Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Presudili Medenica i Marković

Objavljeno prije

na

U Podgorici, 30. avgusta 2005, ispred porodične kuće, iz mafijaške zasjede, sa 19 metaka ispaljenih s leđa, ubijen je načelnik Uprave za opšti kriminalitet crnogorske policije Slavoljub Šćekić. Pravda do danas nije zadovoljena. U prvoj presudi od 7. avgusta 2009. postupajući sudija Višeg suda Lazar Aković odrezao je maksimalne kazne od 30 godina robije za Sašu Boretu, Ljuba Bigovića i Ljuba Vareniku Vujadinovića. Milan Čila Šćekić je tada oslobođen optužbe za ubistvo (osuđen je na tri godine zatvora zbog zločinačkog udruživanja), dok je Alen Kožar dobio 20 godina. Presude su se odnosile na zločinačko udruživanje – nije bilo presude za izvršioca ili izvršioce Šćekićevog ubistva.

U drugoj presudi, sutkinja Slavka Vukčević je 9. maja 2011. izrekla maksimalne kazne Bigoviću, Boreti, Vujadinoviću i Čili Šćekiću za organizovanje i učešće u ubistvu, pokušaj reketiranja i bombaške napade na gradilište hotela Splendid. Kao direktni izvršilac ubistva označen je Čila Šćekić, pomagač mu je bio Vujadinović, dok su Bigović i Boreta u presudi sankcionisani za teško ubistvo u podstrekivanju i organizovanje bombaških napada. Kožar je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od šest godina i 10 mjeseci.

Dvije važne napomene oko ovih presuda: za razliku od Akovića, sutkinja Vukčević je Čilu Šćekića označila kao neposrednog izvršioca ubistva; no, na drugoj strani, sudija Aković je presudio da se radilo o zločinačkom udruživanju Borete i ostalih, dok ih je Vukčevićeva oslobodila za to krivično djelo i osudila samo za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva i druga djela.

Vijeće Apelacionog suda ukinulo je 20. januara dio presude sutkinje Vukčević kojom su izrečene kazne robije, ali je – obratite pažnju! – potvrdilo onaj dio njene presude u kojoj se svi optuženi oslobađaju terećenja za zločinačko udruživanje!

Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i vicepremijer i ministar pravde Duško Marković par mjeseci ranije su najavljivali rušenje maksimalnih kazni protiv Borete i ostalih. Što su u krajnjem i realizovali preko svojih saradnika i konfidenata unutar pravosuđa i advokature, uz podršku dijela spinovanih medija. Teško da ima drastičnijeg primjera rušenja ustavnoga načela nezavisnosti rada sudija i sudstva!

Medenica i Marković su presudu počeli rušiti kada su se kao predsjednica i član Sudskog savjeta, sa 11. sjednice tog tijela 19. septembra obratili Mušiki Dujoviću zahtjevom da pokrene postupak protiv sutkinje Slavke Vukčević.

Marković je objasnio da mu je pritužbu uputio beogradski advokat Dragoslav A. Ognjanović, zastupnik optuženog Saše Borete, tvrdeći da je Vukčevićeva napravila propuste.

U presudi – koju je 21. jula otpremila strankama – Vukčevićeva nije navela Milana Čilu Šćekića i tačan naziv djela za koje je osuđen, dok je Alenu Kožaru pripisano teško ubistvo, iako je tužiteljka Stojanka Radović od te kvalifikacije odustala a Kožar osuđen samo za bombaške napade.

Marković je pritužbu Ognjanovića dostavio Vesni Medenici, pa je ona razmatrana i na Sudskom savjetu. „Zaključak sa sjednice Sudskog savjeta je da je bilo propusta”, kazao je Marković. Medenica je rekla da su „uputili na predsjednika Višeg suda (Mušiku Dujovića) da preispita slučaj, odnosno, odredi se prema sadržini pritužbe na način što će, ukoliko utvrdi da su napravljeni propusti koji ukazuju na nestručnost, staviti zahtjev za razrješenje pomenutog sudije”.

Dujović odbija da postupi po nalogu Medenice i Markovića i pokrene postupak protiv sutkinje Vukčević. Ispostavilo se da su Medenica i Marković trčali pred rudu, jer je propuste u pisanju presude Vukčevićeva uredno u predviđenom roku već bila ispravila – na način kako je precizirano čl. 380 Zakonika o krivičnom postupku.

U dopisu V-Su.br. 215/11 od 21. septembra Dujović je objasnio kako je Vukčevićeva još 31. avgusta, oko tri neđelje prije nego što se o tome raspravljalo na Sudskom savjetu, donijela posebno rješenje kojim „ispravlja nepravosnažnu presudu Ks.br. 4/10 “, na način što je precizirala svoju presudu.

Kako Dujović nije pokrenuo postupak opoziva sutkinje Vukčević, biva kažnjen, kompromitacijom i krivičnom prijavom koju podnosi drugi beogradski advokat, Borivoje Borović, branilac optuženog Ljuba Bigovića.

Advokat Borović – zastupnik drugih uglednih domaćih klijenata, Aca Đukanovića, Darka Šarića, Safeta Kalića, donedavno Draška Vukovića – tereti Dujovića da je, mimo procedure, 2009. uzeo u rad suđenje u predmetu Jadranska straža.

Taj predmet je na postupanje preuzela sutkinja Višeg suda Evica Durutović, što je po ocjeni Mušike Dujovića bilo sporno. Dujović je izjavio kako „Durutovićeva nije mogla da sudi ovaj predmet, jer je jedan od branilaca u tom predmetu iz advokatske kancelarije njenog supruga”. Sutkinjin muž je Branislav Durutović i on dijeli advokatsku kancelariju sa Dragoljubom Đukanovićem. Advokati Durutović i Đukanović su, kao i Borović, branioci optuženih za ubistvo Slavoljuba Šćekića.

Po krivičnoj prijavi Borovića, sredinom novembra, vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić izdala je nalog da se provjeri osnovanost optužbi.

Paralelno se odvijao kontroverzni postupak izbora Slavke Vukčević za notarku o čemu je, da ironija bude skandal, neposredno odlučivao Duško Marković u svojstvu ministra pravde.

Kako smo pisali, prema dostupnim činjenicama, Marković je, između ostalih, Slavku Vukčević imenovao Odlukom Br. 01- 1834/11 od 30. marta 2011. notarkom za područje Osnovnog suda u Podgorici – kao prvu na listi!

Ona je u to vrijeme bila predsjedavajuća vijeća u predmetu za ubistvo Šćekića; naime, sve se odigralo kada su okončane završne riječi tužilaštva i odbrane, pa se čekalo još samo izricanje presude.

No, imenovanjem Vukčevićeva još nije bila postala notarka, jer procedura, prema Zakonu o notarima, predviđa da stupa na dužnost polaganjem zakletve pred ministrom pravde. Kada se Vukčevićeva obratila Sudskom savjetu – kojim predsjedava Medenica a član je Duško Marković – da je razriješi dužnosti sutkinje „zbog imenovanja za notarku”, ova instanca na svojoj 11. sjednici održanoj 19. septembra odbija da se o tome izjasni.

Markovićeva pomoćnica, Branka Lakočević, kazala je 2. oktobra za TV Vijesti da „sutkinja Vukčević neće polagati zakletvu dok se ne utvrde činjenice u vezi sa propustima”. Do toga nikada nije došlo. Odgovornost Vukčevićeve, koju su zaključcima Sudskog savjeta i kroz medije dramatično potencirali Medenica i Marković, nije utvrđena, niti je postupak uopšte pokrenut!

Naprotiv, Vučevićeva je po sopstvenom zahtjevu 21. oktobra na Sudskom savjetu razriješena dužnosti.

A pred Ministarstvom pravde Duška Markovića položila zakletvu 8. decembra i postala notarka.

Namještaljka

Obaranje presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića je za Vesnu Medenicu postala specijalnost. U oba slučaja, i protiv Lazara Akovića i protiv Slavke Vukčević, po izricanju njihovih presuda, vodila je kampanju da budu kažnjeni.

Ona je 2009. imala aktivnu potporu Mušike Dujovića, koji je protiv sudije Akovića pred Sudskim savjetom pokrenuo postupak razrješenja – Aković je egzekuciju preduhitrio ostavkom.

Dujović je tada sarađivao sa Medenicom, te mu nijesu čačkali po dosijeu.

Glavni Medeničin operativac u predmetu za Šćekićevo ubistvo je Radule Kojović, njen zamjenik u Vrhovnom sudu i sekretar Sudskog savjeta. Kojović je kum sa Zoranom Smolovićem, sudijom Apelacionog suda, koji je u oba postupka po žalbama u ovom predmetu bio sudija-izvjestilac, te član oba vijeća koja su rušila prvostepene presude.

Medenica je odlukom Sudskog savjeta od 29. decembra 2009. Zorana Smolovića, dotadašnjeg sudiju Ustavnog suda, ,,degradirala” na dužnost sudije Apelacionog suda. Rad po žalbama na Akovićevu presudu, u svojstvu sudije-izvjestioca, tada je imao Dragutin Čolaković, sudija Apelacionog suda.

Medenica je odlukom Sudskog savjeta od 17. jula 2009, Anu Čolaković, njegovu kćerku, dotadašnju službenicu pivare, imenovala za sutkinju u Osnovnom sudu u Nikšiću.

Novom odlukom Sudskog savjeta, potpisala Medenica, upravo je Dragutin Čolaković 8. februara 2010. nagrađen imenovanjem za predsjednika Apelacionog suda. Pa je Akovićevu presudu dobio novi sudija-izvjestilac: narečeni Zoran Smolović, koji presudu i sudske spise, sve ukupno preko 1.300 strana, „apsolvira” za svega oko tri i po neđelje!

Vijećem po žabi na Akovićevu presudu 4. marta 2010. predsjedava Dragutin Čolaković – dužnik Vesne Medenice, a izvještava Zoran Smolović – kum Medeničinog zamjenika.

Epilog: nije bilo dovoljno dokaza za donošenje zaključka da je ubistvo Slavoljuba Šćekića izvršilo zločinačko udruženje na ogranizovan način.

Repriza se odigrala 20. januara ove godine – vijeće Apelacionog suda, predsjedavao Milivoje Katnić, bivši vojni sudija , oficir koji je vodio izvjesne istrage 1991. na tzv. dubrovačkom ratištu – potvrđuje da navodno nije bilo zločinačkog udruživanja.

Ako nema zločinačkog udruživanja, stvar je, proizilazi iz odluka Medeničinog sudstva, jasna – Slavoljuba Šćekića nije ubila mafija!

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo