Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Država ne da oteto

Objavljeno prije

na

U posljednjem Izvještaju o napretku Evropske komisije konstatovano je da u Crnoj Gori ,,proces restitucije i dalje teče veoma sporo”. O tempu rješavanja ovog problema najbolje zna preko 10.000 crnogorskih građana, koji godinama čekaju da im država vrati ili pravično nadoknadi imovinu oduzetu konfiskacijom, sekvestracijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom, eksproprijacijom… Kako je trnovit put do restitucione pravde u Crnoj Gori i koliko muka i državnih opstrukcija mora da se istrpi slikovito govori slučaj bivšeg diplomate Komnena Seratlića, koji godinama pokušava da vrati zemlju u Gornjoj Bukovici koja je pripadala njegovom đedu Iliji Seratliću. Iako je imanje decenijama zapušteno, država se tako lako ne odriče otete imovine. Nakon što je Seratlić odlučio da povrati đedovinu obratio se Komisiji za restituciju u Bijelom Polju. Ažurno, nakon pune tri godine, Komisija se umilostila da obavijesti Seratlića, proljeća 2010, da nije nadležna za povraćaj poljoprivrednog zemljišta. Savjetovali su ga da se obrati Osnovnom sudu u Žabljaku i tuži državu i Opštinu Šavnik. Zanimljivo Seratliću je trebalo šest godina da utvrdi na čijoj se teritoriji nalazi imanje njegovog đeda. Katastri u Nikšiću i Šavniku ubijeđivali su Seratlića da se zemlja nalazi na teritoriji Opštine Žabljak. Kada je Seratlić utvrdio da imanje ipak pripada šavničkom ataru, sada ni po koju cijenu ne daju ono za što nisu ni znali da je pod njihovom nadležnošću.

Seratlić smatra da su sve to namjerne mahinacije države i vladajućeg režima da se vlasnici oduzete imovine ne bi pravilno obeštetili. On je podnio tužbu Osnovnom sudu u Žabljaku. Rezultat: ,,Presuda je donesena po dekretu, jer država de facto neće da vraća oteto”, kaže Seratlić. Nedavno se obratio i Višem sudu u Bijelom Polju. Nakon odluke Višeg suda, ne preostaje mu ništa drugo nego da podnese predstavku Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Seratlić, koji je bio u diplomatskoj službi od Južne Amerike do Istočne Evrope, pratio je proces restitucije u zemljama u tranziciji.

,,Bukvalno nije bilo obraćanja Sudu u Strazburu iz Slovačke, Bugarske, Češke, Poljske i drugih zemalja, jer su u tim zemljama vraćene otete nepokretnosti komisijski, a ne sudski. I u Crnoj Gori su bile komisije pri svim katastrima, koje su vraćale nešto od nepokretnosti, a onda su ukinute 2007. godine i formirane tri komisije u Bijelom Polju, Podgorici i Baru. I to je bila mahinacija države, samo da bi pokazali Evropskoj uniji, kako oni nešto rade, da bi dobili status kandidata”, kaže Seratlić.

On smatra da je restitucija jedan od važnih uslova prijema zemlje u EU te da Crna Gora neće biti primljena u EU dok ne vrati otetu privatnost, pa makar se radilo o ,,jednom jedinom slučaju prijavljenom Evropskoj komisiji ili podnesku Sudu u Strazburu”.

A u Strazburu na red za rješavanje već tri godine čeka preko 700 predmeta o restituciji iz Crne Gore. Udruženje za vraćanje i zaštitu prava svojine je 2009. godine sudu u Strazburu podnijelo kolektivnu tužbu protiv države. Iza tužbe je stalo oko 3.000 građana koji tvrde da su im povrijeđena prava garantovana crnogorskim Ustavom i Konvencijom o osnovnim pravima i slobodama.

U predstavci Sudu u Strazburu navodi se da je država Crna Gora bez valjanih razloga 2007. donijela Zakon o izmjenama i dopunama zakona o povraćaju. U pitanju je, zapravo, izmijenjeni Zakon o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju iz marta 2004. A taj je zakon naslijedio Zakon o pravednoj restituciji iz 2002. godine. Tvrdi se da izmijenjeni zakon redukuje pravo bivših vlasnika i njihovih nasljednika. Naime, izmjenama iz 2007. utvrđeno je da su nakon 1968. godine vlasnici oduzete imovine dobijali pravednu novčanu nadoknadu. Zato im oduzeta zemlja i kuće neće biti vraćene, kao što neće imati pravo ni na finansijsku nadoknadu. Kako je zemlja od privatnih vlasnika oduzimana uglavnom nakon 1968. godine, računica govori da će oko 80 odsto onih koji sada od države potražuju svoju imovinu ostati uskraćeni za to pravo.

,,Izmjene Zakona ne daju gotovo nikakve šanse podnosiocima zahtjeva da im predmet bude pozitivno riješen”, kaže Veselin Uskoković, predsjednik Udruženja za povraćaj imovine.

On smatra da je,,od samog početka pokretanja ideje o ispravljanju ove istorijske nepravde izvršna vlast u Crnoj Gori uradila sve da se u praksi ova ideja ne realizuje”.

Parcele koje su nakon 1968. mijenjale vlasnika mahom su iz kategorije gradskog građevinskog zemljišta i velike su vrijednosti. Radi se o zemljištu oko Hrama u Podgorici, zatim fabričkiim krugovima fabrika Radoje Dakić i Marko Radović, zemljištu uz desnu obalu Morače, hiljadama i hiljadama kvadrata u gradskom jezgru ili na obodu Budve, Ulcinja, Herceg Novog…

Iz vlasti, od 1992. kada je usvojeno prvo zakonsko rješenje iz te oblasti – Zakon o povraćaju poljoprivrednog zemljišta, uporno poručuju da su oni za pravedno vraćanje oduzetog. Posebno je vlast glasna prije izbora. Izmjene zakona iz 2007. Vlada je obrazložila time da bi ranije rješenje ugrožavalo likvidnost budžeta i uvećavalo javni dug na iznos veći od milijardu eura.

U predstavci Sudu u Strazburu vlasnici navode da je Vlada taj razlog ,,ciljno planirala”, te da nije primjenjivala prethodni zakon zbog nepostojanja političke volje DPS-a, iako je on bio pravičan za bivše vlasnike, a njegovom primjenom država bi imala najmanji finansijski teret jer je naknada u novcu bila propisana samo u izuzetnim slučajevima. Tako Vlada nije koristila, iako je mogla a i sada može, vraćanje oduzete imovine u naturi ili isplatila obeštećenja u akcijama državnih preduzeća. A imala je i mogućnost zamjene za drugu imovinu u državnom vlasništvu. Vlasnici optužuju tadašnjeg ministra finansija Igora Lukšića. Smatraju da je sadašnji premijer autor plana da se finansijski dug po osnovu restitucije naduvava sa ciljem da se predstavnici međunarodne zajednice dovedu u zabludu da Crna Gora nije u mogućnosti da pravedno obešteti vlasnike privatne imovine. Možda je i ova ,,ušteda” budžeta preporučila bivšeg ministra za premijersku fotelju.

Od Ministarstva do Strazbura

Prema nedavno objavljenim podacima Ministarstva finansija 10.797 građana Crne Gore traže od države povraćaj imovine. Do polovine ove godine riješeno je 2.777, od čega pozitivno samo 1.137. Fondu za obeštećenje dostavljeno je 1.141 konačno rješenje, čija ukupna vrijednost iznosi preko 187 miliona eura. Preko Fonda za obeštećenje, u novcu je isplaćeno više od 20 miliona eura, a u obveznicama oko 87 miliona, duguje se manje od 80 miliona eura.

Oni koji su odbijeni, njih je 1.640, mogu da pokrenu spor kod Upravnog suda. Prema Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava iz 2007, u slučaju prihvatanja žalbe bivšeg vlasnika postupak se ponovo vraća Ministarstvu finansija na razmatranje, odnosno jednoj od tri komisije za povraćaj i obeštećenje. Kada iscrpe sve mogućnosti u Crnoj Gori ostaje im Sud u Strazburu.

Iz Vlade su sigurni i da su predstavke u Strazburu uzaludne. Prema njihovom ranijim tumačenju, Sud pravde u Strazburu je u martu 2003. donio presudu po kojoj ne postoji obaveza države da vrati ili nadoknadi imovinu oduzetu revolucionarnim zakonima. Po tom tumačenju denacionalizacija je samo moralna obaveza države, a takve obaveze njih očigledno ne zamaraju.

Koliko god vlast pokušava da relativizuje ovo pitanje restitucija je zakonska i evropska obaveza Crne Gore na kojoj posebno insistira Evropska unija i SAD. U ispunjavanju te obaveze Crna Gora, za sada, kasni. No može da uči na primjerima iz regiona i ostalih tranzicijskih zemalja.

U Hrvatskoj je primijenjen naturalni model restitucije – gdje god je bilo moguće objekti i zemljište vraćeni su prvobitnim vlasnicima. Slično je bilo i u Sloveniji. U Mađarskoj je restitucija izvršena kroz novčanu nadoknadu bivšim vlasnicima, dok su povraćaj imovine u naturalnom obliku sproveli u Rumuniji, Češkoj, Poljskoj…

Kod nas su za sada ,,svijetli” primjeri funkcioneri, tajkuni i ostali bliski vlasti i ,,tekovinama državnosti” čiji zahtjevi za povraćaj imovine bivaju ekspresno riješeni. Kako se to radi ukapirali su i Karađorđevići, pa ih u popostupku povraćaja imovine u Crnoj Gori zastupa advokatska kancelarija Ane Kolarević, sestre Mila Đukanovića.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo