DRUŠTVO
Komšija kao brat
Objavljeno prije
15 godinana
Objavio:
Monitor online
Silvio Berluskoni je obećao da će podnijeti ostavku pošto parlament u Rimu odobri ključni zakon o reformama.
U obrtu sudbine, politički opoziv medijskog tajkuna se ne dešava zbog sumorne liste optužbi koje uključuju korupciju i plaćanje za seks sa maloljetnicama, već zbog dužničke krize. Investitori gube povjerenje u zaduženu Italiju i plaše se blokade otplate italijanskog javnog duga koji je dostigao 1,9 biliona eura. To bi moglo da potrese globalno tržište. Berluskoni je nemilosrdno gradio svoju karijeru – i postao najbogatiji čovjek u Italiji – dok je u isto vrijeme pridobijao Italijane za sebe. Njegovi „nestašluci”, uključujući optužbe za orgije u njegovoj kući, koje su dovele do toga da ga bivša žena nazove „bolesnim” – zadali su udarce njegovoj popularnosti. Napuštanjem funkcije, Berluskoni će imati manje mogućnosti da izbjegne tri suđenja koja ga čekaju u Milanu.
O poslovima bivšeg premijera Mila Đukanovića i Berluskonija naveliko se pisalo. Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević prošlog februara bio je jedan od potpisnika krivične prijave protiv Đukanovića i Berluskonija zbog privatizacije EPCG i Crnogorskog elektroprenosnog sistema. Medojević i njegov partijski drug Branko Radulović su kao osumnjičene za organizovani kriminal sa međunarodnim elementima, naveli Đukanovića, Berluskonija, potpredsjednika Vlade Crne Gore Vujicu Lazovića i bivše ministre Branimira Gvozdenovića i Branka Vujovića.
U krivičnoj prijavi piše da su oni, uz još četiri osobe, odgovorne za osmišljavanje i provođenje scenarija preuzimanja crnogorskog energetskog sektora od italijanskih interesnih struktura. PZP je tada saopštio da su Đukanović i Berluskoni protivpravnim korištenjem službenog položaja, ovlaštenja i uticaja pribavili imovinsku korist kompanijama A2A i Terna i time nanijeli štetu EPCG i CGES, građanima i državi.
A2A iz Milana, Berluskonijevog uporišta, pobijedila je na tenderu 2009. i preuzela 40 odsto EPCG, iako nije dala finansijski najpovoljniju ponudu. Druga italijanska kompanija, Terna Rete Elettrica, kupila je manjinski paket od 22 odsto dionica EPCG 2010. direktnim pregovorima, bez javnog tendera.
Radulović je kazao da je prvi razlog za hitno provođenje pretkrivičnih radnji to što su osumnjičeni proizveli materijalnu štetu koja, ukoliko bude nastavljena u naredne četiri godine, može iznositi više od 100 miliona eura godišnje. On je dodao da je drugi razlog što će A2A preuzeti EPCG, a Terna CGES i izgraditi pogubne elektrane na Morači za koje bi Crna Gora morala da se zaduži 150 milona eura, a dobijala bi koncesionu naknadu od samo dva miliona eura godišnje.
Poslovi sa italijanskim partnerima uključuju i planove o izgradnji podvodnog strujnog kabla između Crne Gore i Italije čiji će troškovi iznositi oko 760 miliona eura, od čega će 100 miliona eura doći iz budžeta Crne Gore. Kablom će struja biti transportovana iz Crne Gore, kao i iz drugih država regiona, u Italiju.
Lorenco Valoreja, član opozicione partije Futuro e libertà party, Đanfranka Finija, rekao je početkom godine da su ovi energetski sporazumi ,,veoma čudni”. „Kako mi vidimo, ovaj projekat beskoristan je kako za Italiju tako i za Crnu Goru”, kaže Valoreja, ,,Energetski sporazumi će donijeti profit samo vlasnicima kompanija, pošto su u pitanju lični a ne nacionalni interesi”. Valoreja takođe predvodi pokret ,,Nessuno tocchi il nostro futuro”, osnovan za borbu protiv ,,kabla”.
La Republica, je u novembru 2010. pisala da je kancelarija javnog tužioca iz Peskare otvorila istragu zbog korupcije u vezi podvodnog strujnog kabla. Rezolucijom Evropskog parlamenta o procesu evropske integracije Crne Gore, koju je početkom februara ove godine odobrio Komitet EP za spoljnu politiku, izražena je zabrinutost zbog sporazuma Podgorice i Rima. ,,Zatraženo je da vlasti Crne Gore javno objave sve anekse i dokumente u vezi pomenutog sporazuma” te pozvano da budu objavljene sve posljedice sporazuma, uključujući i uticaj na životnu sredinu.
Početkom ovog mjeseca Espreso je pisao kako izgleda da je ,,poljuljan” energetski posao od pola milijarde eura. Po listu, radi se o brzopoteznoj akciji, u kojoj su se na novac koji je dala A2A za kupovinu crnogorske firme ,,bacile i ,,neke osobe bliske vrhovnom autoritetu male republike, Milu Đukanoviću”.
Izvještaji iz tog vremena govore da kupovina od početka uživa podršku Berluskonija, koji se u martu 2009. uputio u Podgoricu da ugovori sa Đukanovićem detalje u nizu sporazuma koji su utabali put menadžerima A2A. Uprkos premijerovom pečatu i blagoslovu, u A2A posljednjih nedjelja je otvorena oštra rasprava o prikladnosti ugovora o kojem su, poslije nekoliko nepredviđenih problema, ljudi iz lombardijske firme morali ponovo da pregovaraju.
Prema onome što je Espreso uspio da zaključi, tekst ugovora sastoji se od dva glavna dijela i čitavog niza dodataka. Najzanimljivije klauzule tiču se onoga što će se desiti poslije 2014. Ugovor fiksira određene ciljeve, koji će, ako se budu ostvarili, dati A2A pravo da kupi apsolutnu većinu akcija Elektroprivrede. U slučaju neuspjeha, međutim, Vlada Crne Gore će moći od Italijana da otkupi njihove akcije po sniženoj cijeni. To bi za A2A značilo potpuni poraz.
U svom tom komešanju ostaju, međutim, moguće misterije u poslu sa Crnom Gorom. Riječ je o operacijama koje su izvan nadležnosti A2A ali su omogućile ljudima bliskim Đukanoviću da uzmu sebi dio kolača. Jedan od takvih je Veselin Barović, koji je upravo u vrijeme privatizacije bio pod istragom u Bariju.
U maju 2009, tri mjeseca prije nego što je privatizacija stupila na snagu, A2A je odlučila da kupi od nekih privatnih akcionara 17 odsto EPCG za 7,1 eura po akciji. Ta cijena je manja od 8,4 eura (u to vrijeme suma je bila tajna), koliko je kasnije ponuđeno crnogorskoj Vladi, ali je viša od procjene berze. Barovićev Eurofond je u februaru, prema dokumentaciji koju posjeduju savjetnici Vlade, zvanično posjedovao minimalni dio kompanije, koji bi mu donio samo 2,4 miliona eura, a tri mjeseca kasnije, ubjedljivo je najveći prodavac akcija i dobija 44,5 miliona.
Drugi dobitnik je Aco Đukanović, premijerov brat. Korist koju je izvukao je dvostruka. Privatizovana kompanija odlučuje da u Prvu banku koju Aco kontroliše, stavi depozit od 96 miliona eura koji A2A daje na ime dokapitalizacije. Italijani potom otkrivaju i da je Elektroprivreda akcionar banke, sa oko 20 odsto. I da bi izbjegli manjak, moraju da potpišu čak dvije dokapitalizacije vrijedne 20 miliona.
To, međutim, nije dovoljno da zaštiti njihove interese u „operaciji EPCG”. Privatizacioni ugovor, naime, predviđa da za pet godina crnogorska kompanija mora da realizuje najmanje 240 miliona profita, u protivnom, crnogorske vlasti mogu da uzmu od A2A tek privatizovanu kompaniju. Manje od godinu dana od kupovine, ciljevi ugovora već se čine nedostižnim.
A2A žuri da popravi štetu. U avgustu potpisuje preliminarni sporazum o prepravci ugovora. U međuvremenu, A2A izjavljuje da je raspoložena da se odrekne namjere da postane većinski vlasnik akcija EPCG. U zamjenu za to novi premijer Igor Lukšić, najavljuje da bi italijansko upravljanje Elektroprivredom moglo da se produži do 2019. Ukoliko se ugovor mijenja, treba se nadati da će se iz njega izbaciti zamke teksta koji je potpisan na talasu prijateljstva između Berluskonija i Đukanovića – piše Espreso, a prenijele su beogradske Večernje novosti.
I eventualna gradnje hidroelektrana na Morači je, prema mišljenju dijela javnosti i opozicije u Crnoj Gori, unaprijed ugovorena sa italijanskim partnerima. Mještani Luštice u februaru su protestovali protiv namjere Vlade da kroz njihovo područje sprovede podvodni kabl. Oni smatraju da će im elektromagnetna zračenja zagaditi okolinu i rastjerati turiste.
Prava pobuna dogodila se u italijanskoj regiji Abruco, gdje su žitelji desetak mjesta ustali protiv postavljanja podvodnog kabla, sa argumentacijom da to ugrožava životnu sredinu i zdravlje ljudi. U žiži ,,zelenih” organizacija, ali i opštinara, našlo se i ,,sumnjivo” veliko prijateljstvo Berluskonija i Đukanovića.
Republika navodi da ovo nije samo još jedan sukob između ,,zelenih” i investitora, već ima veze i sa ,,privatizacijom” Crne Gore. ,,Prava rijeka našeg novca, više od 300 miliona eura, potekla je ka Crnoj Gori, i završila na računima Prve banke, koju kontroliše brat Mila Đukanovića”, napisao je novinar Republike.
Milan BOŠKOVIĆ
Kosara BEGOVIĆ
Bez roka trajanja
Misle ljudi lako je bit Milo Đukanović – doćeraš se, podigneš obrvu, staviš sat na ruku, i da te Bog vidi. Eh, a bliži mu se pedeseti rođendan, država mu je na glavi preko dvadeset godina. Sve izvjesniji odlazak prijateljskog nam italijanskog premijera, navodi na misli koga je sve naš premijer, u znoju lica svog, ispratio, s kim je morao da druguje sa kim makar da se rukuje.
Da bi se ustoličio Đukanović se morao pozdraviti sa bivšim partijskim drugovima. Nije baš istina da je na vlast došao sa ulice – još na 13. kongresu, 1986. godine bio je izabran za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Ulica mu je samo pomogla da prepozna odnarođene drugove. Dešava se, prema sopstvenim riječima, potcijenio je opasnost od manipulacije narodom. „Tada sam, na neki način, sa simpatijom gledao na pokušaje da se na bilo koji način unese neka novina, neki svježi dah u taj veoma okoštali, birokratizovani državno-politički aparat koji je potvrđivao već, može se reći, decenijama svoju jalovost u odnosu na iskušenja pred kojima se ex-Jugoslavija nalazila”, objasnio je jednom u razgovoru za RFE.
Davno je bila 1991. kad smo dobili najmlađeg premijera u Evropi. Mlade lijepe i pametne pored Đukanovića činili su Momir Bulatović i Svetozar Marović. Nad njima je budno bdio tvorac Slobodan Milošević, u Beogradu nas je predstavljao Branko Kostić. Ostao je još samo Marović. U tragovima, reklo bi se.
Najprije je otišao Branko Kostić. Dok su Momir i Milo bili najbolji drugovi, Kostić se pojavio kao još srpskija struja i protivkandidat Bulatoviću na predsjedničkim izborima 1992. Bulatovića je kandidovao DPS, Kostića, iako člana te partije – Udruženje boraca 1991/92. god. i Srpska radikalna stranka Crne Gore. Pobijedio je Bulatović.
U međuvremenu smo ratovali, formirali, na razorenim temeljima SFRJ, čudesnu SRJ. Zbog čuvanja mira, cijeli svijet nam je uveo sankcije. Kad su olabavljene, mogli su da stižu ljekovi. Glavni drug nam je bio Slobodan Milošević. Onda su se Bulatović i Đukanović posvađali. Bulatović tvrdi zato što se Milovom švercovanju nije moglo stati na kraj, Đukanović objašnjava – zato što je štitio Crnu Goru.
Nije lako odjednom izgubiti dva bliska saradnika, ali, svjedoči nešto kasnije, Đukanović, nije ga cijela stvar, naročito sa Miloševićem previše potresla. Vazda je on znao s kim ima posla. „Moja ocjena je da gospodin Milošević nije ni komunista, niti nacionalista, već čovjek koji je apsolutno samo opterećen vlastohlepljem i idejom očuvanja lične i nekontrolisane vlasti”, objašnjavao je. Svaka sličnost analitičara sa analiziranim je slučajna.
„Ja ne spadam u ljude koji preko politike formiraju lične odnose i privatna prijateljstva”, ne zaboravlja da kaže Đukanović kad god ga pitaju o Miloševiću. Druga je stvar kad se pomene ubijeni srpski premijer Zoran Đinđić. Tu se priča prede kao da su obojica doktorirala filozofiju kod Jirgena Habermasa.
Kad Đukanović svjedoči o tome kako smo zaratili s NATO paktom pokaže se da su se on i general Momčilo Perišić na sjednici Vrhovnog savjeta odbrane u oktobru 1998. odlučno suprotstavljali Miloševićevoj namjeri da se sukobi sa NATO savezom, dok su Milan Milutinović, Momir i Pavle Bulatović ,,govorili nešto uvijeno” svakako u prilog Miloševićevim nepromišljenim i svađalačkim opsesijama. Odluka VSO je glasila da će se nastaviti pregovarački proces sa ciljem da se izbjegne sukob, a da će se Jugoslavija braniti ukoliko bude napadnuta. Učesnici sastanka su danas mahom mrtvi – što stvarno, što politički.
Za nijansu je bolja situacija u društvu koje je u martu 2002. potpisalo Beogradski sporazum. ,Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore potpisali su predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, potpredsjednik Savezne vlade Miroljub Labus, premijeri te dvije republike Zoran Đinđić i Filip Vujanović i visoki predstavnik EU Havijer Solana. Nastala je Srbija i Crna Gora. Niko više nije đe je bio, čak je i na našoj strani došlo do rokade. Zasad. Čisto kao zanimljivost, na dan potpisivanja Beogradskog sporazuma uhapšen je, pod optužbom za špijunažu gorepomenuti Momčilo Perišić, u tom trenutku potpredsjednik srpske vlade. Poslije je prispio u Hag, gdje je osuđen zbog ratnih zločina.
Proljetos je kod nas pod pokroviteljstvom vlade i Atlas fondacije održana konferencija posvećena jačanju društva jugoistočne Evrope. Gostovali su Bil Klinton, Milan Kučan, Stjepan Mesić i, dabome, Milo Đukanović. Prvi predsjednik Slovenije Milan Kučan predsjednikovanje je završio 2002, Bil Klinton 2005. Mesić je potrajao duže, ali se evo neko doba odmara.
Nijesmo, ipak, sami. U Kazahstanu, posljednjoj republici koja je napustila SSSR, od 1991 na vlasti je Nursultan Nazarbajev. U maju ove godine osvojio je još jedan petogodišnji mandat sa skoro 95 odsto glasova. Lani je predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko osvojio četvrti predsjednički mandat, vlada od 1994.
Pa neka svako samo pokuša da se prisjeti koliko je lordova, visokih i ostalih predstavnika, predsjednika, premijera, spasilaca Jugoslavije, spasilaca srpstva i drugih prohujalo kroz Đukanovićev život. Skoro da se ne treba čuditi što mu se sad stvari pomalo pobrkaju pa sebe zamisli kao svjedoka ,,svega onoga što su drugi loše radili u prethodnom periodu”. Predugačak mu je prethodni period, ko će sve to popamtiti.
K. BEGOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
TUŽILAŠTVO I GOVOR MRŽNJE: Kontinuitet žmurenja
Objavljeno prije
6 danana
5 Septembra, 2026
Podaci koje je Monitoru dostavio VDT govore da je od 1. januara do 30. juna ove godine formirano 35 predmeta u vezi sa krivičnim djelima učinjenim iz mržnje i govorom mržnje.Od predmeta protiv poznatih punoljetnih učinilaca, 10 je riješeno odbacivanjem krivične prijave, dok je 6 predmeta i dalje u fazi izviđaja
Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je krajem avgusta da je obaviješteno o skandiranju imena osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića na utakmici Zeta–Grbalj u Radanovićima i da je dežurna tužiteljka preduzela radnje radi utvrđivanja svih okolnosti događaja.
Nakon Mladićeve smrti, govor mržnje se sa tribina vratio u izjave jednog broja ovdašnjih političara vladajuće većine koji su javno slali poruke i izvrtali stvarnost pričom da je ratni zločinac – heroj. Tužilaštvo, za sada, ni glasa.
Zbog epidemije govora mržnje na društvenim mrežama i u javnosti, Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković je, 9. maja prošle godine, izdao državnim tužilaštvima Obavezujuće uputstvo za postupanje u slučajevima govora mržnje i krivičnih djela počinjenih iz mržnje (zločin iz mržnje).
Uputstvo je izdato sa ciljem da se osigura djelotvorno i jednoobrazno postupanje i primjena međunarodnih preporuka na jednak postupak prema svim osobama i borbu protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije.
Odmah po donošenju ovog akta tužilaštvo je imalo priliku da testira njegovu djelotvornost. „Veliki junak nepobjedivog karaktera”, tako je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije okarakterisaočetničkog vojvodu i ratnog zločinca Pavla Đurišića. Nakon toga, u avgustu je u Gornjem Zaostru kod Berana postavljen i spomenik četničkom vojvodi. Ubrzo je premješten u lokalnu crkvu i od tada policija za njim bezuspješno traga.
U oktobru su, nakon incidenta na Zabjelu, zabilježeni brojni ksenofobični i islamofobični izlivi usmjereni prema turskim državljanima koji žive i rade u Crnoj Gori, kao i verbalni napadi, vandalizam i okupljanja na kojima su šireni ovakvi narativi.
Dio političara i njihovih podržavalaca za sada nekažnjeno učestvuje u ovom kontinuiranom podgrijavanju mržnje.
Pomenutim Uputstvom VDT-a propisano je da se Vrhovnom državnom tužilaštvu kvartalno dostavljaju izvještaji sa ažuriranim podacima o predmetimagovora mržnje i krivičnih djela počinjenih iz mržnje.
Monitoru su iz VDT-a kazali da su od početka primjene Uputstva za postupanje u predmetima formiranim povodom krivičnih djela učinjenih iz mržnje (zločina iz mržnje) pa do kraja 2025. godine, formirali 82 predmeta sa elementima mržnje na nivou osnovnih i viših državnih tužilaštava. Od tog broja, 27 predmeta odnosilo se na krivična djela, 35 na izviđaje i provjere, 11 na predmete protiv nepoznatih učinilaca i maloljetnika, dok je 9 predmeta procesuirano kao prekršaj. „U svih 9 slučajeva podnijeti su zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka zbog prekršaja iz Zakona o zabrani diskriminacije, čime se aktivno doprinosi kreiranju sudske prakse u ovoj oblasti“, navode iz VDT-a.
U 2025. godini formirano je šest predmeta koji se odnose na krivična djela učinjena iz mržnje (po osnovu nacionalne pripadnosti). Podnijeta su četiri optužna predloga i jedan predlog za izricanje mjere bezbjednosti. Dva predmeta se nalaze u fazi izviđaja.
Kada je u pitanju govor mržnje, formiran je 71 predmet. U ovim predmetima donijeta je jedna osuđujuća presuda, a podnijet je i jedan optužni predlog o kojem sud još nije odlučio. U 17 slučajeva prijave su odbačene, dok je jedan predmet ustupljen drugoj državi.
Iz VDT-a ističu da je tokom prošle godine konstatovan rast od 241 odsto u broju formiranih predmeta u odnosu na 2024. godinu. Objašnjavaju da je u 2023. godini bilo 16 predmeta sa elementima mržnje, dok ih je u 2024. godini bilo 24.
Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) za Monitor podsjećaju „na ranija zapažanja da se govor mržnje, zasnovan na različitim ličnim svojstvima potencijalnih žrtvi, najčeće procesuirao u postupku utvrđivanja prekršajnopravne odgovornosti, gdje se izriču novčane kazne ili uslovne osude, a izostajalo je krivično gonjenje, pa se na taj način nije slala jasna poruka da se na ove delikte mora reagovati izricanjem djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija“.
Jedan od rijetkih slučajeva govora mržnje od strane politčara koji je dobio sudski epilog, završen je novčanom kaznom i to nakon dvije godine. U junu ove godine, Viši sud za prekršaje u Podgorici usvojio je žalbu Višeg državnog tužilaštva u Podgorici na rješenje Suda za prekršaje u Podgorici kojiim je predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević oslobođen krivice, te ga proglasio krivim za govor mržnje i kaznio novčanom kaznom u iznosu od 2.000 eura.
Kovačević je u junu 2024. na Grahovcu, na obilježavanju 166 godina od istorijske bitke, između ostalog, rekao da će „s onima koji neće da budu kao braća, nego da liče na Turke, postupati kao prema Turcima“, obraćajući se, kako je kazao, „bivšim vlastodršcima i njihovim pulenima“.
Da krivično gonjenje nije praksa, potvrdili su nam i iz Osnovnog suda u Kotoru. „Napominjemo da se postupci u vezi sa govorom mržnje uglavnom vode pred sudovima za prekršaje i da se tamo izriču uglavnom novčane kazne“, kazali su Monitoru iz uprave kotorskog suda.
Prema odgovorima koje je Monitor dobio, postupaka koji se odnose na govor mržnje u posljednje dvije godine nije bilo ni u osnovnim sudovima u Bijelom Polju, Danilogradu, Beranama, Cetinju, Pljevljima.
„Pred ovim sudom u periodu 1.1.2024 – 25.8.2026. godine nije bilo formiranih predmeta zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje iz čl.370 Krivičnog zakonika Crne Gore“, kazali su nam iz Osnovnog suda u Podgorici.
Iz institucije Zaštitnika više puta su ukazivali na problem neefikasnog procesuiranja i potrebu da reakcija države bude djelotvorna, proporcionalna i odvraćajuća.„Pitanje eventualne nekažnjivosti govora mržnje koji dolazi od javnih funkcionera, političara ili drugih javno uticajnih aktera nije samo pitanje pojedinačne sudske odluke. Ono je mnogo šire pitanje odgovornosti države da obezbijedi djelotvornu zaštitu od diskriminacije, mržnje i netrpeljivosti, kao i pitanje odgovornosti onih koji imaju posebnu društvenu moć i uticaj. U ovom kontekstu poznati su stavovi Zaštitnika, koji je imao postupanja, odnosno ima sopstvenu praksu utvrđivanja govora mržnje, uključujući predstavnike navedenih društvenih kategorija (političare, zvaničnike, vjerske vellikodostojnike)“,kazali su za Monitor iz kancelarije Ombudsmana.
Zaštitnik je do skoro bio jedina institucija koja je vodila statistiku o govoru mržnje. Prema podacima koje su dostavili Monitoru,u 2025. godini pred institucijom Zaštitnika bilo je 18 predmeta koji se odnose na govor mržnje, a sedam (7) u oblasti javnog diskursa/medija (koji se često dominantno odnose na govor mržnje), dok je u 2024. godini bilo šest (6) predmeta zbog govora mržnje i pet (5) predmeta u oblasti javnog diskursa/medija; u 2023. godini u radu je bilo 12 predmeta zbog govora mržnje i sedam (7) u oblasti javnog diskursa/medija, a 2022. godine 16, odnosno 14 predmeta.Nezvanična statistika ukazuje da je u prvoj polovini ove godine bilo 7 pritužbi u ovoj oblasti.
Podaci koje je Monitoru dostavio VDT govore da je od 1. januara do 30. juna 2026. godine, na nivou viših i osnovnih državnih tužilaštava, formirano ukupno 35 predmeta u vezi sa krivičnim djelima učinjenim iz mržnje i govorom mržnje.
Od tog broja, dva predmeta odnose se na krivična djela učinjena iz mržnje i u oba predmeta podnijeti su optužni predlozi, a postupci su u toku pred nadležnim sudom.
„Zbog govora mržnje formirana su 33 predmeta – 19 predmeta odnosi na krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, tri predmeta odnose se na krivično djelo rasna i druga diskriminacija. Dva predmeta odnose se na krivično djelo ugrožavanje sigurnosti i jedan predmet odnosi se na krivično djelo nasilničko ponašanje“, kazali su nam iz VDT-a.
Od predmeta protiv poznatih punoljetnih učinilaca, 10 je riješeno odbacivanjem krivične prijave, dok je 6 predmeta i dalje u fazi izviđaja.„Razlozi za odbacivanje krivičnih prijava mogu biti nepostojanje elemenata krivičnog djela, nedostatak dokaza ili okolnost da prijavljeno ponašanje ne dostiže prag krivičnopravne odgovornosti. Međutim, kao što je već naglašeno, podnosi se značajan broj zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka, zbog prekršaja iz Zakona o zabrani diskriminacije“, navode iz VDT-a.
Da reakcije institucija moraju biti snažnije usljed ekspanzije sajber nasilja, govora mržnje na društvenim mrežama i zloupotreba prava na slobodu izražavanja, ponovio je više puta ministar pravde Bojan Božović.
Iz tog Ministarstva još protekle godine najavljeno je da će u Krivični zakonik uvesti novo krivično djelo – teški govor mržnje, za koji će biti propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Kako su Monitoru kazali iz Božovićevog resora, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika utvrđen je na Vladi i trenutno se nalazi u skupštinskoj proceduri. „Očekujemo da će biti usvojen do kraja septembra. Na ovaj način biće inkriminisano javno ispoljavanje mržnje koje može dovesti do nasilja ili mržnje prema grupi lica ili članu grupe. Uz to, propisuje se i kvalifikovani oblik u slučaju da se djelo učini prema licima koja obavljaju poslove od javnog značaja“, kažu u tom Ministarstvu.
Napominju da cilj nije ograničavanje legitimne slobode izražavanja, već zaštita ljudskog dostojanstva, ravnopravnosti i bezbjednosti pojedinaca i grupa od najtežih oblika govora mržnje koji mogu dovesti do ozbiljnih društvenih posljedica.
Još da se zakoni i sprovode.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
OPŠTINA BUDVA IGNORIŠE ODLUKE VLADE: Hiljade kvadrata za automobile na Trgu republike
Objavljeno prije
6 danana
5 Septembra, 2026
U najužem centru Budve oko 3.500 hiljade kvadrata slobodnog prostora zauzeće montažni objekti sa ukupno 10.000 kvadrata za automobile, koji se na taj način sve dublje uvode u zakonom zaštićeno istorijsko i turističko jezgro grada
U centru Budve, nadomak Starog grada i gradske luke, nalazi se Trg Republike, manji kockasti prostor površine oko 2.000 metara kvadratnih, među građanima i mnogim posjetiocima poznatiji kao parking ispred nekadašnje poslovnice JAT-a.
Trgovi obično predstavljaju centar, srce i dušu jednog grada na kome se ogleda njegov društveni život, istorija i kultura, pored kojeg su smještene najljepše građevine, muzeji, pozorišta, zgrade državnih i lokalnih institucija, ekskluzivni restorani.. Ukrašavaju se raskošnim fontanama, skulpturama, zelenilom, imena dobijaju po znamenitim ličnostima ili istorijskim događajima.
U Budvi nije tako. Budvanski Trg Republike je zapušteni prostor. Decenijama služi kao glavni gradski parking, zbog čega mali broj građana zna za njegov zvanični naziv, istaknut na maloj skrivenoj tabli na zidu stare zgrade Atlas banke.
Nijedna lokalna vlast nije imala u planu da ovaj prostor uredi za potrebe građana i turista, u skladu sa pozicijom koju budvanska opština zauzima u crnogorskom turizmu. Pa tako ni aktuelna koalicija na vlasti, grupa građana Budva naš grad, predsjednika opštine Nikole Jovanovića, DPS i Evropski savez nije imala ideja kako da ovaj atraktivan javni prostor oblikuje, osim gradnje neprimjerenih objekata.
Odluka lokalne uprave da izgradi dvije montažne garaže u centru grada, jednu na pomenutom Trgu Republike i drugu na prilazu hotelu Mogren, izazvala je nevjericu i negativne reakcije građana.
Budva ima ozbiljan problem sa parking prostorom i potreba za dodatnim kapacitetima nije sporna, ali postavljanje garaža i uvođenje velikog saobraćaja kao glavnog sadržaja u strogi centar važnog turističkog grada svakako jeste. Metalne skalamerije sa nekoliko stotina parking mjesta na reprezentativnom prostoru drastično mijenjaju vizure, kretanje ljudi, javni prostor i način korišćenja gradskog centra.
Nedavno je predsjednik opštine zaključio ugovor o gradnji montažnih garaža sa Danilom Bojovićem, vlasnikom kompanije Gemmax gradnja iz Novog Sada, koja je kao prvorangirana na sprovedenom tenderu javnih nabavki, zajedno sa kompanijom Viamont iz Kolašina, dobila posao vrijedan 5,5 miliona eura, za gradnju navedenih montažnih objekata.
Tenderski postupak i slijed pravnih radnji organa lokalne samouprave u ovom slučaju, pun je kontroverzi i upitnih rješenja koje navode na sumnju u ispravnost odluke o gradnji garaža na lokacijama koje se graniče sa zaštićenom kontakt zonom Starog grada, šetališta i gradskog parka.
Na lokaciji Trga Republike, na parceli 2423 KO Budva, na površini od 1.500 kvadrata planirana je garaža od 4.500 kvadrata, na dvije, odnosno tri korisne etaže, sa otprilike 200 parking mjesta.
Na drugoj lokaciji pored hotela Mogren predviđena je izgradnja montažnog objekta ukupne BRGP 5.500 m2, na površini od 1.850 kvadrata, takođe sa tri korisne etaže i oko 200 parking mjesta. Ugovorom o izgradnji i pratećim dokumentima nije preciziran tačan broj parking mjesta, koji može biti i veći, zavisno od idejnog rješenja izvođača.
U najužem centru Budve oko 3.500 kvadrata slobodnog prostora zauzeće montažni objekti sa ukupno 10.000 kvadrata za automobile, koji se na taj način sve dublje uvode u zakonom zaštićeno istorijsko i turističko jezgro grada.
Urbanističko tehničke uslove za izgradnju montažnih garaža izdao je početkom februara 2026. opštinski Sekretarijat za urbanizam i održivi razvoj, na osnovu Programa privremenih objekata za teritoriju opštine Budva za period 2024-2028. godine. Međutim, 26. maja 2026. Vlada donosi Odluku o obustavi važenja Programa privremenih objekata, uz obrazloženje da nema saglasnost nadležnog državnog organa. Što znači da izdati UTU uslovi na osnovu nezakonito donijetog Programa, koji je stavljen van snage, nisu validni.
To nije spriječilo Opštinu da raspiše javni poziv za prikupljanje ponuda za izgradnju garaža, čiji su sastavni dio Programski zadatak i UTU za izradu tehničke dokumentacije. Taj postupak je okončan i 3. avgusta predsjednik Jovanović zaključuje ugovor o izgradnji dvije garaže sa Gemmaxom i nastavlja postupak pribavljanja tehničke dokumentacije.
Nije poznato na osnovu kojeg važećeg akta Opština Budva nakon 26. maja 2026. nastavlja realizaciju projekta dvije montažne garaže ako su njihove lokacije i urbanistički parametri bili utvrđeni Programom koji je tog datuma stavljen van snage. Koji je danas važeći pravni osnov za nastavak procedure i zaključenje milionskog ugovora o gradnji.
Možda Opština ima odgovor, ali javnost to mora da zna jer je u pitanju ozbiljan urbanistički zahvat u centru grada za koji se iz budžeta izdvaja 5,5 miliona eura. Građanima treba objašnjenje zašto je baš Trg Republike u odabran da služi automobilima, a ne ljudima.
Problem devastacije kraja Mediteranske ulice kod hotela Mogren je izraženiji. DUP Budva centar ovu lokaciju opisuje kao otvoreni prostor trga koji povezuje kompleks Avala, hotel Mogren i zonu Starog grada. Pored hotela Mogren se ulazi neposredno u staro istorijsko jezgro i jedan od najprepoznatljvijih gradskih ambijenata.
Na ovoj lokaciji Opština je izdala UTU uslove za gradnju montažne garaže na tuđem zemljištu, u svojini HG Budvanska rivijera. Radi se o neizgrađenoj parceli ispred hotela Avala koja je upisana u kakatstar kao livada I klase, površine 1.487 m2. U izdatim UTU samo je navedeno kako je potrebno regulisati imovinsko pravne odnose na katastarskim parcelama.
Tu pravnim nedoumicama u pogledu izdatih UTU nije kraj. Važeči planski dokument DUP Budva centar- izmjene i dopune na ovim lokacijama predviđa isključivo podzemne garaže na tri nivoa.
Nije poznato ko je i na osnovu kojeg pravnog akta omogućio da se plansko rješenje promijeni iz podzemnog u nadzemno, bez izmjene DUP-a. Ni gdje je u Zakonu o izgradnji objekata propisano takvo ovlašćenje. Program privremenih objekata nije po hijerarhiji planskih dokumenata iznad DUP-a.
U Sekretarijatu za urbanizam odluke se inače donose u zavisnosti od toga ko je investitor, a ne uz poštovanje dokumentacije. To pokazuje gotovo istovjetan slučaj iz 2025. kada je isti opštinski organ odbio da izda UTU uslove za podzemnu garažu na parceli 22.3, preko puta TN Slovenska plaža, zato što je uvidom U DUP Budva centar utvrđeno da je parcela označena kao ZSO-zelenilo stambenih objekata i da na njoj nije predviđena gradnja.
Projekat postavljanja komunalnih garažnih objekata u centru Budve, na Trgu republike i ispred nekoliko ekskluzivnih hotela, podržava DPS kao dio izvršne vlasti. U istovjetnoj situaciji u Tivtu, gdje je opozicija, reaguje posve drugačije.
Namjeru lokalne uprave u Tivtu da izgradi javnu garažu u centru grada, u blizini ljetne pozornice, muzeja i gradskog parka, oštro su osudili iz opštinskog odbora DPS-a i podržali negativan stav Uprave za zaštitu kulturnih dobara u kome se navodi da bi izgradnja bilo kojeg objekta a posebno komunalnog objekta javne garaže, na površini postojećeg parkinga, u zaštićenoj okolini kulturnog dobra Buća Luković, u velikoj mjeri devalvirao njegov značaj i imao negativan vizuelni efekat…
U slučaju javnih garaža u centru Budve saznajemo da je Opština zatražila mišljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz Uprave objašnjavaju da nemaju nadležnost da donose odluke jer lokacije na kojima se garaže planiraju nisu pod zaštitom. Kontakt zona zaštićenog područja Starog grada i trgova oko njega završava se kod hotela Mogren, dok je Tivat dio područja koje je pod zaštitom UNESCO.
Iako je lokacija za garaže u Budvi i Tivtu gotovo identična, naslanja se na zaštićenu kulturno- istorijsku zonu i gradski park, budvanski trgovi postali su brisani prostor, bez zaštite, na meti vlastima bliskih investitora.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
SPOR OKO IZBORA DIREKTORICE ŠKOLE U ULCINJU: Bratstvo i jedinstvo vlasti
Objavljeno prije
2 sedmicena
29 Augusta, 2026
Pred početak školske godine, pored svih problema u obrazovanju, četiri ministra u Vladi vode javnu polemiku oko izbora direktorke škole u Ulcinju. Polemika se, na žalost, umjesto da otvori ozbiljna pitanja poštovanja zakona i funkcionisanja škola u multietičnim sredinama, pretvorila u predizbornu kampanju sa uobičajenom, zapaljivom retorikom
Izbor direktorice JU SMŠ ,,Bratstvo-jedinstvo” u Ulcinju unio je razdor u ionako razjedinjenoj vladajućoj većini. Počelo je kada je potpredsjednik Vlade, ministar ekonomskog razvoja i lider Albanskog foruma Nik Đeljošaj objavio da se za direktora škole u Ulcinju postavlja osoba koja ne govori albanski jezik, koja se dovodi iz druge opštine. Saopštio je da to nije poštovanje multietničnosti, već institucionalna provokacija i izraz albanofobije.
Đeljošaj je zaprijetio da će njegova partija ,,imati jasan i snažan politički odgovor na ovaj šovinizam” i na reakciju pozvao i ostale albanske stranke. Pozvao je i građane Ulcinja, roditelje, nastavnike i zaposlene u školi da dignu glas i ne prihvate „ovakvo poniženje“.
Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, na čijem čelu je Anđela Jakšić-Stojanović iz PES-a ubrzo su demantovali potpredsjednika Vlade. Ministarstvo je saopštilo da je netačna tvrdnja potpredsjednika Vlade Đeljošaja da direktorica srednje škole u Ulcinju Snežana Živanović ne govori albanski jezik, kao i da je riječ o dugogodišnjoj prosvjetnoj radnici i članici kolektiva škole, a ne o osobi koja je ,,dovedena” iz druge sredine.
,,Jednako je netačna tvrdnja da je riječ o osobi koja ‘ne govori albanski jezik’. U konkursnoj dokumentaciji, odnosno biografiji kandidatkinje, jasno je navedeno da posjeduje znanje albanskog jezika na nivou B2 i to u oblastima razumijevanja, čitanja, govorne produkcije, govorne interakcije i pisanja. Takođe, netačna je i tvrdnja da je direktorica ‘dovedena iz druge opštine’. Snežana Živanović je od 1. oktobra 2008. godine zaposlena upravo u JU SMŠ ‘Bratstvo-jedinstvo’ Ulcinj, gdje više od 17 godina radi kao profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti, kao i crnogorskog jezika kao nematernjeg”, kazali su iz MPNI.
Potpredsjednik Vlade je dobio i ukor iz Ministarstva konstatacijom da ,,direktori škola nisu predstavnici političkih ili nacionalnih kvota”.
Đeljošaj je zatim poručio svojoj koleginici u Vladi da se ne skriva iza Ministarstva, komisija i bodova, već da podnese ostavku. ,,Obrazloženje kojim poručujete da među Albancima i Albankama nema dovoljno stručnih i sposobnih ljudi da vode školu u Ulcinju predstavlja uvredu za albansku zajednicu. Zbog takvog odnosa prema jednom narodu, odgovorno bi bilo da se odmah povučete sa mjesta ministarke”, istakao je Đeljošaj i dodao ,,sve više izgleda da je jedini stvarni kriterijum bio da direktor ne bude Albanac ili Albanka”.
Nakon ove javne polemike ministara, reagovali su profesori Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Boban Batrićević. Oni su najoštrije osudili, kako navode, nacionalističku, antigrađansku i antidržavnu politiku Đeljošaja. Ocjenili su da Đeljošaj godinama sprovodi takvu politiku, koja u posljednjem slučaju, kako smatraju, podrazumijeva stav da u školama u kojima se uči i albanski jezik direktor mora biti Albanac. ,,Njegov stav o izboru direktorice škole u Ulcinju odražava zabrinjavajući oblik nacionalizma koji ne bi smio dolaziti s najviših državnih adresa”, naveli su profesori FCJK u zajedničkom saopštenju koje je objavio portal AntenaM.
Đeljošaj je zatim ministarki prosvjete ponudio rješenje. Kazao je da će podnijeti ostavku i javno se izviniti, ako direktorica na albanskom jeziku predstavi svoj program i odgovori na pitanja na nivou koji odgovara B2 znanju tog jezika. I da sve to bude javno preko medija.
Pozvao je Jakšić Stojanović da zajedno posjete gimnaziju u Ulcinju i pred medijima razgovaraju sa direktoricom. ,,Ako na albanskom predstavi svoj program i odgovori na pitanja na nivou koji odgovara B2 znanju, odmah podnosim ostavku i javno se izvinjavam. Ako se pokaže da ne posjeduje taj nivo znanja i da je javnost dovedena u zabludu, očekujem Vašu ostavku i ostavku direktorice. Ja preuzimam odgovornost za svoje tvrdnje. Očekujem isto od Vas. Vidimo se sjutra u Gimnaziji? P. S. Možemo pozvati i Ćirgića, Batrićevića i Radomana, naše novopečene ‘eksperte’ za albanski”, napisao je Đeljošaj na Fejsbuku.
,,Bratstvo i jedinstvo” unijelo je razdor ne samo u vladajućoj većini, nego i među albanskim strankama. ,,Multietničnost Ulcinja predstavlja vrijednost koju treba štititi jednakim pravima, poštovanjem različitosti i dosljednom primjenom zakona, a ne procjenjivanjem ljudi na osnovu njihovog imena, porijekla ili nacionalne pripadnosti”, saopštilo je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava na čijem čelu je Fatmir Đeka, lider Demokratske partije. Đekina i Đeljoševa partija pored saradnje na državnom nivou, dio su vladajuće koalicije u Tuzima i Ulcinju.
Iznenađen ,,ovakvim reagovanjem i postupanjem kolege Đeke” bio je ministar javne uprave Maraš Dukaj, Đeljošajev partijski kolega. On je saopštio da bi Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i Fatmir Đeka ,,morao da štiti i sprovodi zakon za čiju je primjenu odgovoran”.
Dukaj je najavio i konkretnu akciju – pokrenutanje inspekcijske kontrole, ne samo u ovom slučaju, već i u drugim slučajevima koji se odnose na potvrde o ,,poznavanju” znanja albanskog jezika. ,,Biće izvršena i detaljna provjera i revizija izdatih potvrda. Vjerujem da je i kolega Đeka saglasan da je to važan put za očuvanje kredibiliteta prosvjete i obrazovanja, uključujući i ljudska prava. Zakon nije preporuka, niti je stvar političkog dogovora. Zakon mora važiti jednako za sve. A za njegovo kršenje – neko će morati da snosi odgovornost”, rekao je Dukaj.
Umjesto medijske potvrde znanja jezika, za vikend su na adrese elektronske pošte dvocifrenog broja osnovnih i srednjih škola stigli zahtjevi kojima se traže kopije svih potvrda, uvjerenja, sertifikata i drugih isprava koje su zaposleni dostavljali kao dokaz o poznavanju albanskog jezika prilikom zasnivanja radnog odnosa. Zahtjev je potpisao predsjednik Albanskog foruma, potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, a školama je upućen sa partijske adrese elektronske pošte.
Đeljošaj je Vijestima kazao da su potvrde zatražene nakon, kako tvrdi, ozbiljnih navoda da su pojedine isprave o poznavanju albanskog jezika kupljene ili da su ih izdavale neovlašćene institucije, a da su potom korišćene kao dokaz ispunjavanja zakonskih uslova za zapošljavanje. ,,Njihovu vjerodostojnost i zakonitost provjeriće nadležne institucije. Ko ima validnu potvrdu nema o čemu da brine”, rekao je Đeljošaj.
Direktori škola se sada obraćaju Ministarstvu prosvjete da ih uputi kako da odgovore na zahtjev potpredsjednika Vlade.
Za građane je znakovito da, pred početak nove školske godine, pored svih problema u obrazovanju, četiri ministra u Vladi vode javnu polemiku oko izbora direktorke jedne škole. Jasni su prioriteti, nacionalni i politički. Polemika se, na žalost, umjesto da otvori važna i ozbiljna pitanja poštovanja zakona i funkcionisanja škola u multietičnim sredinama, pretvorila u predizbornu kampanju sa uobičajenom, zapaljivom retorikom
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

MLADIĆ I MI: Tek kad ustanemo vidjećemo koliko smo padali
TROSTRUKO UBISTVO U DANILOVGRADU: Tragedija ili propust sistema
ISLAND, EU INTEGRACIJE I HIBRIDNE PRIJETNJE: Crna Gora pred raspletom ili novim zapletom
Izdvajamo
-
IN ENGLISH3 sedmiceHIGHLIGHTS MEETING IN BELGRADE: Zelensky helps increase support for Vučić
-
INTERVJU4 sedmiceDRAGAN PURKO IVANČEVIĆ, ČLAN ODBORA ZA TURIZAM I UGOSTITELJSTVO PRIVREDNE KOMORE: Turizam se ne tretira kao strateška grana
-
DRUŠTVO4 sedmiceNEMA SAGLASNOSTI NA PROJEKAT BETONIRANJA PLAŽE GALIJA: Galija neće postati Baošići na Budvanskoj rivijeri?
-
Izdvojeno4 sedmiceFOLK NA TRGU, KULTURA U ĆOŠKU: Ceca skuplja od Korifeja, Tango kampa i stipendija zajedno
-
FOKUS4 sedmiceRAZVRSTAVANJE CRNOGORSKIH SRBA: Svoji ili Vučićevi
-
DRUŠTVO4 sedmiceTURIZAM, BROJKE I JAVA: Statistika ne briše stare boljke
-
INTERVJU4 sedmiceDR SREĆKO ĐUKIĆ, BIVŠI AMBASADOR, ČLAN FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE EPUS-A BEOGRAD: Posjetom Zelenskog Srbija nije dobila u Briselu koliko je izgubila u Moskvi
-
Izdvojeno4 sedmiceNETANJAHUOVO „NE“ ZA TRAMPOV PLAN: Devet krugova mira u Gazi
