Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ANKETA: Nezavisna zemlja, a ne država

Objavljeno prije

na

Šta su Monitorovi sagovornici očekivali od nezavisne Crne Gore, a šta je stvarnost

Dr Milenko Popović, univerzitetski profesor, Podgorica
Strani kapital – jedina mašina rasta

– Ono što sam očekivao to smo i dobili. Pre svega, a to je dobro koliko za Crnu Goru toliko i za Srbiju, na miran način se rasformirala neodrživa državna tvorevina. Neodrživa, prvo zato što je bila sastavljena samo od dve države što je kod odluka od zajedničkog interesa do ekstrema sužavalo pregovarački prostor i, drugo – zato što je razlika u veličini dveju članica federacije bila takvih razmera da ste samo mogli očekivati konstantne konflikte i još teže pogoršanje odnosa od onog kojeg smo imali.

Drugo, mnogo važnije, Crna Gora nije postala nezavisna država, već samo nezavisna zemlja, kako sam pre dve godine, na petu godišnjicu ,,nezavisnosti”, za Monitor, već rekao. Nezavisnost Crne Gore je još više ojačala strukture moći formirane u godinama ratova, sankcija, sumnjivih privatizacija i slično. Etablirana je poslovna, politička i kulturna elita, ako je njih kod nas uopšte moguće razgraničiti, koja je, braneći vlastite interese, pokazala nespremnost za društvene reforme i postala glavni problem razvoja Crne Gore. Dobro je što se u poslednje dve godine politička scena značajno promenila nabolje.

Na čisto ekonomskom planu imali smo dominaciju modela rasta kod kojeg je glavna, ako ne i jedina, mašina rasta ulaz stranih direktnih investicija i ostalih oblika stranog kapitala. Pre krize sve to je naizgled dobro funkcionisalo iako se znalo koji su problemi takvog pristupa razvoju. Prvo, isključivo oslanjanje na priliv stranog kapitala čini ekonomiju jako osetljivom i ranjivom na eksterna kretanja. Kriza nam je to zorno pokazala, a taj ,,show” ćemo, ako ništa ne preduzmemo, dugo gledati. Drugo, ovakav model rasta je dugoročno neodrživ, pogotovo ako je ulaz stranog kapitala zasnovan uglavnom na prodaji postojeće imovine – nekretnina i velikih preduzeća kroz privatizaciju. Konačno, čak i ako pretpostavimo da je priliv stranog kapitala (u obliku ,,greenfield” investicija) dugoročno održiv, i da je, samim tim, i deficit trgovinskog bilansa dugoročno održiv, što teorijski nije isključeno, moramo uzeti u obzir da ovakav model podrazumeva takvu promenu u relativnom nivou cena koja garantuje održivost samo onim delatnostima koje su konkurentne u apsolutnom nivou troškova, a ne i onima koje su konkurentne u relativnom nivou troškova. Ovime se u znatnoj meri može objasniti dosadašnja deindustrijalizacija u Crnoj Gori i regionu u celini.

Dr Svetozar Jovićević, univerzitetski profesor, Podgorica
Apsolutno nepovjerenje u institucije

– Kada se prisjetimo onoga što se zbivalo prije referenduma – posebno unutrašnjih i spoljašnjih okolnosti nenaklonjenih rješavanju državnog statusa Crne Gore – bilo je krajnje vrijeme da ona riješi državno pitanje. Sa tog stanovišta svi koji smo željeli tu državu moramo biti zadovoljni, uprkos tome što su nosioci tog procesa bili isti oni koji su bili nosioci antibirokratske revolucije i svega što je iza nje slijedilo.

Nisam očekivao da će državni status riješiti sve naše probleme. Ali očekivao sam da će se otvoriti mogućnosti da se raskrsti sa problemima iz traumatičnog perioda antibirokratske revolucije i nacionalizma, i svega što je slijedilo na prostoru bivše Jugoslavije. Očekivao sam, nerealno, od nosilaca tih procesa, onih na vrhu, izvinjenje i državama i narodima iz bivše Jugoslavije i sopstvenom narodu za sve ono čemu je ta vrhuška lično doprinijela. Očekivao sam, uprkos svim podjelama, proces unutrašnje stabilizacije i izmirenja među onima koji su mislili drugačije. Očekivao sam da će se unutrašnja kohezija zasnivati na izgradnji građanskog nacionalnog koncepta koji počiva na pripadnosti i odanosti zajedničkoj i sopstvenoj državi. No, vrhuška je nastavila ranije procese jašući sada na slavodobitnom talasu nacionalnih heroja kriminalno prisvajajući, zajedno sa onima oko sebe, nacionalne resurse i dobra.

Crna Gora je u postreferendumskom periodu privukla mešetare i prljavi novac što je stvorilo privid prosperiteta, koji nije mogao trajati jer nije bio zasnovan na realnoj osnovi. Tu smo, gdje smo. Sa neizgrađenim institucijama sistema, sa apsolutnim nepovjerenjem u te institucije i u nosioce vlasti, sa zamagljenom perspektivom privrednog razvoja, sa podjelama, sa malo nade da će doći do promjene vlasti na prirodan način, sa zaoštravanjem do krajnjih granica privredne i političke situacije, naročito poslije ovih nesrećnih predsjedničkih izbora… Racionalan pristup svemu tome nameće mi strah da će kod mnogih odnos prema državi umjesto da jača slabiti. Zbog toga sam veoma zabrinut.

Velija Murić, advokat iz Rožaja
Nova velika uhodana prevara

Sticanjem nezavisnosti Crnoj Gori, staroj državi sa istorijski utemeljenom tradicijom, vraćeno je ono što je zasluživala. To je ono na šta se čekalo čitav dvadeseti vijek. Očekivao sam da će sve greške i štetne posljedice iz prošlosti biti nauk za ovu državu – da dobro promišlja. Vođen vjerom da će narod, u kom se probudila politička zrelost da izglasa nezavisnost svoje države, postati suveren Crne Gore, a ne oni koji su je godinama provlačili kroz blato i tragediju.

Očekivao sam makar djelić obećanog ,,Monaka”, ustavno uređenu ekološku, prosperitetnu, ekonomski stabilnu i nezavisnu, demokratsku državu. Nadao sam se da će država biti garant ljudskih prava. Očekivao sam obrazovni sistem uređen po mjeri i potrebama građana, nezavisnu policiju i pravosuđe. Posebno sam očekivao da će nova Crna Gora na temeljima ranije stečenih ekonomskih dobara podići standard radnika i poljoprivrednika, te da će to biti osnovna referenca na putu ka pridruživanju i prijem u red zemalja u kojima se građanin osjeća epicentrom svih interesa.

Desila se još jedna velika, ali uhodana prevara. Na sceni su jake nacionalne podjele, oličene u nacionalno-profilisanim političkim partijama, koje opstaju na nacionalnim podjelama i tenzijama, kiteći se marionetskim partijicama vođenim šakom intereždžija, koje navodno brinu o interesima manjinskih naroda. Umjesto očekivanog zaokreta sa tradicionalnog ka modernom, sa politikantskog na stvarno i realno, ova Crna Gora još nije dostigla nivo sa kraja osamdesetih.

Dobili smo epitet tranzitno-mafijaške države sa švercerskim klanovima svjetskoga glasa. Dobili smo prodate, prisvojene ili uništene najznačajnije privredne i prirodne resurse, privatizovane ili srušene hotele, jako bogatu razuzdanu oligarhiju. Dobili smo politički zavisno sudstvo i dijelom kriminalizovanu policiju i neotkrivene likvidacije onih koji su mislili drugačije. Dobili smo ugrožene medije, blokirane sudske procese o najtežim zločinima. Dobili smo iseljavanje građana sa prostora na kojima su njihovi preci i oni rođeni. Dobili smo „dekrete” o deportacijama nedužnih ljudi i skrivanje takvih i sličnih zločina. Dobili smo neizvjesnu budućnost djece i čuvanje mira preko socijale iz sumnjivih izvora.

Aleksandar Tabaš, nastavnik
Život od prošlosti

– Od davnina su Crnogorci u potrazi za izgubljenim vremenom. I čini se, još su na početku. Zašto? I prije i poslije Berlinskog kongresa Crnogorci su se bavili drugima. Metaforički, spašavali Ruse i Amerikance. Da nije smiješno bilo bi tužno, to što tako omalen narod ima takve ambicije. Francuska buržoaska revolucija, Hladni rat, 68-ma, pad Berlinskog zida, EU. .. Nažalost, sve su to propuštene lekcije. Uspješno ploviti u 21. vijek moguće je, ali se lekcije moraju postići, ili premostiti raciom (vjerovatno bolan, ali neophodan skok plemenskog – u nepoznato). Omama crnogorskim pregnućima, sve nepravde i pravde velikog svijeta, u zemlji plemena – umjesto društvene i individualne emancipacije, obnavljaju inferiornost, mitomaniju, iracionalan strah ili ludu hrabrost. Čuvena crnogorska pizma samo je jedna od posljedica sociopsihološke borbe Crnogorca sa samim sobom.

Ne pomažu vučiji dolovi, mojkovci, 13. julovi, AB revolucije, EU integracije, pa ni voda s Ivanovih korita. Zašto? Zato što Crnogorac ne pije vodu s Korita, nego joj pjesmu pjeva. Zato prošlost treba smjestiti gdje joj je mjesto. U muzej. Nažalost, i danas Crna Gora pokušava da živi od prošlosti. Olako obećane brzine, olako zarađeni novci – loši su primjeri. Potrebno je vjerovati u sebe, više nego u himne i zastave. Jadna je nacionalna samosvojnost, bez individualne. Primjeri čojstva i junaštva postoje i kod Crnogoraca. Kao primjeri. Ali Crnogorci misle da su primjeri – opšte stanje. Naopako misle. Poštovati sebe kao i druge, umjeti komunicirati, čuti sagovornika, čuvati druge od sebe, a sebe ne poništiti – na riječima izgleda lako. Čovjek je poput ovce među vukovima, nezadovoljan, dezorijentisan, siromašan u svakom pogledu kad umjesto tradicije+kulture-prosvjete-nauke, izabere mit, kult ličnosti, nekritičku snagu države. Zato, dok toga (ETIKE) ne biva, ni normalnosti ne biva. Etika ne počiva na žitu iz Rusije ili na podršci američke administracije. Ona se stvara u nama samima. Imaju se Crnogorci čime ponositi. Ali tek kada savladaju lekcije o čovjeku građaninu, hrabrom i etičnom, obrazovanom i ekonomski nezavisnom. Tada će i ponos biti ozbiljno prihvaćen. I kod kuće i u gostima.

Zarija Pejović, ekonomski analitičar
Upravljanje oslonjeno na poslušnike

– Očekivao sam da će demokratski procesi teći znatno brže. Koncept upravljanja Crnom Gorom od strane aktuelnog režima, koji ćemo nazvati ,,držanjem stvari pod kontrolom”, onemogućio je dosezanje punih ekonomskih i političkih sloboda, koje su realno bile ostvarive. Vladavina ,,pod kontrolom” je emancipaciji Crne Gore prišla na upitan način, prvo država, pa poslije demokratija. Kao da Crna Gora slučajno ima gotovo milenijumski državni okvir i kao da se pukim slučajem početkom 90- ih, arhetipski iznjedrila snažna ideja nacionalnog i građanskog oslobođenja.

Vlast želi da državnost baštini poput ,,diplome u vetrini”, pokušavajući da kompenzuje odustvo ozbiljnijih rezultata u izgradnji pravne države, efikasne administracije i ekonomskog boljitka. Limite za ostvarenje ovih ciljeva predstavlja koncept upravljanja koji zahtijeva provjerene poslušnike. Takva kadrovska politika, kako i Đukanović priznaje, dovodi do paralize administracije. Da li se paralizovanom administracijom može hitati prema standardima zvaničnog Brisela? Da li se izbornim mahinacijama može ostvariti demokratija, kao koncept evropske vladavine?

Dok je 90-ih godina ali i protekle decenije zapad ostvarivao privredni rast, Crna Gora je gotovo doticala dno egzistencije. Od 2005-2009., zahvajujuću globalnom ,,finansijskom talasu”, ostvaren je privredni rast i objektivni boljitak u standardu građana. No kada se ,,talas” povukao, odsustvom razvojnih politika, ali i privlačenjem upitnih investitora, nisu ostali ili nastali kapaciteti koji bi stvarali novu vrijednost.

U Crnoj Gori i na zapadu narasta svijest o neophodnosti promjena. Konačno, opozicija je pokazala da može da unaprijedi svoje kapacitete i očekujemo da će se takvi procesi nastaviti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NEZAKONITE SMJENE STIŽU NA NAPLATU: Čistke na naš račun 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivšoj pomoćnici direktora podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović” Dragani Radunović, koju je 2022. smijenila bivša direktorka te škole Biljana Vučurović, treba da bude isplaćeno oko 14.000 eura na ime izgubljenih zarada, jer je sud utvrdio da je nezakonito razriješena. To je još jedna u nizu nezakonitih smjena, koje uglavnom dolaze na naplatu građanima

 

Prema pravosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici bivšoj pomoćnici direktora podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”Dragani Radunović, koju je 2022. smijenila bivša direktorka te škole Biljana Vučurović, treba da bude isplaćeno oko 14.000 eura na ime izgubljenih zarada, jer je sud utvrdio da je nezakonito razriješena.

Ukoliko Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) ne obezbijedi novac za isplatu dosuđenih potraživanja bivšoj pomoćnici direktora  račun podgoričke Gimnazije mogao bi biti blokiran.

Direktor Gimnazije Zoran Pejović potvrdio je Vijestima da je škola upoznata sa presudom podgoričkog Osnovnog suda od 4. avgusta ove godine: ,,Istina je da je bivšoj pomoćnici, Dragani Radunović, sud odredio nadoknadu u iznosu koji pominjete i još troškove postupka koji iznose 1.178 eura. Spor je u toku i sa drugom bivšom pomoćnicom, Biljanom Đurišić, gdje iznos može biti neznatno manji. Na presuđeni iznos nijesmo uložili žalbu. Nadam se da su rokovi izvršenja dovoljni da sa MPNI iskomuniciramo i obezbijedimo pomoć u izvršavanju obaveze, jer bi se našli u teškoj situaciji”, kazao je profesor Pejović.

Viši sud je početkom ove godine donio presudi prema kojoj je i druga bivša pomoćnica Biljana Đurišić nezakonito razriješena.I Đurišić je smijenjena u aprilu 2022. godine iako su joj do kraja angažmana po ugovoru bile ostale još dvije godine. Ona je tu dužnost obavljala u periodu dok je direktorica Gimnazije bila Zoja Bojanić-Lalović, sadašnja poslanica DPS-a.

Vučurović, koja je razriješena polovinom januara ove godine, ranije je saopštavala da su dvije pomoćnice zakonito razriješene te funkcije.U slučaju Đurišić, aktuelna savjetnica predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, saopštila je da ona ,,nije razriješena sa mjesta pomoćnice protivno odredbama Zakona o radu niti protivno odredbama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju”.

Ukoliko Ministarstvo pomogne Gimnaziji i plati dosuđena potraživanja to neće biti prvi put.

U junu ove godine direktoru jedne osnovne škole u Beranama isplaćeno je skoro 20.000 eura jer je dokazao na sudu da ga je bivša ministarka prosvjete Vesna Bratić smijenila mimo zakona, saopštio je Pobjedi njegov advokat Mihailo Volkov koji brani više od sto razriješenih direktora. Advokat je pojasnio da je za mjesec i po dana dobio petnaestak pravosnažnih presuda, među kojima je ova sa najvećim iznosom. Skoro dvije trećine predmeta koji se tiču smijenjenih direktora su okončane, prema riječima Volkova, i to sve – u njihovu korist. Svaki smijenjeni direktor bez problema na sudu dokazuje da je 2021. godine ostao bez funkcije mimo zakona.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija je u aprilu ove godine rečeno su dostavili Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) dokumentaciju u vezi sa nezakonitim smjenama direktora vaspitno-obrazovnih ustanova tokom 2021. godine u mandatu bivše ministarke prosvjete Vesne Bratić. Taj resor je do sada isplatio više od 400.000 eura po tom osnovu, kazala je tada ministarka Anđela Jakšić-Stojanović.

Ona je u aprilu kazala da je do tada okončano 139 sporova i da su u svim slučajevima donijete pravosnažne presude kojima su rješenja Ministarstva iz 2021. poništena kao nezakonita.

,,U vezi sa tužbama radi naknade materijalne štete, okončano je 38 postupaka pravosnažno. Ukupan iznos iznosi 392.312eura. U 2023. isplaćeno je 119.325 eura, u 2024. – 222.043 eura, a u ovoj godini 50.943 eura. Po osnovu nezakonitog razrješenja članova Etičkog komiteta iz budžeta je isplaćeno 106.000 eura. Svu evidenciju vodi Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore koji zastupa Ministarstvo”, kazala je Jakšić Stojanović.

S tužbom ne ide tako lako kao sa odštetama. Naime, početkom jula u Osnovnom sudu u Podgorici odloženo je suđenje bivšoj ministarki Bratić. Vještak ekonomsko-finansijske struke Srđan Pupovac procijenio je da je zbog nezakonitih smjena direktora škola u mandatu bivše ministarke prosvjete budžetu nanesena šteta od samo 27.000 eura sa kamatom.Sud je donio rješenje o odlaganju ročišta, odlučeno da se pozove vještak kako bi pojasnio nalaz.Riječ je o predmetu u kojem je podnijeta prva regresna tužba protiv Bratić, a u koji je uključeno oko 30 bivših direktora škola.

Nezakonite smjene dešavale su se i na najvišem nivou izvršne vlasti. Tako je Vlada u julu prošle godine morala da postupi po presudi Upravnog suda i Zorana Brđanina vratila na mjesto direktora Uprave policije.

Brđanin je na čelo crnogorske policije došao u februaru 2021. godine u vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića, izabran je putem konkursa za direktora policije 2021.Prvi put je smijenjen u martu 2023. nakon što je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva uhapšen jedan od njegovih najbližih saradnika Dejan Knežević zbog sumnje da je sarađivao sa kriminalnim strukturama.Od tada su donijete tri odluke o njegovoj smjeni koje je Upravni sud proglašavao nezakonitim. I Evropska komisija je u Izvještaju konstatovala da odluka o smjeni nije donijeta u skladu sa pravilima, jer je nije inicirao skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu nego Vlada.

Spajićeva Vlada, koja je izabrana krajem oktobra 2023. godine je, poštujući odluku suda, vratila Brađanina na posao, da bi ga tri mjeseca kasnije, na zahtjev Demokrata, smijenila. Nakon sudskih presuda i povratka na ćelo Uprave policije, Brđanin je u decembru prošle godine podnio ostavku.

Da je pravda spora, potvrdila je i nedavna odluka Višeg suda u Podgorici kojoj je potvrđena presuda Osnovnog suda u Podgorici iz 2019. godine, kojom je poništena kao nezakonita odluka Skupštine o razrješenju Irene Radović sa dužnosti viceguvernerke Centralne banke. Odluka o razrješenju Radović pravosnažno je poništena nakon više od sedam godina trajanja postupka pred sudovima.

Aktuelna guvernerka Centralne banke (CBCG) Irena Radović, saopštila je da je srećna što je došao dan kada konačno može da obavijesti javnost da je dobila sudsku odluku kojom se potvrđuje da je 2018. godine, nezakonito razriješena sa funkcije viceguvernerke, od strane Skupštine Crne Gore, a na osnovu nezakonitog predloga Savjeta Centralne banke Crne Gore.

Prema njenim riječima, presuda Višeg suda u Podgorici jasno pokazuje da institucije moraju postupati u skladu sa zakonom i da nijedna odluka, posebno ako zadire u ljudska prava i narušava nečiji ugled i dostojanstvo, ne smije biti donijeta proizvoljno i bez mogućnosti da se čuje druga strana.

Ne bi smjelo, ali se dešava.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZEMLJIŠNE TRANSAKCIJE U BUDVI: Čudna bolećivost biznismena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Budvanski parlament donio je odluku da od privatnog lica kupi parcelu ispred manastira Podmaine, za potrebe izgradnje vrtića. Uvidom u katastar nepokretnosti, parcela sa više stambenih objekata na njoj, vodi se na srbijansku firmu  Credit KB D.O.O. Kula, čiji je vlasnik biznismen Branislav Kavaja. „Ovo je firma iza koje stoji visoki funkcioner SNS-a Srbije“, tvrdi odbornica Demokrata Kažanegra Stanišić koja smatra da se rad o koruptivnom poslu

 

Na poslednjoj sjednici budvanskog parlamenta, održanoj po hitnom postupku, usvojen je predlog predsjednika Nikole Jovanovića da Opština od privatnog lica kupi zemljišnu parcelu ispred manastira Podmaine, za potrebe izgradnje dječjeg vrtića.

Odluku o kupovini parcele površine 5.473 kvadrata, po cijeni od 500.000 eura, koja nije urbanizovana, na kojoj gradnja objekata nije dozvoljena, podržala je odbornička većina iz redova Jovanovićeve političke grupacije Budva naš grad, URA, ES i DPS.

Opozicija je bila protiv toga da se iz gradske kase za neurbanizovano zemljište u budvanskom selu Maine privatnim vlasnicima isplati pola miliona eura. Grad već ima planom opredijeljenu lokaciju za dječji vrtić, u budvanskom naselju Golubovina, na kojoj se ništa ne radi. Opština posjeduje i druge lokacije pogodne za tu namjenu.

Uvidom u katastar nepokretnosti, parcela sa više stambenih objekata na njoj, vodi se na srbijansku firmu  Credit KB D.O.O. Kula, čiji je vlasnik biznismen Branislav Kavaja. Međutim, pojedini odbornici tvrdili su da je navodno  pravi vlasnik zemljišta visoko rangirani funkcioner SNS-a u Srbiji.

Iznenadna potreba gradskih vlasti za novom lokacijom pod plaštom brige za djecu Budve, koja i nije u nadležnosti Opštine, podsjeća na brojne zemljišne kombinacije i afere tokom vladavine Demokratske partije socijalista u Budvi. DPS praksa muljanja sa placevima, iza koje su obično stajali skriveni interesi, u Budvi se vraća na mala vrata, putem takozvane „projektne“ podrške koju budvanski DPS daje Jovanoviću i partnerima, URA i ES, sa kojima ima nedovoljnih 12 odborničkih mandata.

Sa projektne, ubrzo se prešlo na ucjenjivačku podršku. Bez koalicionog sporazuma o podjeli vlasti kadrovi DPS zauzeli su ključne funkcije u lokalnoj upravi i mnoge druge pozicije po dubini. Malobrojni Jovanovićev postizborni savez primoran je na sve veće ustupke, na političke trgovine i ispunjenje zahtjeva formalnih i neformalnih centara moći.

Tokom petogodišnje vladavine grupacije oko Demokratskog fronta u Budvi, u kojoj je Jovanović zauzimao važne pozicije, nije realizovan nijedan strateški projekat. Milioni iz gradskog budžeta otišli su na uređivanje ulica, kanala, fontana i sličnih sporednih projekata.

Jovanović je nedavno najavio pokretanje velikog investicionog ciklusa u gradu. Na prvom mjestu biće izgradnja garaža i dječjih vrtića. „Budvi nedostaju kapaciteti za predškolsko obrazovanje. Iako gradnja vrtića i škola nije u nadležnosti lokalne uprave nego Vlade koja ne radi svoj posao iz raznih razloga. Opština Budva radi ono što Vlada ne radi“, naglasio je.

Pokretanje investicija u Budvi u prevodu znači nastavak dosadašnje prakse dodjele većih poslova  nekolicini povlašćenih biznismena. Jovanović je samoincijativno, bez saglasnosti Skupštine, vodio razgovore sa vlasnicima parcele. U aprilu je firmi Credit KB uputio pismo namjere u kojem izražava želju za otkupom parcele. Bez znanja javnosti, bez dobijenih mišljenja stručnih institucija i bez pravne garancije da će na toj lokaciji gradnja biti moguća. Objelodanio je kako je isposlovao veoma povoljnu cijenu. Dobio je od vlasnika dva izvještaja o procjeni vrijednosti od ovlašćenih sudskih procjenitelja. Procjenitelj Aleksandar Rakočević  procijenio je vrijednost zemlje na iznos od 834.330 eura,  dok je Andrija Zvicer procijenio da je tržišna vrijednost ove nepokretnosti 960.000 eura. Međutim, kada su prodavci saznali da je lokacija planirana za dječji vrtić, spustili su cijenu za  50 odsto. Odnosno po cijeni kvadrata od 93 eura, izračunao je predsjednik Opštine.

Jovanović je kritikovao lokalne političare što ne prihvataju ovu, kako on smatra,  uspješnu trgovinu. Pokazao je i saglasnost Uprave za zaštitu spomenika kulture po kojoj se u zaštićenoj zoni manastirskog kompleksa Podostrog –Podmaine –  može graditi. Uprava za zaštitu kulturnih dobara obavijestila je Opštinu Budva da gradnja vrtića ispod manastirskog kompleksa Podostrog, na periferiji grada, neće ugroziti to kulturno dobro.

Bio je to odgovor odbornicima koji su ukazivali da se predmetna parcela nalazi u zaštićenoj zoni manastirskog kompleksa, kulturnog dobra visoke II kategorije, te da i DUP-om Podkošljun gradnja objekata nije predviđena.

Rješenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara je kontradiktorno. U njemu se konstatuje da manastir Podostrog posjeduje status „kulturno dobro“ shodno Rješenju o stavljanju pod zaštitu od 28. juna 1949. godine. Takođe, Elaboratom o revalorizaciji nepokretnog kulturnog dobra manastira Podostrog konstatovano je da Studijom zaštite i odgovarajućim planskim dokumentom ne treba dozvoliti gradnju u zaštićenoj okolini.

Ali, u rješenju piše: „Studijom zaštite kulturne baštine za potrebe izrade Prostorno-urbanističkog plana opštine Budva, pored navedenog, konstatovano je da sve aktivnosti, koje se odnose na promjenu namjene pojedinih djelova ili sveukupno kulturnog dobra, treba sprovesti na osnovu odobrenja od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara… Uvažavajući značaj izgradnje objekta javnog interesa – vrtića u zaštićenoj okolini kulturnog dobra manastira Podostrog, budući da se isti planira na visinskoj koti ispod kompeksa manastira, te da uz adekvatnu kontrolu neće ugroziti integritet i pristupnost kulturnom dobru, stav Uprave za zaštitu kulturnih dobara je da iz aspekta struke nema smetnji za izgradnju navedenog vaspitno-obrazovnog objekta”. Rješenje je potpisala direktorica Petra Zdravković.

Popust od gotovo 400 hiljada eura koji je Kavaja dao Jovanoviću spada u rubriku vjerovali ili ne. Na toj parceli koja se u vlasništvu Kavajine firme vodi od 2008., decenijama se nije moglo graditi. Za  istu parcelu, istom vlasniku, i raniji gradonačelnik iz redova DPS-a  pokušavao je da nađe neko isplativije rješenje. Da opština, na svoju štetu, razmijeni seosko imanje za zemljište u Reževićima, bliže moru. Po formuli koja je u DPS-u uveliko primjenjivana dvedesetih godina prošlog vijeka.

Pojedini odbornici navode da je posao osmišljen kako bi se urbanizacijom zbog vrtića, odnosno donošenjem posebne Lokalne studije lokacije, urbanizovalo i okolno zemljište površine nekoliko destina hiljada kvadrata, u vlasništvu jednog od odbornika grupe Budva naš grad.

U planu je, tvrde oni, devastacija prostora oko vrijednog manastirskog kompleksa u Mainama, oko kojeg se,  iza priče o brizi o djeci,  mogu očekivati nova naselja i zgrade sa stanovima za tržište. Odbornica Demokratske Crne Gore Dragana Kažanegra Stanišić kazala je da ovaj posao smatra kompromitujućim i koruptivnim, da se koriste djeca kako bi se uticalo na odbornike i stavilo pola miliona eura u nečiji džep.

„Ovaj posao nije čist. Ispod nivoa je način dopisivanja predsjednika Opštine i vlasnika koji je bio toliko dobar da je spustio cijenu samo zbog vrtića. On očigledno osjeća visok nivo društvene odgovornosti, što bi bilo dobro da je tako…. Ovo je firma iza koje stoji visoki funkcioner SNS-a Srbije“, navela je odbornica Demokrata.

Odbornik koalicije Za budućnost Budve, Nemanja Kuljača, kazao je da se čeka i stav Mitropolije crnogorsko-primorske, jer se odluka direktno tiče zone koja graniči sa manastirom koji uživa najviši stepen zaštite.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEKRETNINSKI ŠOPING VLASTI U BUDVI: Milioni iz budžeta za zgradu JRB

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine, Nikola Jovanović riješio je da novcem iz gradskog budžeta kupi veći broj placeva na raznim lokacijama u Budvi, Bećićima i Petrovcu, kako bi riješio stanovite probleme budvanske gradske infrastrukture i one koji se tiču nedostajućeg prostora za nove škole i vrtiće.

 

Nakon turističke sezone u lokalnoj upravi u Budvi otvorena je sezona kupovine nekretnina na teritoriji Opštine, od privatnih lica i privrednih preduzeća. Predsjednik Opštine, Nikola Jovanović riješio je da novcem iz gradskog budžeta kupi veći broj placeva na raznim lokacijama u Budvi, Bećićima i Petrovcu, kako bi riješio stanovite probleme budvanske gradske infrastrukture i one koji se tiču nedostajućeg prostora za nove škole i vrtiće.

Nakon što je pod decnijskom vladavinom DPS-a i koalicionih partnera SDP i SD, Opština rasprodala najatraktivnije lokacije na svojoj rivijeri u raznovrsnim kupoprodajnim mahinacijama, sada je prinuđena da kupuje zemljište za osnovne potrebe grada. Mnoge atraktivne lokacije otišle su na podmirenje lažiranih troškova privatnim firmama sa kojima su opštinski funkcioneri bili u „talu“, što je potvrđeno u procesu istraga djelovanja budvanske OKG grupe.

Ambiciozan plan pokretanja veoma upitnog investicionog ciklusa uključuje otkup nekoliko parcela koje su u svojini HG Budvanska rivijera, jedne u centru grada pored hotela Avala, za potrebu izgradnje podzemne garaže i dvije u turističkom naselju Slovenska plaža. Govori se i o kupovini zemljišta u Bečićima za osnovnu školu i vrtić, u Petrovcu isto.

Na poslednjoj burnoj sjednici lokalne skupštine, sazvanoj  po hitnom postupku, odbornička većina koju čine partije na vlasti u Budvi, pokret Budva naš grad, Evropski savez, URA i Demokratska partija socijalista, usvoila je  po mišljenju pojedinih odbornika kontroverznu odluku po kojoj se Jovanoviću daje saglasnost da od privatnih lica pazari plac podno manastira Podmaine u zaleđu Budve, za izgradnju dječjeg vrtića. Opština će iz budžeta izdvojiti pola miliona eura da kupi  neurbanizovano zemljište, na kojem planskom dokumentacijom nije predviđena gradnja objekata.

Predsjednik Jovanović predložio je da se na dnevni red sjednice uvrsti i odluka kojom se on, kao prvi čovjek grada, ovlašćuje da u ime Opštine Budva učestvuje na javnom oglasu za prodaju stare zgrade Jugoslovenskog rječnog brodarstva (JRB), koju je oglasio stečajni upravnik propale podgoričke kompanije Vektra Montenegro, vlasnika Dragana Brkovića. Jovanovićev predlog je usvojen pa će iz opštinske kase na otići najmanje 6,9 miliona eura kolika je početna cijena za ovu nekretninu.

Riječ je o oronuloj dvospratnici, staroj oko šest decenija, površine od 815 kvadrata, nekadašnjem odmaralištu JRB, koja se nalazi na najatraktivnijoj lokaciju u Budvi, u blizini Starog grada i u zoni morskog dobra. Zgrada je izgrađena na parceli površine 5.500 kvadrata, koju je davne 1959. godine Opština Budva ustupila na trajno korišćenje JRB za izgradnju radničkog odmarališta.

Opština je prije tri dana podnijela ponudu za kupovinu zgrade JRB, na iznos iznos nije poznat.

Iako je najavljeno da će se ponude otvarati 2. septembra, to nije učinjeno. Kako se saznaje iz šturih informacija iz medija, na javnom oglasu za prodaju zgrade, pored Opštine Budva prijavilo se desetak kompanija, među kojima i jedna iz Nikšića, bliska biznismenu Miodragu Daki Davidoviću.

U Jovanovićevom predlogu odluke o kupovini nije precizirano šta će lokalna uprava uraditi sa ovom atraktivnom nekretninom. Bilo je i prethodnih godina inicijativa da se zgrada kupi i vrati u vlasništvo grada. Sa predlozima da se zgrada zanimljive arhitekture može rekonstruisati i prilagoditi prostor za organizovanje kulturnih događaja, za izgradnju nove pozorišne sale, gradske biblioteke ili za organizovanje različitih manifestacija i društvenih događanja za koje u preizgrađenoj Budvi prostora nigdje nema.

Bio bi to dobar pokušaj izgradnje novog Doma kulture koji su građanima Budve oteli pobjednici tranzicije. Bila je to čuvena zgrada Zeta filma, u kojoj je postojala vrhunska klasična pozorišna i filmska sala, u kojoj je bila smještena i gradska biblioteka i druge ustanove kulture i medija, za koju je autor, arhitekta Milan Popović dobio visoka stručna priznanja.

Predivnu modernu dvospratnicu u centru grada Demokratska partija socijalista prodala je 2004. kontroverznom biznismenu Branu Mićunoviću.  Mićunović  je pozorište srušio, biblioteku sa sve knjigama izbacio na ulicu. I bukvalno. Pozorišna sala u kojoj su uživale generacije Budvana, preko noći je postala diskoteka, a na mjestu sto godina stare biblioteke, Budvani su dobili kockarnicu. Da bi 21 godinu kasnije, najveću crnogorsku filmsku kuću Zeta film, zamijenila destospratnica sa najvećom kockarnicom u okruženju, u vlasništvu turske hotelske kompanije Merit.

Najnovija aukcija zgrade JRB jedna je u dugom nizu koje su organizovane u prethodnom periodu. Pojedini  odbornici SO Budva navode da je bilo oko dvadesetak pokušaja prodaje ove vrijedne nekretnine, sa različitim startnim iznosima od 9 pa do 7,8 miliona eura, od kojih ni jedna nije uspjela. Problem je u tome što se zemljište oko zgrade u Katastru nepokretnosti vodi kao vlasništvo države Crne Gore, dok je Brkovićeva Vektra upisana kao korisnik.

Poslednji pokušaj prodaje zgrade zajedno sa vrijednom parcelom spriječila je zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, Bojana Ćirović. Ona je tada upozorila predsjednike Privrednog suda Mladena Grdinića i Notarske komore Darka Ćurića da mogu snositi odgovornost ukoliko sprovedu postupak prodaje imovine kompanije Vektra Montenegro koji je ponovo pokrenula stečajna uprava, svjesna da nije riješeno imovinsko pitanje. Odnosno da je titular zemljišta država, što stečajna uprava u oglasu nije navela.

Biznismen Dragan Brković kupio je 2007. zgradu JRB od srbijanskog tajkuna Nenada Đorđevića za tri miliona eura. Hronologija upisa u katastar na koju podsjeća Ćirović, pokazuje da prodavac nekretnine JRB, prenosi pravo korišćenja na firmu u Rimu u vlasništvu Đorđevića koji je nizom mahinacija pokušavao da se uknjiži kao vlasnik.

„Ne prodaje već prenosi, dok Đorđevićeva firma iz Rima prodaje sporno zemljište novoosnovanoj svojoj firmi u Budvi“, pojasnila je Ćirović.

„Stečajni upravnik Vektre Montenegro, shodno Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima, bio je dužan da pokrene postupak transformacije prava korišćenja u pravo svojine na kompleks nekadašnjeg JRB-a. Dok se to pitanje ne riješi, neće moći ni imovina da bude prodata“, zaključak je zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

U međuvremenu Brković je imovinu založio i podigao milionske kredite kod domaćih i inostranih banaka. Ukupan iznos upisanih tereta na parceli iznosi 60 miliona eura. Milione je pokupio a zgradu i livadu uz more prepustio je zubu vremena, bez incijativa za rekonstrukcijom ili izgradnjom novih sadržaja. Zgrada JRB danas predstavlja ruglo i smetlište u centru turističke metropole, spomenik propale privatizacije i tajkunske trgovine.

Pored toga i Uprava lokalnih javnih prihoda Opštine pokrenula je postupak prinudne naplate poreskog potraživanja od Vektre, u iznosu od 212.000 eura. Ovo potraživanje upisano je u vidu hipoteke na zgradu i imanje JRB.

Opština za sada nastoji da kupi zgradu, dok je zemljište sporno i status će biti riješen kroz parnični postupak sa državom.

“Kupujemo zgradu JRB-a, čija je površina 815 kvadratnih metara, uključujući stambene i poslovne prostore. Zemljište je predmet parnice, i ako se dokaže da pripada državi, dobićemo ga besplatno. Ako ne, Opština će ga moći kupiti po tržišnim uslovima. Ovo je prilika da sačuvamo kulturno i istorijsko nasljeđe Budve“, kazao je Jovanović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo