U Podgorici, 30. avgusta 2005, ispred porodične kuće, iz mafijaške zasjede, sa 19 metaka ispaljenih s leđa, ubijen je načelnik Uprave za opšti kriminalitet crnogorske policije Slavoljub Šćekić. Pravda do danas nije zadovoljena. U prvoj presudi od 7. avgusta 2009. postupajući sudija Višeg suda Lazar Aković odrezao je maksimalne kazne od 30 godina robije za Sašu Boretu, Ljuba Bigovića i Ljuba Vareniku Vujadinovića. Milan Čila Šćekić je tada oslobođen optužbe za ubistvo (osuđen je na tri godine zatvora zbog zločinačkog udruživanja), dok je Alen Kožar dobio 20 godina. Presude su se odnosile na zločinačko udruživanje – nije bilo presude za izvršioca ili izvršioce Šćekićevog ubistva.
U drugoj presudi, sutkinja Slavka Vukčević je 9. maja 2011. izrekla maksimalne kazne Bigoviću, Boreti, Vujadinoviću i Čili Šćekiću za organizovanje i učešće u ubistvu, pokušaj reketiranja i bombaške napade na gradilište hotela Splendid. Kao direktni izvršilac ubistva označen je Čila Šćekić, pomagač mu je bio Vujadinović, dok su Bigović i Boreta u presudi sankcionisani za teško ubistvo u podstrekivanju i organizovanje bombaških napada. Kožar je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od šest godina i 10 mjeseci.
Dvije važne napomene oko ovih presuda: za razliku od Akovića, sutkinja Vukčević je Čilu Šćekića označila kao neposrednog izvršioca ubistva; no, na drugoj strani, sudija Aković je presudio da se radilo o zločinačkom udruživanju Borete i ostalih, dok ih je Vukčevićeva oslobodila za to krivično djelo i osudila samo za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva i druga djela.
Vijeće Apelacionog suda ukinulo je 20. januara dio presude sutkinje Vukčević kojom su izrečene kazne robije, ali je – obratite pažnju! – potvrdilo onaj dio njene presude u kojoj se svi optuženi oslobađaju terećenja za zločinačko udruživanje!
Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i vicepremijer i ministar pravde Duško Marković par mjeseci ranije su najavljivali rušenje maksimalnih kazni protiv Borete i ostalih. Što su u krajnjem i realizovali preko svojih saradnika i konfidenata unutar pravosuđa i advokature, uz podršku dijela spinovanih medija. Teško da ima drastičnijeg primjera rušenja ustavnoga načela nezavisnosti rada sudija i sudstva!
Medenica i Marković su presudu počeli rušiti kada su se kao predsjednica i član Sudskog savjeta, sa 11. sjednice tog tijela 19. septembra obratili Mušiki Dujoviću zahtjevom da pokrene postupak protiv sutkinje Slavke Vukčević.
Marković je objasnio da mu je pritužbu uputio beogradski advokat Dragoslav A. Ognjanović, zastupnik optuženog Saše Borete, tvrdeći da je Vukčevićeva napravila propuste.
U presudi – koju je 21. jula otpremila strankama – Vukčevićeva nije navela Milana Čilu Šćekića i tačan naziv djela za koje je osuđen, dok je Alenu Kožaru pripisano teško ubistvo, iako je tužiteljka Stojanka Radović od te kvalifikacije odustala a Kožar osuđen samo za bombaške napade.
Marković je pritužbu Ognjanovića dostavio Vesni Medenici, pa je ona razmatrana i na Sudskom savjetu. „Zaključak sa sjednice Sudskog savjeta je da je bilo propusta”, kazao je Marković. Medenica je rekla da su „uputili na predsjednika Višeg suda (Mušiku Dujovića) da preispita slučaj, odnosno, odredi se prema sadržini pritužbe na način što će, ukoliko utvrdi da su napravljeni propusti koji ukazuju na nestručnost, staviti zahtjev za razrješenje pomenutog sudije”.
Dujović odbija da postupi po nalogu Medenice i Markovića i pokrene postupak protiv sutkinje Vukčević. Ispostavilo se da su Medenica i Marković trčali pred rudu, jer je propuste u pisanju presude Vukčevićeva uredno u predviđenom roku već bila ispravila – na način kako je precizirano čl. 380 Zakonika o krivičnom postupku.
U dopisu V-Su.br. 215/11 od 21. septembra Dujović je objasnio kako je Vukčevićeva još 31. avgusta, oko tri neđelje prije nego što se o tome raspravljalo na Sudskom savjetu, donijela posebno rješenje kojim „ispravlja nepravosnažnu presudu Ks.br. 4/10 “, na način što je precizirala svoju presudu.
Kako Dujović nije pokrenuo postupak opoziva sutkinje Vukčević, biva kažnjen, kompromitacijom i krivičnom prijavom koju podnosi drugi beogradski advokat, Borivoje Borović, branilac optuženog Ljuba Bigovića.
Advokat Borović – zastupnik drugih uglednih domaćih klijenata, Aca Đukanovića, Darka Šarića, Safeta Kalića, donedavno Draška Vukovića – tereti Dujovića da je, mimo procedure, 2009. uzeo u rad suđenje u predmetu Jadranska straža.
Taj predmet je na postupanje preuzela sutkinja Višeg suda Evica Durutović, što je po ocjeni Mušike Dujovića bilo sporno. Dujović je izjavio kako „Durutovićeva nije mogla da sudi ovaj predmet, jer je jedan od branilaca u tom predmetu iz advokatske kancelarije njenog supruga”. Sutkinjin muž je Branislav Durutović i on dijeli advokatsku kancelariju sa Dragoljubom Đukanovićem. Advokati Durutović i Đukanović su, kao i Borović, branioci optuženih za ubistvo Slavoljuba Šćekića.
Po krivičnoj prijavi Borovića, sredinom novembra, vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić izdala je nalog da se provjeri osnovanost optužbi.
Paralelno se odvijao kontroverzni postupak izbora Slavke Vukčević za notarku o čemu je, da ironija bude skandal, neposredno odlučivao Duško Marković u svojstvu ministra pravde.
Kako smo pisali, prema dostupnim činjenicama, Marković je, između ostalih, Slavku Vukčević imenovao Odlukom Br. 01- 1834/11 od 30. marta 2011. notarkom za područje Osnovnog suda u Podgorici – kao prvu na listi!
Ona je u to vrijeme bila predsjedavajuća vijeća u predmetu za ubistvo Šćekića; naime, sve se odigralo kada su okončane završne riječi tužilaštva i odbrane, pa se čekalo još samo izricanje presude.
No, imenovanjem Vukčevićeva još nije bila postala notarka, jer procedura, prema Zakonu o notarima, predviđa da stupa na dužnost polaganjem zakletve pred ministrom pravde. Kada se Vukčevićeva obratila Sudskom savjetu – kojim predsjedava Medenica a član je Duško Marković – da je razriješi dužnosti sutkinje „zbog imenovanja za notarku”, ova instanca na svojoj 11. sjednici održanoj 19. septembra odbija da se o tome izjasni.
Markovićeva pomoćnica, Branka Lakočević, kazala je 2. oktobra za TV Vijesti da „sutkinja Vukčević neće polagati zakletvu dok se ne utvrde činjenice u vezi sa propustima”. Do toga nikada nije došlo. Odgovornost Vukčevićeve, koju su zaključcima Sudskog savjeta i kroz medije dramatično potencirali Medenica i Marković, nije utvrđena, niti je postupak uopšte pokrenut!
Naprotiv, Vučevićeva je po sopstvenom zahtjevu 21. oktobra na Sudskom savjetu razriješena dužnosti.
A pred Ministarstvom pravde Duška Markovića položila zakletvu 8. decembra i postala notarka.
Namještaljka
Obaranje presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića je za Vesnu Medenicu postala specijalnost. U oba slučaja, i protiv Lazara Akovića i protiv Slavke Vukčević, po izricanju njihovih presuda, vodila je kampanju da budu kažnjeni.
Ona je 2009. imala aktivnu potporu Mušike Dujovića, koji je protiv sudije Akovića pred Sudskim savjetom pokrenuo postupak razrješenja – Aković je egzekuciju preduhitrio ostavkom.
Dujović je tada sarađivao sa Medenicom, te mu nijesu čačkali po dosijeu.
Glavni Medeničin operativac u predmetu za Šćekićevo ubistvo je Radule Kojović, njen zamjenik u Vrhovnom sudu i sekretar Sudskog savjeta. Kojović je kum sa Zoranom Smolovićem, sudijom Apelacionog suda, koji je u oba postupka po žalbama u ovom predmetu bio sudija-izvjestilac, te član oba vijeća koja su rušila prvostepene presude.
Medenica je odlukom Sudskog savjeta od 29. decembra 2009. Zorana Smolovića, dotadašnjeg sudiju Ustavnog suda, ,,degradirala” na dužnost sudije Apelacionog suda. Rad po žalbama na Akovićevu presudu, u svojstvu sudije-izvjestioca, tada je imao Dragutin Čolaković, sudija Apelacionog suda.
Medenica je odlukom Sudskog savjeta od 17. jula 2009, Anu Čolaković, njegovu kćerku, dotadašnju službenicu pivare, imenovala za sutkinju u Osnovnom sudu u Nikšiću.
Novom odlukom Sudskog savjeta, potpisala Medenica, upravo je Dragutin Čolaković 8. februara 2010. nagrađen imenovanjem za predsjednika Apelacionog suda. Pa je Akovićevu presudu dobio novi sudija-izvjestilac: narečeni Zoran Smolović, koji presudu i sudske spise, sve ukupno preko 1.300 strana, „apsolvira” za svega oko tri i po neđelje!
Vijećem po žabi na Akovićevu presudu 4. marta 2010. predsjedava Dragutin Čolaković – dužnik Vesne Medenice, a izvještava Zoran Smolović – kum Medeničinog zamjenika.
Epilog: nije bilo dovoljno dokaza za donošenje zaključka da je ubistvo Slavoljuba Šćekića izvršilo zločinačko udruženje na ogranizovan način.
Repriza se odigrala 20. januara ove godine – vijeće Apelacionog suda, predsjedavao Milivoje Katnić, bivši vojni sudija , oficir koji je vodio izvjesne istrage 1991. na tzv. dubrovačkom ratištu – potvrđuje da navodno nije bilo zločinačkog udruživanja.
Ako nema zločinačkog udruživanja, stvar je, proizilazi iz odluka Medeničinog sudstva, jasna – Slavoljuba Šćekića nije ubila mafija!
Vladimir JOVANOVIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FELJTON4 sedmice
SVIJET4 sedmice
INTERVJU4 sedmice