Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Alfred i Slobodan

Objavljeno prije

na

Pet-šest zlikovaca opsjenjuju mase
I s četom kenjaca drže je uza se.
Ti svog posla gledaj – neka uživaju,
Kao što uživa za koritom prase!

(Omar Hajjam, Rubaije, prijevod sa perzijskoga Dr Savfetbeg Basagić, 1920)

Na svijetu nema dva ista kamena. Ni u pustinji dva ista zrna pijeska. Ni u okeanu dvije jednake kapi. Ni dvije iste pahuljice u snježnoj mećavi. Ipak, sve pustinje su suhe, i svi okeani su slani, i sve mećave su studene. Ako i nema dva jednaka kamena, i u pustinji, i na dnu okeana, i u mećavi, opet je svaki kamen – kamen. Ako ispari u pustinji, ako se istopi u okeanu, ako se sledi u mećavi, kamen nije kamen! Na svijetu nema ni dva ista čovjeka. Ako i nema dva ista čovjeka, i u iskušenju, i u dobru, i kada se ledi krv u žilama, opet čovjek ostaje – čovjek! Ali ako ispari u iskušenju, ako se istopi u dobru, ako se sledi pred smrtnom prijetnjom, čovjek nije čovjek!

Ovo je priča o dva čovjeka. Nisu isti, jer nema dva ista čovjeka. Ali je svaki od njih bio i ostao čovjek. I u pustinji; i na dnu okeana; i u snježnoj mećavi!

To su Alfred i Slobodan. Alfred Melarmed i Slobodan Pejović! Alfred je Jevrej. Slobodan je Crnogorac. Nikada se nisu upoznali. Njihove priče su slične. I jedan i drugi su iskusili ono što rijetko iskusi jedan čovjek i što se, još rjeđe, desi kamenu. I jednog i drugog napali su oni koji su prvi bili dužni da ih odbrane. Za sve koji su ih upoznali, i jedan i drugi, Alfred i Slobodan su simboli visokog morala, neokaljane savjesti i divne čovječnosti.

Izuzetnosti ljudskih kvaliteta Alfreda Melarmeda ravna je samo izuzetnost njegove sudbine: on je jedini od nekoliko hiljada Jevreja iz Skoplja odvedenih u koncentracione logore Hitlerove Njemačke, koji se vratio u Skoplje! Kao što je poznato, deportaciju Jevreja sa svih teritorija nad kojima je uspostavio svoju vlast, ili gdje su na vlasti bili njegovi saveznici i istomišljenici, naredio je direktno vrhovni vođa Hitler, a provodio u djelo komandant SS jedinica Himler. Svi ostali bili su manje ili više (ne)važni točkići raspoređeni po subordinacijskoj skali hijerarhijske odgovornosti.

Izuzetnosti ljudskih kvaliteta Slobodana Pejovića ravna je samo izuzetnost njegovog moralnog čina: on je jedini od aktera koji je javno progovorio o deportaciji Bošnjaka, onih koji su spas potražili u Crnoj Gori. Kao što je poznato, deportaciju Bošnjaka sa svih teritorija nad kojima je uspostavio svoju vlast, ili gdje su, kao sto je to bilo u Crnoj Gori, na vlasti bili njegovi saveznici i istomišljenici, naredio je direktno vrhovni vožd Milošević, a u djelo provodili njegovi namjesnici u Bosni i Hercegovini, odnosno u Crnoj Gori. Slobodan Pejović bio je jedan od onih (ne)važnih točkića raspoređenih po liniji subordinacije.

Alfreda Melarmeda iz logora je spasila Erika, SS stražarka, šrafčić po liniji subordinacije. Kasnije je ispričala Alfredu da je medijska slika koju je ona znala, prikazala Jevreje kao neprijatelje koje vlast želi samo onemogućiti da pljačkaju građane i kroz red, rad i discipline ih učiniti korisnim za državu! Pod uticajem takve propagande, Erika je prihvatila da pristupi osoblju angažovanom u čuvanju konc-logora. Kada je shvatila da je propaganda zapravo laž kojom se prikriva strašni zločin, uspjela je nekako, pred kraj rata, da oslobodi Alfreda i još dva zatvorenika i da pobjegne. Poslije oslobođenja, Alfred Jevrej logoraš, i Erika bivša SS arijevka, čuvarica logora, vjenčali su se. U Jugoslaviji ih je primio Boris Kidrič, inače Aflredov prijatelj iz studentskih dana i omogućio im odlazak za Izrael.

Ali zlo ne spava. Tamo su neki bivši logoraši prepoznali Eriku. Riješeni da je ubiju digli su pravu filmsku potjeru za bračnim parom. Ako zlo nikada ne spava, i dobro je uvijek budno! Razumni čovjek Simon Vizental utvrdio je u Beču da je Erika samo vršila dužnost čuvara, da nikoga nije poslala u smrt, ponajmanje svojom odlukom, da je zaista spasila tri logoraša. Na osnovu ovih saznanja, mudri Vizental je i smogao snage da Eriku predloži jevrejskoj zajednici za posebno priznanje, odlikovanje i nagradu. Alfred Melarmed i Erika postali su ugledni austrijski građani; osnovali su svoju kompaniju, stekli veliko bogatstvo i ostali trajno u Beču.

Ipak, mnogi nekadašnji prijatelji i poznanici, okrenuli su leđa Alfredu zato što se oženio Erikom, dok su Eriku napustili gotovi svi poznanici i njeni sunarodnici. Bili su to svi oni koji nisu mogli shvatiti da je njihova ljubav pobijedila zablude utisnute odgojem, školovanjem i patriotski intoniranom propagandom; da su čovječnost, plemenitost, hrabrost i požrtvovanost koje je Erika pokazala spasivši trojicu Jevreja logoraša i izloživši se sama sigurnoj smrti u slučaju da budu uhvaćeni, od nje načinile istinskog heroja, čiji je podvig zapravo veći od podviga vojnika koji su kasnije ušli u koncentracioni logor i oslobodili preostale žive zatvorenike!

Zaposlen u MUP-u, policijski inspektor Slobodan Pejović je dobio profesionalno naređenje da privede precizno opisanu grupu ljudi. Vaspitan i školovan u duhu potpunog povjerenja u narodnu vlast, angažovan u službi zasnovanoj na bezuslovnoj poslušnosti, morao je biti uvjeren da je naređenje u skladu sa zakonom i u najboljem interesu njegove zemlje! Nađite vi sada meni čovjeka koji bi u takvim okolnostima, shvativši da je naređenje zapravo zločinački akt koji uhapšene vodi ravno u smrt, i to bez bilo kakve njihove krivice, imao smjelosti da nekoga od privedenih spasi!? I da tako sebe kompromituje i u očima kolega i svih svojih sunarodnika ,,patriota” – za koje će nužno biti izdajnik; ali isto tako i u očima rodbine deportovanih i ubijenih, za koje će ostati jedan od onih koji su njihove najbliže otjerali u smrt!? Niste našli ni jednoga!? Priznajem, i ja ne znam druge osim Erike i Sloba! Erike Njemice koja je spasila Jevreje rizikujući sopstveni život, kada je shvatila laži sopstvenih vođa i naposrednih naredbodavaca! I Sloba Crnogorca koji je spasio Bošnjake, stavivši na doboš svoju službu, a u torbu svoju glavu, kada je shvatio nečovječne laži vođa svog naroda!

Oboje su ostali bez službe i umalo izgubili glavu, ali su zato, i Erika i Slobo, spasili svoju dušu i osvjetlali svoj obraz. Erika je dobila i najveću nagradu: ljubav i zahvalnost onoga kog je spasila – dobila je svog Alfreda Melarmeda koji je ostao uz nju čak i protiv onih svojih sunarodnika koji su ga osudili zbog formalne krivnje njegove Erike (bila je stražar u logoru), a potpuno odrekli i porekli nužno poštovanje za njen suštinski moralni podvig. A najamnici pravih krivaca, naredbodavaca zločina deportacije Bošnjaka, hoće Slobu da uskrate upravo tu najveću i jedinu pravu nagradu: poštovanje i zahvalnost Bošnjaka, prije svega onih koje je spasio, kao i svih svojih sunarodnika koje je svojim svjedočenjem, uzeo u odbranu i kojima je učinio najveću uslugu! Jer da nije Slobodan Pejović otkrio pravu istinu o sudbini deportiranih Bošnjaka i dao nepobitne dokaze o postojanju naredbe za njihovu deportaciju, izdate sa najvišeg mjesta, i hijerarhijskom logikom provedene preko ministra unutrašnjih poslova, na niže organe policijske službe, o svemu tome danas se ne bi više ni riječ čula! Krivci bi bili amnestirani, izvršitelji bi ostali anonimni, a javnost bi zaboravila na žrtve! Sve je, što se tiče činjenica, odavno sasvim jasno u ovom slučaju.

Kada sam kao mali čitao knjigu Čiča Tomina Koliba, osjetio sam snažnu želju da budem uz te nevine crne stradalnike; kada sam doznao istinu o istrebljivanju cijelih naroda i plemena takozvanih ,,Indijanaca”, zavolio sam ih kao najrođenije; kada su agresori počeli akciju genocida nad Bošnjacima, nevjerovatno me obradovalo iznenadno, tek tada do pune svijesti dovedeno saznanje da sam ja zaista Bošnjak! Ne dao Bog da budem od onih koji nepravdu čine – izgleda da me je najviše toga strah.

Kada vidim za kakav je uzvišeni moralni čin imao hrabrosti Crnogorac Slobodan Pejović, a kakva mu se nepravda nanosi ovim napadima i od onih koje je istjerao na čistinu kao prave krivce, i od strane onih kojima je pomogao više nego iko drugi, iz dna duše poželim da sam jedan od tih Pejovića, Crnogoraca, od kojih je i Slobo Pejović!

Ferid MUHIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo