DRUŠTVO
Komšija kao brat

Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
Silvio Berluskoni je obećao da će podnijeti ostavku pošto parlament u Rimu odobri ključni zakon o reformama.
U obrtu sudbine, politički opoziv medijskog tajkuna se ne dešava zbog sumorne liste optužbi koje uključuju korupciju i plaćanje za seks sa maloljetnicama, već zbog dužničke krize. Investitori gube povjerenje u zaduženu Italiju i plaše se blokade otplate italijanskog javnog duga koji je dostigao 1,9 biliona eura. To bi moglo da potrese globalno tržište. Berluskoni je nemilosrdno gradio svoju karijeru – i postao najbogatiji čovjek u Italiji – dok je u isto vrijeme pridobijao Italijane za sebe. Njegovi „nestašluci”, uključujući optužbe za orgije u njegovoj kući, koje su dovele do toga da ga bivša žena nazove „bolesnim” – zadali su udarce njegovoj popularnosti. Napuštanjem funkcije, Berluskoni će imati manje mogućnosti da izbjegne tri suđenja koja ga čekaju u Milanu.
O poslovima bivšeg premijera Mila Đukanovića i Berluskonija naveliko se pisalo. Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević prošlog februara bio je jedan od potpisnika krivične prijave protiv Đukanovića i Berluskonija zbog privatizacije EPCG i Crnogorskog elektroprenosnog sistema. Medojević i njegov partijski drug Branko Radulović su kao osumnjičene za organizovani kriminal sa međunarodnim elementima, naveli Đukanovića, Berluskonija, potpredsjednika Vlade Crne Gore Vujicu Lazovića i bivše ministre Branimira Gvozdenovića i Branka Vujovića.
U krivičnoj prijavi piše da su oni, uz još četiri osobe, odgovorne za osmišljavanje i provođenje scenarija preuzimanja crnogorskog energetskog sektora od italijanskih interesnih struktura. PZP je tada saopštio da su Đukanović i Berluskoni protivpravnim korištenjem službenog položaja, ovlaštenja i uticaja pribavili imovinsku korist kompanijama A2A i Terna i time nanijeli štetu EPCG i CGES, građanima i državi.
A2A iz Milana, Berluskonijevog uporišta, pobijedila je na tenderu 2009. i preuzela 40 odsto EPCG, iako nije dala finansijski najpovoljniju ponudu. Druga italijanska kompanija, Terna Rete Elettrica, kupila je manjinski paket od 22 odsto dionica EPCG 2010. direktnim pregovorima, bez javnog tendera.
Radulović je kazao da je prvi razlog za hitno provođenje pretkrivičnih radnji to što su osumnjičeni proizveli materijalnu štetu koja, ukoliko bude nastavljena u naredne četiri godine, može iznositi više od 100 miliona eura godišnje. On je dodao da je drugi razlog što će A2A preuzeti EPCG, a Terna CGES i izgraditi pogubne elektrane na Morači za koje bi Crna Gora morala da se zaduži 150 milona eura, a dobijala bi koncesionu naknadu od samo dva miliona eura godišnje.
Poslovi sa italijanskim partnerima uključuju i planove o izgradnji podvodnog strujnog kabla između Crne Gore i Italije čiji će troškovi iznositi oko 760 miliona eura, od čega će 100 miliona eura doći iz budžeta Crne Gore. Kablom će struja biti transportovana iz Crne Gore, kao i iz drugih država regiona, u Italiju.
Lorenco Valoreja, član opozicione partije Futuro e libertà party, Đanfranka Finija, rekao je početkom godine da su ovi energetski sporazumi ,,veoma čudni”. „Kako mi vidimo, ovaj projekat beskoristan je kako za Italiju tako i za Crnu Goru”, kaže Valoreja, ,,Energetski sporazumi će donijeti profit samo vlasnicima kompanija, pošto su u pitanju lični a ne nacionalni interesi”. Valoreja takođe predvodi pokret ,,Nessuno tocchi il nostro futuro”, osnovan za borbu protiv ,,kabla”.
La Republica, je u novembru 2010. pisala da je kancelarija javnog tužioca iz Peskare otvorila istragu zbog korupcije u vezi podvodnog strujnog kabla. Rezolucijom Evropskog parlamenta o procesu evropske integracije Crne Gore, koju je početkom februara ove godine odobrio Komitet EP za spoljnu politiku, izražena je zabrinutost zbog sporazuma Podgorice i Rima. ,,Zatraženo je da vlasti Crne Gore javno objave sve anekse i dokumente u vezi pomenutog sporazuma” te pozvano da budu objavljene sve posljedice sporazuma, uključujući i uticaj na životnu sredinu.
Početkom ovog mjeseca Espreso je pisao kako izgleda da je ,,poljuljan” energetski posao od pola milijarde eura. Po listu, radi se o brzopoteznoj akciji, u kojoj su se na novac koji je dala A2A za kupovinu crnogorske firme ,,bacile i ,,neke osobe bliske vrhovnom autoritetu male republike, Milu Đukanoviću”.
Izvještaji iz tog vremena govore da kupovina od početka uživa podršku Berluskonija, koji se u martu 2009. uputio u Podgoricu da ugovori sa Đukanovićem detalje u nizu sporazuma koji su utabali put menadžerima A2A. Uprkos premijerovom pečatu i blagoslovu, u A2A posljednjih nedjelja je otvorena oštra rasprava o prikladnosti ugovora o kojem su, poslije nekoliko nepredviđenih problema, ljudi iz lombardijske firme morali ponovo da pregovaraju.
Prema onome što je Espreso uspio da zaključi, tekst ugovora sastoji se od dva glavna dijela i čitavog niza dodataka. Najzanimljivije klauzule tiču se onoga što će se desiti poslije 2014. Ugovor fiksira određene ciljeve, koji će, ako se budu ostvarili, dati A2A pravo da kupi apsolutnu većinu akcija Elektroprivrede. U slučaju neuspjeha, međutim, Vlada Crne Gore će moći od Italijana da otkupi njihove akcije po sniženoj cijeni. To bi za A2A značilo potpuni poraz.
U svom tom komešanju ostaju, međutim, moguće misterije u poslu sa Crnom Gorom. Riječ je o operacijama koje su izvan nadležnosti A2A ali su omogućile ljudima bliskim Đukanoviću da uzmu sebi dio kolača. Jedan od takvih je Veselin Barović, koji je upravo u vrijeme privatizacije bio pod istragom u Bariju.
U maju 2009, tri mjeseca prije nego što je privatizacija stupila na snagu, A2A je odlučila da kupi od nekih privatnih akcionara 17 odsto EPCG za 7,1 eura po akciji. Ta cijena je manja od 8,4 eura (u to vrijeme suma je bila tajna), koliko je kasnije ponuđeno crnogorskoj Vladi, ali je viša od procjene berze. Barovićev Eurofond je u februaru, prema dokumentaciji koju posjeduju savjetnici Vlade, zvanično posjedovao minimalni dio kompanije, koji bi mu donio samo 2,4 miliona eura, a tri mjeseca kasnije, ubjedljivo je najveći prodavac akcija i dobija 44,5 miliona.
Drugi dobitnik je Aco Đukanović, premijerov brat. Korist koju je izvukao je dvostruka. Privatizovana kompanija odlučuje da u Prvu banku koju Aco kontroliše, stavi depozit od 96 miliona eura koji A2A daje na ime dokapitalizacije. Italijani potom otkrivaju i da je Elektroprivreda akcionar banke, sa oko 20 odsto. I da bi izbjegli manjak, moraju da potpišu čak dvije dokapitalizacije vrijedne 20 miliona.
To, međutim, nije dovoljno da zaštiti njihove interese u „operaciji EPCG”. Privatizacioni ugovor, naime, predviđa da za pet godina crnogorska kompanija mora da realizuje najmanje 240 miliona profita, u protivnom, crnogorske vlasti mogu da uzmu od A2A tek privatizovanu kompaniju. Manje od godinu dana od kupovine, ciljevi ugovora već se čine nedostižnim.
A2A žuri da popravi štetu. U avgustu potpisuje preliminarni sporazum o prepravci ugovora. U međuvremenu, A2A izjavljuje da je raspoložena da se odrekne namjere da postane većinski vlasnik akcija EPCG. U zamjenu za to novi premijer Igor Lukšić, najavljuje da bi italijansko upravljanje Elektroprivredom moglo da se produži do 2019. Ukoliko se ugovor mijenja, treba se nadati da će se iz njega izbaciti zamke teksta koji je potpisan na talasu prijateljstva između Berluskonija i Đukanovića – piše Espreso, a prenijele su beogradske Večernje novosti.
I eventualna gradnje hidroelektrana na Morači je, prema mišljenju dijela javnosti i opozicije u Crnoj Gori, unaprijed ugovorena sa italijanskim partnerima. Mještani Luštice u februaru su protestovali protiv namjere Vlade da kroz njihovo područje sprovede podvodni kabl. Oni smatraju da će im elektromagnetna zračenja zagaditi okolinu i rastjerati turiste.
Prava pobuna dogodila se u italijanskoj regiji Abruco, gdje su žitelji desetak mjesta ustali protiv postavljanja podvodnog kabla, sa argumentacijom da to ugrožava životnu sredinu i zdravlje ljudi. U žiži ,,zelenih” organizacija, ali i opštinara, našlo se i ,,sumnjivo” veliko prijateljstvo Berluskonija i Đukanovića.
Republika navodi da ovo nije samo još jedan sukob između ,,zelenih” i investitora, već ima veze i sa ,,privatizacijom” Crne Gore. ,,Prava rijeka našeg novca, više od 300 miliona eura, potekla je ka Crnoj Gori, i završila na računima Prve banke, koju kontroliše brat Mila Đukanovića”, napisao je novinar Republike.
Milan BOŠKOVIĆ
Kosara BEGOVIĆ
Bez roka trajanja
Misle ljudi lako je bit Milo Đukanović – doćeraš se, podigneš obrvu, staviš sat na ruku, i da te Bog vidi. Eh, a bliži mu se pedeseti rođendan, država mu je na glavi preko dvadeset godina. Sve izvjesniji odlazak prijateljskog nam italijanskog premijera, navodi na misli koga je sve naš premijer, u znoju lica svog, ispratio, s kim je morao da druguje sa kim makar da se rukuje.
Da bi se ustoličio Đukanović se morao pozdraviti sa bivšim partijskim drugovima. Nije baš istina da je na vlast došao sa ulice – još na 13. kongresu, 1986. godine bio je izabran za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Ulica mu je samo pomogla da prepozna odnarođene drugove. Dešava se, prema sopstvenim riječima, potcijenio je opasnost od manipulacije narodom. „Tada sam, na neki način, sa simpatijom gledao na pokušaje da se na bilo koji način unese neka novina, neki svježi dah u taj veoma okoštali, birokratizovani državno-politički aparat koji je potvrđivao već, može se reći, decenijama svoju jalovost u odnosu na iskušenja pred kojima se ex-Jugoslavija nalazila”, objasnio je jednom u razgovoru za RFE.
Davno je bila 1991. kad smo dobili najmlađeg premijera u Evropi. Mlade lijepe i pametne pored Đukanovića činili su Momir Bulatović i Svetozar Marović. Nad njima je budno bdio tvorac Slobodan Milošević, u Beogradu nas je predstavljao Branko Kostić. Ostao je još samo Marović. U tragovima, reklo bi se.
Najprije je otišao Branko Kostić. Dok su Momir i Milo bili najbolji drugovi, Kostić se pojavio kao još srpskija struja i protivkandidat Bulatoviću na predsjedničkim izborima 1992. Bulatovića je kandidovao DPS, Kostića, iako člana te partije – Udruženje boraca 1991/92. god. i Srpska radikalna stranka Crne Gore. Pobijedio je Bulatović.
U međuvremenu smo ratovali, formirali, na razorenim temeljima SFRJ, čudesnu SRJ. Zbog čuvanja mira, cijeli svijet nam je uveo sankcije. Kad su olabavljene, mogli su da stižu ljekovi. Glavni drug nam je bio Slobodan Milošević. Onda su se Bulatović i Đukanović posvađali. Bulatović tvrdi zato što se Milovom švercovanju nije moglo stati na kraj, Đukanović objašnjava – zato što je štitio Crnu Goru.
Nije lako odjednom izgubiti dva bliska saradnika, ali, svjedoči nešto kasnije, Đukanović, nije ga cijela stvar, naročito sa Miloševićem previše potresla. Vazda je on znao s kim ima posla. „Moja ocjena je da gospodin Milošević nije ni komunista, niti nacionalista, već čovjek koji je apsolutno samo opterećen vlastohlepljem i idejom očuvanja lične i nekontrolisane vlasti”, objašnjavao je. Svaka sličnost analitičara sa analiziranim je slučajna.
„Ja ne spadam u ljude koji preko politike formiraju lične odnose i privatna prijateljstva”, ne zaboravlja da kaže Đukanović kad god ga pitaju o Miloševiću. Druga je stvar kad se pomene ubijeni srpski premijer Zoran Đinđić. Tu se priča prede kao da su obojica doktorirala filozofiju kod Jirgena Habermasa.
Kad Đukanović svjedoči o tome kako smo zaratili s NATO paktom pokaže se da su se on i general Momčilo Perišić na sjednici Vrhovnog savjeta odbrane u oktobru 1998. odlučno suprotstavljali Miloševićevoj namjeri da se sukobi sa NATO savezom, dok su Milan Milutinović, Momir i Pavle Bulatović ,,govorili nešto uvijeno” svakako u prilog Miloševićevim nepromišljenim i svađalačkim opsesijama. Odluka VSO je glasila da će se nastaviti pregovarački proces sa ciljem da se izbjegne sukob, a da će se Jugoslavija braniti ukoliko bude napadnuta. Učesnici sastanka su danas mahom mrtvi – što stvarno, što politički.
Za nijansu je bolja situacija u društvu koje je u martu 2002. potpisalo Beogradski sporazum. ,Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore potpisali su predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, potpredsjednik Savezne vlade Miroljub Labus, premijeri te dvije republike Zoran Đinđić i Filip Vujanović i visoki predstavnik EU Havijer Solana. Nastala je Srbija i Crna Gora. Niko više nije đe je bio, čak je i na našoj strani došlo do rokade. Zasad. Čisto kao zanimljivost, na dan potpisivanja Beogradskog sporazuma uhapšen je, pod optužbom za špijunažu gorepomenuti Momčilo Perišić, u tom trenutku potpredsjednik srpske vlade. Poslije je prispio u Hag, gdje je osuđen zbog ratnih zločina.
Proljetos je kod nas pod pokroviteljstvom vlade i Atlas fondacije održana konferencija posvećena jačanju društva jugoistočne Evrope. Gostovali su Bil Klinton, Milan Kučan, Stjepan Mesić i, dabome, Milo Đukanović. Prvi predsjednik Slovenije Milan Kučan predsjednikovanje je završio 2002, Bil Klinton 2005. Mesić je potrajao duže, ali se evo neko doba odmara.
Nijesmo, ipak, sami. U Kazahstanu, posljednjoj republici koja je napustila SSSR, od 1991 na vlasti je Nursultan Nazarbajev. U maju ove godine osvojio je još jedan petogodišnji mandat sa skoro 95 odsto glasova. Lani je predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko osvojio četvrti predsjednički mandat, vlada od 1994.
Pa neka svako samo pokuša da se prisjeti koliko je lordova, visokih i ostalih predstavnika, predsjednika, premijera, spasilaca Jugoslavije, spasilaca srpstva i drugih prohujalo kroz Đukanovićev život. Skoro da se ne treba čuditi što mu se sad stvari pomalo pobrkaju pa sebe zamisli kao svjedoka ,,svega onoga što su drugi loše radili u prethodnom periodu”. Predugačak mu je prethodni period, ko će sve to popamtiti.
K. BEGOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski

Objavljeno prije
6 danana
14 Juna, 2025
Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako
Upis države na prostor ulcinjske Solane ,,Bajo Sekulić” je nezakonit, odlučio je Upravni sud.
,,Upravni sud Crne Gore je presudio da je 15 miliona kvadrata solane u Ulcinju nepravedno oduzeto Eurofondu koji je kupio za 800 hiljada eura.Pravedna kupovina, nema što.Isto kao da ti neko proda kvadrat stana u Podgorici za 50 centi. Ili da za kilo paprika kupiš porše. Ili, recimo, da pridaš malo para pa Milov majbah daš u zamjenu za 15 miliona kvadrata najluksuznijeg zemljista u Crnoj Gori. Poješće nas mrak”, komenatarisao je presudu na svom Fejsbuk profilu ekološki aktivista i dugogodišnji borac za spas Solane Darko Saveljić.
Stečajna uprava Solane podnijela je tužbu Upravnom sudu nakon što je Uprava za katastar u junu 2022. godine upisala kao vlasnika imovine Solane državu Crnu Goru. To se desilo na osnovu rješenja Vladinog Savjeta za privatizaciju koje je donijelo rješenje da Eurofond nije platio tržišnu naknadu za akcije Solane. Na čelu tadašnjeg Savjeta za privatizaciju bio je premijer Dritan Abazović, na čelu Ministarstva finansija Aleksandar Damjanović, Uprave za katastar Koča Đurišić, a PJ Ulcinj Dževdet Čaprići. Tadašnja ,,pobjeda” države iz URA je objašnjena ovako: ,,Mi smo imali jednu krađu naočigled očiju javnosti gdje je zemljište ‘Solane’ od skoro 15 miliona kvadratnih metara ustupljeno Veselinu Baroviću za svega 800.000 eura, nakon čega je on imao namjeru da ga proda za skoro 260 miliona eura i prenamijeni za građevinsko zemljište”.
Najnovijim rješenjem Upravnog suda stečajna uprava bi ponovo mogla da pokrene prodaju imovine jer je ona vraćena Eurofondu, koji je većinski vlasnik Solane u stečaju.
Stečaj u Solani uveden je u prvoj polovini 2005. godine, a neuspjeli petogodišnji plan reorganizacije trajao je od početka 2006. godine.
Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak Milu Đukanoviću.
Nakon privatizacije, proizvodnja soli je opala, fabrika izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je podizao kredite zalažući imovinu fabrike, a onda je 2011. u preduzeću opet proglašen stečaj. Eurofond je te godine zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.Nijesu uspjeli ni brojni pokušaji prodaje jer je Solana nuđena po cijeni većoj 300 puta od one koju je platio Eurofond.
Upravni sud je sada usvojio tužbu stečajne uprave i poništio osporeno rješenje o upisu prava svojine državi Crnoj Gori nad imovinom Solane
,,Da bi Država svoje pretenzije u pogledu vlasničkih prava na predmetnim nepokretnostima mogla ostvariti, neophodno bi bilo da eventualno inicira parnični postupak u kome bi se raspravljalo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava svojine, sem ukoliko nije riječ o zemljištu na kome bi Država ex lege, s obzirom na kategoriju zemljišta mogla imati pravo svojine”, navodi se u novoj odluci Upravnog suda.
Posebno zanimljivo je sljedeće obrazloženje presude: ,,U eri vladavine društvene svojine (kao svačije i ničije) moguće je naći argumente za opravdanje postojanja tih prava, koja su joj imanentna, a kojima su zakonodavci htjeli, čisto neuspješno, da joj daju kakav-takav imovinsko-pravni izraz. Danas nema opravdanja da u eri vladanja novih svojinsko-pravnih odnosa ova prava egzistiraju i dalje. Prava iz bivše društvene svojine bila su smetnja za realizaciju investicionih, prodajnih i drugih aranžmana. Najveći broj društveno-pravnih lica je u stvari prestao da postoji i umjesto njih nastali su novi subjekti, kao njihovi pravni sljedbenici. Na ove subjekte prešla su i nepretvorena prava iz društvene svojine. Naravno, to je samo po sebi protivrječno”.
,,Presuda Upravnog suda je van svake ekonomske i pravne logike, i predstavlja direktan pucanj u naš evropski put, jer Solana predstavlja glavnu stavku u poglavlju 27 koje se tiče zaštite životne sredine. Bez adekvatnog rješenja pitanja Solane nema daljeg progresa na putu učlanjenja u EU”, saopštio je predsjednik ulcinjske URE i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.On je dodao i da je presuda Upravnog suda, takođe, jasan pokazatelj da neke megalomanske ambicije sumnjivog kapitala nastavljaju da vrebaju najvrjednije resurse Ulcinja i Crne Gore, uz najmanju moguću cijenu i van svih zakonskih procedura.
Njegov partijski lider Dritan Abazović, na konferenciji za štampu u Skupštini, izjavio je da se radi o teritoriji koja je ogromna – 15 miliona kvadratnih metara koja vrijedi najmanje 200 miliona eura. ,,Nakon velike borbe prošle Vlade, Upravni sud želi da vrati stvari na staro. Pokušaćemo na sve načine da se odupremo tajkunima”, kazao je Abazović i dodao da su crnogorski tajkuni koji su tada vodili Eurofond kupili Solanu za pet centi po kvadratu.
Otkako je država ,,preuzela” Solanu nije urađeno mnogo. Najstarijim ulcinjskim preduzećem, shodno odluci Vlade, upravljaju NPCG od avgusta 2015.godine, s ciljem zaštite biodiverziteta.
Ulcinjska Solana je nakon usvajanja odluke na sjednici lokalnog parlamenta 24. juna 2019. godine, proglašena zaštićenim područjem Parkom prirode. Ni pet godina od preuzimanja vlasti nijesu uspjele da uspostave vlasničku upravljačku strukturu za novi Park prirode. Opština je planirala da 2021. preuzme upravljanje Solanom od JP “Nacionlani parkovi Crne Gore” (NPCG),ali je odustala jer tada nije stvorila pravne pretpostavke da uđe u taj posao.
Sredinom aprila ove godine Vlada je dala saglasnost da Javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkovima (NP) upravlja ulcinjskom Solanom u stečaju narednih šest mjeseci. ,,S obzirom na to da upravljač Parka prirode još nije formiran, na čemu se intenzivno radi na relaciji Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstvo finansija i Opština Ulcinj, NP i dalje vrši poslove upravljača”, piše u Vladinoj informaciji.
Ugovor o zakupu predstavlja pravni osnov za angažovanje 21 bivšeg radnika Solane na poslovima realizacije planskih aktivnosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Solane.
Oko formiranja preduzeća koje bi upravljalo Solanom, Vlada i Opština Ulcinj bezuspješno pregovaraju, najava predsjednika Opštine Ulcinj Genci Nimanbegua da je njegova intencija da novo preduzeće bude formirano do kraja prošle godine nije ostvarena. Prema planu, Opština Ulcinj bi u novoformiranom preduzeću Park prirode “Ulcinjska solana”, bila suvlasnik sa Vladom.
Institucijama se nije žurilo. iako su stručnjaci naglašavali da je proglašenje Solane za park prirode samo mrtvo slovo na papiru. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) upozoravali su da su godine nebrige i neadekvatnog upravljanja područjem dovele do toga da se na Ulcinjskoj solani smjenjuju periodi poplava i suša, tako je da je ovo zaštićeno područje više puta dovedeno na granicu ekološke katastrofe.
,,Urušeni nasipi doveli su do toga da se velike količine vode zadržavaju u centralnom dijelu Solane, dok ostali bazeni veći dio godine ostaju suvi. Tako da je realizacija projekta sanacije urušenih nasipa i dovođenja slane vode u bazene pretpostavka za očuvanje ovog jedinstvenog lokaliteta kako bi ono ostalo najveći ‘aerodrom’ za ptice na istočnoj obali Jadrana”, saopštili su ranije iz CZIP-a.
Pored politike i prava, priča o Solani je dobar pokazatelj našeg odnosa prema prirodnim biserima. Solana je osnovana 1934., a posljednja berba soli obavljena je 2013. Od tada Crna Gora je jedina mediteranska zemlja koja ne proizvodi so.
Srećom da sve ne zavisi od nas, pa je Solana ne samo zbog brojnosti ptičjeg fonda već i zbog rijetkih vrsta biljaka, važna na evropskom nivou. Solana je na Ramsarskoj listi kao međunarodno značajno močvarno stanište, a najavljeno je da će biti uključena i u
Natura 2000, dio ekološke mreže koju čine područja značajna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova u okvirima Evropske unije.
Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Ulcinjska Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije

Objavljeno prije
6 danana
14 Juna, 2025
Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Brat predsjednika Srbije tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij
U srijedu je počela glavna rasprava pred Osnovnim sudom u Podgorici u parničnoj tužbi Andreja Vučića , brata srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića , koju je pokrenuo protiv Daily Press DOO – osnivača Vijesti . Vučić je u tužbi naveo da mu je povrijeđeno pravo ličnosti, da su širene neistine o njemu u objavi od 23. januara 2024. godine na portalu medija pod naslovom “Zvonko i Andrej slavili milijardu”.
Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Predsjednikov brat tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij. Rekao je da je “bio zgrožen” sa tekstom i da “nije slučajno” objavljen tada. Cilj je, po njegovim riječima, bio da se “dehumanizuje i dekriminalizuje lično moj brat… predsjednik Republike Srbije”.
Andrej Vučić se na sudu poslužio uobičajenim frazama i rječnikom koje su već puno koristili i prijatelji njegove porodice, braća Milo i Aco Đukanović, te nekadašnji vođa Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Hašim Tači . Rekao je da nikada nije osuđivan za bilo koje kazneno djelo niti se vodi postupak protiv njega. Tekst stavlja metu na čelo njemu i njegovoj porodici. On je “porodični čovjek, otac dvoje dece”, i zaposlen je u Narodnoj banci Srbije (NBS) već 28 godina. “Nikada se nisam bavio privatnim poslovima, nemam firme niti biznis na svoje ime”, rekao je Vučić. Nije, doduše, rekao kako je podstanar, kao nekada Prvi brat Crne Gore.
Jeste član vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i član Izvršnog odbora ali je, kazao je, njegova uloga tamo marginalna. Ne smatra se javnom ličnošću i kaže da ne poznaje osobe koje su u objavljenoj SKY ECC aplikaciji pričale o njemu osim što je za crnogorskog narko policajca čuo iz medija. “Nikada nisam imao kontakt ni s jednim licem iz kriminalnog miljea”, tvrdi Andrej Vučić.
Na pitanje da li zna Zvonka Veselinovića rekao je da se s njim sreo na nekim skupovima, ali da nije njegov prijatelj, da se s njim ne druži. Onda je pojasnio: „Tačno da ga poznajem, video sam se s njim možda dva-tri puta, ali on nije moj prijatelj i nikada nisam imao nikakav poslovni odnos s njim”.
Ono što je objavljeno u tekstu Zvonko i Andrej slavili milijardu zapravo prepiska na kodiranoj SKY ECC aplikaciji koju su koristili kriminalci diljem Europe. Aplikaciju je dešifrirala francuska i nizozemska policija. Kasnije su sadržaji komunikacija putem međunarodne pravne pomoći i EUROPOL-a ustupljeni i crnogorskom tužilaštvu. Dio materijala je našao put do medija.
Glavni akteri prepiske su odbjegli narko policajac Ljubo Milović i Miloš Božović , kriminalac sa značkom BIA. Milović piše Božoviću u formi pitanja : „Vele da su Zvonko i Andrej milijardu slavili skoro“. Božović potvrđuje da „jesu slobodno, pratim ja malo kretanja njegova… imam snimaka i slika dosta iz šume“. Božović dodaje da su dvojica išla „u lov helikopterom“ s tadašnjim ministrom policije Republike Srpske Draganom Lukačem i da će ti snimci „ko zna kad valjati“.
Božović dalje piše da su njegovi momci odrađivali prljave poslove za Andreja i protiv Veljka Belivuka (Velja Nevolja) i tadašnjeg ministra policije Nebojše Stefanovića koji je ušao u sukob s predsjednikom države. Navodi da je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu”. Prepiska o proslavi prve milijarde je iz marta 2021. godine, svega nekoliko dana prije nego što je aplikacija ugašena.
Ranije (početak januara 2021.) Božović piše Miloviću da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na Veselinovića koji „igra preko Andreja da se Nevolja makne“. Na njegovo mjesto trebao bi doći Aleksandar Vidojević (Aca Rošavi), blizak drug Danila Vučića , predsjednikovog sina. Božović je bio u pravu sa procjenom, jer je Belivuk mjesec dana kasnije uhapšen po povratku iz Crne Gore. Belivuk je imao zabranu ulaska koju su skinuli miloistički funkcioneri policije radi posjete šefu kavačkog narko kartela u Kotoru. U drugim SKY aplikacijama kavačke vođe nazivaju Mila Đukanovića svojim šefom i organiziraju kupovinu glasova za njegov račun i Demokratske partije socijalista (DPS).
Objavu teksta o prvoj milijardi su tada negirali i predsjednik Srbije i njegove političke i medijske ispostave u Srbiji. U Crnoj Gori se tada oglasio Milan Knežević koji je Prvu familiju Srbije branio ad hominem napadima na Željka Ivanovića nazvavši ga bolesnikom opterećenim Vučićem i njegovom porodicom.
Da li će sud osuditi Vijesti zbog prenošenja SKY objave ostaje da se vidi. Sudstvom i dalje vidno upravljaju braća Đukanović koje puno toga zajedničkog veže sa braćom Vučić.
Vijesti imaju teret dokazivanja da je SKY prepiska koju su objavili autentična i da nije pretrpjela izmjene prije objave. Međutim, sve i da je upitna autentičnost SKY prepiska do koje su Vijesti došle, nezavisni srpski istraživački mediji do sada su objavili puno materijala i dokumenata koji mogu potkrijepiti tekst objavljen prošle godine. Zvonko Veselinović i njegovi poslovi u Srbiji i veze s Andrejem dobro su poznati i spominju se u drugim SKY prepiskama koje su objavili beogradski mediji. Portal KRIK objavio je izvještaj BIA-e iz 2011. godine u kome je Veselinović označen kao vođa kriminalne grupe koja se bavi trgovinom drogom, švercom oružja, naftom, zelenašenjem i pranjem novca. BIA navodi da je u poslovima s drogom Veselinović blisko sarađivao s kosovskim kriminalcem Ismetom Osmanijem Curijem . Veselinovićev partner i još jedan od srpskih “patriota” Milan Radoičić je preuzeo drogu od Osmanije i prenosio je u središnju Srbiju, napisala je BIA u izvještaju. I Veselinović i Radoičić su na američkoj i britanskoj crnoj listi zbog istih “patriotskih” poslova i štelovanja izbora na sjeveru Kosova.
Portal KRIK je također objavio i fotografije Andreja i Veselinovića slikane krajem marta 2015. godine u restoranu „Salaš 137“ na Kopaoniku. Sa njima su bila još trojica muškaraca i zajedno su ćaskali i gledali košarkašku utakmicu Crvene Zvezde s njemačkom Albom . U telefonskom razgovoru s novinarkom KRIK-a, Veselinović je negirao da je tada bio s Andrejem s kojim se “jednom sreo na zdravo-zdravo dok su još opozicija bili (prije 2012.)”. Kao ni Andrej, ni Zvonko njega “ne poznaje, niti imam kontakt s njim”. „Sve je to laž, dezinformacija, spin, kao i svaki tekst o meni”“, rekao je Veselinović koji se predstavlja i kao “branitelj srpstva na severu Kosmeta”. Andrej Vučić nije odgovarao na pozive KRIK-a.
Nakon teksta u Vijestima Andrej se obratio svom kumu, “koji je lekar i koji mi je prepisao tablete za smirenje i lekove za srce”.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
BUDVA I KADRIRANJE: „Projektna“ podrška DPS-a – u foteljama

Objavljeno prije
2 sedmicena
7 Juna, 2025
Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti u Budvi ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, namješteni, javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega – tri dana. Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam, niti duži od 15 dana od dana objavljivanja
Iako je novoizabrani gradonačelnik Budve Nikola Jovanović, u februaru ove godine, tvrdio kako „ne postoji koalicioni sprazum sa Demokratskom partijom socijalista, niti će ga biti“, te da se radi o „projektnoj“ podršci DPS , poslednji potezi oko formiranja nove vlasti u Budvi govore drugačije.
Politička realnost Budve danas je takva da vlast u Opštini drži grupacija Budva naš grad, Evropski savez i GP URA sa 12 odborničkih mandata, uz podršku sedam odbornika Demokratske partije socijalista. Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, prigodni javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega – tri dana.
Opština je raspisala oglas za popunu mjesta izvršnih direktora u opštinskim preduzećima Komunalno Doo i Mediteranski sportski centar sa rokom prijave od tri dana. Brzinski konkursi po pravilu su namijenjeni poznatim osobama. Tako se unaprijed zna da najveće opštinsko preduzeće preuzima Marija Manojlović Jovićević, aktuelna odbornica DPS-a. Mediteranski sportski centar ide GP URA. Na mjestu izvršnog direktora koji će biti izabran na formalno javnom oglasu, navodno je viđena potpredsjednica budvanskog odbora ove stranke, Milica Ratknić.
U raspodjeli poltičkog plijena Pokretu URA je pripalo i preduzeće Pogrebne usluge na čijem je čelu imenovana članica lokalnog odbora, Slavica Todorović. Na funkciju gradskog sekretara za privredu imenovan je Miško Konić takođe iz ove partije koja je vlasnik jednog odborničkog mandata u lokalnom parlamentu.
Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi ne postoji rok za prijavljivanje kandidata na javni oglas od tri dana. Rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam niti duži od 15 dana od dana objavljivanja oglasa. Na koji način Opština Budva sprovodi javne oglase za popunu radnih mjesta nije poznato, kao ni to zašto Zavod za zapošljavanje objavljuje oglase sa nepostojećim rokom.
Predsjednik Opštine je pritisnut stavom budvanskog DPS-a da njihovi odbornici neće prisustvovati sjednici lokalnog parlamenta sve dok se ne ispune raniji dogovori oko preuzimanja određenih opštinskih službi i javnih preduzeća. DPS takođe insistira na usaglašavanju datuma oko imenovanja potpredsjednika Opštine, koji bi bio iz njihovih redova.
Na narednoj sjednici skupštine Jovanović planira da donese Plan privremenih objekata za ovu godinu, što ne može učiniti bez saglasnosti DPS-a. Zato se užurbano dijele funkcije.
U prethodnom periodu obavljena je potpuna zamjena kadrova u Savjetima javnih ustanova i Odborima direktora u preduzećima. Tamo su u značajnom broju zastupljeni članovi Demokratske partije socijalista i SDP-a.
Očekuje se i smjena na čelu Grada teatra, najpoznatije kulturne manifestacije Budve. Mjesto dosadašnje direktorke pozorišnog festivala, Milene Lubarde, navodno će dobiti Ivana Lazović, sadašnja odbornica i dugogodišnja članica DPS-a. Najavljuje se i preuzimanje Parking servisa od strane kadrova DPS-a.
Predsjednik Jovanović obećavao je da će uvesti novi model uprave i zapošljavanja na vodećim pozicijama po sistemu profesionalizacije javne uprave koju će učiniti dostupnom svim zainteresovanim stručnim osobama. Ispostavilo se da je primijenjen sistem politizacije, po kome se radna mjesta popunjavaju bez konkursa a na osnovu ličnih veza i političke pripadnosti.
Opštinske službe i sekretarijati dobili su nove rukovodioce. Svi odreda su u v.d. stanju, kako je bilo i ranijih godina.
Budvana gotovo da i nema na vodećim pozicijama u lokalnoj upravi. U tri sekretarijata od popunjenih sedam, dovedeni su ljudi sa strane. Jovanović je zaokružio posao sa investicijama najbogatije primorske opštine tako što je za v.d. načelnika sekretarijata za investicije imenovao svoju prijateljicu iz Mojkovca, Mašu Radović, odbornicu DNP u skupštini tog grada.
Mojkovčanki koja nema nikakvih veza sa Budvom, u kojoj nikada nije živjela, povjeren je najznačajniji sekretarijat u opštini. Polovina gradskog budžeta, gotovo 30 miliona eura odnosi se na investicioni ciklus za tekuću godinu kojim Sekretarijat za investicije raspolaže.
Prethodno je početkom maja za svog savjetnika za investicije imenovao Mladena Bojanića, otpravnika poslova u Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Nadzor na milionskim invesitcijama osnovni je interes političkih grupacija u Budvi i novog građevinskog lobija koji je naslijedio nekadašnje pripadnike OKG Budva. Najunosnije poslove oko izgradnje ili rekonstrukcije puteva, ulica, kanala i drugih projekata oko šminkanja i uređivanja grada, dobijaju kompanije bliske Jovanoviću i nekadašnjem predsjedniku Opštine, Milu Božoviću. Budva već dugo nije dobila investicioni projekat vrijedan pažnje.
Na poziciju v.d. načelnika sekretarijata za društvene djelatnosti imenovan je Goran Radević iz Podgorice, Jovanovićev kadar. Posao načelnika sekretarijata za zaštitu imovine od ranije je povjeren Vladu Ivanoviću iz Podgorice. Nije omogućen ostanak Đorđu Zenoviću, pravniku iz Budve, koji je taj posao obavljao u prethodnom periodu, na poziciji zamjenika sekretara.
Za sekretara za komunalno stambene poslove imenovana je Desa Vlačić kadar DPS, od ranije zaposlena u organima lokalne uprave.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 6 dana
Hljeba i blokada
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 6 dana
Konferencija evropskih nacista (CEN) u Jerusalimu
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Na početku
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Komanči iz Gaze
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 3 sedmice
Neznanje koje košta
Milan Popović

Novi broj


IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

SUDBINA AERODROMA U TIVTU I PODGORICI: Koncesija u sjenci skandala
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLAST I PRIVILEGIJE: Neće da fali
-
Izdvojeno3 sedmice
GDJE SU PRIPADNICI SEDME UPRAVE: Tajne veze
-
Izdvojeno4 sedmice
USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći
-
Izdvojeno3 sedmice
VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama
-
INTERVJU4 sedmice
SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: EU mora da bira – da li podržava narod koji nosi evropske vrijednosti ili vlast koja ih gazi
-
DUHANKESA3 sedmice
Komanči iz Gaze
-
FOKUS4 sedmice
19 GODINA NEZAVISNOSTI: Još jedan prođe dan