DRUŠTVO
Od ciglane ostala ledina
Štrajkovali su glađu prije godinu dana, tražeći da se raskine ugovor o prodaji beranske ciglane u kojoj su radil; prijetili su prije pola godine da će se sa mosta bacati u Lim ako im se ne vrate radna mjesta; onda su organizovali performans i palili svijeće na ruševinama fabričkih hala sada se svakog ponedjeljka okupljaju na protestima u jedinoj nesrušenoj zgradi svoje nekadašnje firme. Pedesetak sada već bivših radnika preduzeća Opeka tvrde da su mimo zakona i protivno Ugovoru o privatizaciji jedinog crnogorskog proizvođača cigle ostavljeni na nemilost vlasnika podgoričke firme Katel, koja je prije pet godina za 250.000 eura kupila njihovu fabriku. Veselin Radičević je bio predsjednik sindikata, a danas predvodnik nezaposlenih ljudi.
,,Agencija za privatizaciju je pod nečijim uticajem zažmurila na činjenicu da baš ništa od Ugovorom predviđenih 750.000 eura nije investirano u firmu. Dogovoreno je da svi zaposleni ostanu na radnim mjestima i da se u ljetnjoj sezoni zapošljava još trideset radnika. Sada u fabrici nema nikoga. Fabrika je porušena do temelja, a vlasniku je ostalo pet hektara atraktivne lokacije u Beranama koja vrijedi više od dva miliona eura. Za 250.000 eura čovjek je dobio vrijednost od dva miliona! To je jasno šta je”, kaže Radičević.
Vlasniku Katela Petru Đurišiću su nejasni razlozi što su se Radičević i kolege okomili na njega. Oni su započeli štrajk kada je Opeka ušla u krizu i oni su, tvrdi, krivci što je otišla u stečaj.
,,U Ugovoru o privatizaciji ne postoji obaveza da se zadrži određen broj radnika. Investicije su bile veće od 750.000 eura, što su utvrđivale brojne komisije koje su nam Radičević i drugovi slali u kontrolu. Nažalost, mi trenutno ne možemo da pronađemo banku koja bi nas podržala da investiramo u novu fabriku koja će se tu sigurno graditi. Stara fabrika je konstantno imala gubitke zbog zastarjele tehnologije. Prodavali smo ciglu jeftinije nego što smo je proizvodili i to je bilo neodrživo. Sada tražimo banku da sagradimo modernu fabriku cigle i tvrdim da će u Beranama uskoro i biti nova fabrika”, kaže Đurišić.
Bivši radnik ciglane Zdravko Kastratović ne vjeruje u to. I on smatra da je Đurišić postigao cilj – oslobodio se radnika, a za male pare dobio vrijednu parcelu u gradu. Nalaz komisije Agencije za privatizaciju smatra neobjektivnim.
,,To može samo u ovoj državi da se ne uključe nadležni organi u očigledne falsifikate. Ljudi iz Agencije govorili su da neće dozvoliti ovo što se zbilo. Oni su kao investiciju u ciglanu uračunali i bager koji nikada nije vidio Berane, a koji je navodno vrijedan 250.000 eura”, tvrdi Kastratović.
Da bi se sagradila nova fabrika mora se srušiti stara, kaže Đurišić. On tvrdi da su više odbačenih krivičnih prijava i nalazi nadležnih službi pokazali da je sve rađeno u skladu sa zakonom.
,,Neki neradnici koji su očekivali da galamom dobiju otpremnine od 15.000 eura podigli su pravu hajku i poslali brdo lažnih krivičnih prijava. Takvima neće biti mjesta u novoj ciglani. Ostali će biti pozvani da rade kao što sam ih i prošle godine zvao da dođu na naša gradilišta u Podgorici i na jugu za dvostruko veću platu od one u Ciglani i obezbijeđen smještaj i hranu. Svi su to odbili”, kaže Đurišić.
Bivši radnici ciglane imaju drugu verziju priče. ,,Mi ugovorom o radu nismo imali obavezu da idemo u Podgoricu na gradilišta. Taj trik Đurišića je poslužio samo kao izgovor. U času kada nam je to nudio njegovi su radnici iz Katela štrajkovali zbog neisplaćenih zarada. On je samo tražio alibi kako da nas otpusti, a da se ne uznemiri javnost”, kaže Zdravko Kastratović.
Isto tvrdi i Veselin Radičević: ,,U Crnoj Gori robovlasnički odnosi postali su stvarnost. On je htio kao robove da nas namami u Podgoricu. Nismo nasjeli i sastajaćemo se ovdje dok se nadležni ne odluče da objektivno ispitaju sve detalje i dok krivci za ovu očiglednu pljačku ne odgovaraju”.
Petar Đurišić kaže da su nadležni državni organi potvrdili regularnu privatizaciju nekadašnje Fabrike cigle Opeka.
,,Čudno je što gospodin Radičević, kada sve zna i kada je tako sposoban, ne otvori sebi neku uspješnu firmu. Ja kao poslodavac posao tražim na sve strane i borim se da opstanem, a on štrajkuje. Neću dozvoliti da beranska ciglana propadne jer smo suviše novca uložili u taj projekat”, kaže Đurišić.
Sada kada je od stare ciglane ostala samo ledina takve su tvrdnje cinične, kaže Zdravko Kastratović. ,,Mnogi su od radnika sa svojim porodicama danas gladni. To su ljudi srednje dobi koji se teško mogu zaposliti u ovim vremenima. Tužno je što jedino možemo da protestujemo mjesecima a da niko ne preduzima ništa”, kaže Kastratović.
Veselin Radičević žali što su on i njegove kolege dozvolili rušenje stare fabrike. ,,U javnosti se proturila priča o investiciji decenije u Beranama. Pričalo se o ulaganjima od dvadeset miliona eura. Mi smo slutili da će se ovo dogoditi, ali javnost bi nas razapela da smo pokušali da spriječimo takve projekte. Sve je tu rađeno smišljeno i uz podršku neke moćne ruke koja i danas štiti Đurišića. On čeka da mi odustanemo od protesta pa da rasproda vrijedne placeve na kojima je bila ciglana”, kaže Radičević.
Đurišić kaže da je u posljednje dvije godine oguglao na slične tvrdnje. ,,Ne želim sa njima više da polemišem. Meni je bitno da tim ljudima ne dugujem ništa. I važno mi je da što prije sagradimo novu i modernu ciglanu. U njoj će svoje mjesto naći svi koji su se ponijeli korektno i koji su dobri radnici”, kaže Đurišić.
Beranska ciglana je bila posljednji crnogorski prozvođač cigle. Sad se taj materijal uvozi. Opeka je privatizovana u martu 2005. Preduzeće Katel koje je otkupilo obavezalo se da sa 250.000 eura podmiri dotadašnje dugove radnicima i u modernizaciju u naredne dvije godine uloži 750.000 eura. Stara ciglana, sagrađena 1933. porušena je prije dvije godine. Tada se pričalo o izvjesnoj investiciji u modernizaciju od dvadeset miliona eura. Sa ekonomskom krizom prestala je i ta priča, ali započeli štrajkovi radnika.
Predsjednik opštine Berane Vuka Golubović ustvrdio je da je DUP-om definisano da na mjestu gdje je ciglana može biiti samo ciglana. I on je zahtijevao od poslodavca da pronađe rješenje. Dok radnici protestuju iz Katela saopštavaju: ,,Uspjeh nije postignut, jer je prosto tehnologija na kojoj je zasnovana stara fabrika prevaziđena. U 2007. godini ostvarena je proizvodnja od 802.000 eura, od toga dobar dio u drugoj i trećoj klasi. Za tu proizvodnju angažovano je prosječno 88 radnika dnevno, koji su ostvarili vrijednost proizvedene robe od 25,30 eura, dok je trošak za proizvodnju iznosio preko 30 eura. Tu svakodnevnu razliku u protekle tri godine pokrivao je vlasnik, firma Katel, dotirajući svakog mjeseca novac za plate i isplate prema dobavljačima – to je neodrživo”, kazali su iz Katela.
Nakon toga, u januaru prošle godine preduzeće Katel zbog duga od devet hiljada eura uvodi stečaj u Opeku. Radnici nastavljaju štrajk, ali kao bivši radnici, prijavljeni na birou rada.
Sead SADIKOVIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini