Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Komšija kao brat

Objavljeno prije

na

Silvio Berluskoni je obećao da će podnijeti ostavku pošto parlament u Rimu odobri ključni zakon o reformama.

U obrtu sudbine, politički opoziv medijskog tajkuna se ne dešava zbog sumorne liste optužbi koje uključuju korupciju i plaćanje za seks sa maloljetnicama, već zbog dužničke krize. Investitori gube povjerenje u zaduženu Italiju i plaše se blokade otplate italijanskog javnog duga koji je dostigao 1,9 biliona eura. To bi moglo da potrese globalno tržište. Berluskoni je nemilosrdno gradio svoju karijeru – i postao najbogatiji čovjek u Italiji – dok je u isto vrijeme pridobijao Italijane za sebe. Njegovi „nestašluci”, uključujući optužbe za orgije u njegovoj kući, koje su dovele do toga da ga bivša žena nazove „bolesnim” – zadali su udarce njegovoj popularnosti. Napuštanjem funkcije, Berluskoni će imati manje mogućnosti da izbjegne tri suđenja koja ga čekaju u Milanu.

O poslovima bivšeg premijera Mila Đukanovića i Berluskonija naveliko se pisalo. Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević prošlog februara bio je jedan od potpisnika krivične prijave protiv Đukanovića i Berluskonija zbog privatizacije EPCG i Crnogorskog elektroprenosnog sistema. Medojević i njegov partijski drug Branko Radulović su kao osumnjičene za organizovani kriminal sa međunarodnim elementima, naveli Đukanovića, Berluskonija, potpredsjednika Vlade Crne Gore Vujicu Lazovića i bivše ministre Branimira Gvozdenovića i Branka Vujovića.

U krivičnoj prijavi piše da su oni, uz još četiri osobe, odgovorne za osmišljavanje i provođenje scenarija preuzimanja crnogorskog energetskog sektora od italijanskih interesnih struktura. PZP je tada saopštio da su Đukanović i Berluskoni protivpravnim korištenjem službenog položaja, ovlaštenja i uticaja pribavili imovinsku korist kompanijama A2A i Terna i time nanijeli štetu EPCG i CGES, građanima i državi.

A2A iz Milana, Berluskonijevog uporišta, pobijedila je na tenderu 2009. i preuzela 40 odsto EPCG, iako nije dala finansijski najpovoljniju ponudu. Druga italijanska kompanija, Terna Rete Elettrica, kupila je manjinski paket od 22 odsto dionica EPCG 2010. direktnim pregovorima, bez javnog tendera.

Radulović je kazao da je prvi razlog za hitno provođenje pretkrivičnih radnji to što su osumnjičeni proizveli materijalnu štetu koja, ukoliko bude nastavljena u naredne četiri godine, može iznositi više od 100 miliona eura godišnje. On je dodao da je drugi razlog što će A2A preuzeti EPCG, a Terna CGES i izgraditi pogubne elektrane na Morači za koje bi Crna Gora morala da se zaduži 150 milona eura, a dobijala bi koncesionu naknadu od samo dva miliona eura godišnje.

Poslovi sa italijanskim partnerima uključuju i planove o izgradnji podvodnog strujnog kabla između Crne Gore i Italije čiji će troškovi iznositi oko 760 miliona eura, od čega će 100 miliona eura doći iz budžeta Crne Gore. Kablom će struja biti transportovana iz Crne Gore, kao i iz drugih država regiona, u Italiju.

Lorenco Valoreja, član opozicione partije Futuro e libertà party, Đanfranka Finija, rekao je početkom godine da su ovi energetski sporazumi ,,veoma čudni”. „Kako mi vidimo, ovaj projekat beskoristan je kako za Italiju tako i za Crnu Goru”, kaže Valoreja, ,,Energetski sporazumi će donijeti profit samo vlasnicima kompanija, pošto su u pitanju lični a ne nacionalni interesi”. Valoreja takođe predvodi pokret ,,Nessuno tocchi il nostro futuro”, osnovan za borbu protiv ,,kabla”.

La Republica, je u novembru 2010. pisala da je kancelarija javnog tužioca iz Peskare otvorila istragu zbog korupcije u vezi podvodnog strujnog kabla. Rezolucijom Evropskog parlamenta o procesu evropske integracije Crne Gore, koju je početkom februara ove godine odobrio Komitet EP za spoljnu politiku, izražena je zabrinutost zbog sporazuma Podgorice i Rima. ,,Zatraženo je da vlasti Crne Gore javno objave sve anekse i dokumente u vezi pomenutog sporazuma” te pozvano da budu objavljene sve posljedice sporazuma, uključujući i uticaj na životnu sredinu.

Početkom ovog mjeseca Espreso je pisao kako izgleda da je ,,poljuljan” energetski posao od pola milijarde eura. Po listu, radi se o brzopoteznoj akciji, u kojoj su se na novac koji je dala A2A za kupovinu crnogorske firme ,,bacile i ,,neke osobe bliske vrhovnom autoritetu male republike, Milu Đukanoviću”.

Izvještaji iz tog vremena govore da kupovina od početka uživa podršku Berluskonija, koji se u martu 2009. uputio u Podgoricu da ugovori sa Đukanovićem detalje u nizu sporazuma koji su utabali put menadžerima A2A. Uprkos premijerovom pečatu i blagoslovu, u A2A posljednjih nedjelja je otvorena oštra rasprava o prikladnosti ugovora o kojem su, poslije nekoliko nepredviđenih problema, ljudi iz lombardijske firme morali ponovo da pregovaraju.

Prema onome što je Espreso uspio da zaključi, tekst ugovora sastoji se od dva glavna dijela i čitavog niza dodataka. Najzanimljivije klauzule tiču se onoga što će se desiti poslije 2014. Ugovor fiksira određene ciljeve, koji će, ako se budu ostvarili, dati A2A pravo da kupi apsolutnu većinu akcija Elektroprivrede. U slučaju neuspjeha, međutim, Vlada Crne Gore će moći od Italijana da otkupi njihove akcije po sniženoj cijeni. To bi za A2A značilo potpuni poraz.

U svom tom komešanju ostaju, međutim, moguće misterije u poslu sa Crnom Gorom. Riječ je o operacijama koje su izvan nadležnosti A2A ali su omogućile ljudima bliskim Đukanoviću da uzmu sebi dio kolača. Jedan od takvih je Veselin Barović, koji je upravo u vrijeme privatizacije bio pod istragom u Bariju.

U maju 2009, tri mjeseca prije nego što je privatizacija stupila na snagu, A2A je odlučila da kupi od nekih privatnih akcionara 17 odsto EPCG za 7,1 eura po akciji. Ta cijena je manja od 8,4 eura (u to vrijeme suma je bila tajna), koliko je kasnije ponuđeno crnogorskoj Vladi, ali je viša od procjene berze. Barovićev Eurofond je u februaru, prema dokumentaciji koju posjeduju savjetnici Vlade, zvanično posjedovao minimalni dio kompanije, koji bi mu donio samo 2,4 miliona eura, a tri mjeseca kasnije, ubjedljivo je najveći prodavac akcija i dobija 44,5 miliona.

Drugi dobitnik je Aco Đukanović, premijerov brat. Korist koju je izvukao je dvostruka. Privatizovana kompanija odlučuje da u Prvu banku koju Aco kontroliše, stavi depozit od 96 miliona eura koji A2A daje na ime dokapitalizacije. Italijani potom otkrivaju i da je Elektroprivreda akcionar banke, sa oko 20 odsto. I da bi izbjegli manjak, moraju da potpišu čak dvije dokapitalizacije vrijedne 20 miliona.

To, međutim, nije dovoljno da zaštiti njihove interese u „operaciji EPCG”. Privatizacioni ugovor, naime, predviđa da za pet godina crnogorska kompanija mora da realizuje najmanje 240 miliona profita, u protivnom, crnogorske vlasti mogu da uzmu od A2A tek privatizovanu kompaniju. Manje od godinu dana od kupovine, ciljevi ugovora već se čine nedostižnim.

A2A žuri da popravi štetu. U avgustu potpisuje preliminarni sporazum o prepravci ugovora. U međuvremenu, A2A izjavljuje da je raspoložena da se odrekne namjere da postane većinski vlasnik akcija EPCG. U zamjenu za to novi premijer Igor Lukšić, najavljuje da bi italijansko upravljanje Elektroprivredom moglo da se produži do 2019. Ukoliko se ugovor mijenja, treba se nadati da će se iz njega izbaciti zamke teksta koji je potpisan na talasu prijateljstva između Berluskonija i Đukanovića – piše Espreso, a prenijele su beogradske Večernje novosti.

I eventualna gradnje hidroelektrana na Morači je, prema mišljenju dijela javnosti i opozicije u Crnoj Gori, unaprijed ugovorena sa italijanskim partnerima. Mještani Luštice u februaru su protestovali protiv namjere Vlade da kroz njihovo područje sprovede podvodni kabl. Oni smatraju da će im elektromagnetna zračenja zagaditi okolinu i rastjerati turiste.

Prava pobuna dogodila se u italijanskoj regiji Abruco, gdje su žitelji desetak mjesta ustali protiv postavljanja podvodnog kabla, sa argumentacijom da to ugrožava životnu sredinu i zdravlje ljudi. U žiži ,,zelenih” organizacija, ali i opštinara, našlo se i ,,sumnjivo” veliko prijateljstvo Berluskonija i Đukanovića.

Republika navodi da ovo nije samo još jedan sukob između ,,zelenih” i investitora, već ima veze i sa ,,privatizacijom” Crne Gore. ,,Prava rijeka našeg novca, više od 300 miliona eura, potekla je ka Crnoj Gori, i završila na računima Prve banke, koju kontroliše brat Mila Đukanovića”, napisao je novinar Republike.

Milan BOŠKOVIĆ
Kosara BEGOVIĆ

Bez roka trajanja

Misle ljudi lako je bit Milo Đukanović – doćeraš se, podigneš obrvu, staviš sat na ruku, i da te Bog vidi. Eh, a bliži mu se pedeseti rođendan, država mu je na glavi preko dvadeset godina. Sve izvjesniji odlazak prijateljskog nam italijanskog premijera, navodi na misli koga je sve naš premijer, u znoju lica svog, ispratio, s kim je morao da druguje sa kim makar da se rukuje.

Da bi se ustoličio Đukanović se morao pozdraviti sa bivšim partijskim drugovima. Nije baš istina da je na vlast došao sa ulice – još na 13. kongresu, 1986. godine bio je izabran za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Ulica mu je samo pomogla da prepozna odnarođene drugove. Dešava se, prema sopstvenim riječima, potcijenio je opasnost od manipulacije narodom. „Tada sam, na neki način, sa simpatijom gledao na pokušaje da se na bilo koji način unese neka novina, neki svježi dah u taj veoma okoštali, birokratizovani državno-politički aparat koji je potvrđivao već, može se reći, decenijama svoju jalovost u odnosu na iskušenja pred kojima se ex-Jugoslavija nalazila”, objasnio je jednom u razgovoru za RFE.

Davno je bila 1991. kad smo dobili najmlađeg premijera u Evropi. Mlade lijepe i pametne pored Đukanovića činili su Momir Bulatović i Svetozar Marović. Nad njima je budno bdio tvorac Slobodan Milošević, u Beogradu nas je predstavljao Branko Kostić. Ostao je još samo Marović. U tragovima, reklo bi se.

Najprije je otišao Branko Kostić. Dok su Momir i Milo bili najbolji drugovi, Kostić se pojavio kao još srpskija struja i protivkandidat Bulatoviću na predsjedničkim izborima 1992. Bulatovića je kandidovao DPS, Kostića, iako člana te partije – Udruženje boraca 1991/92. god. i Srpska radikalna stranka Crne Gore. Pobijedio je Bulatović.

U međuvremenu smo ratovali, formirali, na razorenim temeljima SFRJ, čudesnu SRJ. Zbog čuvanja mira, cijeli svijet nam je uveo sankcije. Kad su olabavljene, mogli su da stižu ljekovi. Glavni drug nam je bio Slobodan Milošević. Onda su se Bulatović i Đukanović posvađali. Bulatović tvrdi zato što se Milovom švercovanju nije moglo stati na kraj, Đukanović objašnjava – zato što je štitio Crnu Goru.

Nije lako odjednom izgubiti dva bliska saradnika, ali, svjedoči nešto kasnije, Đukanović, nije ga cijela stvar, naročito sa Miloševićem previše potresla. Vazda je on znao s kim ima posla. „Moja ocjena je da gospodin Milošević nije ni komunista, niti nacionalista, već čovjek koji je apsolutno samo opterećen vlastohlepljem i idejom očuvanja lične i nekontrolisane vlasti”, objašnjavao je. Svaka sličnost analitičara sa analiziranim je slučajna.

„Ja ne spadam u ljude koji preko politike formiraju lične odnose i privatna prijateljstva”, ne zaboravlja da kaže Đukanović kad god ga pitaju o Miloševiću. Druga je stvar kad se pomene ubijeni srpski premijer Zoran Đinđić. Tu se priča prede kao da su obojica doktorirala filozofiju kod Jirgena Habermasa.

Kad Đukanović svjedoči o tome kako smo zaratili s NATO paktom pokaže se da su se on i general Momčilo Perišić na sjednici Vrhovnog savjeta odbrane u oktobru 1998. odlučno suprotstavljali Miloševićevoj namjeri da se sukobi sa NATO savezom, dok su Milan Milutinović, Momir i Pavle Bulatović ,,govorili nešto uvijeno” svakako u prilog Miloševićevim nepromišljenim i svađalačkim opsesijama. Odluka VSO je glasila da će se nastaviti pregovarački proces sa ciljem da se izbjegne sukob, a da će se Jugoslavija braniti ukoliko bude napadnuta. Učesnici sastanka su danas mahom mrtvi – što stvarno, što politički.

Za nijansu je bolja situacija u društvu koje je u martu 2002. potpisalo Beogradski sporazum. ,Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore potpisali su predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, potpredsjednik Savezne vlade Miroljub Labus, premijeri te dvije republike Zoran Đinđić i Filip Vujanović i visoki predstavnik EU Havijer Solana. Nastala je Srbija i Crna Gora. Niko više nije đe je bio, čak je i na našoj strani došlo do rokade. Zasad. Čisto kao zanimljivost, na dan potpisivanja Beogradskog sporazuma uhapšen je, pod optužbom za špijunažu gorepomenuti Momčilo Perišić, u tom trenutku potpredsjednik srpske vlade. Poslije je prispio u Hag, gdje je osuđen zbog ratnih zločina.

Proljetos je kod nas pod pokroviteljstvom vlade i Atlas fondacije održana konferencija posvećena jačanju društva jugoistočne Evrope. Gostovali su Bil Klinton, Milan Kučan, Stjepan Mesić i, dabome, Milo Đukanović. Prvi predsjednik Slovenije Milan Kučan predsjednikovanje je završio 2002, Bil Klinton 2005. Mesić je potrajao duže, ali se evo neko doba odmara.

Nijesmo, ipak, sami. U Kazahstanu, posljednjoj republici koja je napustila SSSR, od 1991 na vlasti je Nursultan Nazarbajev. U maju ove godine osvojio je još jedan petogodišnji mandat sa skoro 95 odsto glasova. Lani je predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko osvojio četvrti predsjednički mandat, vlada od 1994.

Pa neka svako samo pokuša da se prisjeti koliko je lordova, visokih i ostalih predstavnika, predsjednika, premijera, spasilaca Jugoslavije, spasilaca srpstva i drugih prohujalo kroz Đukanovićev život. Skoro da se ne treba čuditi što mu se sad stvari pomalo pobrkaju pa sebe zamisli kao svjedoka ,,svega onoga što su drugi loše radili u prethodnom periodu”. Predugačak mu je prethodni period, ko će sve to popamtiti.

K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TURISTIČKA SEZONA 2022.: Patriotsko naštimavanje brojki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovogodišnja ljetna turistička sezona najkraća je do sada, sa izuzetkom one u vrijeme epidemije kovida. Veoma je kasno počela, poslije 15. jula i može trajati najduže do 15. ili 20. avgusta. Orijentisana je na regionalno tržište, na siromašniju klijentelu. Broj gostiju iz zemalja Zapadne Evrope je zanemarljiv

 

Da nam ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović nije pojasnio kako je promocija turizma poseban vid patriotizma, ne bismo znali da su pojedine izjave i tekstovi u medijima posvećeni turizmu, sa podacima o podbačaju turističke sezone, nepatriotske aktivnosti usmjerene protiv Vlade i države, koja mora održati imidž turističke sile sa više nego uspješnom turističkom sezonom, bila ona takva ili ne. Patriotski je iznositi naštimovane brojke, vješto ignorisati drugačiju sliku od one koju svaka vlast želi da vidi. Patriotski je, u suštini poručuje ministar, ili politički profitabilno, prosto lagati.

Na sjednici skupštinskog Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje, koja je početkom ove sedmice održana u Budvi, Đurović je ocijenio  kako je ovogodišnja sezona ,,korektna i uspješna, da je daleko od katastrofalne kako neki žele da je predstave”.

Ministar je kritikovao medije iz susjednih država koji su prenijeli zvanične podatke o zabrinjavajuće lošoj posjeti u Crnoj Gori, polovinom jula, u špicu sezone, uz izjave turističkih radnika, fotografije polupraznih plaža i ugostiteljskih objekata. Zajednički naslov bio je – ,,pukla” sezona na Crnogorskom primorju.

,,Nažalost, i neki regionalni mediji dali su neku dozu ekskluziviteta da pričaju o nečemu što nije tačno, ali i pojedinci koji su dali vjetar u leđa i koji ne shvataju da je promocija turizma jedan čin patriotizma. Vrlo je lako kuditi, ali je pametnije da ne nasijedamo na zamke koje nam konkurencija nameće, koja želi da istakne svoje prednosti i tuđe mane. Zadovoljan sam što crnogorski mediji ne idu u tom pravcu“, kazao je ministar Đurović.

Mogao je ministar turizma najprije označiti premijera Dritana Abazovića kao prvog nepatriotu. On je javno potvrdio da sezona protiče ispod očekivanja, svaljujući dio krivice na turističke radnike i ugostitelje zbog nerealnog povećanja cijena usluga, smještaja, hrane i pića, kao da smo Azurna obala. I  priznao da je sezona u malom zakašnjenju.

Kada su se u Vladi presabrali, nakon odjeka lošeg glasa širom turističkih tržišta, odlučili su da stupe u akciju. Kao po komandi  iz turističkih organizacija primorskih gradova počele su da stižu ohrabrujuće vijesti o talasu masovnih dolazaka  krajem jula i početkom avgusta. Posjeta turista Crnoj Gori počinje da obara rekorde, pa čak i brojke iz mitske sezone, ljeta  2019. Uslijedilo je bombardovanje podacima o broju putnika sa graničnih prelaza, sa aerodroma, koji treba da nas uvjere da,  iako su malo kasnili, turisti  stižu, ispunjavaju sve nade i spasavaju sezonu.

Da je sezona ,,iznad svih očekivanja” uprkos negativnoj propagandi, zaključio je i premijer Abazović na svom tviter nalogu, komentarišući 6 kilometara duge kolone automobila koji se kreću ka Crnoj Gori. Zastoje i višesatno čekanje na granici nije pominjao.

Izgleda da su podaci o broju posjetilaca u Crnoj Gori sa graničnih prelaza vjerodostojniji od onih koji se mogu dobiti od Uprave za statistiku Monstat. Zato je ministar Đurović odlučio da se uputi na granični prelaz Dobrakovo. Iznenada se  30. jula, u društvu ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića, obreo na granici sa Srbijom, kako bi se lično, na licu mjesta, uvjerio u navalicu posjetilaca koji hrle ka Crnogorskom primorju.

,,Na GP Dobrakovo zabilježena je velika frekvencija putnika, što za mene kao ministra u čijoj je nadležnosti turizam, predstavlja veliko zadovoljstvo. Podatak koji sam upravo dobio je da je za 24 dana jula na ovom graničnom prelazu zabilježen prelazak 360.000 putnika, što je 12,55 odsto više u odnosu na 2021. Godinu, a čak 29 odsto više u odnosu na 2019.”, poručio je Đurović.

Putnike je toga dana ministar lično pozdravljao, dijelio im  suvenire sa ,,autentičnim crnogorskim motivima” u znak srdačne dobrodošlice. Sve je ličilo na izbornu kampanju za predstojeće izbore.

Zvaničan i tačan podatak o tome koliko je turista ovoga ljeta posjetilo Crnu Goru nije moguće dobiti. Sve ocjene i brojke koje se iznose su paušalne. Stvarnih podataka nema, jer nema ni evidencije o turističkim kapacitetima sa kojima Crna Gora raspolaže. Ne postoji zvanična metodologija praćenja turista i naplate boravišne takse. Veliki dio turističkog prometa koji se odvija u privatnom smještaju nije  registrovan. Sve ove godine država nije ustanovila sistem evidencije turista. Primjera radi, Budva ima oko 100.000 kreveta u privatnom smještaju, registrovana je tek trećina, 32.000. Zato se političari igraju statistike kako im odgovara.

Lokalne turističke organizacije dužne su da prave sopstvenu procjenu broja neprijavljenih turista u svojim opštinama. Oni to rade na osnovu iznesenog komunalnog otpada, odnosno smeća, sa područja opštine. Tako, odokativno, broju registrovanih turista dodaju određeni procenat neprijavljenih.

Prema posljednjem izvještaju TO Budva o broju gostiju na dan 28. jula to izgleda ovako: U hotelima u Budvi boravi 16.070 gostiju. U privatnom smještaju registrovano je 21.093, dok je procijenjen broj gostiju u privatnom, neprijavljenom smještaju, nevjerovatnih 22.000. Dakle, više neprijavljenih nego registrovanih. To je ukupno oko 60.000 gostiju ili 11 odsto više nego u istom periodu prošloga ljeta.

O kakvom problemu je riječ, govorila je direktorica Nacionalne turističke organizacije Ana Tripković Marković, na sjednici Odbora u Budvi. Ona je ukazala na član 22 stav 18 Zakona o turističkim organizacijama, po kome  procjenu neobuhvaćenog turističkog prometa na nivou opštine vrši lokalna turistička organizacija.

,,Prvo, zakonodavac sam priznaje da nije u stanju da prebroji turiste, a drugo, stavlja ogroman teret na lokalne turističke organizacije, koje po sopstvenom nahođenju vrše procjenu neobuhvaćenog turističkog prometa. Neobuhvaćeni turistički promet kod nas je možda i veći od obuhvaćenog, mi to ne znamo. Ovo otvara ogroman prostor za zloupotrebe i vrlo kreativna tumačenje oko toga koliko se nekome učinilo ili mu se nije učinilo da ima turista kod nas”, kazala je direktorica NTO.

Ona je podsjetila da je ranije, istim zakonom, bilo propisano da Ministarstvo turizma definiše jedinstvenu metodologiju po kojoj se vrši procjena, što je u nekom trenutku izbrisano. ,,Ovo ovako je sve paušalno. I onda imamo situaciju da neko kaže da je fijasko, a neko da je savršena sezona”, ocijenila je Tripković Marković.

Riječ struke slabo se čuje. Turistički eksperti u rijetkim medijskim nastupima složni su u ocjeni da je sezona veoma loša i da podaci sa kojima zvaničnici izlaze u javnost, ne odgovaraju realnoj situaciji.

Parametri su jasni. Ovogodišnja ljetna turistička sezona najkraća je do sada, sa izuzetkom one u vrijeme epidemije kovida. Veoma je kasno počela, poslije 15. jula i može trajati najduže do 15. ili 20. avgusta. Orijentisana je na regionalno tržište, na siromašniju klijentelu. Broj gostiju iz zemalja Zapadne Evrope je zanemarljiv.

Ekskluzivnih, bogatih gostiju na Crnogorskom primorju više nema. Sa izuzetkom par izolovanih hotelsko-apartmanskih kompleksa. Drugo ljeto zaredom zatvoren je i zaključan elitni hotelski rizort Sveti Stefan i Miločer.

Crnogorsko primorje postalo je odredište  masovnog turizma najgore vrste. Veliki broj posjetilaca smješten je u sopstvenim stanovima i vilama u koje vlasnici i njihova rodbina dolaze i po više puta. Oni su broj na graničnim prelazima i dio gužve na plažama. Plaća se ceh euforične gradnje stanova i apartmana u primorskim mjestima koja su izgubila svoj nekadašnji mediteranski duh i izgled.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DF I URA PREUZELI VLAST U BUDVI: Taster povjerenici u akciji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko Odbor povjerenika imenuje Mila Božovića za potpredsjednika opštine, dvije vodeće funkcije u Budvi pripadaće DF-u, uprkos tome što DF nije osvojio apsolutnu većinu. Vlast DF-a u Budvi trenutno je nelegitimna, nema većinu u lokalnom parlamentu. Predsjednik Marko Bato Carević vlada gradom sa 11 odborničkih mandata, bez podrške ostalih parlamentarnih stranaka

 

Julske tropske vrućine u Budvi, protesti odbornika, obezbjeđenje na vratima parlamenta i policija u prostorijama gradske uprave, podsjetile su u srijedu, 27. jula na burna politička događanja od prije dva ljeta. Opet arogancija, sila i zabrane predstavnicima građana Budve da prate zasijedanje parlamenta, koje, za razliku od svih dosadašnjih, vodi Odbor povjerenika, sedam  anonimnih osoba, koje po odluci Vlade, vrše funkciju Skupštine, do izbora nove.

Ponovo uzurpacija vlasti i ovlašćenja, zauzimanje pozicija pred zakazane izbore za 23. okotobar. Već viđeno, ali sa jednom bitnom promjenom. Uoči lokalnih i parlamentarnih izbora 2020. na vlast u Budvi jurišala je Demokratska partija socijalista uz obilatu logistiku policijskih snaga, državnih organa i svojih članova.

Sada to radi vlada premijera Dritana Abazovića preko Odbora povjerenika, grupe Vladinih namještenika i „nezavisnih” građana. Povjerenici su delegirani iz raznih ministrstava iz Podgorice i dvoje Budvana čija je politička orijentacija bliska partijama koje podržavaju aktuelnu manjinsku Vladu.

Za učvršćivanje vlasti pojedinih stranaka uoči oktobarskih izbora za Budvu je pripremljen poseban scenario institucionalng napada na Skupštinu Opštine. Vlada i partije koje je podržavaju, žele da po svaku cijenu iskoriste pravni vakuum i bezvlašće u Budvi, u kojoj je krajem marta uvedena prinudna uprava.

Svoje interese gura Demokratski front, čiji je istaknuti funkcioner i predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević uputio predlog Odboru povjerenika da na prvom zasijedanju, 27. jula, daju saglasnost za imenovanje funkcionera DF-a Mila Božovića, na upražnjenu funkciju potpredsjednika Opštine. Carević je prethodno, 7. juna, donio rješenje o imenovanju Božovića za svog pomoćnika. Ostalo je da njegov predlog Odbor povjerenika usvoji.

Već utvrđeni dnevni red sjednice Odbora, dopunjen je predlogom Carevića i o njemu će se povjerenici izjasniti u ponedeljak 1. avgusta, u nastavku sjednice koja je u srijedu prekinuta.

Ukoliko Odbor povjerenika imenuje Mila Božovića za potpredsjednika, dvije vodeće funkcije u Budvi pripadaće DF-u, uprkos tome što DF nije osvojio apsolutnu većinu. Vlast DF-a u Budvi trenutno je nelegitimna, nema većinu u lokalnom parlamentu. Predsjednik Carević vlada gradom sa 11 odborničkih mandata, bez podrške ostalih parlamentarnih stranaka. Izbornu listu DF-a zbog, kako su kazali, samovolje Carevića, napustile su Prava Crna Gora i SNP, koje su kasnije sa te liste isključene.

Milo Božović je lider Opštinskog odbora DF-a u Budvi i nosilac izborne liste za predstojeće lokalne izbore, pa će njegovo imenovanje na funkciju potpredsjednika biti svojevrsni politički skandal u realizaciji Odbora povjerenika čiji su članovi bliski URA i partijama iz DF-a. Predsjednik Odbora povjerenika Nebojša Jušković imao je pripremljeno i potpisano rješenje o postavljenju Božovića prije održavanja sjednice. Podgoričanin Jušković dolazi iz Ministarstva finansija, uživio se u ulogu glavnog zakonodavca budvanskog parlamenta, te je na startu zabranio pristup odbornicima Demokrata koji su u svojstvu građana htjeli da prisustvuju sjednici. Došlo je do kraće prepirke, nakon čega su pripadnici policije stigli u hol zgrade budvanske Opštine.

Jušković, blizak Socijalističkoj narodnoj partiji koja participira u Abazovićevoj vladi, treba sda ispuni želje Carevića, koji je tu partiju u Budvi izbacio sa svoje izborne liste i posalo u opoziciju.

Na angažman Juškovića primjedbe imaju i Demokrate. Predsjednik OO Demokrata Budve Krsto Radović optužio je Juškovića da im se sveti jer su Demokrate bile protiv njegovog imenovanja za direktora Agencije za civilno vazduhoplovstvo, što je ovaj negirao.

Nakon incidenta u kome je predstavnicima ove partije zabranjeno da prisustvuju sjednici Odbora povjerenika, Demokrate su Specijalnom državnom tužiocu podnijele krivičnu prijavu protiv svih sedam članova tog tijela, optužujući ih za saučesništvo u prikrivanju krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. Oni su, okupljeni ispred zgrade Opštine, kazali kako je Odbor povjerenika instaliran kako bi sprovodio politiku dvojice lidera, DF-a i URA-e, Andrije Mandića i Dritana Abazovića.

Demokrate navode da su htjeli da prisustvuju sjednici i raspravljaju o odlukama koje su bile sporne u mandatu Carevića koji je sebi dao za pravo da odlučuje o o onome što je u nadležnosti Skupštine. „Carević se pozivao na član 59. Zakona o lokalnoj samopupravi tri puta više nego svi predsjednici opština u Crnoj Gori, kako bi donosio odluke za koje nije imao većinu u parlamentu. To je i bio povod zbog kojeg su Demokrate izašle iz vlasti”, naveo je istaknuti član Demokrata Marko Marković.

Povjerenici će vladati Budvom sve do izbora. Tu se ukazala prilika da sve ono za šta se u skupštinskoj sali, u redovnoj proceduri, nije mogla obezbijediti odbornička većina, sada dobije zeleno svjetlo sa sedam glasova ljudi iza kojih ne stoji volja birača, koji nisu predstavnici građana Budve. U istoriji crnogorskog parlamentarizma i lokalne samouprave nije bilo slične situacije, da gotovo pet mjeseci grad vode osobe koje nisu birane u Budvi već nametnute od strane Vlade, po nepoznatim kriterijumima.

Oni usvajaju izvještaja o radu predsjednika Carevića za 2021. godinu, koji u redovnom zasijedanju nije dobio većinsku podršku odbornika. Usvajaju finansijske izvještaje opštinskih javnih preduzeća, ustanova i sportskih društava, o kojima ne znaju mnogo. Odbor povjerenika, na predlog predsjednika Carevića, kadroviše u Budvi, smjenjuje i razrješava članove odbora direktora i upravnih odbora i postavlja druge, bez mogućnosti da se o tome čuje stav predstavnika građana Budve. Sve ono o čemu se koalicione partije nisu mogle dogovoriti, povjerenici su glatko usvojili.

Povjerenici su pokazali zadivljujuću efikasnost u radu. Za par sati rada usvojili su 25 od 49 tačaka dnevnog reda u prvom dijelu sjednice Odbora. Neke od veoma važnih odluka za grad, usvojene su sa svega 4 ili 5 glasova. Četiri glasa bila su dovoljna da brojne odluke koje se tiču finansija jedne od najbogatijih opština u Crnoj Gori prođu sa samo četiri podignute ruke onih koji ne poznaju dovoljno ni temu ni suštinu onoga što usvajaju. Odluke su prolazile bez diskusije ili polemike. Bez drugačijeg stava. Pa čak i bez prisustva javnosti, jer je uobičajeni direktan prenos skupštinskih zasijedanja putem Radija i TV Budva izostao.

Sve što je naumio, predsjednik Carević je uz pomoć povjerenika realizovao. Efikasno, bez iscrpljujućih odborničkih nadgornjavanja i osporavanja. Učvrstio je nelegitimnu vlast, postavio svoje ljude na svako važno mjesto u izvršnoj vlasti. Spekuliše se kako je kandidaturom Božovića za mjesto potpredsjednika pripremio svoj odlazak sa mjesta predsjednika Opštine i iz politike.  U to malo ko vjeruje. Ali je ipak zastavicu čelnika izborne liste za izbore koji slijede, preuzeo Milo Božović, koji će izbore dočekati spreman, sa tri funkcije i kadrovima DF-a u svim bitnim segmentima lokalne uprave u Budvi.

Hvala Vladi i njenim povjerenicima.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo