DRUŠTVO
Sarajevska veš mašina
Čelnici crnogorskog režima kao da su pretplaćeni na zvučne nagrade iz Sarajeva. Otuda su im u posljednjih pet godina stigle četiri. Predsjedniku Vlade Igoru Lukšiću uručena je ovih dana nagrada Isa beg Ishaković ,,za međunarodni doprinos razvoju kulture i kulturne baštine grada Sarajeva”. Prije Lukšića, razni kontroverzni darodavci iz grada na Miljacki priznanjima su ovjenčali Mila Đukanovića, i to dva puta, i jednom Svetozara Marovića. Poslije tolike navale priznanja – kritičarima crnogorske vlasti dođe da se ozbiljno zamisle da li su stvarno toliko bezdušni, pa ne vide da su to državnici i vizionari međunarodnog formata. Vladin Biro za odnose sa javnošću pohvalio se da su predstavnici sarajevskog Udruženja građana Isa beg Ishaković ponosni što je ovogodišnji laureat predsjednik Vlade Crne Gore. Ne misle svi tako.
Pripadnici bošnjačka dijaspore i čitaoci veb magazina Bošnjaci.Net iz Amerike, Kanade i Evrope saopštili su da su ,,razočarani i poniženi”.
,,Ovaj gest navodnog Udruženja građana Isa-beg Ishaković bez sumnje ukazuje da logistika genocidnog i mafijaškog režima Mila Đukanovića i u Sarajevu odrađuje najprljavije poslove, a tiču se pranja krvave i sramne prošlosti Crne Gore i njenog diktatora koji je u periodu 1992-1995. godine sa Miloševićevom Srbijom vodio genocidnu agresiju na BiH i Bošnjake”, navodi se u reagovanju.
Potpisnici podsjećaju da ,,Lukšićeva / Đukanovićeva Crna Gora ni u jednom sudskom procesu koji se vodio pred crnogorskim pravosudnim organima nije osudila ni jednog nalogodavca, pa čak ni pukog izvršioca ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima Crne Gore, i posebno bošnjačkim izbjeglicama iz BiH koji su uhapšeni i deportovani na nož Lukšićevom sunarodniku Radovanu Karadžiću”.
Iz Sarajeva su, kako rekosmo, crnogorskim čelnicima i ranije stizala priznanja. Đukanoviću i Maroviću i to, kakvog li meraka, kao mirotvorcima. Prije četiri godine nagradila ih je sarajevska NVO Internacionalna liga humanista za mir. ILH je okitio Marovića priznanjem Prvi počasni ambasador mira za zemlje jugoistočne Evrope, a Đukanovića Zlatnom poveljom mira sa plaketom i zlatnom značkom.
Grupa crnogorskih intelektualaca u protestu ILH navela je da ,,dodjeljivanje nagrada za mir i humanizam Đukanoviću i Maroviću predstavlja uvredu žrtvama rata, jer su oni od 1990. do 1997. godine slijedili politiku Slobodana Miloševića čiji su rezultati zločini i stotine hiljada mrtvih i izbjeglih na prostoru bivše SFRJ”.
Vlast na čijem su čelu bili i Đukanović i Marović, je u kontinuitetu vršila progon neistomišljenika i mirotvoraca, podsjetili su potpisnici pisma.
Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata u BiH i ranija dobitnica priznanja ILH, odrekla se nagrade, a univerzitetski profesor iz Podgorice Milan Popović je napustio ILH iz istih razloga.
Bakira Hasečić je učesnicima prve međunarodne konferencije u organizaciji Internacionalne lige humanista u Budvi, na kojoj su dodijeljene nagrade, poručila da ne stavljaju svoj autoritet u službu pranja ratnohuškačkih biografija Đukanovića i Marovića.
,,Đukanović i Marović su bili najodaniji i najvjerniji saradnici Slobodana Miloševića i njegove ratne politike; svojim političkim djelovanjem, medijskom, vojnom, logističkom i svakom drugom vrstom pomoći su podržavali agresiju na moju domovinu; svojim ličnim angažmanom stali su uz politiku genocida, etničkog čišćenja, zločina, logora, mržnje i silovanja kojima sam i sama bila podvrgnuta; MUP Crne Gore, koji je bio pod ingerencijom tadašnjeg predsjednika Vlade Đukanovića, je protivno svim međunarodnim konvencijama hapsio izbjegle Bošnjake i izručivao ih Karadžiću na nož, a da do dan-danas niko nije odgovarao”, napisala je Hasečić.
Razočaran odlukom da nagradi Đukanovića i Marovića, sarajevski univerzitetski profesor Zdravko Grebo vratio je nagradu koju mu je tri godine ranije dodijelio ILH.
Nagrade Internacionalne lige humanista dodijeljene Bakiri Hasečić i Zdravku Grebu ostavljene su pred ulaznim vratima zgrade Predsjedništva Crne Gore u Podgorici. Oni koji su ulazili i izlazili iz zgrade morali su da zaobilaze priznanja ostavljena na betonu.
Grupa crnogorskih intelektualaca, novinara i NVO aktivista poručila je učesnicima konferencije da ne učestvuju u režiranom spektaklu koji je osmislila crnogorska vlast, jer se ,,ne smije zaboraviti, prećutati istorijska istina o agresiji na Dubrovnik, o saučesništvu u ratovima u Bosni i Hrvatskoj, o Bukovici, o deportaciji izbjeglica iz BiH, o progonu antiratnih partija, medija i aktivista, a zašto je, valjda to ne treba posebno dokazivati, najvećim dijelom bila i ostala odgovorna crnogorska vlast na čijem su čelu bili Đukanović i Marović”.
Apel nije bio uzaludan. U Budvu nisu došli bivši predsjednici Češke, Makedonije i Slovenije Vaclav Havel, Kiro Gligorov i Milan Kučan. Ceremoniju su ignorisali predstavnici diplomatskog kora i brojni najavljeni uvaženi gosti iz regiona. Dolazak u Budvu otkazala je predsjednica Lige Sonja Štiglbauer. Tako su slavodobitnici Đukanović i Marović doživjeli poraz. Ustanovljeno je i da im nijesu dodijeljene prave nagrade.
Međunarodna konferencija u Budvi bila je još jedan pokušaj da se prekreči bliska prošlost Crne Gore i uloga njenih čelnika s početka ratnih devedesetih. S tim ciljem prilikom dodjele priznanja Đukanoviću i Maroviću prisutnim je podijeljena brošura Milo Đukanović, istaknuti politički prvak Crne Gore, akademika CANU Branka Pavićevića. Đukanović je u brošuri ,,cijenjeni državnik i jedan od najistaknutijih narodnih predvodnika stoljeća koje je ostalo za nama”.
Iste godine Đukanovića je sarajevski Dnevni avaz Fahrudina Radončića, koji se ovih dana pominje kao potencijalni kupac državne Pobjede, proglasio za ličnost 2006. godine.
Kad se sve kockice slože – očigledno je da Đukanovićevi odani sarajevski partneri po svaku cijenu pokušavaju da operu njegovu ratnu prošlost. Naravno, i da ga aboliraju od odgovornosti za ratni zločin deportacija bh izbjeglica, koji je ovih dana opet aktuelizovan kvazifilmskim i drugim falsifikatima sarajevske proizvodnje s ciljem da hrabrog svjedoka tog zločina Slobodana Pejovića okrive kao ratnog zločinca. Tom kontekstu pripada i nagrađivanje Igora Lukšića.
Sarajevska veš mašina za pranje prljave prošlosti Mila Đukanovića ipak nije toliko svemoćna.
Đukanović mirotvorac
Milo Đukanović dobio je 2004. Nagradu za mir i Medalju za mir od Međunarodne asocijacije svjetskih edukatora mira (IAEWP). ,,Nagrada je zasnovana na priznanju Vaše humanosti koja se ogleda u istaknutoj posvećenosti i istinskoj zabrinutosti za sve ljude, u nemjeri da im obezbijedite progres, prosperitet i globalni mir”, navodi se u obrazloženju. Kakav je progres i prosperitet Đukanović obezbijedio građanima Crne Gore besmisleno je objašnjavati, kao što je besmisleno dokazivati kakvu je humanost i zabrinutost ,,za sve ljude” iskazao prije dobijanja tog priznanja. Krajem oktobra ove godine Đukanoviću je uručena zahvalnica Evropskog centra za mir i razvoj ,,za sve što je učinio za mir na Balkanu, toleranciju i evropske vrijednosti”.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini