“Na kraju će ispasti da je Moldavka S.Č. najkrivlja od svih”!
Da je tadašnji predsjednik Savjeta Grupe za promjene Svetozar Jovićević bio dalekovid kada je ovo izgovorio prije desetak godina, ovjerio je ovih dana državnim pečatom sudija podgoričkog Osnovnog Suda Goran Đuković. Osudio je Moldavku Svetlanu Čebotarenko uslovno na godinu dana. Kazna je odrezana zbog davanja lažnog iskaza u postupku koji su pokrenuli Zoran Piperović i Ekrem Jasavić. U obrazloženju presude Đuković navodi da je dokazano da Moldavka nije govorila istinu kada je tvrdila da su Piperović i Jasavić bili organizatori prisiljavanja na prostituciju.
Svetlana Čebotarenko, čiji je identitet tada označavan sa Moldavka S. Č., svjedočila je 2002. godine da je krajem devedesetih došla u bivšu Jugoslaviju da radi kao konobarica i tokom boravka u Crnoj Gori prisiljavana na seksualni odnos sa više crnogorskih poznatih ličnosti. Kao organizatore prisiljavanja na prostituciju prozvala je Piperovića, koji je u to vrijeme bio zamjenik državnog tužioca, Jasavića, Irfana Kurpejovića i Bajrama Orahovca. Izbila je velika afera, koja još traje.
Piperović i Jasavić podnijeli su protiv Moldavke privatnu tužbu. Ovo joj je bilo treće suđenje nakon što je Viši sud u Podgorici dva puta ukidao oslobađajuću presudu. Četvorci koju je Čebotarenko optužila kao organizatore prisljavanja na prostituciju nikada nije suđeno! Niti bilo kome drugom od pominjanih u ovoj aferi. Suđeno je žrtvi trafikinga. Upućeni tvrde da je nonsens i to što je suđeno zaštićenom svjedoku.
Prirodnopravni institut zaštićenog svjedoka podrazumijeva apsolutnu zaštitu bilo gdje i u bilo kakvim okolnostima. Naročito na okolnosti slučaja u kojem je svjedočio. U ovom slučaju svjedok, i to je posljedica zaštite, ima pravo da promijeni identitet, pa je postupak vođen pred našim sudovima besmislen.
Ali u crnogorskom pravosuđu sve je moguće. To su potvrdile i sve druge afere u koje su bili umiješani ljudi iz vrhova vlasti.
Obrazloženje presude Svetlani Čebotarenko može poslužiti kao ogledalo crnogorskog pravosuđa.
Nakon tvrdnje da je izjava osuđene Moldavke “protivrječna i lažna i u subjektivnom i u objektivnom smislu”, sudija Đuković konstatuje da Čabotarenko u iskazu nije spominjala prezimena, već samo imena. Takođe, tvrdila je da ne zna najbolje srpski jezik, pa je njeno saslušanje obavljeno u prisustvu prevodioca, a spominjala je ime-na nekih mjesta u Podgorici, što je, prema ocjeni sudije, nelogično jer je izjavila da ne zna jezik (!). Takođe, kaže dalje sudija, nije po-tvrđen ni navod okrivljene da su u jednom podgoričkom lokalu sta-jale njene obnažene fotografije, jer one tu nijesu pronađene.
Nakon ove presude Zoran Piperović, danas advokat, likuje i – prijeti. U stilu po kojem je zapamćen i dok je davao iskaz u sudnici.
“Imao sam protivnike čija je glavna karakteristika nesojluk, primitivi-zam, zloba i glupost, kojom su svih ovih godina htjeli da prikriju zlo-čin kojeg su apsolutno bili svjesni. Djelovi crnogorskog sudstva, tu-žilaštva i medija, SDP na čelu sa Rankom Krivokapićem i dobar dio SNP-a sa Velizarom Kaluđerovićem, sve su radili da ovaj zlo-čin ne izađe na vidjelo”, optužuje Piperović.
Dalje kaže: “Obećao sam im da će Moldavka biti osuđena, smijali su se. Obećavam im i da će svi biti uhapšeni, što im tada neće biti smiješno. U knjizi koju završavam vidjećete sav taj jad na čelu sa Mićom Orlandićem, Draganom Prelevićem i drugima”.
Piperović je već objavio knjigu o slučaju S.Č. – Moldavka, istinita priča. Monitor je prošle godine u tekstu Moldavka, neistinita priča otkrio kako Piperovićeva knjiga vrvi od neistina i nedosljednosti. Na sudu je, sve kunući se, tvrdio da nikad nije koristio seksualne usluge. Kasnije je, tek nakon pitanja suda, ispričao kako je to ipak radio. U knjizi taj zapisnik sa suda – preskače.
Moldavka S.Č, tada 28-godišnja djevojka, uspjela je da pobjegne iz jednog stana u Podgorici u novembru 2002. Tako je afera seks trafiking i otkrivena. Piperović je uhapšen 30. novembra zajedno sa Bajramom Orahovcem, vlasnikom podgoričkog noćnog kluba Oskar, zbog sumnje da je umiješan u trgovinu bijelim robljem.
S. Č. je krajem januara 2003. napustila Crnu Goru na osnovu odluke istražne sutkinje Ane Vuković, uz obrazloženje da njeno prisustvo nije više neophodno u istražnom postupku. Vuković je objasnila da je odobrenje o odlasku S.Č. iz Crne Gore u skladu sa odredbama nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva i da je te odredbe obavezuju primarno na zaštitu zdravstvenog zdravlja S.Č. Navodeći da će krivični postupak biti nastavljen, Ana Vuković je kazala da, shodno odredbama konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, učešće oštećene u sudskom postupku ne podrazumijeva isključivo neposrednost, već se preporučuje da svjedoči putem sredstava komunikacione tehnologije.
Podsjećamo: iako je S.Č. bila zaštićeni svjedok, u medijima je objelodanjen njen identitet.
U junu te godine, osnovni tužilac iz Podgorice Zoran Radonjić odustao je od krivičnog gonjenja Irfana Kurpejovića, Ekrema Jasavića, Bajrama Orahovca i Zorana Piperovića. U maratonskom istražnom postupku njih četvorica bili su osumnjičeni za podvođenje i trgovinu moldavskom državljankom S.Č.
Istraga je trajala šest mjeseci, saslušano je 45 svjedoka iz Crne Gore, Srbije i BiH. Na kraju, tužilac Radonjić, kako je zabilježeno u medijima, nije dao odgovor ni na jedno od pitanja koja su više od pola godine bila otvorena. I četvorica osumnjičenih bili su nezadovoljni Radonjićevom odlukom zato što eksplicitno nije objasnio zbog čega je odustao od krivičnog gonjenja. Iz tužiočevog obrazloženja moglo se zaključiti jedno – osumnjičeni nijesu krivi, ali nije utvrđeno ni da su nevini.
Tokom istražne radnje prepoznavanje, koja je obavljena u podgoričkom Centru bezbjednosti, djevojka iz Moldavije prepoznala je okrivljene: Piperovića, Jasavića, Kurpejovića i Orahovca.
Ona je tih dana tokom višesatnog svjedočenja u Osnovnom sudu u Podgorici detaljno opisala ljude koji su je zlostavljali, mjesta na koja su je odvodili i traume koje je preživjela. Na kraju joj je pozlilo i prebačena je u Klinički centar.
U dokumentaciji podgoričkog Doma zdravlja, prema našem izvoru koji je insisitrao na anonimnosti, čuvaju se nalazi ljekara o povredama koje je Moldavka zadobila tokom orgija nad njom. Taj izvor takođe tvrdi da je navodno zlostavljana i u vili Stanka Subotića na Svetom Stefanu i da je jedan medicinski stručnjak deponovao na sigurno mjesto više podataka o učesnicima tog događaja, s tim da se oni mogu objelodaniti nakon njegove smrti.
“S.Č. je u istrazi na preko dvjesta stranica kucanog teksta i
snimljenog materijala od nekoliko sati imenovala i detaljno opisala stanove, lokale, firme, trgovce i krijumčare ‘bijelog roblja’. Pomenuta
su mnoga vrlo poznata imena iz privrednog i političkog života zemlje”, saopšteno je iz Sigurne ženske kuće povodom ove afere.
Tužilac se na sve to oglušio.
Sutkinja Ana Vuković javno je negodovala zbog odluke tužioca Radonjića, koji je malo kasnije smijenjen, tvrdeći da je prikupljeno dovoljno dokaza za pokretanje krivičnog postupka protiv Kurpejovića, Jasavića, Orahovca i Piperovića, ali i još nekih osoba koje su u istražnom postupku imale status svjedoka. I ta je opomena otišla u vjetar.
Pored osumnjičenog Zorana Piperovića, na početku afere javno je prozvan državni tužilac Božidar Vukčević.
Mnogi u vrhovima vlasti odahnuli su nakon obustavljanja postupka protiv pomenute četvorke. Odluka tužioca Radonjića obradovala je i Mila Đukanovića. U istražnom postupku Đukanović je demantovao da ima bilo kakve veze sa tim slučajem, iako je u svjedočenju pominjan, tvrdeći da je afera iskonstruisana. Sugerisao je i da se sudski gone oni koji stoje iza afere.
“Zanimljivo je da je Đukanović prošle godine u intervujuu Darku Šukoviću na Atlas televiziji kazao da se S.Č. nalazi u Kanadi. Naravno, izostalo je pitanje otkud on to zna, a čudno je i zašto na to nije reagovao tužilac”, kaže Ljiljana Raičević. U jeku afere, Đukanović je govoro da iza nje stoje neke tajnovite strane službe. Nikad nije otkrio koje.
Zbog slučaja S.Č. Crna Gora se našla na vrhu liste zemalja koje prednjače u trgovini ljudima. Nakon odluke tužioca Zorana Radonjića stigli su protesti sa najmoćnijih svjetskih adresa. Javno su protestovali: Vlada SAD, Evropska unija, OEBS, Amnesti internacional i Visoki komesarijat za ljudska prava pri Ujedinjenim nacijama. Javno su prekoreni crnogorski zvaničnici, koji su indirektno optuženi za zataškavanje ovoga slučaja i prozvani za diskreditovanje žrtve trafikinga.
Povodom osude Svetlane Čebotarenko uslijediće vjerovatno novi šamari Crnoj Gori.
Ljiljana Raičević, upravnica Sigurne ženske kuće
Pouzdano svjedočenje
Slučaj Svetlane Čebotarenko je vrlo delikatan slučaj, kaže Ljiljana Raičević u razgovoru za Monitor. Prema njenim riječima, nije samo u pitanju to što su s njim u vezi pomenute visoke ličnosti ili što se radi o uvezanom kriminalu, nego je u pitanju spremnost vlasti da se suoči sa problemom trafikinga i da ga na adekvatan način riješi tako što će ga nadgledati, voditi istragu, optužiti i osuditi njegove aktere. To se nije desilo iako je u posljednjih četiri-pet godina od Ujedinjenih nacija do Savjeta Evrope trafiking označen kao najveće nasilje nad ženama, djevojčicama i dječacima.
– Svetlana Čebotarenko je primjer kako je jedna žena trafikovana iz jedne u još nekoliko zemalja. Ona je bila pouzdan i pošten svjedok. Bila je hrabra, pamtila je mnoge događaje i osobe, znala ja da procijeni situaciju. Tačno je navela svako mjesto, vrijeme i događaj. Tokom istrage vođena je na mnoga mjesta koja je pominjala u svojoj ispovijesti i sva su prepoznata. Na primjer, detaljno je opisala stanove ljudi koji su pomenuti u istrazi. Ona je više puta pokušavala da pobjegne i spasi se zlostavljanja. Posljednji put kad je uspjela da pobjegne, išla je na sve ili ništa, jer je, kao mi je rekla, čula da hoće da je odvedu Albaniju gdje se vade i prodaju ljudski organi. Nije ni po koju cijenu htjela da doživi još jedno mučenje i glavni joj cilj bio da još jednom vidi svoju djecu. Od nje sam tada prvi put čula za žutu kuću blizu Tirane.
A što se tiče Zorana Piperovića on je optužen za grozno djelo – trgovinu ženama. To je radio uz znanje državnog tužioca i njegovog pomoćnika. Sve se to nalazi u optužnici i kod istražnog sudije i dokazivano je na stotine načina. Zbog toga je Piperović i odležao u zatvoru. Istovremeno, nikad nije dokazano da nije tačno ono što je tvrdila Svetlana Čebotarenko.
U Sigurnoj ženskoj kući od početka smo znali da se Piperović kreće u određenim krugovima i da on zna mnogo toga što bi i druge ljude odvelo u zatvor. Zanimljivo je da je Piperović od početka suđenja Moldavki imao kompletne sudske spise i njene fotografije, koje je dijelio na sve strane.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO3 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice
FOKUS2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice