Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Selektivna rušenja ministra Sekulića

Objavljeno prije

na

Od kada je bespravna gradnja proglašena krivičnim djelom za koje je zaprijećena kazna zatvora, ona nije iskorijenjena već je dobila novi, suptilniji oblik. Investitori i urbanisti su pronašli novi način nelegalne gradnje. Izdaju se odobrenja kojima se svjesno krše urbanistički planovi. Razvio se posao od kojeg mnogi u lancu donošenja odluka ostvaruju ogromnu materijalnu korist, graditelji i državni službenici na svim nivoima. Građevinske dozvole niko ne kontroliše u redovnom postupku, sve dok neko od ugroženih građana na terenu ne zatraži provjeru. Gotovo da nema slučaja da kontrola nije pokazala velika odstupanja od plana. Pljušte krivične prijave sa svih strana ali su rijetki primjeri da je neko snosio odgovornost. Sve je isto kao i do sada, samo se ne zove bespravno nego legalizovano urbanističko divljanje u kome se okreću milioni eura.

Običan građanin teško može zaštiti imovinu ugroženu korupcijom urbanista i pohlepom investitora.

Povlašćeni graditelji, bliski centrima lokalne i republičke vlasti ili velike hotelske kompanije nemaju takvih problema, naprotiv, njima su sva vrata širom otvorena.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma demonstrira selektivan pristup u rješavanju problema nastalih zloupotrebom ovlašćenja lica zaduženih za izdavanje i kontrolu odobrenja za gradnju, kao i nestručnošću i neznanjem onih koji planove primjenjuju, na lokalnom i na republičkom nivou.

Isti prekršaj stručne službe Ministarstva različito tumače i sankcionišu, zavisno od renomea investitora, povezanosti u lancu uticajnog građevinskog lobija i uloženih miliona u spornu investiciju.

Na sajtu Ministarstva nedavno je okačeno rješenje donijeto u maju ove godine, kojim se oglašava ništavim građevinska dozvola na ime Đorđa Mitrovića iz Pržna, koju je izdao Sekretarijat za planiranje i uređenje prostora Opštine Budva suprotno DUP-u Pržno-Podličak.

Rješenje o ništavosti donijeto je na zahtjev slovenačke kompanije HIT Montenegro, koja je vlasnik hotela Maestral. Novosagrađena porodična kuća Mitrovića zaklonila je vizure k moru iz nekoliko, takođe novopodignutih soba hotela Maestral.

Ako porodična kuća mještana kvari pogled hotelu, dileme u Ministarstvu nema, kuću treba ukloniti. Taj princip ne važi za hotel koji je dogradnjom novog depandansa zaklonio vidike većem broju kuća u zaleđu Pržna.

Ne može se jednako vrednovati pogled s balkona jednog hotelijera, uvaženog stranog investitora, s vizurama iz porodičnih kuća ljudi koji tu žive.

Nakon prijave uprave Maestrala Mitrović vraća istom mjerom i zahtijeva kontrolu građevinske dozvole kompanije HIT Montenegro za rekonstrukciju i dogradnju hotela koju je izdalo ondašnje Ministarstvo uređenja prostora.

Inspekcija za urbanizam ubrzo podnosi zahtjev za poništenje građevinske dozvole zbog uočenih nepravilnosti i o tome obavještava Mitrovića.

Kuća Mitrovića površine, 496 kvadrata sa prizemljem, jednim spratom i potkrovljem, prema nalazu urbanističkog inspektora, nema prilaz s glavne saobraćajnice! Nema kolski put! Kuća je, pored navedenog propusta, projektovana na samoj granici vlasničke parcele Maestrala bez njihove saglasnosti, što nije u skladu s planom kojim je propisano da minimalno odstojanje mora iznositi tri metra.

To je bilo dovoljno da ministar Predrag Sekulić uvaži nalaz inspekcije i potpiše rješenje o ništavosti građevinske dozvole Mitrovića, ali ne i one izdate Slovencima.

U prijavi Mitrovića navodi se da ni dograđeno hotelsko krilo nema propisanu udaljenost i da čak jednim dijelom, urbanistička parcela hotela Maestral ulazi u njegovu katastarsku parcelu.

Pokušao je da postigne nagodbu s vlasnikom hotela po kojoj bi komšije jedni drugima dali potrebne saglasnosti, bez uspjeha.Uprkos nalazu urbanističke inspekcije dogradnja hotela Maestral nije dovedena u pitanje.

Nakon brojnih urgencija i pritisaka uz više od 20 podnesaka Ministarstvu održivog razvoja nepravilnosti se peglaju, da bi krajem 2010. HIT Montenegro dobio upotrebnu dozvolu za novi objekat s oko 60 ležajeva, ispred kojeg se ispriječila sporna trospratnica.

Hotel Maestral dominira uvalom Pržno, zauzima gotovo dvije trećine naselja i morske obale. DUP-om Pržno-Podličak uvaženi su megalomanski zahtjevi Slovenaca, povećanje hotela u visinu i širinu, ucrtani su novi objekti čak i na teniskim terenima.

Stav Ministarstva u sporu HIT Montenegro protiv Mitrovića ilustrativan je u poređenju s primjerom gradnje stambene zgrade u Budvi, investitora Slobodana Markovića iz Austrije.

Srpski ugostitelj iz Beča podigao je u naselju Gospoština zgradu sa sedam spratova na parceli od svega 425 kvadrata, kojom je u potpunosti zaklonio pogled na more i sunce nizu susjednih porodičnih kuća. Markoviću je građevinsku dozvolu izdao opštinski Sekretarijat za urbanizam, suprotno obavezujućim urbanističko-tehničkim uslovima DUP-a Budva-centar.

Oštećeni susjedi podnijeli su prijavu urbanističkoj inspekciji Ministarstva održivog razvoja, koja je konstatovala da je odobrenje za gradnju izdato u skladu s planom.

Podnijeta je krivična prijava i Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal zbog očigledne korupcije niza ovlašćenih lica u postupku izrade plana i izdavanja urbanističko-tehničkih uslova za gradnju.

Predmet je upućen Osnovnom tužilaštvu u Kotoru, koje je pokrenulo istragu protiv bivšeg direktora Agencije za planiranje Aleksandra Tičića i obrađivača plana profesora Miodraga Ralevića.

Grupa oštećenih građana, zatražila je od Ministarstva održivog razvoja poništenje građevinske dozvole za objekat Markovića.

Zahtjev je odbijen, šturo obrazloženje.

Sporna stambena zgrada, površine oko 1.300 kvadrata s preko 20 stanova – nema kolskog prilaza. Sagrađena je iz vazduha, preko tuđih imanja.

Činjenica da stambena zgrada sa sedam etaža nema pristup javnoj saobraćajnici i nema saglasnost Sekretarijata za saobraćaj i komunalne djelatnosti, nije u slučaju Markovića razlog za poništenje dozvole. Ali jeste u slučaju Mitrovića i to za porodičnu kuću gotovo tri puta manju.

U odgovoru Ministarstva, koje potpisuje ministar Predrag Sekulić, doslovce piše: „U ovoj zoni planer nije planirao kolski pristup mnogim objektima osim pješačkog pristupa, kao što je slučaj i s ovim i susjednim parcelama”.

Ministarstvo održivog razvoja Vlade Crne Gore smatra opravdanim izgradnju stambenih zgrada, kojima stanari kolima ne mogu prići i svjesno krši čitav set zakona koji reguliše stambenu gradnju.

Nema objašnjenja zašto se planom za objekat Markovića zahtijeva obezbjeđenje najmanje 20 parking mjesta ako nije planiran kolski pristup.

Sporna sedmospratnica nije nije propisno udaljena ni od susjedne urabanističke parcele, ali urbanistički inspektor Siniša Minić nije konstatovao neusklađenost građevinske dozvole s planom, kao što je učinjeno u slučaju Mitrović.

Selektivnost inspekcijskih službi Ministarstva zaduženog za uređenje i planiranje prostora je očigledna. Specijalnost resora inspekcijskog nadzora koji je pod ingerencijom Olivere Brajović, pomoćnice ministra Sekulića, sastoji se u posebnom postupku odugovlačenja donošenja rješenja o poništenju građevinskih dozvola. To traje dovoljno dugo, kako bi se investitorima uhvaćenim u prekršaju omogućilo da svoje objekte dovrše.

Tada se pristupa izmjenama planskih dokumenata kako bi se nezakonito izgrađeni kvadrati unijeli u planove i na taj način legalizovali.

Mnogo je takvih primjera diljem Crnogorskog primorja.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo