OKO NAS
RISANSKI DOM STARIH NA SUDU: Iza zatvorenih vrata doma
Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor onlinePočetkom juna okončana su tromjesečna saslušanja svjedoka u Višem sudu u Podgorici, povodom optužnice koju je profesor Prirodno-matematičkog fakulteta Danko Obradović podigao protiv ljekarke Doma starih u Risnu Nade Glogovac i ljekarke bolnice u Kotoru Ljiljane Krivokapić, zbog teškog krivičnog djela protiv zdravlja ljudi. Nakon rješenja sudije za istragu Miroslava Bašovića čeka se odluka vanpretresnog krivičnog vijeća: da li će optužnica biti prihvaćena? Povod za prijavu bila je smrt Obradovićevog oca, početkom prošle godine, kojoj su prethodile i koju su pratile brojne, sumnjive rabote, kako pomenutih socijalnih i zdravstvenih, tako i pravosudnih institucija. Da li je Vukić Obradović ubijen nesavjesnim liječenjem?
Od datuma smrti osamdesetdvogodišnjeg oca – koji je u dom stigao zbog slomljenog kuka – 4. marta 2013. godine (primljen 27. decembra 2012), Danko Obradović, pred pravosudnim institucijama, ali i u javnosti, vodi žestoku borbu za utvrđivanje činjenica.
Podsjetimo na upozorenja, provjerljiva, između ostaloga, u medicinskoj dokumentaciji. Vukić Obradović nije bio prebačen u adekvatnu medicinsku ustanovu, pa nije bilo moguće ukazati mu pomoć; medicinska pomoć nije ukazana blagovremeno; kao registrovanom dijabetičaru, ni u tako teškom stanju, šećer u krvi skoro da mu i nije mjeren; u momentu kada mu je ukazana pomoć – čovjeku bez svijesti u stanju kome – nijesu urađene laboratorijske analize; nijesu mu mjereni mnogi važni parametri kako bi se pratilo stanje i korigovala terapija u zavisnosti od rezultata; nadležni u Domu hranili su ga hranom neadekvatnom za dijabetičare; vještak medicinske struke Krsto Nikolić uradio je svoj nalaz bez ekshumacije i obdukcije; osnovni tužilac u Kotoru Boris Savić krivotvorio je izvještaj vještaka; istražni sudija Višeg suda odbio da izvrši obdukciju…
Nakon nekoliko odbijenih Obradovićevih krivičnih prijava zbog navedenog postupanja (protiv skoro svih pomenutih aktera) on je u svojstvu oštećenog podigao optužnicu kod Višeg suda, o kojoj se sada odlučuje.
Nedavno završeno saslušanje svjedoka – 15 medicinskih sestara i tehničara sa odjeljenja za palijativu Doma starih u Risnu „Grabovac” – predstavlja slikovit uvid u stanje stvari u toj državnoj socijalnoj ustanovi, pod patronatom Ministarstva rada i socijalnog staranja, na čijem čelu je Predrag Bošković.
Danko Obradović smatra da dokazne radnje, koje uključuju saslušanja svjedoka i okrivljenih ljekarki Doma starih u Risnu i bolnice u Kotoru ukazuju da njegov otac nije jedina osoba koja je umrla u tom domu zbog nesavjesnog liječenja. Sagovornik Monitora, koji je u svojstvu oštećenog ispitivao svjedoke, pojašnjava: izjave svjedoka pokazuju stravičan nemar u pogledu njege i liječenja starih osoba u ovoj ustanovi.
Obradović kaže da je indikativno to što se okrivljena Glogovac u toku saslušanja branila ćutanjem, dok je Krivokapić počela da odgovara na pitanja, ali se predomislila, pa i ona odlučila da ćuti.
Dok je posjećivao oca, svjedoči Obradović, vidio je da je on u ishrani dobijao čak i sutlijaš sa šećerom, a bio je na dijabetičkoj ishrani. „Svjedok sam da apsolutno svaki put, bez izuzetka, kada sam posjećivao oca poslije podne po više sati nije bilo ni jedne medicinske sestre ni na jednom od dva sprata palijative. Tom prilikom su se iz raznih soba uobičajeno čula zapomaganja nepokretnih ljudi i zavisnih od tuđe pomoći, da neko dođe da im pomogne.”
Tokom saslušanja u Višem sudu, kaže naš sagovornik, glavna sestra palijative Remzija Ždraljević izjavila je da se redovne preventivne laboratorijske kontrole korisnicima palijativne njege ne vrše. „Tvrdila je da se vrše samo po potrebi i da to bude u prosjeku tri puta od prijema u Dom do njihove smrti, jer kako je sama priznala, smrt brzo nastupa. Vjerujem, na osnovu mog iskustva, da se, izuzev na prijemu u Dom, nikada i ne vrše, bez obzira na potrebu, jer mom ocu koji je bio u komi, laboratorijske analize niti dijagnostika ni tada nijesu vršene. Izjavila je i da se, po njenim saznanjima, nikada ne vrši ni obdukcija ljudi preminulih na palijativi.”
Na saslušanju, medicinske sestre su davale izjave od toga da se teškim bolesnicima, insulinskim dijabetičarima, kontrola šećera u krivi nikada ne mjeri, pa do toga da se mjeri samo jednom u 15 dana. Po medicinskim standardima, objašnjava profesor Obradović, redovna kontrola šećera insulinskim dijabetičarima se vrši i 4-7 puta dnevno.
„Sudsko medicinski vještak iz Hrvatske Veljko Flego tvrdi da dijabetičarima koji regulišu šećer u krvi samo dijetom bez insulina, kakav je bio moj otac, šećer se mora kontrolisati najmanje dva puta nedjeljno ako su vrijednosti normalne, a po potrebi češće. Mom ocu nikada nije kontrolisan šećer izuzev prilikom prijema u Dom i na dan smrti kada mu je izmjerena vrijednost bila 21,7 mmol/l, a boravio je u domu dva mjeseca.”
Nekontrolisanje šećera insulinskim dijabetičarima, koji su i nepokretni, stari ljudi, znači pad u komu usljed hiperglikemije ili hipoglikemije i brzu smrt, tim prije što se u Domu ne vodi računa o dijabetičkoj ishrani, kaže Obradović. „Po izjavama medicinskih sestara na saslušanju u sudu, glikozirani hemoglobin, koji je zlatni standard, nezamjenjiv i obavezan parametar za pravilan tretman dijabetičara, ne mjeri se nijednom dijabetičaru. Izjavile su i da ne znaju šta je glikozirani hemoglobin, niti da su čule za njega. Glavna sestra Ždraljević je na sudu izjavila kako je čula za glikozirani hemoglobin, ali da ne zna šta je to i čemu služi .”
Sve medicinske sestre u sudu su izjavile da se temperatura redovno ne mjeri, kao ni krvni pritisak. Veliki broj sestara su posvjedočile da se pritisak ne mjeri ni bolesnicima hipertoničarima, osim ukoliko osjećaju glavobolju ili imaju neku tegobu. Nauka, kaže: krvni pritisak se hipertoničarima mora mjeriti svakodnevno, više puta, inače može biti fatalan, naročito za stare i nepokretne osobe krhkog zdravlja.
Kupanje starih posebna je priča. Vukić Obradović primljen je u dom 27. decembra 2012. godine. Okupan je ukupno tri puta: 14. januara 2013. godine, 18. februara i 2. marta. Umro je 4. marta 2013! Uz to, dva posljednja puta okupan je nakon što je njegov sin Danko protestovao.
„Za ovo postoji zvanični dokument iz Doma starih koji pokazuje kada je kupan, a postoji i svjedok. Dok je moj otac boravio u institutu Simo Milošević u Igalu, poštovana su sva pravila medicinske struke i nauke. Šećer u krvi mjeren mu je svakoga dana i uvijek je bio u granicama normale. Pritisak i temperatura mjereni su svakodnevno. Kupan je svaki drugi dan, a po potrebi i svakoga dana. Dobijao je strogo dijabetičku hranu. Na svaki priznak bolesti je pregledan i rađene su detaljne laboratorijske analize i dijagnostika. Pelene su mijenjane na šest sati.”
Obradović tvrdi da je njegov otac umro jer ga više dana prije smrti dok je bio bolestan ljekarka Glogovac nije pregledala, a kada je pao u komu, došla je kod njega tek poslije oko 24 sata i bez laboratorijskih analiza i dijagnostike dala mu samo jednu flašu infuzije, te otišla kući. Ljekarka iz Kotorske bolnice Ljiljana Krivokapić, došla je kod pacijenta, pregledala ga slušalicama i rekla da oni ovakve bolesnike ne primaju u bolnicu, a zatim ga napustila.
,,Medicinska pomoć mom ocu nije ukazana blagovremeno. Za ukazivanje medicinske pomoći postojala je potreba još oko 15 dana prije njegove smrti. Ona nije ukazana ni kada je pao u komu i bio u stanju neposredne životne opasnosti, već tek poslije više od 24 sata od početka kome. To se dobro vidi iz dnevnika fizikalne terapije.”
Iz liste fizikalne terapije se vidi zapažanje zvaničnog fizioterapeuta da je Vukić Obradović četiri dana pred smrt bio – citat: „Puno lošiji nego inače. Nije u stanju da pređe sa kreveta na kolica ni uz pomoć. Za vrijeme doručka se davio miksanom hranom”. I pored toga, kaže Obradović, nikakve mjere nijesu preduzete što se vidi iz medicinske dokumentacije. Nijesu urađene ni laboratorijske analize. Registrovanom dijabetičaru čak ni u tako teškom stanju nije izmjeren šećer u krvi.
On je oko dva dana bio u komi i neposrednoj životnoj opasnosti i nije prebačen u adekvatnu medicinsku ustanovu. Ljekarka Glogovac je trebala da ga prebaci u bolnicu još 3. marta 2013. kada je pao u komu, a pogotovo 4. marta, samo osam sati pred smrt, kada je sa tako visokim šećerom u krvi i upalom pluća morao biti u stanju kome i po njegovom disanju je bilo jasno da je u neposrednoj životnoj opasnosti.
Nakon očeve smrti, Danko Obradović podnosi krivičnu prijavu protiv ljekarki, koju preuzima (kako tvrdi Obradović: nenadležno) osnovni državni tužilac u Kotoru Boris Savić. Savić je odbio da uradi obdukciju, a potom slijede i sumnjive radnje Tužilaštva.
Pomenuti Savić izvršio je falsifikovanje službene isprave unoseći u rješenje o odacivanju krivične prijave (Kt. broj 157/13 od 19. 03. 2013. godine) netačan podatak da je vještak Krsto Nikolić u svom nalazu i mišljenju (Ktr br. 59-13 od 16. 03. 2013.) utvrdio da su uzrok smrti Vukića Obradovića moždani udari. Savić navodi: „U svom zaključku vještak nalazi da je predmetno pogoršanje zdravstvenog stanja i smrtni ishod isključivo posledica karaktera morboznih procesa, a vezano za posljedice moždanih udara, te propadanja moždane mase”, pa u daljem tekstu dodaje: „Zaključak vještaka da je smrt posljedica propadanja moždane mase, a imajući u vidu nastupile procese poslije moždanih udara, te životnu dob pacijenta, se ni na koji način ne može dovesti u sumnju.”
To ne stoji: u nalazu i mišljenju vještaka nema riječi o moždanim udarima. Vještak Nikolić piše: „Predmetno pogoršanje stanja i smrtni ishod koji je nastupio kod Vukića Obradovića isključivo su posljedica karaktera morboznih procesa”.
No, i to je problematično, kaže Obradović. „Vještak tvrdi da je Vukić umro od nekog ‘morboznog procesa’ (odnosno bolesnog procesa, jer morbozan znači bolesan) koji je doveo do njegove smrti, a koji je to proces on ne navodi, što drugim rječima znači da je vještak zaključio da je bolesnik umro zbog neke nepoznate bolesti, odnosno da je umro prirodnom smrću. Time vještak Nikolić ne tvrdi da je Vukić umro od posljedice moždanih udara. Upoređujući nalaz i mišljenje vještaka i rješenje o odbacivanju krivične prijave Borisa Savića, vidi se da je Savić u službenu ispravu unio neistinit podatak, kojim je tvrdio da je vještak napisao uzrok smrti koji on nije napisao. Time je tužilac počinio krivično djelo falsifikovanje službene isprave.”
Kasnije, slučaj preuzima Više tužilaštvo u Podgorici, zamjenik državnog tužioca Željko Tomković. On, takođe, smatra Obradović, nastavlja sa opstrukcijama.
„Umjesto da viši tužilac u Podgorici Vesna Jovićević i vrhovni Veselin Vučković kazne Savića za kojeg sam im priložio materijalne dokaze i protiv koga sam podnio krivičnu prijavu, oni su mu pružili punu zaštitu i tako omogućili da bude biran za predsjednika Višeg suda u Podgorici. Zbog toga sam i protiv njih podnio krivičnu prijavu. Sve su odbijene.”
Slučaj je stigao kod sudije za istragu Višeg suda Miroslava Bašovića. Obradović tvrdi da je i on nastavio sa opstrukcijama tako što je odbio da izvrši obdukciju njegovog oca (po zakonu je obdukcija bila obavezna), ali je ona ipak urađena po nalogu vijeća sudija. „Sudija Bašović nije udovoljio predlogu da se sasluša krunski svjedok J. G. koji je svakodnevno bio sa mojim ocem i očevidac je svih događaja, kao ni D. B. koja je posjetila oca na dan smrti.”
Sudsko medicinski odbor Medicinskog fakulteta utvrdio je da je liječenje Vukića Obradovića bilo savjesno i naveli da su uzrok smrti moždani udari i infarkt. No sudsko medicinski vještak iz Hrvatske doc. dr Veljko Flego, kaže Obradović, utvrdio da je liječenje bilo nesavjesno i neblagovremeno, te da nema infarkta i moždanih udara i to obrazložio: „Smrt je prirodna i nastupila je usljed zatajenja disanja zbog zapaljenja pluća i disajnih puteva, potpomognuto visokim nivoom šećera u krvi i posljedičnim naglim poremećajem stanja svijesti”.
Danko Obradović, za Monitor kaže: „Procesom koji vodim želim da spriječim da zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi više nijedan čovjek u tom domu nikada ne izgubi život”.
Skrivaju broj mrtvih?
Iz Doma starih ne žele da prezentiraju podatke o stepenu smrtnosti u toj ustanovi. Tako je, na sudu, glavna sestra Ždraljević izjavila da na palijativi mjesečno u prosjeku umru četiri korisnika, a može biti, kako je kazala, i pet.
Zbog tih vrlo alarmantnih nepreciznosti o mrtvima, Monitor je Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Domu starih u Risnu i Opštoj bolnici u Kotoru, uputio pitanja, ali niko do srijede u podne, 18. juna, kako smo zahtijevali, nije proslijedio odgovore.
Domu starih smo dvije sedmice zaredom proslijedili ista pitanja, te, kada nijesmo dobili odgovore, kontaktirali direktora Zorana Vukićevića koji nam je kazao da će nas ,,veoma brzo nazvati” čim se čuje sa resornim ministarstvom. Niti je poslao odgovore, niti nas je pozvao.
Evo nekih pitanja na koja ni Dom starih ni Ministarstvo ne žele da odgovore:
1. Koliko korisnika u objektu za palijativnu njegu Doma starih u Risnu (objekat P, palijativa bez odjeljenja za demenciju) je preminulo (ukupno, odnosno zbirno, u Domu staraca i u medicinskoj ustanovi u koju su neki od njih prebač2. eni iz Doma prije smrti zbog liječ3. enja i tamo preminuli) svakog mjeseca od januara 2011. godine do marta 2013. godine?
4. Koliko korisnika objekta za palijativnu njegu Doma starih u Risnu je preminulo svakog mjeseca od januara 2011. godine do marta 2013. godine u nekoj medicinskoj ustanovi u koju su prebač5. eni iz ovog objekta Doma starih i tamo su umrli?
6. Imena svih korisnika objekta za palijativnu njegu Doma starih u Risnu od januara 2011. godine do marta 2013. godine, koji su boravili u Domu sa datumom prijema i smrti u Domu ili datumom smrti u nekoj medicinskoj ustanovi u koju su neki od njih prebač7. ni iz Doma prije smrti zbog liječ8. enja i tamo preminuli sa nazivom te medicinske ustanove?
9. Koliko korisnika prosječ10. no živi u Domu starih u Risnu (objekat P, palijativa bez odjeljenja za demenciju).
11. Da li se vrši obavezna obdukcija svih korisnika koji su umrli u Domu starih u Risnu (objekat P, palijativa bez odjeljenja za demenciju), ako ne, onda da li je izvršena obdukcija nekog od korisnika koji su umrli u periodu od januara 2011. godine do marta 2013. godine i ako jeste kod koliko njih je izvršena?
Marko MILAČIĆ
Komentari
Izdvojeno
PLJEVALJSKA KOTLARNICA: Odlaganje rješenja, opet
Objavljeno prije
5 danana
16 Januara, 2026
Pljevaljska kotlarnica u Skerlićevoj ulici nastavlja sa radom, uprkos nalogu ekološke inspekcije za zatvaranje
Zatvaranje pljevaljske kotlarnice u Skerlićevoj ulici, uprkos rješenju ekološke inspekcije, ipak se nije desilo. Ekološki inspektor produžio je rok za izvršenje za 60 dana. U tom periodu je obaveza lokalnog preduzeća Grijanje, koje gazduje tim objektom, da pronađe tehničko rješenje za smanjenje emisija opasnih i zagađujućih materija. Kompromis je postignut nakon zahtjeva Grijanja da im se ponovo produži rok za izvršenje rješenja, kojim je naloženo zatvaranje kotlarnice.
Kako su prije dvije sedmice saopštili iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS), ekološki inspektor je sagledao sve okolnosti slučaja, a posebno konstataciju Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje da ne postoji uzročno-posljedična veza između zdravstvenog stanja stanovnika Pljevalja sa zagađenjem vazduha.
Ekološka inspekcija je sredinom decembra naložila direktoru preduzeća “Grijanje Pljevlja” Vladu Tošiću da zatvori kotlarnicu. Tošić je uzvratio tvrdnjama da su rezultati mjerenja zagađenja iz gradske kotlarnice u Pljevljima, “ nikada bolji”. Navodno je značajno smanjeno prekoračenje zagađujućih materija u odnosu na prethodnu godinu (praškaste materije sa 20 na 4, sumpor-dioksid sa 7 na 2, arsen sa 4 na 2 prekoračenja).
Značajna ulaganja u kotlarnicu, prema tvrdnjama menadžmenta Grijanja, dovela su navodno do kvalitetnijeg sagorijevanja i smanjenja potrošnje uglja. Iz tog preduzeća su upozorili i da bi zatvaranje kotlarnice “imalo katastrofalne posljedice: popucale instalacije zbog smrzavanja, ogroman finansijski gubitak preduzeća i hiljade građana, uključujući ključne institucije bez grijanja”. Iz pljevaljske firme objašnjavaju da su prethodnih godina ugrađeni multicikloni i ventilatori dimnih gasova radi poboljšanja sagorijevanja i smanjenja zagađenja.
Kotlarnica je, međutim, godinama predmet oštrih kritika. Ranije je već zabranjivan njen rad od strane ekološke inspekcije, a stanari Skerlićeve ulice kontinuirano zahtijevaju njeno trajno zatvaranje.
MERS je, međutim, krajem oktobra 2025. godine, poništio rješenje Agencije za zaštitu životne sredine, pa je pljevaljska toplana proradila nakon višemjesečne pauze. Stanari zgrade u Skerlićevoj ulici, u kojoj se nalazi kotlarnica, kao i ekološki aktivisti iz Pljevalja, taj objekat nazivaju najvećim zagađivačem u gradu. Oni tvrde da njegovo pokretanje predstavlja kršenje zakona i direktno ugrožavanje zdravlja građana.
Nakon što su analize Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) krajem 2024. godine potvrdile prekoračenje dozvoljenih koncentracija štetnih materija, ekološka inspekcija je i tada zabranila rad kotlarnice. Poslije žalbe i urgencije preduzeća, izvršenje rješenja je privremeno odloženo, ali je zabrana rada ponovo stupila na snagu 15. maja 2025. godine. “Grijanje” je uložilo žalbu na odluku Agencije , kojom je 21. jula naloženo zatvaranje kotlarnice, pa je sudbina tog postrojenja zavisila od Ministarstva, koje je krajem oktobra dalo “zeleno svjetlo”.
Rješenjem Agencije naloženo je potpuno obustavljanje proizvodnje i isporuke toplotne energije iz kotlarnice “zbog utvrđenog zagađenja životne sredine i prekoračenja dozvoljenih koncentracija štetnih materija u vazduhu i zemljištu”. U obrazloženju piše da su mjerne jedinice Ministarstva ekologije utvrdile prisustvo praškastih materija, ugljen-monoksida i arsena u količinama koje značajno prelaze propisane granice tolerancije”. Ekološki inspektor je zaključio da dalji rad kotlarnice predstavlja neposrednu opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu.
Pljevlja su jedina opština u Crnoj Gori koja ima sistem daljinskog grijanja, kojim se zagrijava 34.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Iz “Grijanja” tvrde da bi zatvaranjem kotlarnice preduzeće izgubilo svrhu postojanja, jer korisnicima ne mogu ponuditi alternativni vid grijanja. Navode da su u posljednje dvije godine potrošnju uglja smanjili su sa 2.400 na 1.500 tona zahvaljujući investicijama u kotlarnicu i sekundarnu mrežu. Opština i država uložile su stotine hiljada eura u modernizaciju sistema, od zamjene instalacija do ugradnje ventilatora dimnih gasova koji poboljšavaju sagorijevanje i smanjuju emisije.
Postrojenje trenutno zapošljava 33 radnika, od čega je 16 u administraciji, a 17 u proizvodnji, svi na neodređeno vrijeme. Prekid rada kotlarnice otvorio bi ozbiljna pitanja o njihovim radnim mjestima i sigurnosti zaposlenja, ali i o održavanju i funkcionisanju sistema grijanja u gradu.
Posljednje najave zatvaranja otvorile su i sukob na relaciji lokalna vlast – država, ali i među pojedinim lokalnim funkcionerima. Demokrate su optužile predsjednika Opštine Darija Vraneša i nadležne opštinske službe da su propustile da izvrše svoje zakonske obaveze. Vraneš je podržao sugrađane koji su sprječavali inspektorku da 30. decembra zapečati kotlarnicu. Sa tog skupa on je pozvao direktora Grijanja da podnese ostavku i zaprijetio da će korisnici kotlarnice blokirati Termoelektranu. Takođe, “podigao je prašinu” oko izdavanja urbanističko-tehničkih uslova (UTU) za ugradnju neophodnih vrećastih filtera, čija bi instalacija doprinijela smanjenju zagađenja zraka u gradu.Kako tvrdi Vraneš, UTU nijesu dobijeni zbog “neriješenog pitanja lokacije skladištenja opasnog otpada“ koji nastaje radom filtera.
Iz Vlade tvrde da taj otpad, iako se često klasifikuje kao industrijski, a u nekim slučajevima i opasan (što zahtijeva laboratorijsku analizu), ima uspostavljene protokole za zbrinjavanje. Istovremeno, ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić je pozvao Vraneša i direktora “Grijanja” da građanima daju “neke odgovore”.
“I Vraneš i Tošić duguju Pljevljacima odgovor na pitanje: zašto nisu postupili po nalogu inspekcije od prije godinu dana i ugradili dva obična filtera? Mislim da od Vraneša još nismo dobili ni odgovor na pitanje: gdje je nestao novac za ekološke projekte koji mu je uplaćen? Koliko je od tog novca mogao građanima da kupi peći za pelet? Koliko peleta? Koliko fasada na stambenim objektima? Koliko pomoći da pruži pojedincima koji koriste ugalj za grijanje? Nema odgovora. Prvo odgovori na ova pitanja, pa da se odluči o sudbini kotlarnice”, saopštio je Ćulafić.
Ipak, Demokrate su u par saopštenja zagovarale stav da bi naglo gašenje kotlarnice prouzrokovalo nesagledive posljedice. Kako su naveli, nije sporno da je kotlarnica zagađivač, ali njeno eliminisanje mora biti postepeno, a ne naglo. Upozorili su i da “u grijnoj sezoni 2026/2027. kotlarnica ne bi smjela raditi bez ispunjavanja strogih tehničkih standarda i značajnih ulaganja u opremu”. Iz te stranke je najavljeno i da će tražiti da se iz budžeta Opštine usmjere sredstva za dodatnu tehničku opremu, uz očekivanje da država realizuje svoj dio obaveza u projektu toplifikacije. Podsjećaju da je EPCG već realizovala prvu fazu projekta, te da je neophodno da opština iskoristi 2026. godinu za hitno širenje sekundarne mreže, od projektovanja do izvođenja radova.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SVJEDOČENJE BIVŠEG POMOĆNIKA UPRAVE POLICIJE U SLUČAJU BELIVUK: Baković ruši dio optužnice?
Objavljeno prije
5 danana
16 Januara, 2026
Nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor kriminalistike Enis Baković kazao je u Višem sudu da srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, koji slove za visokorangirane članove kavačkog kriminalnog klana,nije bila izrečena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru već samo operativna mjera za bezbjednosno interesantne osobe
Srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, koji slove za visokorangirane članove kavačkog kriminalnog klana nije bila izrečena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru već samo operativna mjera za bezbjednosno interesantne osobe. Tako je u podgoričkom Višem sudu započeo svoje svjedočenje nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor kriminalistike Enis Baković, koji je saslušan kao svjedok u postupku protiv bivšeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića, nekadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i suspendovanog specijanog tužioca Saše Čađenovića.
Lazoviću je optužnicom specijalnog državnog tužilaštva stavljeno, između ostalog, na teret da je tražio ukidanje mjera zabrane ulaska za Belivuka i Miljkovića, što je on demantovo. A sada i Baković.
„Veljko Belivuk i Marko Miljković su kao pripadnici organizovane kriminalne grupe bili na operativnoj mjeri BIL. Dakle to nije zabrana ulaska, to je operativna mjera. To je bilo 2018. Ukoliko se lica koja su pod operativnom mjerom pojave na graničnom prelazu kontaktira se Sektor kriminalističke policije. Nakon toga se odluči da li im se dozvoljava ulazak. Ukoliko se odluči da neka bezbjednosno interesantna osoba bude puštena u Crnu Goru, a takvih zahtjeva je bilo i od partnerskih službi, ta osoba je bila pod nadzorom i bitni su bili kontakti osobe koje će ostvariti u Crnoj Gori, kazao je Baković.
On je rekao da mu je u decembru 2020. godine Lazović, dok su čekali početak kolegujuma, dao usmeni zahtjev da se Belivuku i Miljkoviću izbriše operativna mjera zbog rada na predmetu.
„U tome nisam vidio ništa sporno, jer se to radilo, da se neka lica isprate, opserviraju. Dao sam nalog Aleksandru Boškoviću za to i sve sam mu do detalja ispričao o zahtjevu Lazovića. On je javio da je mjera maknuta. Nisam Lazovića pitao koji je predmet u pitanju, nisam imao pravo na to, niti sam imao razlog da sumnjam, kazao je Baković.
Nije se mogao setiti koliko je puta ukidana operativna mera, ali je kazao da se radi o većem broju i da je to dio prakse.
„Da nije bila skinuta mjera a da su se Belivuk i Miljković pojavili na granični prelaz, granična policija bi obavijestila SKP nakon čega bi donijeli odluku da li da ih pustimo ili ne“, kazao je Baković u Višem sudu.
Tvrdio je i da je imao profesionalnu saradnju sa Lazovićem i da on nikada od njega nije tražio da uradi nešto nezakonito.
I dok odbrana tvrdi da je iskazom Bakovića srušena optužnica, prigovor je imao specijalni tužilac Miloš Šoškić koji tvrdi da je svjedok iskazom pokušao da olakša položaj optuženom Lazoviću. Kazao je da je Bakovićev iskaz u suprotnosti sa Zakonom o strancima, ali i onim što je izjavio u istrazi.
Prigovor je zapisnički unijet, kao i zapažanje sudskog vijeća da je Baković tokom svjedočenja u cjelosti ostao pri iskazu koji je dao u prethodnom postupku.
Baković je objasnio i da ne postoji nikakav pravilnik o tome kako se neko lice stavlja ili skida sa spiska bezbjednosno interesantnih lica.
Ovim svjedočenjem, smatra poslanica Evrope sad (PES) Jelena Nedović, ogoljena je istina o tome da je dio bezbjednosnog aparata u Crnoj Gori godinama radio ne u interesu države, već kriminala.
“Brisanje operativnih mjera za lica označena kao pripadnici kriminalne organizacije nije administrativni potez. To je svjesna odluka koja kriminalcima otvara prostor, a institucija pretvara u saučesnike. Nije ovdje problem jedan čovjek. Problem je sistem u kojem su papiri bili čisti, a bezbjednost države prljava. Sistem u kojem su operativna mjerenja služile za zaštitu “odabranih”, a ne građana. Svjedočenje bivšeg policijskog funkcionera (Enisa) Bakovića, potvrđuje zašto je Crna Gora godinama stajala na mjestu – jer nema države tamo gdje kriminal ima institucionalnu zaštitu“, navela je.
Ona smatra da i ako nije bilo formalno zabrane ulaska, uklanjanje operativnih mjera za lica označena kao prijetnja nacionalnoj bezbjednosti, bez pravila i pisanog traga jeste suštinski i sistemski problem ovog slučaja.
“Ovo je ključni momenat. Nije postojao pravilnik. Što i Baković kaže – nije bilo pravilnika kako se neko stavlja na operativnu mjeru – niti kako se ta mjera skida a to znači da su se odluke donosile proizvoljno i sistem je bio otvoren za zloupotrebu. Zaključak ove priče stavljanja pa brisanja operativnih mjera – brisanjem operativnih mjera iz sistema, policija je izgubila svaku obavezu da su nadležna službena lica nadležna za interese Crne Gore. Nakon što je ta mjera uklonjena, takvo se lice u sistemu pojavljuje kao običan putnik – bez upozorenja, bez alarma i bez ikakve institucionalne reakcije“, saopštila je poslanica Nedović.
Baković u iskazu tvrdi da je alarm ipak upaljen čim su se srpski kriminalci pojavili na graničnom prelazu.„Sredinom januara 2021.godine pozvao me tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Herceg Novi i rekao da su se ova lica pojavila na graničnom prelazu Tivat. Rekao sam mu da pozove Zorana Lazovića i znam da su bile mjere prema nekim licima, kazao je tokom svjedočenja.
Suđenje u Višem sudu biće nastavljeno 22.janura.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Izdvojeno
OPŠTINA KOLAŠIN STOPIRALA UKNJIŽBU PLACEVA NA LUGU: U rukama Ustavnog suda
Objavljeno prije
2 sedmicena
7 Januara, 2026
Veći dio placeva u prigradskom dijelu Kolašina, podijeljenih još 2009. godine odlukama tadašnjeg lokalnog parlamenta, još nema formalne vlasnike. Nedavno su masovni sudski postupci za uknjižbu naglo prekinuti, nakon što je Opština podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti prvobitne Odluke o dodjeli placeva
Blizu 170 placeva u sportskoj zoni, Lugu, prigradskom dijelu Kolašina, podijeljeno je Kolašincima „u stanju socijalne potrebe“ ili „po drugom osnovu“ odlukama lokalnog parlamenta tokom 2009. godine. Mnogi od njih nikad nijesu ni dobili dokaze o vlasništvu, a nedavno su prekinuti masovni sudski postupci kojima su tokom ove godine pokušali da ih uknjiže.
Kako su Monitoru rekli u kolašinskoj lokalnoj upravi, sudski postupci su prekinuti prije nekoliko mjeseci, nakon što je Opština podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke o dodjeli placeva u tom dijelu grada. U Opštini trenutno nemaju precizan podatak koliko je „vlasnika“ prije toga uspjelo da uknjiži placeve. Nemaju ni odgovor na pitanje zbog čega su zahtjev pokrenuli nakon što su neki od placeva dobili vlasnike.
„Svi predmeti su u prekidu do odluke Ustavnog suda Crne Gore. Mali broj tih predmeta je pravosnažno okončan. Međutim, počeo je da pristiže ogroman broj ovakvih predmeta, odnosno oko 40 tužbi po tom osnovu. Kako je postojala bojazan da može doći do zloupotreba, Opština je podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke, koja je pravni osnov podnošenih tužbi. Zatim je tražen prekid svih postupaka do dobijanja ove ocjene, što je potvrdio i Viši sud u Bijelom Polju“, tvrde u Opštini.
Prema nezvaničnim podacima, prije nego što je vlast zatražila mišljenje Ustavnog suda, dvadesetak Kolašinaca uknjižilo je placeve. Navodno, kako su rekli nezvanično u kolašinskom Osnovnom sudu, u tim slučajevima je „nesporno dokazano stupanje u posjed tužilaca i privođenje nepokretnosti namjeni.“
U lokalnoj upravi kažu da će nakon odluke Ustavnog suda „Opština zauzeti stav kako prema budućim, tako i prema okončanim postupcima.“ Početkom ove godine, međutim, tvrdili su da je „Sud sa strankama i vještakom geodetske struke obavljao uviđaj na licu mjesta i konstatovao postojeće stanje.“ Nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke, navodno je, „konstatovano stanje posjeda, privedenost namjeni, izvršena je identifikacija dodijeljenih parcela na osnovu korišćenja i stupanja u posjed.“
„Na osnovu planske dokumentacije Sekretarijata za urbanizam, Opština je tokom postupka zahtijevala usklađivanje i preklapanje utvrđenog stanja sa važećom planskom dokumentacijom (DUP Sportska zona). To je rađeno s ciljem da se spriječi zauzimanje javnih površina, saobraćajnica, predviđenih ili postojećih sportskih objekata“, govorili su iz Opštine prije podNošenja zahtjeva Ustavnom sudu.
Na taj način, kako su tada objasnili, obezbijeđeno je „da predmet spora budu isključivo urbanističke parcele koje su predviđene za individualno stanovanje, odnosno gradnju stambenih objekata.“ Uvjeravali su i da je tokom postupka vođeno računa o identifikaciji lica sa spiska iz odluke, kao i o utvrđenoj površini parcela iz tog akta. Opština je podnijela i zahtjev kojim traži da se na nepokretnostima koje su bile predmet pravosnažno okončanih postupaka u listu nepokretnosti upiše teret zabrane otuđenja od strane vlasnika.
Tokom minule decenije i po, samo rijetki su pokušavali da ospore pravnu valjanost podjele placeva na Lugu, ali bez rezultata. Jedini koji su se usudili da javno problematizuju taj akt odmah nakon donošenja bili su Željka Vuksanović i Bojan Zeković iz Socijaldemokratske partije (SDP), dok su ostali uglavnom ostali nijemi na evidentne neregularnosti.
Sumnje da je bilo nezakonitog postupanja prilikom poklanjanja ili prodaje placeva, odbornici su tada iznijeli u krivičnoj prijavi protiv tadašnjeg predsjednika Opštine Milete Bulatovića i predsjednika Skupštine opštine Mila Šukovića. Prijava nikad nije dobila sudski epilog.
„U više slučajeva državno zemljište je dato fizičkim licima bez naknade ili uz minimalnu naknadu, a ta fizička lica su, nekada i sjutradan po kupovini, prodavala to zemljište po desetinu puta većim cijenama. Kolika je šteta za budžet Opštine nastupila, nama nije poznato, niti smo u mogućnosti da to utvrdimo, ali je, sudeći po cijenama nekretnina, vjerovatno da se radi o desetinama miliona eura. Posebno štetno je davanje na ovaj način zemljišta (placeva) službenicima državne i lokalne uprave čiji je posao primjena i kontrola primjene zakona“, navodi se, između ostalog, u toj krivičnoj prijavi.
Srž problema akta iz 2009. godine je potpuni izostanak jasnih kriterijuma na osnovu kojih je podijeljena enormna površina opštinskog zemljišta. Radilo se o najmanje 50.400, a potencijalno i do čak 75.000 metara kvadratnih zemljišta na atraktivnoj lokaciji Lug, čija je vrijednost danas sigurno nekoliko desetina miliona eura. Odsustvo kriterijuma ostavljalo je ogroman prostor za samovolju i diskreciono pravo u raspodjeli.
Uz Odluku odbornicima je prije 15 godina dostavljen i najblaže rečeno, krajnje neuobičajen i problematičan spisak potencijalnih „vlasnika“ placeva. Na tom spisku, koji je izazivao sumnju u elementarne administrativne procedure, u nekim slučajevima nije bilo navedeno ni ime budućeg korisnika placa, već samo prezime. U nekim slučajevima, na primjer, stajalo je da plac dobija „porodica pokojnog…“, dok su ponegdje imena i prezimena naknadno dopisivana rukom, hemijskom olovkom , što dodatno otvara brojna pitanja o transparentnosti i regularnosti čitavog procesa.
Među povlašćenim pojedincima koji su dobili besplatne parcele, našlo se, između ostalih, 36 službenika „iz ispostave policije“. Besplatno zemljište dobilo je i osmoro zaposlenih u srednjoj i osnovnoj školi, te šestoro iz kategorije „izbjegla i raseljena lica“. Značajan broj od 14 osoba prepoznat je kao „u stanju socijalne potrebe“ i, prema mišljenju tadašnje lokalne uprave, zaslužilo je besplatan plac. Po tri penzionera i zaposlena u Domu zdravlja takođe su se našli na spisku, kao i isto toliko sportista, te dva radnika Šumskog preduzeća.
Besplatno zemljište na Lugu dobili su i po trojica zaposlenih u Elektrodistribuciji i Komunalnom preduzeću, zatim dvojica radnika Ski-centra, te osmoro službenika u državnim organima i jedan zaposleni u Podgoričkoj banci. Posebno indikativan je podatak da je čak 16 službenika i namještenika iz tadašnje lokalne administracije obezbijedilo sebi besplatne placeve. Na kraju, spisak sadrži i nepreciznu, ali široku stavku „privatni sektor i drugo“, koja obuhvata oko 60 imena.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari

Stid
CRNA GORA I POPLAVE: Kad voda ogoli vlast
NAJBOGATIJI CRNOGORCI: Zvanično i skriveno
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
DRUŠTVO4 sedmiceNOVO BETONIRANJE BETONIRANE ZAVALE: Hoteli, zgrade , stanovi, apartmani
-
INTERVJU2 sedmiceŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija
-
FOKUS4 sedmiceBORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura
-
Izdvojeno4 sedmiceVLADIN PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: Veting ili privatizacija bezbjednosti
-
FELJTON4 sedmiceŽENE CRNE GORE (XV): Romansijerka i ilegalka
-
INTERVJU4 sedmiceDEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI ČLAN ODBORA DIREKTORA EPCG N: Umjesto tranzicije imamo kolaps
-
SVIJET4 sedmiceSVIJET I MI: Rusija će sljedeće godine posvetiti više pažnje Balkanu, Crna Gora će to osjetiti
