DRUŠTVO
Igra, život, snovi
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Bašti čuvenih trebinjskih Platana prilazi visok, vitak gospodin u pristojnim godinama. Od trenutka susreta kreće razgovor, spontan i prisan. Zdravko Čečur drukčije i ne umije. Raskošni talenat trebinjskog gimnazijalca prvi su tih davnih šezdesetih zapazili iz sarajevskog košarkaškog kluba Bosna. No, mladi dugajlija (visok 204 centimetara) morao je da sačeka da se pridruži zvijezdama jugoslovenske košarke, koje su žarile i palile širom svijeta.
Otac je bio kategoričan: „Prvo da maturira, pa onda neka igra za vas”. Tako je i bilo. Zdravko 1969. odlazi u Sarajevo.
,,Bosna je tada bila u drugoj jugoslovenskoj ligi. Bili smo osmi na tabeli. Tri godine kasnije, pobijedili smo i ušli u prvu ligu”, sjeća se Čečur, sa kojim smo ovih dana razgovarali u njegovom rodnom Trebinju.
Kada je Bosna ušla u prvu ligu jedva je opstala, ali druge godine bila je četvrta, sjeća se Čečur. Liga je bila veoma jaka: Jugoplastika, Partizan, Zvezda, Olimpija, Cibona…
,,Najjača liga u Evropi. Postali smo 1979. prvaci Jugoslavije, a kasnije i Evrope. Sve te uspjehe postigli smo velikim trudom. Tadašnji trener Bogdan Tanjević forsirao je po dva treninga dnevno. Ostali su trenirali jednom i imali po nekoliko slobodnih dana nedjeljno, pa su nam se smijali. Zvali su nas šumoteka, jer smo išli na Trebević i Kranjsku goru, trčali po snijegu, dizali tegove, davali sve od sebe i tako nabijali kondiciju. Poslije nekoliko godina svi su klubovi tako trenirali. Većina utakmica prelomi se u posljednje tri-četiri minute. Zahvaljujući takvom treningu i kondiciji stigli smo za sedam godina od druge lige do prvaka Jugoslavije, pa onda i do prvaka Evrope. Bili smo od jugoslovenskih košarkaških klubova prvi prvak Evrope”, s nostalgijom se sjeća Čečur.
Čečur s ponosom ističe da je to bila generacija u kojoj se niko i nikad nije pitao kako se ko zove. I nije bilo bitno koliko će ko dati koševa. Bila je bitna pobjeda, bio je bitan tim. Bosna je bila tim.
,,Ne možete se takmičiti između sebe ko će dati više koševa. Bitan je rezultat. Moj drug Duci Simonović dao je na jednoj utakmici 48 koševa, pa su opet izgubili. Tanjević je govorio – krava koja daje 25 litara mlijeka može da se ritne i sve prospe. Košarka je timska igra.”
Bosna je za svoje uspjehe dobila Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. I publika protivničkih ekipa znala je da nagradi njene igrače.
,,Sjećam se kada smo Jugoplastiku pobijedili na Gripama u Splitu – publika nam je gromko aplaudirala”. Tanjević im je tada rekao: ,,Sad smo pravi pobjednici!”
Kao prvaci Jugoslavije automatski su išli u takmičenje za kup šampiona Evrope. Igrali su majstoricu sa Jugoplastikom. Na neutralnom terenu. Tri minuta prije kraja vodili su sa osam koševa.
,,Mirza me pita je li ovo naša pobjeda. Sigurno, odgovaram. I šta se dešava? Posljednja sekunda. Damir Šolman šutira, lopta ulazi kroz koš, mreža treperi… Ni Hičkok to ne bi uspio da snimi. Ni nama nije jasno, ni igračima Jugoplastike nije jasno da smo u djeliću sekunde izgubili kup Evrope. Ali, sport je sport”, priča Čečur.
Tada mu je, kaže, pukao film i otišao je iz Bosne iako su ga zadržavali. Otišao je u Pulu, na poziv poznatog košarkaša Svetilsava Pešića. Tamo se i oženio. Imao je ponude da igra u Turskoj i Italiji, ali je odustao da bi ostao sa porodicom.
,,Te 1979. godine prestao sam i da igram košarku. Lomio sam se da li da živim u Sarajevu ili u Trebinju. Davorin i Mirza kažu bolje u Trebinju. I vratim se u Trebinje. Te godine sam se razveo. Moji prijatelji i drugovi zovu da dođem opet u Sarajevo. Poslušao sam ih. Tamo me je i rat zatekao.”
U ratnom Sarajevu proveo je 16 mjeseci. Izašao je uz pomoć prijatelja.
,,Jedno vrijeme proveo sam u Jablanici, onda u Mostaru, pa u Puli i Pragu. Svi su me pazili kao malo vode na dlanu, iako te ljude u Jablanici, Mostaru i Puli nikad ranije nisam sreo. U Pragu sam živio godinu i po kod Boda Kovačevića, koji je u Indeksima svirao solo gitaru”, prisjeća se nekadašnji centar Bosne, koji je na dresu nosio broj 13.
Vratio se u rodni grad i, kaže, doživio ono što nije mogao ni da sanja. Tražio je posao, ali sva su mu vrata bila zatvorena.
,,Govorio sam da ne želim niti tražim da budem ni predsjednik ni sekretar, mogu biti i kurir, ali da bolje znam košarku nego svi oni. Odgovarali su mi – vidjećemo, biće, ne brini…”
To ne brini traje do danas.
,,Prije toga Bogdan Tanjević mi je pomogao da u Trebinju otvorim kafić, ali su ga demolirali poslije nepuna dva mjeseca. Rekli su mi da to nije bilo slučajno, nego zato što sam hvalio Sarajevo. A Sarajevo je najljepša uspomena iz mog života. To je bio predivan grad, predivni ljudi. Otuda živu glavu ne bih izvukao da nije bilo mojih prijatelja. Da me nisu spasili ljudi sa Pala ili iz Banja Luke? Ne, spasili su me prijatelji iz Sarajeva. U Sarajevu sam bio sa ljudima do kojih je meni bilo stalo i kojima je bilo do mene stalo. Nisam bio ni sa Jukom Prazinom, ni sa Alijom Izetbegovićem, a, bogami, ni sa ovim drugima. Ja sam Trebinjac, rođen u centru grada, i niko mi ga ne može uzeti, kao što mi ne može uzeti Sarajevo”, ne bez gorčine priča Čečur.
Pošto nije mogao da se zaposli, otišao je na biro za zapošljavanje. Kad ga je jednog dana iz Beograda nazvao Tanjević nije mogao da vjeruje.
,,Na kakvom birou? – pita. Nisam u američkom FBI, nego na trebinjskom za zapošljavanje, odgovaram”.
Tanjević se čudi i veli da će zvati za pet minuta. ,,Bukvalno za dvije minute zove me i kaže: ‘Radićeš kod Dejana Bodiroge.’ Sa Bodirogom se do tada uopšte nisam poznavao. Bio je to jedan od najtalentovanijih naših košarkaša u posljednje dvije-tri decenije. Otkrio ga je Ćosić. Počeo je da igra u Trstu, u Saneliju, koji je trenirao Tanjević. Ni Bodiroga nije mogao da vjeruje da sam na birou. Radio sam kod njega kao domar, a onda sam otišao u invalidsku penziju. Primam 200 konvertibilnih maraka i 37 pfeninga.”
Čečur i ironično i obješenjački, s istančanim smislom za humor, naglašava – „i trideset sedam pfeninga”. Ovaj podatak govori najviše o onima koji donose važne odluke i u Čečinom rodnom Trebinju i u njegovom omiljenom Sarajevu.
,,Volim da kažem da su prvi igrači koji su igrali za reprezentaciju Bosne i Hercegovinu bili Mirza Delibašić i ja. Tako je po abecedi. Č – Čečur, D – Delibašić.”
Koja je idealna košarkaška petorka iz Jugoslavije tog vremena? Mogao bi da nabroji, kaže, i dvadeset fenomenalnih igrača.
,,Nije što mi je kum i što sam ja njemu kum, ali prvi je Mirza Delibašić, pa Zoran Slavnić, Krešimir Ćosić, Vinko Jelovac, Knego, Kićanović, Dalipagić… Zvali su ih zlatna generacija. Selektori Mirko Novosel i Ranko Žeravica nisu znali koga da stave u reprezentaciju, jer se nije znalo ko je od koga bolji.”
Šta mu je posebno ostalo u sjećanju iz sportske karijere?
,,Izdvojio bih tri detalja. Treniramo 1972. u Skenderiji, kad me zovu drugovi, koji su svratili na kafu u tamošnji Dom mladih, da dođem. Unutra – ja na crtežu. Crtao učenik četvrtog osnovne. Na dresu upisan broj 13 i nacrtani veliki brkovi, jer sam nosio duge brkove kao Nikola Plećaš. I danas se rado sjetim tog crteža.
Kada sam preselio u Pulu, gledam preko televizije utakmicu u Beogradu, igraju Bosna i Partizan. Onda intervju sa sekretarom kluba Vukašinom Vukalovićem i trenerom Tanjevićem. Pričaju šta znači timska igra, a u jednom momentu Tanjević će – ne možemo zaboraviti ni onog koji se sada nalazi u Puli i gleda ovu utakmicu, jer da nije bilo njega ne bismo ni ušli u Prvu ligu, niti dovde došli!
I treći neobičan doživljaj. Poslije te utakmice sjedimo kod prijatelja u Puli, kad dolazi njegova punica i kaže imam telefonski poziv. Tada nije bilo mobilnih. Začudih se ko je sad, ko me ovdje nađe. Zove Mirza, nekako me pronašao. Pakuj se i dolazi u Sarajevo! Zašto? Igramo u završnici sa Radničkim. Tu utakmicu pratilo je osam hiljada duša”.
Sjeća se i brojnih tadašnjih trenera.
,,Bili su izvanredni: Tanjević, Novosel, Žeravica, Aca Stanković… Tanjević je postigao što niko nije. Doveo je za kratak period Bosnu do prvaka Evrope.”
Zdravko Čečur više ne prati sport. ,,Izgubio sam za sve to volju. Mislim da me na neki način sahranila ona majstorica s Jugoplastikom u Beogradu.”
Vrijeme provodi družeći se u Trebinju sa prijateljima u kafe baru Boemi. Redovno kontaktira sa svojim drugovima iz Bosne i prijateljima iz bivše Jugoslavije. Mnogi su u svijetu: Ante Đogić u Švedskoj, Boško Bosiočić u Australiji, Žarko Varajić u Beogradu, Sabe Hadžić u Turskoj…
,,A ima ih dosta i na onom svijetu. Na Barama leži dosta mojih prijatelja”, s tugom priča Zdravko.
Kad bi otišli drugovi samo znali kako ih u svom srcu žive čuva njihov Čeča.
Mirza i Davor
Zdravko Čečur se u Sarajevu najviše družio sa Mirzom Delibašićem i Davorinom Popovićem. Oni su mu postali kumovi. ,,Mnogi su mislili, priča Zdravko, da me Davorin odvlači sa treninga na piće. A kad je Tanjević bio u vojsci, Davorin me je tjerao u deset na spavanje. Tada se ponešto popilo poslije utakmice. Ondašnjih par tuborga. Od radosti ako pobijediš ili od tuge ako izgubiš utakmicu.”
Zdravko svake godine na dan njihove smrti posjeti grobove svojih jarana.
,,Posjetio sam 18. juna Davorinov grob, a Mirzin ću, ako budem živ, 8. decembra. Sahranjeni su na sarajevskim Barama, jedan pored drugog. Nažalost, ljetos, 18. juna, bilo nas je svega četvoro na Davorinovom grobu. A na sahrani deset hiljada ljudi. Mirzin grob prošle godine posjetilo je nas 19. Ranije, dok su bile televizijske kamere, bilo nas je i po hiljadu. Dok budem živ posjećivaću njihove grobove.”
Zdravko ima dva sina. Sašu i Davorina.
,,Da sam znao da ću imati dva sina, to sam davno rekao, zvali bi se Mirza i Davorin”, kroz suze priča Zdravko.
Njega svi vole
Evo šta je o Zdravku Čečuru pisao Mirza Delibašić u dnevniku za sarajevski Svijet 1978. godine:
– Prvo ću vam nešto kazati o čovjeku kojeg, ne računajući krvno srodstvo, volim najviše na svijetu. Da bih nekoga tako zavolio, morao sam mnogo vremena provesti s njim. Iz činjenica da najviše vremena provodim uz košarku odnosno uz svoje klupske prijatelje, sami ćete zaključiti da se radi o nekom iz mog kluba. Njegovo ime je Zdravko Čečur. Često sam se pitao zašto mi taj čovjek toliko znači i zbog čega ga toliko volim. Odgovor je vrlo jednostavan: njega svi vole.To je vjerovatno zato što iz njega zrači dobrota, povjerenje, plemenitost, snaga. Nemojte misliti da preuveličavam, stvarno je tako. Kad nas neko oduševi svojom pojavom, i ponašanjem, obično kažemo da je – laf. Čečur vam je najveći laf kojega sam ikada upoznao.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
DRUŠTVO
MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
Objavljeno prije
19 satina
24 Januara, 2026
Poziv mitropolita Joanikija da se osnuje institut za ratne zločine došao je nakon njegovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske
Početkom godine mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović je u tradicionalnoj poslanici uoči Božića pozvao državu da osnuje institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom i poslije Drugog svjetskog rata, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. “Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno”, istakao je uz nadu da “budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama”.
Ovaj poziv je došao nakon mitropolitovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske. U martu prošle godine Joanikije je prvo zajedno sa pet episkopa (od kojih je samo jedan srbijanski) poslao pismo patrijarhu Porfiriju Periću u kojem su se ogradili od pljuvačkog rječnika SPC protiv studenata i drugih protivnika braće Vučić. U javnom pismu je navedeno – “podržavamo studente i njihove proteste”. Istog mjeseca je na sastanku sa nizozemskim ambasadorom poručio da se “ne protivi pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji” (EU). Kako je kazao – “naročito zbog očekivanja da će to dovesti do jačanja vladavine prava i demokratije u Crnoj Gori”. Sredinom novembra cetinjski mitropolit je bio još direktniji rekavši da “zbog vladavine prava ja jesam za to da Crna Gora uđe u EU”.
To je izazvalo nova zgražavanja u vladajućem kartelu u Beogradu i njihovim ispostavama van Srbije pa je žuta štampa krenula u napade na Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP) i samog vladiku. Nedavno je sve kulminiralo javnim saopštenjem ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) koja je do sada nezabilježenim rječnikom napala Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha u Carigradu da namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj crkvi (CPC). Narativ je, uz očiglednu sinhronizaciju srpskih i ruskih službi, dalje razvila beogradska Patrijaršija i Politika koje su jasno profilirale MCP i Jonakija kao glavnosumnjičene autokefaliste i izdajnike srpstva. To su epiteti kojima se redovno časte svi protivnici državnog kriminala i kartelizacije Srbije pod Prvom familijom.
U maju prošle godine MCP se dijelom izvinula javnosti preko podgoričkog namjesnika oca Gojka Perovića zbog mitropolitovog nastupa na Lijevča Polju u Bosni. Naime, kada je održan pomen za nastradale četnike pod komandom ratnog zločinca Pavla Đurišića, Perović je reagovao na negativne komentare. “Svjesni smo da način na koji je Mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini… svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovo u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svog sopstvenog stradanja”, napisao je. Perović je, uz blagoslov mitropolita, dodao da “niti je mitropolitova namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva”.
S druge strane, drugi vladika u Crnoj Gori – lojalan braći Vučić, episkop nikšičko – budimljanski Metodije Ostojić je pojačao revizionistički narativ i veličanje velikosrpskih ratnih zločinaca tokom 2025. godine. Zvanični Beograd ga je nagradio titulom mitropolita. Kulminacija je bila ljetošnje podizanje spomenika vojvodi Đurišiću u beranskom selu Gornje Zaostro i ekspanzija izrazitog antiEU narativa – što je evidentno glavni cilj i Beograda i Moskve.
Aktivista za ljudska prava iz suverenističkog bloka Aleksandar Saša Zeković podržao je inicijativu mitropolita Joanikija o osnivanju takvog instituta. Zeković je naglasio da je mitropolitova ideja “saglasna sa evropskim iskustvima rješavanja problema sjećanja na represivna iskustva i prakse” i pozvao se na slovenačko iskustvo. Slovenija je osnovala Studijski centar za nacionalno pomirenje (Študijski center za narodno spravo – SCNR). Vlada Slovenije je 2007. uputila i službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Zeković posebno naglašava da se radi o “nevinim civilnim žrtvama” oko kojih je najlakše postići široki konsenzus.
Nedavno je RTV Pogorica organizovala debatu u vezi mitropolitove inicijative, na kojoj su između ostalih bili prisutni novinar i publicista Budo Simonović i istoričar Filip Vučetić. Vučetić je među koautorima knjige Prećutani zločini, Muslimanske milicije u Andrijevičkom srezu 1941-1945, Dokumenti. Knjigu su, u tiražu od 300 primjeraka 2024. godine objavili, kako piše, Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska i Institut za noviju istoriju Srbije uz “svesrdnu pomoć fondacije Ihtis” Metodijeve eparhije. Među izdavačima se navode poimenice Mitropoliti Joanikije (koji je dao blagoslov) i dr Mile Bjelajac, direktor pomenutog instituta. Knjiga ima 1072 strane od kojih na integralna dokumenta komunističkih vlasti otpada čak 940 strana na kojima se govori o zločinima muslimansko – albanskih milicija u službi okupatora.
Do sada je najveći dio SPC hijerarhije i srpskih nacionalšovinista javno odbacivao sva komunistička dokumenta kao krivotvorena ili preuveličana, ali kada su u pitanju velikosrpski zločini. Za razliku, kada se navode zločini prema Srbima sve je apriori tačno što komunisti tvrde. Takođe, kritičari su redovno naduvavali brojke nastradalih kada su u pitanju komunistički zločini.
U knjizi Prećutani zločini muslimanskih milicija se vide neke promjene. Izdavač više nije “Srpska” MCP već “Pravoslavna”. Prvi put se priznaje da su četnici izvršili “nesumnjive zločine” prema muslimanima. Takođe se uz Srbe pominju i Crnogorci kao narodnost iako vučićevski Porfirije priznavanje postojanja crnogorskog naroda i dalje smatra za grijeh i jeres.
Simonović je pozdravio samu inicijativu kao suštinski dobru, uz rezerve. Iskazao je poseban oprez jer je “Crkva prilično potrošila legitimnost za jednu takvu inicijativu”. Istakao je da “spomenik Pavlu Đurišiću , koji je toliko okrvavio ruke i da je dovoljno nepobitno šta je uradio, se ničim ne može opravdati”. Posebno je zamjerio i proglašenje za velikomučenika i sveca popa Milorada Vukojičića (zvanog Maca). Simonović je lično istraživao događaj od 13-14. aprila 1944. kada je ovaj tobožnji svetac “ne naredio, već svojom rukom pobio devet mladih žena iz Pljevalja od kojih je samo jedna bila neudata, ostale bile majke male djece”. Da bi SPC imala pravo potezati takve inicijative treba ispraviti ono što je do sada urađeno, u suprotnom nećemo daleko stići, zaključio je Simonović.
Pitanje “Sv. Mitropolita Joanikija velikomučenika” koga su komunisti pogubili zbog saradnje s okupatorom i veličanja nacizma bi neminovno došlo na red u nekom preispitivanju prošlosti za koje sadašnji Joanikije priznaje da će “biti bolno”. Do skoro je čitava SPC slavila Lipovca kao srpskog patriotu koji je odbio prisustvovati tzv. Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. na kome je proglašena nezavisna Crna Gora pod fašističkim patronatom. Međutim, kada je crnogorski novinar i publicista Vladimir Jovanović po prvi put objavio arhivu talijanskog ministarstva vanjskih poslova u Rimu, izašla je neprijatna istina za SPC hijerarhiju. Fotografije sa Sabora i ostala dokumenta su pokazala da je Joanikije ne samo bio prisutan na proglašenju “nezavisne CG” već je bio na pročelju cijelog neuspjelog talijanskog separatističkog projekta. Nakon objava fotografija nije stiglo nikakvo izvinjenje iz Patrijaršije, ali je SPC prestala pričati kako je Lipovac odbio učešće u projektu separatističke i fašističke Crne Gore.
Samo će vrijeme pokazati da li se među dostojnicima MCP, i još ponegdje u SPC, budi hrišćanska savjest.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
PONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?
Objavljeno prije
19 satina
24 Januara, 2026
Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je ocijenio da bi odluka o prihvatanju ponude koja uključuje rušenje TN Slovenska plaža, bila veoma nepopularna u predizbornoj godini
Kontroverzna ponuda koju je krajem septembra prošle godine beogradska MK Grupa kao manjinski akcionar uputila Vladi i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji neće uskoro dobiti epilog.
Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je odlučio da se njegova Vlada za sada ne uzjašnjava povodom inicijative MK Grupe, te da se proces nove segmentacije i vlasničke transformacije imovine Budvanske rivijere odloži za period poslije parlamentarnih izbora koji se očekuju u ljeto 2027. godine. Ocijenjeno je, vjerovatno, da bi odluka o prihvatanju ponude po kojoj bi manjinski akcionar preraspodjelom akcija postao većinski vlasnik najvrjednije nekretnine Budvanske rivijere, bila veoma nepopularna u ovoj predizbornoj godini.
Možda su na odluku Vlade i premijera Spajića donekle uticali i nedavni protesti građana Budve usmjereni protiv rušenja turističkog naselja Slovenska plaža i gradnje niza solitera sa komercijalnim sadržajima na toj atraktivnoj lokaciji. Održano je ukupno pet protestnih okupljanja organizovanih od strane građanskih aktivista, lidera pojedinih lokalnih političkih partija i sindikalne organizacije radnika Budvanske rivijere.
Sa protesta je poručeno da građani neće dozvoliti rušenje kompleksa Slovenska plaža i betoniranje poslednje zelene oaze u devastiranoj Budvi. Traže očuvanje autentičnosti ovog malog turističkog grada i njegove arhitekture, te zabranu gradnje stanova umjesto turističkih kapaciteta. Podršku građanima Budve pružili su brojni intelektualci, arhitekte, udruženja arhitekata Slovenije, Zagreba, Beograda…Iz Crne Gore i Podgorice struka se nije oglašavala.
Ćute i partije na vlasti i u opoziciji, kako na državnom nivou tako i one u lokalu. Ni jedna od njih, PES, DF, Demokrate, DNP i SNP, kao ni DPS iz opozicije, nisu iznijele jasan stav o podjeli imovine u Budvanskoj rivijeri i opstanku turističkog naselja Slovenska plaža. Svi kalkulišu i kupuju vrijeme u susret izborima na svim nivoima.
Namjera Vlade da odloži odgovor na ponudu MK Grupe objašnjava ćutanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte. Savjet je početkom decembra prošle godine dobio naručenu stručnu analizu Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva, od zagrebačke konsultantske grupe Horwath&Horwath sa kojom je Vlada ranije zaključila ugovor o savjetovanju.
Podsjećamo da su vlasnici moćne beogradske kompanije predložili dva modela podjele budvanskih hotela i investicionog ulaganja.
Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.
Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.
Savjetnik Horwath&Horwath angažovan je da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu predloženog projekta, koja će između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela. I to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora i analizu važećih pravnih propisa na osnovu kojih bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak, pojasnili su početkom oktobra iz Savjeta za privatizaciju.
Prema idejama MK Grupe u oba predložena modela koja je konsultanstski tim iz Hrvatske analizirao, na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli na Crnogorskom primorju, planirana je izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.
Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina i samo dva hotela.
Kakvo je rješenje Savjetnik Vlade predložio za privatizaciju HG Budvanska rivijera i gradnje nekoliko stotina komercijalnih kvadrata na lokaciji TN Slovenska plaža za sada nije poznato.
Međutim, vlasnici tvrtke Horwath&Horwath, Siniša Topalović i Matko Maruhnić bili su angažovani na izradi novog Prostornog plana Crne Gore, za oblast turizma. Time se otvara pitanje da li su se u ovom slučaju našli u sukobu interesa dajući mišljenje o eventualnoj gradnji stanova na lokaciji koja je usvojenim planom PPCG opredijeljena isključivo za turizam na osnovu njihovih preporuka.
Izuzetak u glasnoj tišini na političkoj sceni u vezi ulaska kapitala velike investitorske grupe iz Beograda i gradnje novih stambenih četvrti u zoni pored morske obale, predstavlja stav koji je zauzela budvanska vlast, predsjednik Opštine Nikola Jovanović i predsjednik SO Petar Odžić. Oni su na samom startu dali punu javnu podršku idejama i planovima MK Grupe u Budvi.
Udruženi pokušavaju da osujete svaki pokušaj otpora ideji rušenja Slovenske plaže. Nedavno je održan pravi mali igrokaz oko zakazivanja pa odlaganja sjednice Skupštine Opštine na kojoj bi se raspravljalo o građanskoj inicijativi o stavljanju van snage Detaljnog urbanističkog plana Budva – centar i DUP Budva -centar izmjene i dopune, koji obuhvataju centralnu gradsku zonu Budve.
Inicijativu za održavanje sjednice podnio je predstavnik Građanske akcije, Božidar Vujičić, koji je sakupio 474 potpisa građana Budve. Namjera je bila da se poništenjem navedenih planskih dokumenata spriječi gradnja objekata na lokaciji Slovenske plaže i time stavi tačka na tu priču.
Predsjednik SO, Petar Odžič zakazao je sjednicu parlamenta po hitnom postupku, u dane vikenda, za subotu 17 januara iako nikakve hitnosti po tom pitanju nije bilo. Sjednica nije održana jer je u zakazano vrijeme skupštinska sala bila potpuno prazna. Na zakazane sjednice nadležnih radnih tijela i odbora niko se od predstavnika političkih partija i grupa građana nije pojavio, pa je predsjedniku Odžiću preostalo da konstatuje da se sjednice ne mogu održati zbog nedostatka kvoruma.
Naivno je bilo očekivanje da će aktuelna koalicija Jovanović-Odžić-DPS dopustiti raspravu i eventualno izglasavanje predložene inicijative za poništenje ključnih planskih dokumenata u Budvi, kojima je inače rok trajanja davno istekao. Nije tajna da je upravo uz podršku moćnog građevinskog lobija koji operiše na teritoriji budvanske opštine formirana aktuelna opštinska vlast.
Otuda i podrška najavljenoj investiciji MK Grupe od više stotina miliona eura i gradnji novog gradskog naselja na mjestu jedinstvenog turističkog rizorta u srcu Budve. Svako rezerviše svoje mjesto i svoje interese u ovom megalomanskom projektu.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
OSTAVKA SUTKINJE VESNE MOŠTROKOL: Državni udar na početak?
Objavljeno prije
20 satina
24 Januara, 2026
Ostavka sutkinje Apelacionog suda , dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”, otvorila je mnogo pitanja. Prije svega – hoće li ovaj postupak biti vraćen na početak
Iznenadna ostavka sutkinje Apelacionog suda Vesne Moštrokol dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”, otvorila je mnogo pitanja. Prije svega, da li će ovaj postupak zbog toga biti vraćen na početak, te da li je upravo taj slučaj u pozadini sutkinjine ostavke.
Podsjetimo, sjednica vijeća Apelacionog suda na kojoj su razmatrane žalbe na presudu Višeg suda u Podgorici u ovom predmetu završena je 24. decembra prošle godine, čime je postupak razmatranja žalbi formalno okončan, a vijeće ušlo u fazu vijećanja i glasanja. Uslijedila je skoro petanestodnevna pauza u radu sudova, pa je tim prije neizvjesno da je odluka u ovom predmetu mogla biti napisana i otpremljena strankama u tako kratkom roku. Stručnjaci ukazuju da bi u slučaju da odluka nije donešena, proces mogao krenuti ispočetka.
Sumnje su saopštenjima podgrijali iz Apelacionog i Vrhovnog suda, te Sudskog savjeta, odakle je u ponedjeljak i stigla vijest da je tokom sjednice koju su imali tog dana konstatovana ostavka sutkinje Moštrokol. U saopštenjima, kao ni u kasnijim odgovorima na novinarska pitanja, nigdje se ne tvrdi da je presuda napisana.
Advokat Dušan Lukšić saopštio je za Antenu M da se odluka smatra donešenom onog trenutka kada su članovi vijeća glasali. „Činjenica da predsjednik vijeća odlazi nakon toga ne poništava samu odluku, jer je volja vijeća kao kolektivnog tijela već formirana. Ako vijećanje nije završeno, postupak se mora ponoviti pred potpuno novim ili izmijenjenim vijećem, jer vijeće mora biti u punom sastavu tokom cijelog procesa odlučivanja“, kaže on.
Advokatica Andrijana Razić upozorava da zakon u ovom slučaju ne daje jasna rješenja. “Ni zakonik o krivičnom postupku niti konkretni pravilnici interne prirode ne regulišu jasno i precizno ovo pitanje. Nijesu jasno ni definisane norme, to je svojevrsna pravna praznina u zakonu, kaže ona.
Dok se pravne dileme nižu, iz Sudskog savjeta uvjeravaju da se presuda bez obzira na ostavku predsjednice sudskog vijeća može donijeti. Detalje nijesu objašnjavali. S druge strane, iz Apelacionog suda nijesu željeli da komentarišu kako će ostavka sutkinje Moštrokol uticati na postupak. Istovremeno, reagovali su povodom navoda objavljenih u medijima.
“ U vezi sa navodima koji mogu proizvesti zaključke o razlozima ostavke predsjednice vijeća, Apelacioni sud ističe da su lični i profesionalni razlozi sudije, kao i statusna pitanja koja se tiču njenog angažmana u konkretnom vijeću, pitanja koja uživaju odgovarajući stepen zaštite privatnosti i dostojanstva sudijske funkcije. Sud će, kao i uvijek, postupati u skladu sa zakonom i procesnim pravilima, uz puno poštovanje prava stranaka i principa zakonitosti“, kazali su iz tog suda.
“Apelacioni sud neće komentarisati tok odlučivanja niti eventualne procesne radnje u predmetu koji je u radu, jer bi to predstavljalo nedozvoljen uticaj na postupak i moglo ugroziti pravičnost suđenja“, navodi se u reagovanju.
Dan nakon ostavke sutkinje Moštrokol, oglasila se predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentna Pavličić. Iz njenog kabineta je odgovoreno da ona nema saznanja da je bilo ko vršio uticaj na sutkinju Moštrokol u slučaju “državni udar” ili bilo koji drugi predmet. Pojašnjeno je da je sutkinja ostavku podnijela iz ličnih razloga.
„Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže informacijama koje bi ukazivale da je postupak u pomenutom predmetu bio motiv za ostavku sutkinje Vesne Moštrokol, saopšteno je iz tog suda. Najavljeno je i da će predsjednica Pavličić u ponedjeljak održati konferenciju za novinare.
Podsjetimo, krajem decembra u Apelacionom sudu specijalni tužioci su ostali kategorični pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta (DF) Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije. Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima.
Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić tvrde da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.
Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andriju Mandića. Tužioci tvrde da je on „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, što se, kako tvrde, potvrđuje i listingom komunikacija i nalazom vještaka telekomunikacione struke.
SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.
Specijalni tužioci tvrde da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke. Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.
Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, djelovi su žalbe Specijalnog tužilaštva, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola. Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. Neke njihove tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA).
Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.
Dikić je imao zadatak, navodi Specijalno tužilaštvo, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore i da fotografije i google mape tih državnih institucija sigurno nije „pravio turistički.
U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda u julu prošle godine ruski državljani su oslobođeni optužbe da su organizovali i finansirali teroristički pokušaj nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u oktobru 2016. godina. Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg DF Andrija Mandić i Milan Knežević, njihov vozač Mihailo Čađenović kao i penzionisani general srpske Žandarmerije Dikić. Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.
U ovom predmetu pravosnažno je do sada osuđeno pet osoba. Oni su još u prvim mjesecima nakon hapšenja, odnosno u martu 2017. godine, zaključili sporazume o priznanju krivice i pristali da budu osuđeni na po pet mjeseci zatvora.
Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari

NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?
SKUPŠTINA ZA SAT VREMENA PLANIRA USVAJANJE VIŠE DESETINA ZAKONA: Protočni bojler
MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
DRUŠTVO4 sedmiceNOVO BETONIRANJE BETONIRANE ZAVALE: Hoteli, zgrade , stanovi, apartmani
-
INTERVJU3 sedmiceŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija
-
SVIJET4 sedmiceSVIJET I MI: Rusija će sljedeće godine posvetiti više pažnje Balkanu, Crna Gora će to osjetiti
-
FOKUS4 sedmiceBORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura
-
Izdvojeno4 sedmiceVLADIN PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: Veting ili privatizacija bezbjednosti
-
FELJTON4 sedmiceŽENE CRNE GORE (XV): Romansijerka i ilegalka
-
INTERVJU4 sedmiceDEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI ČLAN ODBORA DIREKTORA EPCG N: Umjesto tranzicije imamo kolaps
