traže zaštitu za zaposlene, koji vrijeđaju i pozivaju na fizički obračun svoje kolege na radnom mjestu, a pri tom i nezakonito troše gorivo na račun građana Crne Gore ”, kazao je Otašević.

U regovanju SMCG naveli su da je Otašević iznio niz neistina o Sindikatu u pokušaju da skrene pažnju sa sopstvenog nezakonitog poslovanja. Saopštili su da zakonito pomažu predsjedniku Sindikata RTV Podgorica Milanu Nikčeviću, koji je nezakonito dobio otkaz.

„Otaševićevu krupnu neistinu da smo “vršili pritisak” na njega da promijeni odluku o otkazu tokom sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem nećemo ni da komentarišemo. Samo ćemo podsjetiti da su i njegovi šefovi pravne i finansijske službe Relja Stamatović i Nemanja Vešović  na istom sastanku jasno rekli da otkaz Nikčeviću nije smio da se desi“, navodi SMCG u saopštenju.

Sindikat tvrdi da su tražili od Savjeta RTV Podgorica da smijeni Otaševića zbog toga što u kontinuitetu nezakonito posluje, te da on zbog toga objavljuje  ovakva reagovanja, „ jer zna da za to postoje dokazi“.

Za nepravilnosti koje je utvrdila DRI, Otašević kaže da je riječ o praksi koju je ustanovila prethodna uprava, dok se on cijelo vrijeme trudi da to ispravi.

„Nije Gradska TV pod rukovodstvom Otaševića prekršila sedam zakona tokom 2024. godine, već su se navedeni zakoni kršili od samog osnivanja televizije. Kao novi izvršni direktor, u 2024. godini, pored mnoštva problema u programsko-produkcionom sektoru, očekivao sam da se poštuju zakonska i podzakonska akta, ne dovodeći u pitanje i sumnju u savjestan rad svih službi i sektora u preduzeću. Sve i da sam očekivao, ispravljanje svih tih stvari kroz period od godinu dana, kosi se sa zakonima fizike“, saopštio je.

Probleme sa sindikatom imao i je i direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić. On je uručio otkaz nagrađivanoj dopisnici iz Herceg Novog Nevenki Macan. Iz Sindikata zaposlenih RTCG su dodali da Macan kaže da se “usprotivila potpuno nelogičnom i neproduktivnom načinu da se organizuje posao tako što će se četvoro zaposlenih iz Herceg Novog koji su u ovom dopisništvu radili dvadeset i više godina, prebaciti da rade u Tivat”. Zbog toga je pisala članovima Savjeta i generalnom direktoru RTCG.

„Ovo je scenario koji se priprema za neistomišljenike. Mnogim članovima našeg sindikata ovih se dana ‘pakuju’ otkazi. Razlog – imamo svoj stav, mislimo svojom glavom, istupamo javno i preispitujemo razne sporne odluke generalnog direktora. Naši članovi su mobingovani, izloženi svakodnevnim pritiscima, otvorenim i prikrivenim prijetnjama, porukama da će biti raspoređeni na druga radna mjesta. Kazneni putevi ovih dana vode od televizije ka portalu i radiju. Ili ka – otkazu”, piše u saopštenju.

Dok je DRI utvrdila nepravilnostu u vezi sa RTV Podgorica, za RTCG je to učinilo Ministarstvo finansija. Cijela priča isplivala je nakon javnog sukoba Raonića i sindikata nacionalnog javnog servisa oko granskog kolektivnog ugovora, koji članovi tog tijela odbijaju da potpišu.

“Tvrdnje da su najveće zarade u RTCG ujedno i najnezakonitije u tom mediju koji zapošljava oko 800 ljudi, a koje uporno iznosim četiri godine, su još jednom potvrđene mišljenjem Ministarstva finansija koje je jasno reklo da generalni direktor i trojica njegovih pomoćnika sami sebi određuju koliko im je dovoljno, ne osvrćući se na zakone. Ono što je Ministarstvo i ovaj put preskočilo da kaže je šta će oni, kao nadležni za racionalno trošenje i brigu o državnom novcu, da urade po tom pitanju i kako će i kad da zaustave nezakonito otimanje javnog novca”, rekla je Marijana Camović Veličković iz SMCG.

Predsjednica Sindikata zaposlenih Jadranka Drobnjak kazala je da predlogom Kolektivnog ugovora koji im je neprihvatljiv srednjoškolci ne dobijaju povećanje plata. “Većina visokoškolaca dobija od 60 do 80 eura, dok rukovodioci koji već imaju četvorocifrenu platu dobijaju 200 i više eura. Time većina zaposlenih u RTCG-u, među njima i oni koji svakodnevno stvaraju programski sadržaj, i dalje ostaju u zoni državnog minimalca”, kazala je Drobnjak.

Raonić tvri da nijesu tačne tvrdnje Sindikata da 80 odsto zaposlenih prima minimalac. Istakao je da je menadžment inicirao usvajanje Granskog kolektivnog ugovora.

“Koje opstruira upravo Sindikat medija koji čine uglavnom zaposleni ili ljudi koji su u uredništvu u Vijestima. Imamo apsurdnu situaciju da poslodavac želi da budu plaćeni rad nedeljom, praznicima i tako dalje… Što se tiče zaposlenih u RTCG, 90 familija će dobiti stanove. Povećanja plata koje smo predložili bi bila značajno iznad republičkog prosjeka”, kazao je on.

Dok Otaševiću padaju na sudu nezakoniti otkazi, Raoniću svako malo sud odlučuje da ne bi smio biti na pozciji generalnog direktora. Trenutno je pred sudom aktivan postupak protiv članova Savjeta koji uporno ignorišu odluku suda i ponovo biraju Raonića.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo