Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Računi koji čekaju

Objavljeno prije

na

Na protestu koji je Unija slobodnih sindikata sa Mrežom za afirmaciju nevladinog sektora i Studentskom unijom organizovala prošle subote, prema procjenama organizatora bilo je oko deset hiljada ljudi. Policija kaže da je ispred Vlade bilo duplo manje. Opšti utisak je da ih je bilo – dovoljno. Protest je organizovan zbog teške socijalno-ekonomske situacije, povod mu je bilo poskupljenje struje. Premijeru Igoru Lukšiću upućen je zahtjev da Vlada, kao većinski vlasnik Elektroprivrede, povuče zahtjev za povećanje cijene struje ili da nađe druge mehanizme za poništenje odluke o njenom poskupljenju. Zatražene su i ostavke čelnih ljudi Regulatrone agencije za energetiku.

Nakon početnog nerazumijevanja, premijer je pokazao široko srce i na Fejsbuku rekao kako je ,,razumljivo da postoje građani koji su nezadovoljni i koji smatraju da neke stvari mogu brže i efektnije da se pokrenu”. Izražavanje nezadovoljstva je, kaže, vid građanskog angažmana koji će podstaći ljude u Vladi da rade agilnije.

Lukšić je potom posegao za relativizovanjem. Naglasio da je protesta i demonstracija bilo i biće i ubuduće, kako kod nas tako i u drugim zemljama Evrope i da protesti treba da znače i podršku teškim reformama koje se sprovode. Ovakvog protesta u Crnoj Gori odavno nije bilo – ko zna na kojoj ih je internet adresi premijer vidio.

Iz MANS-a su pozvali premijera da se izvini građanima koje, kako kažu, nastavlja da vrijeđa i potcjenjuje, i da iskoristi mehanizme kojima raspolaže za konkretne akcije, a ne manipulacije. ,,Svaki ozbiljan premijer bi nakon najvećeg građanskog protesta koji se ikada desio u Crnoj Gori odmah prionuo na posao. Gospodin Lukšić je već u nedjelju trebalo da zatraži od rukovodstva EPCG da se hitno sastane i povuče predlog o povećanju cijena struje”.

Izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović ocijenila je da je Lukšić odmah trebalo da pozove Vrhovnog državnog tužioca da uđe u EPCG, Telekom, Željezaru, KAP, Jugopetrol i Vladu Crne Gore, kao i da od čelnika Regulatorne agencije za energetiku zatraži da podnesu ostavke. ,,Umjesto toga, premijer se udostojio da se građanima koji nemaju novca da plaćaju ni struju ni internet, obrati preko Fejsbuka”. Direktorica MANS-a smatra da građanski protesti treba da budu inicijalna kapisla za promjene.

Premijer Lukšić je samo tokom posljednje sedmice više puta pokazao koliko su promjene neophodne i koliko ne znači ništa ako budu samo kozmetičke. Prvo je suštinski odbio da se bavi cijenom struje koja nije, kako je rekao, „rezultat bahatosti i osionosti Vlade već sticaj okolnosti”. Potom je podmetnuo leđa da zataška aferu Telekom. A onda se sa dvojicom drugova, sticajem okolnosti ministara, prošetao po Maroku na račun Aman rizortsa. Sticajem okolnosti, to je naš strateški investitor koji je godinama držao zatvoren Sveti Stefan.

,,U svim pravno uređenim državama ovakvo ponašanje ukazivalo bi na sumnju da u vrhu izvršne vlasti postoji korupcija. Samo se nadam da premijer Lukšić neće reći da je na tužilaštvu Maroka da ispita ovaj slučaj, po istoj logici po kojoj je rekao da sumnje u korupciju prilikom privatizacije Telekoma treba da ispita mađarsko tužilaštvo”, rekao je za Monitor advokat Veselin Radulović.

U međuvremenu je MANS objavio da je organizacija novog protesta već počela ,,jer sve što je do sada saopšteno iz Vlade pokazuje da oni ne žele da budu odgovorni”.

Neodgovornost i jeste temelj ove vlasti. Nekoliko mjeseci nakon što je ustoličio Igora Lukšića za nasljednika, predsjednik DPS-a Milo Đukanović je ocijenio da ,,izvjesni diskontinuitet” između njegove i Lukšićeve vlade postoji, ali da je on ,,potreban i projektovan”. Sve se odvija u skladu s tim. ,,Izvjesni diskontinuitet” ogleda se u tome što je novi premijer uljudniji od starog i što mu možete postati frend na Fejsbuku, ali kad se dođe do polaganja računa – od struje do Telekoma – sve pršti od kontinuiteta.

Kontinuitet u ovoj zemlji znači kontinuirano propadanje. Prosječna plata u decembru bila je 484, prosječna penzija 272 eura. Samo u posljednjoj deceniji, prema zvaničnim statističkim podacima, broj zaposlenih u državnoj upravi je više nego duplo porastao, dok je broj ljudi koji rade u prerađivačkoj industriji opao za skoro deset hiljada – sa 25 na 16 hiljada. Onih čiji je posao vađenje ruda manje je za preko dvije hiljade. Sa 4.400 na 2.300.

Na početku decenije u državnoj upravi i obaveznom socijalnom osiguranju, radilo je 9.160 ljudi, 2010. godine – 18.868. Njihova plata je za nijansu viša od prosječne, ali to, izvjesno, nije razlog zbog kojeg oni teško da će izaći na protest. Spriječiće ih goli strah i činjenica da DPS-ova olovka kojom je nacrtano njihovo radno mjesto sa druge strane ima gumicu koja, očas posla, može da ga prebriše.

Broj zaposlenih u našoj uzdanici, turizmu, porastao je tokom posljednjih deset godina manje od četiri hiljade. U to ulaze, valjda i onih trista ljudi koje je, kako se pohvalio premijer, zaposlio Aman rizorts. Prosječna plata u hotelima i restoranima je prošle godine bila 391 euro. Najviše ljudi u Crnoj Gori radi u trgovini na veliko i malo – skoro 37 hiljada. Njihova prosječna plata je 316 eura.

Sa tim se parama ne ide se na odmor, ne školuju djeca, ne živi. Sa tim se jedva preživljava. To su uspjesi svih DPS-ovih vlada, bilo da im je na čelu blistao Đukanović, Vujanović ili Lukšić. Ovoga puta, međutim, nije dovoljno da oni odu. Ovu vlast treba razmontirati. To nije mali posao, ali, kao i svaki, počinje prvim korakom. Polaganje računa za struju morao bi biti samo prvi, nikako jedini račun koji vlast treba da položi.

Janko Vučinić, predsjednik Glavnog odbora USS
Struja samo povod

– Na protestu 21. januara narod je pokazao ogromnu volju i energiju da stvara bolje društvo. Bio sam nezadovoljan što su neki mediji prenijeli da je razlog za protest poskupljenje struje. To je samo povod. Razlozi su mnogo komplikovaniji: radnici su najveće žrtve tranzicije, loše i promašene privatizacije, dugovi su javni, a profiti privatni, imovina generacija prije nas rasprodata je u bescjenje, narod je na ivici bijede. Imali smo vrlo kratku kampanju, svega nedjelju dana i dvije konferencije za štampu. Imajući u vidu i mali budžet USS, pravi je uspjeh što se okupilo ovoliko ljudi.

– Kakvi će biti zahtjevi na narednom protestu?
– Ukoliko Vlada ne ispuni ove skromne zahtjeve, na sljedećem protestu tražićemo ostavku vlade. Tražićemo vladu koja će ispuniti zahtjeve i neće biti opterećena korupcijom i kriminalom. Kao sindikat, ne možemo dozvoliti dalje urušavanje standarda i ekonomsko uništavanje naših porodica. Nemoguće je sa ovakvim zaradama preživjeti. Očekujemo podršku radnika, bivših radnika, studenata, profesora, svih slojeva društva. Da dođu na civilizovan miran protest i upute poruku da smo nezadovoljni stanjem u društvu i da očekujemo promjene. Zaslužujemo bolju vladu.

Milena PEROVIĆ- KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo