Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Presudili Medenica i Marković

Objavljeno prije

na

U Podgorici, 30. avgusta 2005, ispred porodične kuće, iz mafijaške zasjede, sa 19 metaka ispaljenih s leđa, ubijen je načelnik Uprave za opšti kriminalitet crnogorske policije Slavoljub Šćekić. Pravda do danas nije zadovoljena. U prvoj presudi od 7. avgusta 2009. postupajući sudija Višeg suda Lazar Aković odrezao je maksimalne kazne od 30 godina robije za Sašu Boretu, Ljuba Bigovića i Ljuba Vareniku Vujadinovića. Milan Čila Šćekić je tada oslobođen optužbe za ubistvo (osuđen je na tri godine zatvora zbog zločinačkog udruživanja), dok je Alen Kožar dobio 20 godina. Presude su se odnosile na zločinačko udruživanje – nije bilo presude za izvršioca ili izvršioce Šćekićevog ubistva.

U drugoj presudi, sutkinja Slavka Vukčević je 9. maja 2011. izrekla maksimalne kazne Bigoviću, Boreti, Vujadinoviću i Čili Šćekiću za organizovanje i učešće u ubistvu, pokušaj reketiranja i bombaške napade na gradilište hotela Splendid. Kao direktni izvršilac ubistva označen je Čila Šćekić, pomagač mu je bio Vujadinović, dok su Bigović i Boreta u presudi sankcionisani za teško ubistvo u podstrekivanju i organizovanje bombaških napada. Kožar je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od šest godina i 10 mjeseci.

Dvije važne napomene oko ovih presuda: za razliku od Akovića, sutkinja Vukčević je Čilu Šćekića označila kao neposrednog izvršioca ubistva; no, na drugoj strani, sudija Aković je presudio da se radilo o zločinačkom udruživanju Borete i ostalih, dok ih je Vukčevićeva oslobodila za to krivično djelo i osudila samo za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva i druga djela.

Vijeće Apelacionog suda ukinulo je 20. januara dio presude sutkinje Vukčević kojom su izrečene kazne robije, ali je – obratite pažnju! – potvrdilo onaj dio njene presude u kojoj se svi optuženi oslobađaju terećenja za zločinačko udruživanje!

Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i vicepremijer i ministar pravde Duško Marković par mjeseci ranije su najavljivali rušenje maksimalnih kazni protiv Borete i ostalih. Što su u krajnjem i realizovali preko svojih saradnika i konfidenata unutar pravosuđa i advokature, uz podršku dijela spinovanih medija. Teško da ima drastičnijeg primjera rušenja ustavnoga načela nezavisnosti rada sudija i sudstva!

Medenica i Marković su presudu počeli rušiti kada su se kao predsjednica i član Sudskog savjeta, sa 11. sjednice tog tijela 19. septembra obratili Mušiki Dujoviću zahtjevom da pokrene postupak protiv sutkinje Slavke Vukčević.

Marković je objasnio da mu je pritužbu uputio beogradski advokat Dragoslav A. Ognjanović, zastupnik optuženog Saše Borete, tvrdeći da je Vukčevićeva napravila propuste.

U presudi – koju je 21. jula otpremila strankama – Vukčevićeva nije navela Milana Čilu Šćekića i tačan naziv djela za koje je osuđen, dok je Alenu Kožaru pripisano teško ubistvo, iako je tužiteljka Stojanka Radović od te kvalifikacije odustala a Kožar osuđen samo za bombaške napade.

Marković je pritužbu Ognjanovića dostavio Vesni Medenici, pa je ona razmatrana i na Sudskom savjetu. „Zaključak sa sjednice Sudskog savjeta je da je bilo propusta”, kazao je Marković. Medenica je rekla da su „uputili na predsjednika Višeg suda (Mušiku Dujovića) da preispita slučaj, odnosno, odredi se prema sadržini pritužbe na način što će, ukoliko utvrdi da su napravljeni propusti koji ukazuju na nestručnost, staviti zahtjev za razrješenje pomenutog sudije”.

Dujović odbija da postupi po nalogu Medenice i Markovića i pokrene postupak protiv sutkinje Vukčević. Ispostavilo se da su Medenica i Marković trčali pred rudu, jer je propuste u pisanju presude Vukčevićeva uredno u predviđenom roku već bila ispravila – na način kako je precizirano čl. 380 Zakonika o krivičnom postupku.

U dopisu V-Su.br. 215/11 od 21. septembra Dujović je objasnio kako je Vukčevićeva još 31. avgusta, oko tri neđelje prije nego što se o tome raspravljalo na Sudskom savjetu, donijela posebno rješenje kojim „ispravlja nepravosnažnu presudu Ks.br. 4/10 “, na način što je precizirala svoju presudu.

Kako Dujović nije pokrenuo postupak opoziva sutkinje Vukčević, biva kažnjen, kompromitacijom i krivičnom prijavom koju podnosi drugi beogradski advokat, Borivoje Borović, branilac optuženog Ljuba Bigovića.

Advokat Borović – zastupnik drugih uglednih domaćih klijenata, Aca Đukanovića, Darka Šarića, Safeta Kalića, donedavno Draška Vukovića – tereti Dujovića da je, mimo procedure, 2009. uzeo u rad suđenje u predmetu Jadranska straža.

Taj predmet je na postupanje preuzela sutkinja Višeg suda Evica Durutović, što je po ocjeni Mušike Dujovića bilo sporno. Dujović je izjavio kako „Durutovićeva nije mogla da sudi ovaj predmet, jer je jedan od branilaca u tom predmetu iz advokatske kancelarije njenog supruga”. Sutkinjin muž je Branislav Durutović i on dijeli advokatsku kancelariju sa Dragoljubom Đukanovićem. Advokati Durutović i Đukanović su, kao i Borović, branioci optuženih za ubistvo Slavoljuba Šćekića.

Po krivičnoj prijavi Borovića, sredinom novembra, vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić izdala je nalog da se provjeri osnovanost optužbi.

Paralelno se odvijao kontroverzni postupak izbora Slavke Vukčević za notarku o čemu je, da ironija bude skandal, neposredno odlučivao Duško Marković u svojstvu ministra pravde.

Kako smo pisali, prema dostupnim činjenicama, Marković je, između ostalih, Slavku Vukčević imenovao Odlukom Br. 01- 1834/11 od 30. marta 2011. notarkom za područje Osnovnog suda u Podgorici – kao prvu na listi!

Ona je u to vrijeme bila predsjedavajuća vijeća u predmetu za ubistvo Šćekića; naime, sve se odigralo kada su okončane završne riječi tužilaštva i odbrane, pa se čekalo još samo izricanje presude.

No, imenovanjem Vukčevićeva još nije bila postala notarka, jer procedura, prema Zakonu o notarima, predviđa da stupa na dužnost polaganjem zakletve pred ministrom pravde. Kada se Vukčevićeva obratila Sudskom savjetu – kojim predsjedava Medenica a član je Duško Marković – da je razriješi dužnosti sutkinje „zbog imenovanja za notarku”, ova instanca na svojoj 11. sjednici održanoj 19. septembra odbija da se o tome izjasni.

Markovićeva pomoćnica, Branka Lakočević, kazala je 2. oktobra za TV Vijesti da „sutkinja Vukčević neće polagati zakletvu dok se ne utvrde činjenice u vezi sa propustima”. Do toga nikada nije došlo. Odgovornost Vukčevićeve, koju su zaključcima Sudskog savjeta i kroz medije dramatično potencirali Medenica i Marković, nije utvrđena, niti je postupak uopšte pokrenut!

Naprotiv, Vučevićeva je po sopstvenom zahtjevu 21. oktobra na Sudskom savjetu razriješena dužnosti.

A pred Ministarstvom pravde Duška Markovića položila zakletvu 8. decembra i postala notarka.

Namještaljka

Obaranje presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića je za Vesnu Medenicu postala specijalnost. U oba slučaja, i protiv Lazara Akovića i protiv Slavke Vukčević, po izricanju njihovih presuda, vodila je kampanju da budu kažnjeni.

Ona je 2009. imala aktivnu potporu Mušike Dujovića, koji je protiv sudije Akovića pred Sudskim savjetom pokrenuo postupak razrješenja – Aković je egzekuciju preduhitrio ostavkom.

Dujović je tada sarađivao sa Medenicom, te mu nijesu čačkali po dosijeu.

Glavni Medeničin operativac u predmetu za Šćekićevo ubistvo je Radule Kojović, njen zamjenik u Vrhovnom sudu i sekretar Sudskog savjeta. Kojović je kum sa Zoranom Smolovićem, sudijom Apelacionog suda, koji je u oba postupka po žalbama u ovom predmetu bio sudija-izvjestilac, te član oba vijeća koja su rušila prvostepene presude.

Medenica je odlukom Sudskog savjeta od 29. decembra 2009. Zorana Smolovića, dotadašnjeg sudiju Ustavnog suda, ,,degradirala” na dužnost sudije Apelacionog suda. Rad po žalbama na Akovićevu presudu, u svojstvu sudije-izvjestioca, tada je imao Dragutin Čolaković, sudija Apelacionog suda.

Medenica je odlukom Sudskog savjeta od 17. jula 2009, Anu Čolaković, njegovu kćerku, dotadašnju službenicu pivare, imenovala za sutkinju u Osnovnom sudu u Nikšiću.

Novom odlukom Sudskog savjeta, potpisala Medenica, upravo je Dragutin Čolaković 8. februara 2010. nagrađen imenovanjem za predsjednika Apelacionog suda. Pa je Akovićevu presudu dobio novi sudija-izvjestilac: narečeni Zoran Smolović, koji presudu i sudske spise, sve ukupno preko 1.300 strana, „apsolvira” za svega oko tri i po neđelje!

Vijećem po žabi na Akovićevu presudu 4. marta 2010. predsjedava Dragutin Čolaković – dužnik Vesne Medenice, a izvještava Zoran Smolović – kum Medeničinog zamjenika.

Epilog: nije bilo dovoljno dokaza za donošenje zaključka da je ubistvo Slavoljuba Šćekića izvršilo zločinačko udruženje na ogranizovan način.

Repriza se odigrala 20. januara ove godine – vijeće Apelacionog suda, predsjedavao Milivoje Katnić, bivši vojni sudija , oficir koji je vodio izvjesne istrage 1991. na tzv. dubrovačkom ratištu – potvrđuje da navodno nije bilo zločinačkog udruživanja.

Ako nema zločinačkog udruživanja, stvar je, proizilazi iz odluka Medeničinog sudstva, jasna – Slavoljuba Šćekića nije ubila mafija!

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo