Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Duša na dlanu

Objavljeno prije

12 godina

na

unicef

„Evo, daću vam primjer koliko su naša djeca svega željna. Moja ćerka je osvojila prvo mjesto u flauti i dobila 50 eura nagradu. Rekla sam joj da je to njen novac i da može da kupi šta god želi. I znate šta je rekla? Mama, ja ću za sve ove pare da kupim slatkiše.” Tako je djelić svog života opisala majka, korisnica materijalnog obezbjeđenje porodice u studiji o siromaštvu djece koju je ovih dana objavio UNICEF.

Studija zasad nije izazvala naročito zanimanje javnosti. Podatak da je svako deseto dijete u ovoj zemlji siromašno, promakao je kao tek još jedna statistička brojka. A riječ je o životima kojima se ubija pravo na budućnost.

Približno 14 500 djece u Crnoj Gori, uzrasta do 17 godina, tokom

2009. godine živjelo je u siromaštvu. Stopa siromaštva od 10 odsto ukazuje da je toliki procenat djece živio u uslovima koji ne ispunjavaju osnovne minimalne potrebe za hranom, smještajem, obrazovanjem… Njihova mjesečna potrošnja iznosila je manje od 169,13 eura, odnosno od apsolutne linije siromaštva.

,,Svrha ove studije je da ponudi uvid u živote najsiromašnije

djece u Crnoj Gori i da poboljša razumijevanje u cijelom društvu o

nedaćama sa kojima se suočavaju. Namjera studije je i da stimuliše javnu diskusiju i pruži informacije potrebne za izradu politika koje bi tretirale problem siromaštva djece”, objasnio je u predgovoru studije Benjamin Perks, šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru. On je ukazao da se siromaštvo prenosi s jedne generacije na drugu i da prekidanje ciklusa siromaštva zavisi od investicija vlada, civilnog društva i porodica u dobrobit i jednakost djece.

Grupe djece koje siromaštvo najčešće pogađa su: najmlađi, uzrasta do pet godina, djeca iz porodica sa troje ili više djece, djeca samohranih roditelja ili iz proširenih porodica, djeca iz domaćinstava čiji su članovi nižeg stepena obrazovanja i ne rade, djeca sa sjevera Crne Gore i sa sela.

Među najmanjom djecom, starom do pet godina, siromašnih je 13 odsto. Među djecom koja su bliža punoljetstvu – od 15 do 18 godina –

stopa siromaštva iznosi šest procenata. To se, piše u UNICEF-ovom istraživanju, može dovesti u vezu sa dječjim radom, budući da veća djeca često sopstvenim radom doprinose kućnom budžetu.

Na sjeveru 19 odsto djece nema minimalne uslove za život. Ako prosječno školsko odjeljenje ima tridesetoro djece znači da u njemu sjedi šestoro djece koja mogu biti gladna. Ako ih u seoskoj školi ima četvoro, jedno od njih je gladno, jer je stopa siromaštva djece koja žive na selu 23 odsto.

„Ja kupujem jučerašnji hljeb. On je 10 centi jeftiniji. Meni i to znači”, objasnila je samohrana majka iz Podgorice. Korisnica socijalne pomoći iz Bijelog Polja priča kako joj djeca imaju po jednu garderobu za školu. ,,Ja to onda noću perem i sušim da im spremim za sjutra da opet obuku isto. Kad nemam”. U studiji je zabilježena i dobra okolnost, zahvaljujući kojoj samohranom ocu iz Nikšića djeca imaju patike za školu – idu u različite smjene, kad se jedan vrati sa časova, drugi ih obuje. „Nisam nikada bila na ekskurziji. One su suviše skupe. Voljela bih da idem “, rekla je djevojčica iz Podgorice; majka druge djece, tu pored nas, kaže: „Ako ih vodim do grada, izbjegavam ulice gdje se prodaje sladoled. Ali dobri su oni, i ne traže. Znaju da nemam”.

Svi podaci, svi indikatori siromaštva – stopa, jaz i oštrina – izračunati za potrebe UNICEF-ovog istraživanja ukazuju da su djeca u Crnoj Gori ugroženija od odraslih.

Obezbjeđivanje namirnica siromašne porodice stavljaju na prvo mjesto na listi mjesečnih izdataka. Jelovnik se zasniva na hljebu, brašnu, ulju, pasulju i krompiru. Meso se kupuje rijetko, kao i voće ili povrće. Roditelji dodatno štede na sopstvenoj ishrani. Jedu manje i najbolje namirnice ostavljaju djeci.

Kupovina nove odjeće i obuće za siromašna domaćinstva je luksuz. Obuća često predstavlja poseban problem zato što je skuplja i zato što zimi, često jedino dostupna, loša obuća propušta vodu.

Septembar je izvjesno najteži mjesec i siromašnoj školskoj djeci i njihovim roditeljima. Besplatni udžbenici za korisnike socijalne pomoći kasne – činovnici zaduženi da ih dijele očigledno ne stižu da zamisle kako izgleda kad svi pišu, a neko ne zna šta će sa sobom. „Meni ćerka ide u prvi razred i kaže da je njoj učiteljica dala da skuplja papiriće s poda i briše tablu kako ne bi pričala dok druga djeca rješavaju zadatke u knjigama, jer ona još nema knjige koje čekamo da dobijemo iz centra za socijalni rad”, posvjedočila je majka, korisnica MOP-a iz Bijelog Polja.

Visok stepen nezaposlenosti i proces privatizacije glavni su razlozi kojima državljani Crne Gore objašnjavaju svoje siromaštvo. Raseljeni i interno raseljeni češće nego ostali nemaju svoje nekretnine, pa je to često njihova najveća muka, za razliku od ostalih koji prvenstveno žele stabilan posao i obezbjeđivanje novca za školovanje djece. Dodatni problem raseljenih osoba je to što i dalje nemaju dokumenta. ,,Meni su htjeli u razredu da skupe novac za ekskurziju u Italiju, ali nisam imala pasoš pa nisam mogla da idem “, rekla je djevojčica iz izbjegličkog naselja na Vrelima Ribničkim. Preko svega toga, Romi su izloženi i neprihvatanju, vrijeđanju, omalovažavanju.

UNICEF je dao i preporuke za poboljšanje stanja. Predlažu, pored ostalog, sezonsko povećanje socijalne pomoći, prije svega dječjeg dodatka koji iznosi 18,5 eura, kao i povećanje pokrivenosti siromašnih domaćinstava socijalnom pomoći. Knjige bi trebalo da stižu na vrijeme, siromašni bi mogli dobijati vaučere za hranu kako bi se spriječile zloupotrebe. U saradnji sa školama ili ustanovama u naselju trebalo bi organizovati prostor u kom bi djeca mogla da uče jer im je kuća jedna prostorija, do kasno puna namjernika. I tako dalje. Ako bi imao ko da čuje.

Ministar rada i socijalnog staranja dr Suad Numanović u predgovoru studije ukazao je na problem siromaštva u globalu i na globalnu ekonomsku krizu. Pošto je ima svuda u svijetu, onda, valjda, manje boli. Ministra.

„Moja ćerka ima 10 godina i trebalo je da ide na Ivanova korita sa školom sedam dana. To košta preko 100 eura, a ja te pare nemam. Kako da joj kažem da nemam? Onda izmislim i kažem: Tamo ima puno zmija, može neka da te ujede i da umreš. Kako bih ja onda bez tebe? Zato ne mogu da te pustim. Bolje to da joj kažem nego da moram da joj kažem da nemam pare. I ona povjeruje”, povjerila je jedna majka.

Jedan ručni sat može da košta 106 hiljada eura. Za toliko para 1060 majki ne bi morale da lažu svoju djecu i zamislite koliko je to slatkiša.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

3 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

3 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo