Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Selektivna rušenja ministra Sekulića

Objavljeno prije

na

Od kada je bespravna gradnja proglašena krivičnim djelom za koje je zaprijećena kazna zatvora, ona nije iskorijenjena već je dobila novi, suptilniji oblik. Investitori i urbanisti su pronašli novi način nelegalne gradnje. Izdaju se odobrenja kojima se svjesno krše urbanistički planovi. Razvio se posao od kojeg mnogi u lancu donošenja odluka ostvaruju ogromnu materijalnu korist, graditelji i državni službenici na svim nivoima. Građevinske dozvole niko ne kontroliše u redovnom postupku, sve dok neko od ugroženih građana na terenu ne zatraži provjeru. Gotovo da nema slučaja da kontrola nije pokazala velika odstupanja od plana. Pljušte krivične prijave sa svih strana ali su rijetki primjeri da je neko snosio odgovornost. Sve je isto kao i do sada, samo se ne zove bespravno nego legalizovano urbanističko divljanje u kome se okreću milioni eura.

Običan građanin teško može zaštiti imovinu ugroženu korupcijom urbanista i pohlepom investitora.

Povlašćeni graditelji, bliski centrima lokalne i republičke vlasti ili velike hotelske kompanije nemaju takvih problema, naprotiv, njima su sva vrata širom otvorena.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma demonstrira selektivan pristup u rješavanju problema nastalih zloupotrebom ovlašćenja lica zaduženih za izdavanje i kontrolu odobrenja za gradnju, kao i nestručnošću i neznanjem onih koji planove primjenjuju, na lokalnom i na republičkom nivou.

Isti prekršaj stručne službe Ministarstva različito tumače i sankcionišu, zavisno od renomea investitora, povezanosti u lancu uticajnog građevinskog lobija i uloženih miliona u spornu investiciju.

Na sajtu Ministarstva nedavno je okačeno rješenje donijeto u maju ove godine, kojim se oglašava ništavim građevinska dozvola na ime Đorđa Mitrovića iz Pržna, koju je izdao Sekretarijat za planiranje i uređenje prostora Opštine Budva suprotno DUP-u Pržno-Podličak.

Rješenje o ništavosti donijeto je na zahtjev slovenačke kompanije HIT Montenegro, koja je vlasnik hotela Maestral. Novosagrađena porodična kuća Mitrovića zaklonila je vizure k moru iz nekoliko, takođe novopodignutih soba hotela Maestral.

Ako porodična kuća mještana kvari pogled hotelu, dileme u Ministarstvu nema, kuću treba ukloniti. Taj princip ne važi za hotel koji je dogradnjom novog depandansa zaklonio vidike većem broju kuća u zaleđu Pržna.

Ne može se jednako vrednovati pogled s balkona jednog hotelijera, uvaženog stranog investitora, s vizurama iz porodičnih kuća ljudi koji tu žive.

Nakon prijave uprave Maestrala Mitrović vraća istom mjerom i zahtijeva kontrolu građevinske dozvole kompanije HIT Montenegro za rekonstrukciju i dogradnju hotela koju je izdalo ondašnje Ministarstvo uređenja prostora.

Inspekcija za urbanizam ubrzo podnosi zahtjev za poništenje građevinske dozvole zbog uočenih nepravilnosti i o tome obavještava Mitrovića.

Kuća Mitrovića površine, 496 kvadrata sa prizemljem, jednim spratom i potkrovljem, prema nalazu urbanističkog inspektora, nema prilaz s glavne saobraćajnice! Nema kolski put! Kuća je, pored navedenog propusta, projektovana na samoj granici vlasničke parcele Maestrala bez njihove saglasnosti, što nije u skladu s planom kojim je propisano da minimalno odstojanje mora iznositi tri metra.

To je bilo dovoljno da ministar Predrag Sekulić uvaži nalaz inspekcije i potpiše rješenje o ništavosti građevinske dozvole Mitrovića, ali ne i one izdate Slovencima.

U prijavi Mitrovića navodi se da ni dograđeno hotelsko krilo nema propisanu udaljenost i da čak jednim dijelom, urbanistička parcela hotela Maestral ulazi u njegovu katastarsku parcelu.

Pokušao je da postigne nagodbu s vlasnikom hotela po kojoj bi komšije jedni drugima dali potrebne saglasnosti, bez uspjeha.Uprkos nalazu urbanističke inspekcije dogradnja hotela Maestral nije dovedena u pitanje.

Nakon brojnih urgencija i pritisaka uz više od 20 podnesaka Ministarstvu održivog razvoja nepravilnosti se peglaju, da bi krajem 2010. HIT Montenegro dobio upotrebnu dozvolu za novi objekat s oko 60 ležajeva, ispred kojeg se ispriječila sporna trospratnica.

Hotel Maestral dominira uvalom Pržno, zauzima gotovo dvije trećine naselja i morske obale. DUP-om Pržno-Podličak uvaženi su megalomanski zahtjevi Slovenaca, povećanje hotela u visinu i širinu, ucrtani su novi objekti čak i na teniskim terenima.

Stav Ministarstva u sporu HIT Montenegro protiv Mitrovića ilustrativan je u poređenju s primjerom gradnje stambene zgrade u Budvi, investitora Slobodana Markovića iz Austrije.

Srpski ugostitelj iz Beča podigao je u naselju Gospoština zgradu sa sedam spratova na parceli od svega 425 kvadrata, kojom je u potpunosti zaklonio pogled na more i sunce nizu susjednih porodičnih kuća. Markoviću je građevinsku dozvolu izdao opštinski Sekretarijat za urbanizam, suprotno obavezujućim urbanističko-tehničkim uslovima DUP-a Budva-centar.

Oštećeni susjedi podnijeli su prijavu urbanističkoj inspekciji Ministarstva održivog razvoja, koja je konstatovala da je odobrenje za gradnju izdato u skladu s planom.

Podnijeta je krivična prijava i Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal zbog očigledne korupcije niza ovlašćenih lica u postupku izrade plana i izdavanja urbanističko-tehničkih uslova za gradnju.

Predmet je upućen Osnovnom tužilaštvu u Kotoru, koje je pokrenulo istragu protiv bivšeg direktora Agencije za planiranje Aleksandra Tičića i obrađivača plana profesora Miodraga Ralevića.

Grupa oštećenih građana, zatražila je od Ministarstva održivog razvoja poništenje građevinske dozvole za objekat Markovića.

Zahtjev je odbijen, šturo obrazloženje.

Sporna stambena zgrada, površine oko 1.300 kvadrata s preko 20 stanova – nema kolskog prilaza. Sagrađena je iz vazduha, preko tuđih imanja.

Činjenica da stambena zgrada sa sedam etaža nema pristup javnoj saobraćajnici i nema saglasnost Sekretarijata za saobraćaj i komunalne djelatnosti, nije u slučaju Markovića razlog za poništenje dozvole. Ali jeste u slučaju Mitrovića i to za porodičnu kuću gotovo tri puta manju.

U odgovoru Ministarstva, koje potpisuje ministar Predrag Sekulić, doslovce piše: „U ovoj zoni planer nije planirao kolski pristup mnogim objektima osim pješačkog pristupa, kao što je slučaj i s ovim i susjednim parcelama”.

Ministarstvo održivog razvoja Vlade Crne Gore smatra opravdanim izgradnju stambenih zgrada, kojima stanari kolima ne mogu prići i svjesno krši čitav set zakona koji reguliše stambenu gradnju.

Nema objašnjenja zašto se planom za objekat Markovića zahtijeva obezbjeđenje najmanje 20 parking mjesta ako nije planiran kolski pristup.

Sporna sedmospratnica nije nije propisno udaljena ni od susjedne urabanističke parcele, ali urbanistički inspektor Siniša Minić nije konstatovao neusklađenost građevinske dozvole s planom, kao što je učinjeno u slučaju Mitrović.

Selektivnost inspekcijskih službi Ministarstva zaduženog za uređenje i planiranje prostora je očigledna. Specijalnost resora inspekcijskog nadzora koji je pod ingerencijom Olivere Brajović, pomoćnice ministra Sekulića, sastoji se u posebnom postupku odugovlačenja donošenja rješenja o poništenju građevinskih dozvola. To traje dovoljno dugo, kako bi se investitorima uhvaćenim u prekršaju omogućilo da svoje objekte dovrše.

Tada se pristupa izmjenama planskih dokumenata kako bi se nezakonito izgrađeni kvadrati unijeli u planove i na taj način legalizovali.

Mnogo je takvih primjera diljem Crnogorskog primorja.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo