MONITORING
SISTEM PROTIV SVETLANE ČEBOTARENKO: Svi nedužni osim žrtve
Objavljeno prije
11 godinana
Objavio:
Monitor online
“Na kraju će ispasti da je Moldavka S.Č. najkrivlja od svih”!
Da je tadašnji predsjednik Savjeta Grupe za promjene Svetozar Jovićević bio dalekovid kada je ovo izgovorio prije desetak godina, ovjerio je ovih dana državnim pečatom sudija podgoričkog Osnovnog Suda Goran Đuković. Osudio je Moldavku Svetlanu Čebotarenko uslovno na godinu dana. Kazna je odrezana zbog davanja lažnog iskaza u postupku koji su pokrenuli Zoran Piperović i Ekrem Jasavić. U obrazloženju presude Đuković navodi da je dokazano da Moldavka nije govorila istinu kada je tvrdila da su Piperović i Jasavić bili organizatori prisiljavanja na prostituciju.
Svetlana Čebotarenko, čiji je identitet tada označavan sa Moldavka S. Č., svjedočila je 2002. godine da je krajem devedesetih došla u bivšu Jugoslaviju da radi kao konobarica i tokom boravka u Crnoj Gori prisiljavana na seksualni odnos sa više crnogorskih poznatih ličnosti. Kao organizatore prisiljavanja na prostituciju prozvala je Piperovića, koji je u to vrijeme bio zamjenik državnog tužioca, Jasavića, Irfana Kurpejovića i Bajrama Orahovca. Izbila je velika afera, koja još traje.
Piperović i Jasavić podnijeli su protiv Moldavke privatnu tužbu. Ovo joj je bilo treće suđenje nakon što je Viši sud u Podgorici dva puta ukidao oslobađajuću presudu. Četvorci koju je Čebotarenko optužila kao organizatore prisljavanja na prostituciju nikada nije suđeno! Niti bilo kome drugom od pominjanih u ovoj aferi. Suđeno je žrtvi trafikinga. Upućeni tvrde da je nonsens i to što je suđeno zaštićenom svjedoku.
Prirodnopravni institut zaštićenog svjedoka podrazumijeva apsolutnu zaštitu bilo gdje i u bilo kakvim okolnostima. Naročito na okolnosti slučaja u kojem je svjedočio. U ovom slučaju svjedok, i to je posljedica zaštite, ima pravo da promijeni identitet, pa je postupak vođen pred našim sudovima besmislen.
Ali u crnogorskom pravosuđu sve je moguće. To su potvrdile i sve druge afere u koje su bili umiješani ljudi iz vrhova vlasti.
Obrazloženje presude Svetlani Čebotarenko može poslužiti kao ogledalo crnogorskog pravosuđa.
Nakon tvrdnje da je izjava osuđene Moldavke “protivrječna i lažna i u subjektivnom i u objektivnom smislu”, sudija Đuković konstatuje da Čabotarenko u iskazu nije spominjala prezimena, već samo imena. Takođe, tvrdila je da ne zna najbolje srpski jezik, pa je njeno saslušanje obavljeno u prisustvu prevodioca, a spominjala je ime-na nekih mjesta u Podgorici, što je, prema ocjeni sudije, nelogično jer je izjavila da ne zna jezik (!). Takođe, kaže dalje sudija, nije po-tvrđen ni navod okrivljene da su u jednom podgoričkom lokalu sta-jale njene obnažene fotografije, jer one tu nijesu pronađene.
Nakon ove presude Zoran Piperović, danas advokat, likuje i – prijeti. U stilu po kojem je zapamćen i dok je davao iskaz u sudnici.
“Imao sam protivnike čija je glavna karakteristika nesojluk, primitivi-zam, zloba i glupost, kojom su svih ovih godina htjeli da prikriju zlo-čin kojeg su apsolutno bili svjesni. Djelovi crnogorskog sudstva, tu-žilaštva i medija, SDP na čelu sa Rankom Krivokapićem i dobar dio SNP-a sa Velizarom Kaluđerovićem, sve su radili da ovaj zlo-čin ne izađe na vidjelo”, optužuje Piperović.
Dalje kaže: “Obećao sam im da će Moldavka biti osuđena, smijali su se. Obećavam im i da će svi biti uhapšeni, što im tada neće biti smiješno. U knjizi koju završavam vidjećete sav taj jad na čelu sa Mićom Orlandićem, Draganom Prelevićem i drugima”.
Piperović je već objavio knjigu o slučaju S.Č. – Moldavka, istinita priča. Monitor je prošle godine u tekstu Moldavka, neistinita priča otkrio kako Piperovićeva knjiga vrvi od neistina i nedosljednosti. Na sudu je, sve kunući se, tvrdio da nikad nije koristio seksualne usluge. Kasnije je, tek nakon pitanja suda, ispričao kako je to ipak radio. U knjizi taj zapisnik sa suda – preskače.
Moldavka S.Č, tada 28-godišnja djevojka, uspjela je da pobjegne iz jednog stana u Podgorici u novembru 2002. Tako je afera seks trafiking i otkrivena. Piperović je uhapšen 30. novembra zajedno sa Bajramom Orahovcem, vlasnikom podgoričkog noćnog kluba Oskar, zbog sumnje da je umiješan u trgovinu bijelim robljem.
S. Č. je krajem januara 2003. napustila Crnu Goru na osnovu odluke istražne sutkinje Ane Vuković, uz obrazloženje da njeno prisustvo nije više neophodno u istražnom postupku. Vuković je objasnila da je odobrenje o odlasku S.Č. iz Crne Gore u skladu sa odredbama nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva i da je te odredbe obavezuju primarno na zaštitu zdravstvenog zdravlja S.Č. Navodeći da će krivični postupak biti nastavljen, Ana Vuković je kazala da, shodno odredbama konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, učešće oštećene u sudskom postupku ne podrazumijeva isključivo neposrednost, već se preporučuje da svjedoči putem sredstava komunikacione tehnologije.
Podsjećamo: iako je S.Č. bila zaštićeni svjedok, u medijima je objelodanjen njen identitet.
U junu te godine, osnovni tužilac iz Podgorice Zoran Radonjić odustao je od krivičnog gonjenja Irfana Kurpejovića, Ekrema Jasavića, Bajrama Orahovca i Zorana Piperovića. U maratonskom istražnom postupku njih četvorica bili su osumnjičeni za podvođenje i trgovinu moldavskom državljankom S.Č.
Istraga je trajala šest mjeseci, saslušano je 45 svjedoka iz Crne Gore, Srbije i BiH. Na kraju, tužilac Radonjić, kako je zabilježeno u medijima, nije dao odgovor ni na jedno od pitanja koja su više od pola godine bila otvorena. I četvorica osumnjičenih bili su nezadovoljni Radonjićevom odlukom zato što eksplicitno nije objasnio zbog čega je odustao od krivičnog gonjenja. Iz tužiočevog obrazloženja moglo se zaključiti jedno – osumnjičeni nijesu krivi, ali nije utvrđeno ni da su nevini.
Tokom istražne radnje prepoznavanje, koja je obavljena u podgoričkom Centru bezbjednosti, djevojka iz Moldavije prepoznala je okrivljene: Piperovića, Jasavića, Kurpejovića i Orahovca.
Ona je tih dana tokom višesatnog svjedočenja u Osnovnom sudu u Podgorici detaljno opisala ljude koji su je zlostavljali, mjesta na koja su je odvodili i traume koje je preživjela. Na kraju joj je pozlilo i prebačena je u Klinički centar.
U dokumentaciji podgoričkog Doma zdravlja, prema našem izvoru koji je insisitrao na anonimnosti, čuvaju se nalazi ljekara o povredama koje je Moldavka zadobila tokom orgija nad njom. Taj izvor takođe tvrdi da je navodno zlostavljana i u vili Stanka Subotića na Svetom Stefanu i da je jedan medicinski stručnjak deponovao na sigurno mjesto više podataka o učesnicima tog događaja, s tim da se oni mogu objelodaniti nakon njegove smrti.
“S.Č. je u istrazi na preko dvjesta stranica kucanog teksta i
snimljenog materijala od nekoliko sati imenovala i detaljno opisala stanove, lokale, firme, trgovce i krijumčare ‘bijelog roblja’. Pomenuta
su mnoga vrlo poznata imena iz privrednog i političkog života zemlje”, saopšteno je iz Sigurne ženske kuće povodom ove afere.
Tužilac se na sve to oglušio.
Sutkinja Ana Vuković javno je negodovala zbog odluke tužioca Radonjića, koji je malo kasnije smijenjen, tvrdeći da je prikupljeno dovoljno dokaza za pokretanje krivičnog postupka protiv Kurpejovića, Jasavića, Orahovca i Piperovića, ali i još nekih osoba koje su u istražnom postupku imale status svjedoka. I ta je opomena otišla u vjetar.
Pored osumnjičenog Zorana Piperovića, na početku afere javno je prozvan državni tužilac Božidar Vukčević.
Mnogi u vrhovima vlasti odahnuli su nakon obustavljanja postupka protiv pomenute četvorke. Odluka tužioca Radonjića obradovala je i Mila Đukanovića. U istražnom postupku Đukanović je demantovao da ima bilo kakve veze sa tim slučajem, iako je u svjedočenju pominjan, tvrdeći da je afera iskonstruisana. Sugerisao je i da se sudski gone oni koji stoje iza afere.
“Zanimljivo je da je Đukanović prošle godine u intervujuu Darku Šukoviću na Atlas televiziji kazao da se S.Č. nalazi u Kanadi. Naravno, izostalo je pitanje otkud on to zna, a čudno je i zašto na to nije reagovao tužilac”, kaže Ljiljana Raičević. U jeku afere, Đukanović je govoro da iza nje stoje neke tajnovite strane službe. Nikad nije otkrio koje.
Zbog slučaja S.Č. Crna Gora se našla na vrhu liste zemalja koje prednjače u trgovini ljudima. Nakon odluke tužioca Zorana Radonjića stigli su protesti sa najmoćnijih svjetskih adresa. Javno su protestovali: Vlada SAD, Evropska unija, OEBS, Amnesti internacional i Visoki komesarijat za ljudska prava pri Ujedinjenim nacijama. Javno su prekoreni crnogorski zvaničnici, koji su indirektno optuženi za zataškavanje ovoga slučaja i prozvani za diskreditovanje žrtve trafikinga.
Povodom osude Svetlane Čebotarenko uslijediće vjerovatno novi šamari Crnoj Gori.
Ljiljana Raičević, upravnica Sigurne ženske kuće
Pouzdano svjedočenje
Slučaj Svetlane Čebotarenko je vrlo delikatan slučaj, kaže Ljiljana Raičević u razgovoru za Monitor. Prema njenim riječima, nije samo u pitanju to što su s njim u vezi pomenute visoke ličnosti ili što se radi o uvezanom kriminalu, nego je u pitanju spremnost vlasti da se suoči sa problemom trafikinga i da ga na adekvatan način riješi tako što će ga nadgledati, voditi istragu, optužiti i osuditi njegove aktere. To se nije desilo iako je u posljednjih četiri-pet godina od Ujedinjenih nacija do Savjeta Evrope trafiking označen kao najveće nasilje nad ženama, djevojčicama i dječacima.
– Svetlana Čebotarenko je primjer kako je jedna žena trafikovana iz jedne u još nekoliko zemalja. Ona je bila pouzdan i pošten svjedok. Bila je hrabra, pamtila je mnoge događaje i osobe, znala ja da procijeni situaciju. Tačno je navela svako mjesto, vrijeme i događaj. Tokom istrage vođena je na mnoga mjesta koja je pominjala u svojoj ispovijesti i sva su prepoznata. Na primjer, detaljno je opisala stanove ljudi koji su pomenuti u istrazi. Ona je više puta pokušavala da pobjegne i spasi se zlostavljanja. Posljednji put kad je uspjela da pobjegne, išla je na sve ili ništa, jer je, kao mi je rekla, čula da hoće da je odvedu Albaniju gdje se vade i prodaju ljudski organi. Nije ni po koju cijenu htjela da doživi još jedno mučenje i glavni joj cilj bio da još jednom vidi svoju djecu. Od nje sam tada prvi put čula za žutu kuću blizu Tirane.
A što se tiče Zorana Piperovića on je optužen za grozno djelo – trgovinu ženama. To je radio uz znanje državnog tužioca i njegovog pomoćnika. Sve se to nalazi u optužnici i kod istražnog sudije i dokazivano je na stotine načina. Zbog toga je Piperović i odležao u zatvoru. Istovremeno, nikad nije dokazano da nije tačno ono što je tvrdila Svetlana Čebotarenko.
U Sigurnoj ženskoj kući od početka smo znali da se Piperović kreće u određenim krugovima i da on zna mnogo toga što bi i druge ljude odvelo u zatvor. Zanimljivo je da je Piperović od početka suđenja Moldavki imao kompletne sudske spise i njene fotografije, koje je dijelio na sve strane.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Izdvojeno
PREMIJER NAJAVLJUJE VELIKI INVESTICIONI CIKLUS, OPET: Reciklaža obećanja
Objavljeno prije
2 danana
24 Oktobra, 2025
Spajića ne napušta optimizam izgrađen na netačnim podacima i sumnjivim premisama. On obećava, rokovi su produžavaju a cijene planiranih investicija rastu
“Crna Gora ima hiljade kvalitetnih projekata – od hidroenergetskih do digitalnih”, pohvalio se prošle nedjelje premijer Milojko Spajić na Međunarodnoj investicionoj konferenciji EU – Crna Gora.Još je obećao kako ”naša zemlja može pomoći EU da bude konkurentnija”.
Prisutni su saznali da premijer demonstrirani optumizam zasniva na činjenicama da je “Crna Gora danas među najdinamičnijim investicionim destinacijama regiona, sa projektima ukupne vrijednosti od gotovo tri milijarde eura koji su trenutno u realizaciji – uključujući stotine kilometara novih puteva, modernizaciju aerodroma i luka, te projekte čiste energije”. Tu postoji sitan problem: hiljade projekata i sva ta silna investiciona dinamika, o kojoj je govorio premijer, ne vidi se na terenu. Riječ je o davnošnjem spisku želja ili, u najboljem slučaju, o projektima koji su u nekoj od faza izrade planske dokumentacije, rješavanja imovinsko pravnih odnosa na terenu, prikupljanja sredstava za realizaciju ili izbora izvođača.
Dakle, Spajićevim rječnikom sa početka premijerskog mandata: ašov nije u zemlji. A obećanja ni do sada nije manjkalo.
Na samom početku premijerskog mandata, u decembru 2023. godine, Spajić je istakao da se budžetom za 2024. “započinje snažan investicioni ciklus”. I pozvao lokalne samouprave da vladi ponude “zrele projekte”. Koji mjesec kasnije, pred usvajanje pomenutog budžeta, bio je precizniji: “Crna Gora planira u narednih šest godina da izgradi devet dionica auto-puteva i brzih cesti, ali i da ulaže u razvoj željeznice, aerodroma i Luke Bar…”.
Januar ove godine, skoro identična priča. Samo su se rokovi malo protegli: “Velje Brdo, autoputevi, aerodromi, luke/marine, regionalne saobraćajnice – 2025. godina će biti početak velikog investicionog ciklusa koji će trajati skoro deceniju”.
Pokazalo se da je lakše obećati nego realizovati/započeti obećano.
Krenimo, za primjer, od dionice autoputa Mateševo – Andrijevica. Početak njene gradnje iz Vlade su najavljivali za septembar prošle godine. Pa za ovu jesen. Neki dan smo obaviješteni da je, na zahtjev preostalih ponuđača, rok za dostavljanje ponuda produžen po drugi put, sada do kraja oktobra. “Monteput je prepoznao osnovanost, uvažio zahtjeve i obezbijedio dodatno vrijeme ponuđačima. To je urađeno kako bi se postigla maksimalna konkurentnost i otvorenost tenderskog postupka, te kako bi ponuđači mogli da u predviđenom roku obezbijede neophodnu dokumentaciju”, saopšteno je.
Inicijalni tender za izbor izvođača druge dionice autoputa raspisan je krajem februara na sajtu Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj (EBRD). Nakon što je i on produžavan, EBRD i Monteput su od deset prijavljenih izbrali pet ponuđača za finalni krug nadmetanja. Među njima su tri kineske kompanije, jedan tursko-azerbejdžanski i jedan holandsko – turski konzorcijum. Stotinjak miliona eura opredijeljenih u kapitalnom budžetu za početak radova (procijenjena vrijednost projekta prešla je 600 miliona) biće, po svoj prilici, prenijet u narednu godinu. Dobra vijest je to što je Evropska komisija odlučila da iznos besplatnih sredstava kojima će podržati taj projekat poveća sa 100 na 150 miliona.
Još dalje djeluje završetak tenderskog postupka za izbor zakupca (koncesionara) koji će aerodromima u Podgorici (Zeti) i Tivtu upravljati narednih 30 godina. U toj priči izvjesno je samo da u Vladi računaju na priliv nekih 100 miliona eura na ime jednokratne koncesione naknade.
Tenderska komisija iznova piše obrazloženje odluke kojom je južokorejski ponuđač prvorangiran u odnosu na američko-luksemburški konzorcijum (IIAC, odnosno, CAAP) i taj posao, izgleda, nije ni malo lak. Tek tada bi trebala da uslijedi konačna odluke Vlade o budućnosti ovdašnjih aerodroma – sa ili bez koncesionara. Iz CAAP-a su, svakako, najavili sudske žalbe, moguća je i međunarodna arbitraža pa bi se postupak započet 2019. godine mogao dodatno prolongirati. Iako naši aerodromi odavno vape za rekonstrukcijom i proširenjem kapaciteta. Zato bi najavljeno otvaranje baze Viz aira u Podgorici uz pokretanje 14 novih avio linija moglo donijeti ozbiljne logističke izazove, poput proširenja infrastrukturnih kapaciteta i produženja radnog vremena. Nadati se – ne i nepremostive.
Ni najavljeni projekti “čiste energije” (vjetro i solarne elektrane) nijesu cvijetna livada kojom samo treba prošetati, kao što se može zaključiti iz najava i obećanja zvaničnika.
Da se i naoko jednostavne stvari mogu zakomplikovati svjedoči nedavna odluka uprave EPCG da poništi tender za nabavku baterijskih sistema za skladištenje električne energije vrijedan nepunih 50 miliona. Planirani posao je zaustavljen nakon odluke Vlade, odnosno resornih Ministarstva energetike i finansija, da Elektroprivredi uskrati traženu saglasnost za novo zaduženje, zbog bojazni da bi ono “dovelo do ugrožavanja likvidnosti kompanije”. Naknadno smo saznali da je EPCG za devet mjeseci ove godine proizvela 90 miliona gubitka. Priča je završena neobrazloženom odlukom o razrješenju izvršnog direktora EPCG Ivana Bulatovića i uvođenjem najveće državne kompanije u v.d. stanje. Do izbora novog direktora iz vladajućeg PES-a.
Zanimljiv osvrt na temu najavljenih investicija u sektor čiste energije ponudlili su članovi građanske inicijative Spasimo Breznu, nakon informacije da je premijer Spajić potpisao Memorandum o saradnji sa kompanijom Alcazar Energy Partners. Uz navođenje razloga zbog kojih Alcazar ne zaslužuje status investitora od povjerenja, oni su problematizovali i ideju da se takvi projekti, bez detaljne analize, proglašavaju za investicije od javnog interesa.
“Ukoliko imamo u vidu činjenicu da, recimo, kompanija Krnovo Green Energy, koja je u 2024. godini ostvarila 22 miliona prihoda od vjetroelektrane na Krnovu, ima, brojem i slovima, jednog zaposlenog, sa platom od 595, 92 eura, a da je do sada dobila desetine miliona eura podsticaja od države Crne Gore odnosno njenih građana, pitamo – gdje je taj javni interes koji se uporno retorički potencira? Dobro znamo da se radi isključivo o ekstra profitima privatnih kompanija i, kako osnovano sumnjamo, pojedinaca u sistemu koji će im te profite omogućiti”, navode iz GI Spasimo Breznu.
Iz Alcaraza najavljuju a premijer im, izgleda, vjeruje, da će u Crnu Goru investirati 500 miliona eura do 2030. godine. paketa To je šestina onog paketa od tri milijarde investicija čija je realizacija u toku.
Baš kao i Opšta bolnica u Plevljima. U dokumentima Ministarstva zdravlja njena gradnja pominje se od 2017, uz procijenjenu vrijednost izgradnje od 2,9 miliona. U kapitalni budžet uvrstio je, 2021., Milojko Spajić kao ministar finansija. Do danas je izabran izvođač. Na projektu se radi duže nego što to predviđaju propisani rokovi, cijena je porasla 10-15 puta.Nedavno smo saznali da će gradnja bolnice biti finansirana kreditom Banke za razvoj Savjeta Evrope koji je namijenjen razvoju zdravstvene infrastrukture u Crnoj Gori (83 miliona). Počeće dogodine. Možda.
Premijera ne napušta optimizam izgrađen na netačnim podacima i premisama. Poput prošlonedjeljne tvrdnje da je EU “najveći investitor u našoj zemlji”. Dok podaci govore da su to Rusija, Srbija i Turska. On obećava, rokovi su produžavaju a cijene rastu. Ukazuju se i naznake dolazeće finansijske krize. Život na račun (neispunjenih) obećanja ima cijenu.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
BUDVA: KADA RUŠITELJI POSTANU DOBROTVORI: RTCG dobio na poklon filmsku arhivu uništenog Zeta filma
Objavljeno prije
2 danana
24 Oktobra, 2025
Ugovor o primopredaji poklona potpisali su generalni direktor Javnog servisa, Boris Raonić i Predrag Mićunović. Prilog o tome na nacionalnoj televiziji ličio je na teatar apsurda. Raonićevo ushićenje poklonom i darodavcem bilo je veliko. Govorio je o neprocjenjivom kulturnom blagu Crne Gore, o istorijskoj donaciji koja je zahvaljujući zaveštanju Branislava Brana Mićunovića, stigla u depoe TV kuće kojom rukovodi. Ništa manje nije bio uzbuđen ni darodavac. Gledaoci TVCG su ostali uskraćeni za informaciju na koji način je „neprocjenjivo“ kulturno blago dospjelo u posjed privatnika
Na Nacionalnom javnom servisu upriličen je protekle sedmice neobičan događaj. Predstavnik porodice preminulog Branislava Brana Mićunovića, izvršni direktor i većinski vlasnik kompanije Zeta film, Predrag Mićunović, predao je, u vidu poklona, filmsku arhivu nekadašnjeg društvenog preduzeća Zeta film Budva, Radio Televiziji Crne Gore.
Ugovor o primopredaji poklona potpisali su generalni direktor Javnog medijskog servisa, Boris Raonić i Predrag Mićunović. Prilog o tome na nacionalnoj televiziji ličio je na teatar crnogorskih apsurda u kojem je glavnu ulogu imao direktor Raonić. Njegovo ushićenje poklonom i darodavcem bilo je veliko. Govorio je o neprocjenjivom kulturnom blagu Crne Gore, o istorijskoj donaciji koja je zahvaljujući zaveštanju Brana Mićunovića, stigla u depoe TV kuće kojom rukovodi.
„Cjelokupan filmski fond Zeta filma od danas je u vlasništvu Radio Televizije Crne Gore. RTCG je na poklon dobila gotovo 100 naslova….Ova donacija predstavlja ustupanje prava jednog ogromnog kulturnog kapitala koji je teško finansijski izraziti i ako bismo pokušali, to je možda najveća donacija u modernoj istoriji Crne Gore. Kao čelnik Javnog servisa dugujem veliku zahvalnost Zeta Filmu i familiji Mićunović na ovom sjajnom činu”, istakao je Raonić.
Ništa manje nije bio uzbuđen ni darodavac, zahvalan na prilici da javno, na državnoj televiziji, promoviše donaciju kojom se na određeni način uzdižu lik i djelo kontroverznog biznismena.
“Ovim se ispunjava namjera i želja Brana Mićinovića da se cjelokupan filmski fond Zeta filma, posredstvom ugovora, pokloni Javnom servisu Crne Gore. Tim se činom značajno obogaćuje ukupan filmski fond Crne Gore. Na ovaj način se ovo značajno umjetničko blago stavlja na uvid brojnom auditorijumu Crne Gore”, kazao je Predrag Mićunović.
Ovo bi bilo sasvim u redu, da iza priče o darivanju ne stoji gorka istina o jednoj od najvećih devastacija filmske baštine u Crnoj Gori, o namještenoj privatizaciji kulturne ustanove, njenom totalnom uništenju, o neviđenom vandalizmu spram kulture i stvaralaštva, o rušenju filmskih studia i bioskopskih sala, o devastaciji prostora, korupciji….
Nakon sladunjavog priloga o vrijednoj, istorijskoj donaciji, gledaoci TVCG ostali su uskraćeni za informaciju na koji način je „neprocjenjivo“ kulturno blago dospjelo u posjed privatnika. Pored zahvalnosti, mogao se upriličiti uradak na temu neslavnog kraja jedinog filmskog preduzeća u Crnoj Gori, koje je pojela masovna vaučerska privatizacija. I kako se desilo da država zajedno sa zgradom proda i predmetno kulturno blago u čijem je stvaranju dobrim dijelom učestvovala. Da se pokuša objasniti kako je moguće da se duže od 20 godina niko među kulturnim poslenicima u državi nije zapitao gdje je završila vrijedna zaostavština Zeta filma, koja je 16. oktobra izronila na TVCG.
Zeta film je osnovan 1956. godine kao jedino preduzeće za proizvodnju i distribuciju filmskih ostvarenja u Crnoj Gori. Za Zeta film se vezuju počeci crnogorske kinematografije. Firma je bila smještena u zgradi namjenski izgrađenoj 1965. godine po projektu arhitekte Milana Popovića, za koji je dobio prestižnu Borbinu nagradu.
Zgrada Zeta filma bila je sjedište mnogih kulturnih ustanova Budve. Bila je duša grada, središte kulturnih događaja za generacije Budvana. U njoj je bila smještena velika bioskopska i pozorišna sala. Lijepo arhitektonsko zdanje raspolagalo je sa posebnim salama za projekciju filmova, sa vrhunskom opremom, depoima za čuvanje filmskih traka, montažnim sobama… Bilo je sjedište i Kulturnog centra grada sa gradskom bibliotekom, upravom festivala Grad teatar i Radio Budvom. Zgrada Zeta filma nosila je naziv Dom kulture – Gojko Krapović, po nekadašnjem predsjedniku Opštine Budva.
Uprkos zahtjevima uprave preduzeća Zeta film upućenih tadašnjoj Vladi, magu privatizacionog procesa, Veselinu Vukotiću, predsjedniku Savjeta za privatizaciju i ministarki za kulturu Vesni Klibardi, da se Zeta film ne stavlja na listu društvenih firmi za prodaju, to je ipak učinjeno. Oko 40 odsto akcija Zeta filma kupio je slovenački privatizacioni Fond MIG, jedan od tadašnjih fondova MVP, koje je prodao biznismenu Branu Mićunoviću i članovima njegove uže porodice. Mićunović je uspio da dobije i akcije Fonda PIO i Fonda zdravstva, da bi na kraju raspolagao sa većinskim paketom od 60 odsto vlasništva filmskog preduzeća.
Zeta film je u svom vlasništvu imao i predstavništva na prestižnim lokacijama u Beogradu i Zagrebu. Na ulazu u nekadašnje prostorije budvanske firme u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu i danas stoji ime Zeta filma.
Prvo što je Mićunović kao novi vlasnik Zeta filma uradio, bilo je gašenje svih navedenih kulturnih institucija. Pozorišnu i bioskopsku salu u koje su generacije Budvana odlazile, pretvorio je u nadaleko poznatu diskoteku Trocadero sa 2000 mjesta na tri nivoa, najavljenu u ljeto 2005. kao hit sezone na crnogorskom primorju. Zatim je iselio gradsku biblioteku koja se sa sve bogatim knjižnim fondom našla na ulici i u prostoru biblioteke otvorio kockarnicu.
Kao jedan od pobjednika tranzicije Mićunović nije postao mecena u kulturi, neko ko je prepoznao kulturološki potencijal velike filmske kuće i njenog značaja za Crnu Goru, što mu se danas pripisuje. Srušio je i uništio i posljednje tragove ne samo poznate filmske kuće nego i kulture turističkog centra Crne Gore i zamijenio prostorima za jeftinu zabavu i kockanje.
Na kraju, 2018. srušio je i samu zgradu Zeta filma i na njenom mjestu sagradio hotel, sa stanovima za prodaju i velikim blještavim kazinom sa svijetlom reklamom turske hotelske kompanije Merit. Filmsku djelatnost, pozorište, bioskop, knjige, zamijenili su apartmani i kockarnice. To je vrhunska simbolika kulturnog i moralnog sunovrata koji je zadesio ne samo Budvu nego i filmsku umjetnost Crne Gore.
Filmski arhiv Zeta filma, pozitivi i kopije igranih i dokumentarnih filmova dati su ugovorom na čuvanje Crnogorskoj kinoteci na inicijativu odlazeće uprave Zeta filma.
Od bivših zaposlenika Zeta filma saznaje se da poklon koji je dobila TVCG i nije vrijedan kakvim se predstavlja. Riječ je o pozitivima, istrošenim kopijama starih filmova, uglavnom strane produkcije, koje je Zeta film kao distributer kupovao. Manji dio čine sačuvane kopije 20-ak domaćih filmova koji su samostalno ili u koprodukciji sa drugima, snimljeni u Zeta filmu. U pitanju su djela poznatih crnogorskih reditelja, poput Živka Nikolića, Momira Matovića, Predraga Golubovića, Radomira Šaranovića.
Prema podacima Vikipedije, Zeta film je do 1991. proizveo 25 dokumentarnih i 3 animirana filma u sopstvenoj prozivodnji i 9 igranih filmova u koprodukciji. Za crnogorsko i jugoslovensko tržište uvezla je 891 dugometražni film.
Međutim, negativi filmova iz poklonjene filmske arhive čuvaju se u Kinoteci Beograd, dok se manji dio nalazi u depou Jadran filma u Zagrebu. U Crnoj Gori nema uslova za čuvanje originala filmskih traka koje zahtijevaju posebne uslove arhiviranja.
Direktor Raonić navodi kako je TVCG ugovorom o poklonu stekla autorska prava emitovanja preuzetih filmova. Bivši radnici Zeta filma tvrde da se za svako prikazivanje na TV moraju ponovo otkupiti prava od stranog distributera. Isto važi i za domaći filmove za koje se autorska prava nakon isteka određenog perioda moraju nanovo otkupljivati od naslednika.
Zanimljivo je da Zeta film i dalje posluje pod imenom Filmska kompanija Zeta film AD, iako njeno poslovanje nema nikakve veze sa filmskom djelatnošću koju su prije 21 godinu vlasnici ove kompanije ugasili.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
REVIZIJA PRIJEDLOGA ZAVRŠNOG RAČUNA BUDŽETA ZA 2024.: Država opet na popravnom
Objavljeno prije
1 sedmicana
17 Oktobra, 2025
Šestu godinu zaredom DRI ima ozbiljne primjedbe na način na koji izvršna vlast (ne)raspolaže novcem iz državnog budžeta. Umjesto da pokušaju otkloniti nedostatke koji se ponavljaju iz godine u godinu, iz Ministarstva finasija sve se glasnije ljute. Na revizore i novinare
Nadležni u Vladi ne računaju baš dobro. Što se tiče poštovanja pravila i propisa tu su još gori, odnosno, da budemo precizni – loši.
To je suština nalaza Državne revizorske institucije (DRI) koja je sprovela redovnu finansijsku reviziju i reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta Crne Gore za 2024. godinu. Kako su njihovom Revizijom „utvrđene greške i nepravilnosti koje imaju materijalan i prožimajući efekat na finansijski izvještaj“, DRI je dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu prošlogodišnjeg budžeta.
Uočeni nedostaci nijesu iz kategorije bezazlenih, koje bi eventualno mogli pripisati međusobnom rivalitetu računovođa iz Vlade i DRI i nadmetanju na temu ko bolje poznaje i primjenjuje crnogorske zakone i međunarodne računovodstvene standarde. Tako, na primjer, revizori DRI konstatuju da završni račun prošlogodišnjeg državnog budžeta nije matematički tačan.
„Revizijom je utvrđeno da je potrebno uvećati prihode za 3,2 miliona eura, a umanjiti rashode za 38,8 miliona eura“, zaključili su članovi Kolegijuma koji je radio ovu reviziju, senatori DRI Milan Dabović i Siniša Čađenović. Tako bi se i iskazani deficit (razlika između prošlogodišnjih rashoda i prihoda) smanjio sa 247,5 na 205,5 miliona eura. Slijedi još malo računovodstvene matematike i konačno rješenje prošlogodišnjeg budžetskog poslovanja: „Modifikovani gotovinski deficit nakon korekcija iznosi 216,8 miliona eura“.
Revizija DRI potvrđuje ono o čemu bolje upućeni govore još od sredine prošle godine: novac iz budžeta troši se mimo plana, neko dobije više od iznosa planiranih sredstava, a neko ni ono što je predviđeno Zakonom o budžetu. Evidencija o svemu tome nije uredna.
“Ministarstvo finansija nije u cjelosti uskladilo vođenje glavne knjige trezora sa važećim Pravilnikom o jedinstvenoj klasifikaciji računa za budžet Crne Gore i budžete opština, a pojedine potrošačke jedinice su ugovarale obaveze iznad planiranih sredstava. Utvrđeno je da nijesu redovno izmirivane dospjele obaveze, niti su rasknjižene obaveze naplaćene prinudnim izvršenjem”, konstatuje DRI.
Izvršna vlast je neažurna i kada je u pitanju poreska evidencija, ukazali su revizori. „Knjigovodstveno stanje poreskog duga na posljednji dan prošle godine i pretplate koje su evidentirane na individualnim analitičkim računima poreskih obveznika ne predstavljaju stvarni iznos duga“, navodi se u dokumentu DRI. Revizijom je konstatovano da Završni poreski račun za 2024. godinu nije dostavljen u zakonom propisanom roku. „Takođe, utvrđeno je da se račun za razvoj manje razvijenih jedinica lokalne samouprave nije blagovremeno konsolidovao u glavnoj knjizi trezora (GKT), a da je dio sredstava ostao van bilansa“.
U Reviziju se navodi da je država prošle godine vraćala sredstva donirana iz EU fondova koja su nenamjenski potrošena u ranijem periodu (prije njenog formiranja), u ime korisnika čiji je rad pod kontrolom vlade. To, ipak, nije uticalo na ukidanje prakse da se donacije i subvencije dijele mimo procedura i bez obaveze primaoca da izvjesti o načinu na koji ih je iskoristio. Kao primjer, DRI navodi da se „novac vjerskim školama i pojedinim fondovima dijelio bez jasnih kriterijuma i kontrole“.
Pride, DRI konstatuje da se neki troškovi iz državnog budžeta ne prikazuju na pravi način i na pravom mjestu, kako bi ukupna slika o radu Vlade bila ljepša. Tako je naknada za rad Komisije koja treba da predloži rješenje u sporu između Vlade Crne Gore i China Road and Bridge Corporation (nosilac posla izgradnje dionice autoputa Smokovac – Mateševo) kako bi se izbjegla arbitraža na Trgovinskom sudu u Cirihu, prikazana među izdacima za infrastrukturu. A trebala je, prema mišljenju revizora, da se nađe među izdacima po osnovu troškova sudskih postupaka, „s obzirom da se radi o sporu i predsudskoj instanci koja isti rješava“.
Pošto je dokument od skoro 200 stranica dostupan na sajtu DRI, skratimo prepričavanje i vratimo se na osnovne zaključke. „Na osnovu činjeničnog stanja utvrđeno je da su pogrešna prikazivanja, pojedinačno ili zbirno, materijalno značajna u odnosu na postavljene kriterijume za finansijsku reviziju na osnovu čega nadležni Kolegijum izražava uslovno mišljenje“. Revizijom pravilnosti „utvrđeno je da potrošačke jedinice nijesu u svim materijalno značajnim aspektima uskladile poslovne aktivnosti sa zakonskim i drugim propisima koji regulišu budžetsko poslovanje u Crnoj Gori i u skladu sa tim nadležni Kolegijum izražava negativno mišljenje“.
Iz DRI su podsjetili da se slični nalazi ponavljaju, dok Vlada ne pokazuje previše entuzijazma da uočene nepravilnosti ispravi, kako bi državnu kasu dovela u potreban red. Utvrđeno je, navodi se u reviziji, da je Vlada Milojka Spajića u potpunosti realizovala manje od petine (18 odsto) preporuka datih u prošlogodišnjoj reviziji Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2023. godinu, dok dvije trećine (66 odsto) nijesu realizovane.
Neće, ne umiju ili misle da nijesu dužni da svoj rad usklađuju sa preporukama DRI?
Odgovor se da naslutiti iz ljutite reakcija Ministarstva finansija na objavljenu reviziju. „Uslovno mišljenje DRI iznijeto u okviru finansijske revizije, ne oslikava stvarno stanje, niti počiva na potpunom i pravilnom tumačenju i uvažavanju zakonskih propisa“, ustvrdili su iz resora kojim rukovodi ministar Novica Vuković. U njihovom saopštenju, nakon objašnjenja, slijede optužbe. Prvo na račun DRI: „Ovakav pristup nije samo pogrešan, već dovodi do netačnih i pravno neutemeljenih zaključaka, koji obmanjuju javnost i narušavaju reputaciju institucija“. Onda su na red došli mediji: „Pojedini mediji izvještavali su o ovoj temi na način koji cijelu odgovornost revizije usmjerava na Ministarstvo finansija i ministra Vukovića, iako se brojni nalazi odnose na period prije 2020. godine i na druge institucije. Takav pristup je tendenciozan, netačan i zlonamjeran.“
Tu bi, po mišljenju nadležnih iz Ministarstva finansija, trebalo staviti tačku na priču o završnom računu budžeta za prošlu godinu, odnosno primjedbama koje je Kolegijum DRI dao na taj dokument. Mnogi, međutim, nijesu saglasni sa takvim naumom. Među njima se našla i Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA).
„Već šestu godinu zaredom DRI je dala negativno mišljenje o pravilnosti trošenja državnog novca, a za finansijsku reviziju izrekla uslovno mišljenje. Drugim riječima, i dalje se ne zna, sa sigurnošću, kako se troši novac građana, jer su greške i propusti u planiranju, evidenciji i kontroli postali hronični“, saopštili su iz STEGA. „Državni revizori su ukazali da se pravila ne poštuju dovoljno, da se često isplaćuju sredstva bez jasne dokumentacije, da se ugovori potpisuju bez potrebnih procedura, a da se u mnogim institucijama već godinama funkcioniše sa privremenim v.d. rukovodiocima”.
Građani, makar u teoriji, imaju pravo da znaju na šta se i kako troši njihov novac. U praksi, dovoljno je izgleda ponoviti da se oni prethodni bili još gori. I obećati pokretanje nekoliko milijardi vrijednog investicionog ciklusa. Ili cirkusa. Pošto je ukupan saldo prethodno izrečenih obećanja na istu temu bio i ostao – nula.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj

PREDSJEDNIKOV ORDEN AMFILOHIJU, POMIRITELJU: Da je vječno selektivno pamćenje
PREMIJER NAJAVLJUJE VELIKI INVESTICIONI CIKLUS, OPET: Reciklaža obećanja
BUDVA: KADA RUŠITELJI POSTANU DOBROTVORI: RTCG dobio na poklon filmsku arhivu uništenog Zeta filma
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceATAK MK GRUPE NA SLOVENSKU PLAŽU: Da li će vlada prodati najvrjedniji turistički brend
-
DUHANKESA3 sedmice7. oktobar 2023.
-
DRUŠTVO3 sedmiceNAKON PRVOSTEPENE PRESUDE PROTIV ČLANOVA SAVJETA RTCG: Vlast brani servis
-
Izdvojeno3 sedmiceNOVI PLAN ZA GAZU: Mir zbog Nobela ili rat zbog rivijere
-
FOKUS3 sedmiceAFERE PRED PRAVOSUĐEM: Korumpiranih nemamo
-
FOKUS2 sedmiceALEKSANDAR MIJAJLOVIĆ I DRUŠTVO: Ogledalo
-
INTERVJU3 sedmiceVUK IKOVIĆ, BIOLOG: Politikanstvo je isključilo struku
-
DRUŠTVO2 sedmiceMK GRUPA ŽELI DA GRADI STANOVE NA SLOVENSKOJ PLAŽI: Oko 300 hiljada novih komercijalnih kvadrata umjesto hotela
