Višemilionski posao dobio je od države ovog ljeta Bemax. Samo izgradnja vezne saobraćajnice između puteva Mateševo-Kolašin i Podgorica-Bijelo Polje teška 2,2 miliona eura, koja je u julu dodijeljena Bemax-u, tek je mali dio vrijednih poslova koje je ova mlada podgorička građevinska kompanija dobijala od prvog dana osnivanja. Za samo četiri godine, od 2008. do ove godine, prema podacima Direkcije za javne nabavke, Bemax je preko 50 puta angažovan od strane državnih organa, na poslovima vrijednim oko 70 miliona eura. Kompanija je osnovana u januaru 2007, godine, a zvanično je vodi Veselin Kovačević, bivši direktor preduzeća Fin invest koje kontroliše Duško Knežević, predsjednik Atlas grupe. Kovačević je, prema podacima privrednog registra, poslovni partner Olega Obradovića, bivšeg menadžera Telekoma, i jednog od osumnjičenih za primanje mita tokom privatizacije Telekoma. Sa Obradovićem je Kovačević osnovao kompaniju – Hidroenergija Montenegro Berane.
Nijesu , međutim, veze sa Obradovićem i Duškom Kneževićem, bliskim prijateljem i glavnim bankarom bivšeg premijera Mila Đukanovića, glavni razlog vrtoglavom uspjehu Bemax-a na ovdašnjem tržištu. Sa raznih adresa su, više puta, javno iznesene sumnje da iza Bemaxa stoji kapital i moć drugog Đukanovićevog prijatelja – Milana Roćena, bivšeg ministra vanjskih poslova. Roćen je to više puta demantovao. Nije međutim uspio da najbolje razjasni kako jedan ministar oženjen penzionerkom za tek nekoliko godina uspije da vrati sto hiljada eura kredita.
Posljednji put, u martu ove godine, kada je MANS optužio Bemax da nije uplatio cent poreza državi i pored desetina miliona vrijednih spolova koje je ta kompanija dobila od države, bivši ministar šeretski se osmjehnuo i odgvorio na pitanje novinara: ,,To je isto kao da me pitate za kompaniju Vijesti da li su platili porez”.
Roćen navodno nije sam u tom poslu. Bivši ministar inostranih poslova je u Bemax-u skupa sa vlasnicima njegovog omiljenog podgoričkog kafića Grand – Rankom Ubovićem i Aleksandrom Mijajlovićem, tvrdilo je, pa i javno, više izvora. Žarko Garić, još jedan od partnera u Ubovićevoj i Mijajlovićevoj kompaniji, je to skoro pa potvrdio kada se ljetos preko državne Pobjede obraćao izvršnoj direktorki MANS-a Vanji Ćalović. Ubović, Mijajlović i Garić su poslovni partneri u dva preduzeća – Fendy i Saprom koja posjeduju vrijedne nekretnine, i to na adresi čuvenog podgoričkog lokala u koji Roćen i Đukanović često navraćaju. Prema podacima Uprave za nekretnine, vlasnici Granda preko preduzeća posjeduju gotovo čitavu vertikalu iznad Granda, skupa sa podrumima.
Ubović i Mijajlović su bliski prijatelji sa Naserom Keljmendijem, po priznanju narkobosa, za kojim se ovih dana traga. Keljmendi je pored nekretnina u Ulcinju, bio i vlasnik stana upravo iznad lokala Grand.
,,Kad god je meni nešto trebalo Ranko mi je pomogao. Kad sam počeo da gradim hotel, Ranko mi je dao betona i rekao platićeš za tri godine. Je li zabranjeno da pijem kafu u Grandu”, govorio je Keljmendi u intervjuu Vijestima. Keljmendi je za Vijesti kazao i da su ga u crnogorskoj policiji ispitivali o betonu koji je uzeo od Bemax-a.
Da iza Bemax-a ipak stoji neko ,,važan” nije se sumnjalo samo zbog basnoslovnih poslova dobijenih od države, vrijedne mehanizacije i nekretnina u posjedu ove kompanije. Prema podacima Uprave za nekretnine, Bemax u Podgorici posjeduje 113.212 kvadratnih metara zemljišta i destine hiljada kvadrata poslovno stambenog prostora. Gotovo isto toliko u Podgorici posjeduje i formalni vlasnik Bemax-a Veselin Kovačević.
On u glavnom gradu ima 117.111 kvadratnih metara zemljišta. Na tim nekretninama Kovačević nema tereta ni hipoteka. Samo je na zemljištu u Novom Baru, gdje su Kovačević i Bemax suvlasnici, upisana hipoteka zbog kredita uzetog kod Hipo alpe adria banke u iznosu od million eura.
Sumnje da je Bemax privilegovan zbog ,,stvarnog gazde” pojačane su nakon nekoliko sumnjivih tendera na kojima je ta kompanija izabrana kao prvorangirana. MANS je nedavno ukazao na posao iz 2009. godine kada je Bemax od Direkcija ze saobraćaj izabran za posao vrijedan čak 17 miliona eura.
,,Podaci do kojih je došao MANS pokazuju da je Direkcija za saobraćaj tokom ugovoranja poslova na izvođenju radova na putu Risan-Žabljak, za dionicu Šavnik-Grabovica, tunel Ivica, otvoreno favorizovala podgoričku građevinsku kompaniju Bemax”, saopštili su iz MANS-a.
Za izgradnju te dionice najprije je u decembru 2008. izabrana firma Putevi iz Užica, koja je jedina bila dostavila ponudu, i to za 17,5 miliona eura, iako je cijena posla bila 14 miliona. Direkcija je pristala na tu cijenu iako je mogla da poništi tender, podsjetili su iz MANS-a. Osam mjeseci kasnije ugovor je raskinut, a MANS od Direkcije još uvijek nije dobio objašnjenje zbog čega.
Direkcija za saobraćaj je potom, u avgustu 2009, mimo zakona i bez saglasnosti Direkcije za javne nabavke tvrde u MANS-u, pokrenula takozvani pregovarački postupak i na adrese četiri firme poslala zahtjev za dostavljanje ponude. Cijena posla ostala je 17, 5 miliona eura, a Bemax je jedini dostavio ponudu i dobio posao.
Iz MANS-a tvrde da je zakon prekršen i zbog toga što je uslov bio da Bemax dostavi dokaz koji potvrđuje da ima pristup kreditnim ili drugim finansijskim sredstvima u visini ponude. ,,Umjesto tog dokaza, kompanija Bemax je dostavila sopstvenu izjavu u kojoj navodi da izvodi druge radove u visini od 55 miliona eura”, saopštili su iz te NVO. MANS je podnio krivične prijave tužilaštvu protiv direktora Direkcije za saobraćaj i članova komisije za ocjenu i vrednovanje ponuda.
Nije to jedina optužba te vrste.
Poznat je i slučaj dionice puta Podgorica – Cetinje. Upravni sud je po tužbi podgoričkog Tehnoputa poništio rješenje Komisije za javne nabavke da se posao gradnje ove dionice povjeri Bemax-u, iako je Tehnoput dao za 400 hiljada eura jeftiniju ponudu.
Komisija je preinačila odluku Direkcije za javne nabavke i bez valjanog osnova ponudu Tehnoputa proglasila nevažećom, a posao je dodijeljen Bemax-u. Sud je konačno ocijenio da je Tehnoput trebalo da gradi put koji je Bemax već izgradio.
Tehnoput je podnio četiri krivične prijave protiv Komisije za javne nabavke tvrdeći da favorizuje Bemax i Crnagoraput koji često i zajedno rade. Iz Tehnoputa tvrde da su zbog favorizovanja tih kompanija izgubili više desetina miliona eura.
Prema podacima Direkcije za javne nabavke, nakon ulaska Bemax-a u posao, poslovi Tehnoputa prilično se smanjuju. Nakon 2008. godine kada je Tehnoput od strane države angažovan na poslovima vrijednim skoro dvadeset miliona, sljedećih godina te su cifre i tri puta manje.
Bemax množi milione i kvadrate izgrađenih puteva.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor