OKO NAS
RISANSKI DOM STARIH NA SUDU: Iza zatvorenih vrata doma
Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor onlinePočetkom juna okončana su tromjesečna saslušanja svjedoka u Višem sudu u Podgorici, povodom optužnice koju je profesor Prirodno-matematičkog fakulteta Danko Obradović podigao protiv ljekarke Doma starih u Risnu Nade Glogovac i ljekarke bolnice u Kotoru Ljiljane Krivokapić, zbog teškog krivičnog djela protiv zdravlja ljudi. Nakon rješenja sudije za istragu Miroslava Bašovića čeka se odluka vanpretresnog krivičnog vijeća: da li će optužnica biti prihvaćena? Povod za prijavu bila je smrt Obradovićevog oca, početkom prošle godine, kojoj su prethodile i koju su pratile brojne, sumnjive rabote, kako pomenutih socijalnih i zdravstvenih, tako i pravosudnih institucija. Da li je Vukić Obradović ubijen nesavjesnim liječenjem?
Od datuma smrti osamdesetdvogodišnjeg oca – koji je u dom stigao zbog slomljenog kuka – 4. marta 2013. godine (primljen 27. decembra 2012), Danko Obradović, pred pravosudnim institucijama, ali i u javnosti, vodi žestoku borbu za utvrđivanje činjenica.
Podsjetimo na upozorenja, provjerljiva, između ostaloga, u medicinskoj dokumentaciji. Vukić Obradović nije bio prebačen u adekvatnu medicinsku ustanovu, pa nije bilo moguće ukazati mu pomoć; medicinska pomoć nije ukazana blagovremeno; kao registrovanom dijabetičaru, ni u tako teškom stanju, šećer u krvi skoro da mu i nije mjeren; u momentu kada mu je ukazana pomoć – čovjeku bez svijesti u stanju kome – nijesu urađene laboratorijske analize; nijesu mu mjereni mnogi važni parametri kako bi se pratilo stanje i korigovala terapija u zavisnosti od rezultata; nadležni u Domu hranili su ga hranom neadekvatnom za dijabetičare; vještak medicinske struke Krsto Nikolić uradio je svoj nalaz bez ekshumacije i obdukcije; osnovni tužilac u Kotoru Boris Savić krivotvorio je izvještaj vještaka; istražni sudija Višeg suda odbio da izvrši obdukciju…
Nakon nekoliko odbijenih Obradovićevih krivičnih prijava zbog navedenog postupanja (protiv skoro svih pomenutih aktera) on je u svojstvu oštećenog podigao optužnicu kod Višeg suda, o kojoj se sada odlučuje.
Nedavno završeno saslušanje svjedoka – 15 medicinskih sestara i tehničara sa odjeljenja za palijativu Doma starih u Risnu „Grabovac” – predstavlja slikovit uvid u stanje stvari u toj državnoj socijalnoj ustanovi, pod patronatom Ministarstva rada i socijalnog staranja, na čijem čelu je Predrag Bošković.
Danko Obradović smatra da dokazne radnje, koje uključuju saslušanja svjedoka i okrivljenih ljekarki Doma starih u Risnu i bolnice u Kotoru ukazuju da njegov otac nije jedina osoba koja je umrla u tom domu zbog nesavjesnog liječenja. Sagovornik Monitora, koji je u svojstvu oštećenog ispitivao svjedoke, pojašnjava: izjave svjedoka pokazuju stravičan nemar u pogledu njege i liječenja starih osoba u ovoj ustanovi.
Obradović kaže da je indikativno to što se okrivljena Glogovac u toku saslušanja branila ćutanjem, dok je Krivokapić počela da odgovara na pitanja, ali se predomislila, pa i ona odlučila da ćuti.
Dok je posjećivao oca, svjedoči Obradović, vidio je da je on u ishrani dobijao čak i sutlijaš sa šećerom, a bio je na dijabetičkoj ishrani. „Svjedok sam da apsolutno svaki put, bez izuzetka, kada sam posjećivao oca poslije podne po više sati nije bilo ni jedne medicinske sestre ni na jednom od dva sprata palijative. Tom prilikom su se iz raznih soba uobičajeno čula zapomaganja nepokretnih ljudi i zavisnih od tuđe pomoći, da neko dođe da im pomogne.”
Tokom saslušanja u Višem sudu, kaže naš sagovornik, glavna sestra palijative Remzija Ždraljević izjavila je da se redovne preventivne laboratorijske kontrole korisnicima palijativne njege ne vrše. „Tvrdila je da se vrše samo po potrebi i da to bude u prosjeku tri puta od prijema u Dom do njihove smrti, jer kako je sama priznala, smrt brzo nastupa. Vjerujem, na osnovu mog iskustva, da se, izuzev na prijemu u Dom, nikada i ne vrše, bez obzira na potrebu, jer mom ocu koji je bio u komi, laboratorijske analize niti dijagnostika ni tada nijesu vršene. Izjavila je i da se, po njenim saznanjima, nikada ne vrši ni obdukcija ljudi preminulih na palijativi.”
Na saslušanju, medicinske sestre su davale izjave od toga da se teškim bolesnicima, insulinskim dijabetičarima, kontrola šećera u krivi nikada ne mjeri, pa do toga da se mjeri samo jednom u 15 dana. Po medicinskim standardima, objašnjava profesor Obradović, redovna kontrola šećera insulinskim dijabetičarima se vrši i 4-7 puta dnevno.
„Sudsko medicinski vještak iz Hrvatske Veljko Flego tvrdi da dijabetičarima koji regulišu šećer u krvi samo dijetom bez insulina, kakav je bio moj otac, šećer se mora kontrolisati najmanje dva puta nedjeljno ako su vrijednosti normalne, a po potrebi češće. Mom ocu nikada nije kontrolisan šećer izuzev prilikom prijema u Dom i na dan smrti kada mu je izmjerena vrijednost bila 21,7 mmol/l, a boravio je u domu dva mjeseca.”
Nekontrolisanje šećera insulinskim dijabetičarima, koji su i nepokretni, stari ljudi, znači pad u komu usljed hiperglikemije ili hipoglikemije i brzu smrt, tim prije što se u Domu ne vodi računa o dijabetičkoj ishrani, kaže Obradović. „Po izjavama medicinskih sestara na saslušanju u sudu, glikozirani hemoglobin, koji je zlatni standard, nezamjenjiv i obavezan parametar za pravilan tretman dijabetičara, ne mjeri se nijednom dijabetičaru. Izjavile su i da ne znaju šta je glikozirani hemoglobin, niti da su čule za njega. Glavna sestra Ždraljević je na sudu izjavila kako je čula za glikozirani hemoglobin, ali da ne zna šta je to i čemu služi .”
Sve medicinske sestre u sudu su izjavile da se temperatura redovno ne mjeri, kao ni krvni pritisak. Veliki broj sestara su posvjedočile da se pritisak ne mjeri ni bolesnicima hipertoničarima, osim ukoliko osjećaju glavobolju ili imaju neku tegobu. Nauka, kaže: krvni pritisak se hipertoničarima mora mjeriti svakodnevno, više puta, inače može biti fatalan, naročito za stare i nepokretne osobe krhkog zdravlja.
Kupanje starih posebna je priča. Vukić Obradović primljen je u dom 27. decembra 2012. godine. Okupan je ukupno tri puta: 14. januara 2013. godine, 18. februara i 2. marta. Umro je 4. marta 2013! Uz to, dva posljednja puta okupan je nakon što je njegov sin Danko protestovao.
„Za ovo postoji zvanični dokument iz Doma starih koji pokazuje kada je kupan, a postoji i svjedok. Dok je moj otac boravio u institutu Simo Milošević u Igalu, poštovana su sva pravila medicinske struke i nauke. Šećer u krvi mjeren mu je svakoga dana i uvijek je bio u granicama normale. Pritisak i temperatura mjereni su svakodnevno. Kupan je svaki drugi dan, a po potrebi i svakoga dana. Dobijao je strogo dijabetičku hranu. Na svaki priznak bolesti je pregledan i rađene su detaljne laboratorijske analize i dijagnostika. Pelene su mijenjane na šest sati.”
Obradović tvrdi da je njegov otac umro jer ga više dana prije smrti dok je bio bolestan ljekarka Glogovac nije pregledala, a kada je pao u komu, došla je kod njega tek poslije oko 24 sata i bez laboratorijskih analiza i dijagnostike dala mu samo jednu flašu infuzije, te otišla kući. Ljekarka iz Kotorske bolnice Ljiljana Krivokapić, došla je kod pacijenta, pregledala ga slušalicama i rekla da oni ovakve bolesnike ne primaju u bolnicu, a zatim ga napustila.
,,Medicinska pomoć mom ocu nije ukazana blagovremeno. Za ukazivanje medicinske pomoći postojala je potreba još oko 15 dana prije njegove smrti. Ona nije ukazana ni kada je pao u komu i bio u stanju neposredne životne opasnosti, već tek poslije više od 24 sata od početka kome. To se dobro vidi iz dnevnika fizikalne terapije.”
Iz liste fizikalne terapije se vidi zapažanje zvaničnog fizioterapeuta da je Vukić Obradović četiri dana pred smrt bio – citat: „Puno lošiji nego inače. Nije u stanju da pređe sa kreveta na kolica ni uz pomoć. Za vrijeme doručka se davio miksanom hranom”. I pored toga, kaže Obradović, nikakve mjere nijesu preduzete što se vidi iz medicinske dokumentacije. Nijesu urađene ni laboratorijske analize. Registrovanom dijabetičaru čak ni u tako teškom stanju nije izmjeren šećer u krvi.
On je oko dva dana bio u komi i neposrednoj životnoj opasnosti i nije prebačen u adekvatnu medicinsku ustanovu. Ljekarka Glogovac je trebala da ga prebaci u bolnicu još 3. marta 2013. kada je pao u komu, a pogotovo 4. marta, samo osam sati pred smrt, kada je sa tako visokim šećerom u krvi i upalom pluća morao biti u stanju kome i po njegovom disanju je bilo jasno da je u neposrednoj životnoj opasnosti.
Nakon očeve smrti, Danko Obradović podnosi krivičnu prijavu protiv ljekarki, koju preuzima (kako tvrdi Obradović: nenadležno) osnovni državni tužilac u Kotoru Boris Savić. Savić je odbio da uradi obdukciju, a potom slijede i sumnjive radnje Tužilaštva.
Pomenuti Savić izvršio je falsifikovanje službene isprave unoseći u rješenje o odacivanju krivične prijave (Kt. broj 157/13 od 19. 03. 2013. godine) netačan podatak da je vještak Krsto Nikolić u svom nalazu i mišljenju (Ktr br. 59-13 od 16. 03. 2013.) utvrdio da su uzrok smrti Vukića Obradovića moždani udari. Savić navodi: „U svom zaključku vještak nalazi da je predmetno pogoršanje zdravstvenog stanja i smrtni ishod isključivo posledica karaktera morboznih procesa, a vezano za posljedice moždanih udara, te propadanja moždane mase”, pa u daljem tekstu dodaje: „Zaključak vještaka da je smrt posljedica propadanja moždane mase, a imajući u vidu nastupile procese poslije moždanih udara, te životnu dob pacijenta, se ni na koji način ne može dovesti u sumnju.”
To ne stoji: u nalazu i mišljenju vještaka nema riječi o moždanim udarima. Vještak Nikolić piše: „Predmetno pogoršanje stanja i smrtni ishod koji je nastupio kod Vukića Obradovića isključivo su posljedica karaktera morboznih procesa”.
No, i to je problematično, kaže Obradović. „Vještak tvrdi da je Vukić umro od nekog ‘morboznog procesa’ (odnosno bolesnog procesa, jer morbozan znači bolesan) koji je doveo do njegove smrti, a koji je to proces on ne navodi, što drugim rječima znači da je vještak zaključio da je bolesnik umro zbog neke nepoznate bolesti, odnosno da je umro prirodnom smrću. Time vještak Nikolić ne tvrdi da je Vukić umro od posljedice moždanih udara. Upoređujući nalaz i mišljenje vještaka i rješenje o odbacivanju krivične prijave Borisa Savića, vidi se da je Savić u službenu ispravu unio neistinit podatak, kojim je tvrdio da je vještak napisao uzrok smrti koji on nije napisao. Time je tužilac počinio krivično djelo falsifikovanje službene isprave.”
Kasnije, slučaj preuzima Više tužilaštvo u Podgorici, zamjenik državnog tužioca Željko Tomković. On, takođe, smatra Obradović, nastavlja sa opstrukcijama.
„Umjesto da viši tužilac u Podgorici Vesna Jovićević i vrhovni Veselin Vučković kazne Savića za kojeg sam im priložio materijalne dokaze i protiv koga sam podnio krivičnu prijavu, oni su mu pružili punu zaštitu i tako omogućili da bude biran za predsjednika Višeg suda u Podgorici. Zbog toga sam i protiv njih podnio krivičnu prijavu. Sve su odbijene.”
Slučaj je stigao kod sudije za istragu Višeg suda Miroslava Bašovića. Obradović tvrdi da je i on nastavio sa opstrukcijama tako što je odbio da izvrši obdukciju njegovog oca (po zakonu je obdukcija bila obavezna), ali je ona ipak urađena po nalogu vijeća sudija. „Sudija Bašović nije udovoljio predlogu da se sasluša krunski svjedok J. G. koji je svakodnevno bio sa mojim ocem i očevidac je svih događaja, kao ni D. B. koja je posjetila oca na dan smrti.”
Sudsko medicinski odbor Medicinskog fakulteta utvrdio je da je liječenje Vukića Obradovića bilo savjesno i naveli da su uzrok smrti moždani udari i infarkt. No sudsko medicinski vještak iz Hrvatske doc. dr Veljko Flego, kaže Obradović, utvrdio da je liječenje bilo nesavjesno i neblagovremeno, te da nema infarkta i moždanih udara i to obrazložio: „Smrt je prirodna i nastupila je usljed zatajenja disanja zbog zapaljenja pluća i disajnih puteva, potpomognuto visokim nivoom šećera u krvi i posljedičnim naglim poremećajem stanja svijesti”.
Danko Obradović, za Monitor kaže: „Procesom koji vodim želim da spriječim da zbog teškog djela protiv zdravlja ljudi više nijedan čovjek u tom domu nikada ne izgubi život”.
Skrivaju broj mrtvih?
Iz Doma starih ne žele da prezentiraju podatke o stepenu smrtnosti u toj ustanovi. Tako je, na sudu, glavna sestra Ždraljević izjavila da na palijativi mjesečno u prosjeku umru četiri korisnika, a može biti, kako je kazala, i pet.
Zbog tih vrlo alarmantnih nepreciznosti o mrtvima, Monitor je Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Domu starih u Risnu i Opštoj bolnici u Kotoru, uputio pitanja, ali niko do srijede u podne, 18. juna, kako smo zahtijevali, nije proslijedio odgovore.
Domu starih smo dvije sedmice zaredom proslijedili ista pitanja, te, kada nijesmo dobili odgovore, kontaktirali direktora Zorana Vukićevića koji nam je kazao da će nas ,,veoma brzo nazvati” čim se čuje sa resornim ministarstvom. Niti je poslao odgovore, niti nas je pozvao.
Evo nekih pitanja na koja ni Dom starih ni Ministarstvo ne žele da odgovore:
1. Koliko korisnika u objektu za palijativnu njegu Doma starih u Risnu (objekat P, palijativa bez odjeljenja za demenciju) je preminulo (ukupno, odnosno zbirno, u Domu staraca i u medicinskoj ustanovi u koju su neki od njih prebač2. eni iz Doma prije smrti zbog liječ3. enja i tamo preminuli) svakog mjeseca od januara 2011. godine do marta 2013. godine?
4. Koliko korisnika objekta za palijativnu njegu Doma starih u Risnu je preminulo svakog mjeseca od januara 2011. godine do marta 2013. godine u nekoj medicinskoj ustanovi u koju su prebač5. eni iz ovog objekta Doma starih i tamo su umrli?
6. Imena svih korisnika objekta za palijativnu njegu Doma starih u Risnu od januara 2011. godine do marta 2013. godine, koji su boravili u Domu sa datumom prijema i smrti u Domu ili datumom smrti u nekoj medicinskoj ustanovi u koju su neki od njih prebač7. ni iz Doma prije smrti zbog liječ8. enja i tamo preminuli sa nazivom te medicinske ustanove?
9. Koliko korisnika prosječ10. no živi u Domu starih u Risnu (objekat P, palijativa bez odjeljenja za demenciju).
11. Da li se vrši obavezna obdukcija svih korisnika koji su umrli u Domu starih u Risnu (objekat P, palijativa bez odjeljenja za demenciju), ako ne, onda da li je izvršena obdukcija nekog od korisnika koji su umrli u periodu od januara 2011. godine do marta 2013. godine i ako jeste kod koliko njih je izvršena?
Marko MILAČIĆ
Komentari
Izdvojeno
KOLAŠINSKA GONDOLA I PRIVATNI INTERESI: Bitka za trasu
Objavljeno prije
1 danna
14 Marta, 2026
Projekat gondole koja bi povezala Kolašin sa skijalištima na Bjelasici, vrijedan preko 100 miliona eura, i dalje je bez javno dostupnog idejnog rješenja i preciznih detalja o trasi. Daleko od očiju javnosti vodi se „bitka“ oko lokacije i međustanica, koje bi mogle biti usred privatnih parcela
Gondola koja treba da spaja Kolašin sa skijalištima na Bjelasici najskuplji je projekat vezan za tu sjevernu opštinu, ako se izuzme auto-put. Čak 101 milion eura iz državnog budžeta opredijeljen je za taj posao, ali je on i dalje na nivou idejnog rješenja. Koje još nije zvanično objavljeno.
Specifični detalji, ekonomske analize opravdanosti, kao i tačna dinamika realizacije projekta po fazama, još nijesu zvanično prezentovani, pa čak ni konačni detalji o trasi. Iz kolašinske izvršne vlasti saopštavaju da će svi detalji projektnog zadatka biti obznanjeni tek nakon objavljivanja tendera za izbor izvođača radova.
Opozicioni odbornici su od predstavnika kolašinske izvršne vlasti dobili mogućnost da idejno rješenje vide u opštinskim kancelarijama. Saopšteno im je da će tender za izvođača radova, po principu “projektuj i izgradi” biti raspisan za “nekoliko sedmica najduže”.
I vlast i opozicija dijele stav da je gondola ogromna razvojna šansa. Na poslednjoj sjednici Skupštine opštine (SO) pojedini odbornici su bili naročito zainteresovani za lokacije pojedinih međustanica tog objekta.
U Nacrtu Programa uređenja prostora i Programa urbane sanacije za 2026. godinu poznat je naziv – “izgradnja gondole Breza – Željeznička stanica – Smrče – Ćirilovac – Kolašin 1450 – Kolašin – Kolašin 1600”. No, prema poslednjim nezvaničnim informacijama, u projektnom zadatku su izbjegnute međustanice Željeznička stanica i Smrče. Upravo na tim lokacijama nalaze se hektari u privatnom vlasništvu na kojima su planirani veliki turistički kompleksi.
U blizini Željezničke stanice, prema podacima koje je nedavno objavio predsjednik Kluba poslanika Demokrata Boris Bogdanović, je više stotina hiljada metara kvadratnih u vlasništvu Aca Đukanovića. Iako međustanica nije planirana na Đukanovićevoj imovini, jeste u neposrednoj blizini tih parcela, na kojima je planskom dokumentacijom omogućena gradnja turističkog kompleksa. Vlasništvo više parcela u Smrčju imaju nekoliko kompanija koje se povezuju sa pojedinim predstavnicima „krupnog kapitala“ koji u Kolašinu grade ili su već sagradili objekte. Međustanica u tom dijelu bi im išla na ruku, i poštedjela ih gradnje pristupnog puta do gondole.
Opozicioni odbornici (Pokret Zajedno gradimo Kolašin-DPS, SD,SDP i građani) su tokom rasprave na sjednici SO posebno insistirali na tome da među planiranim stanicama gondole ostane i međustanica kod Željezničke stanice. Kako su naveli, ta lokacija je važna zbog potencijala koji pruža za dolazak turista vozom u Kolašin. Prema njihovom mišljenju, direktna veza između željezničke stanice i gondole omogućila bi turistima koji u grad dolaze željeznicom da bez dodatnog prevoza stignu do skijališta na Bjelasici. Time bi se, tvrde oni, dodatno valorizovao željeznički saobraćaj i smanjio pritisak na drumski put prema skijalištima.
Raspored međustanica, koji pogoduje interesima vlasnika parcela, određen je i izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Opštine Kolašin, usvojenim prije godinu. Ponuđene su dvije varijante. Prema prvoj, trasa je sa međustanicama na Željezničkoj stanici, Smrčju, Ćirilovcu, Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Prema drugoj varijanti, predviđene su međustanice na Željezničkoj stanici i Ski-centru Kolašin 1450, a trasa se završava na državnom skijalištu Kolašin 1600.
Prema prvoj varijanti, početna stanica žičare je u blizini kasarne Breza, sa parking prostorom za oko 600 vozila, dok bi na međustanici Željeznička stanica bio parking za oko 70 vozila.
“Žičara Breza – Smrčje može predstavljati varijantu 1. Ostvaruje se veza budućeg turističkog naselja, grada i skijališta. Međustanica Ćirilovac – zaustavna stanica žičare – bila bi na udaljenosti od oko 200 metara od manastira Ćirilovac. Svi koji žičarom dođu do ove lokacije, ljeti šetnjom, mogu da se vrate u Kolašin ili da se popnu na vrh Ključa, do male kapele i guvna, odakle se pruža fantastičan pogled…”, piše između ostalog u opisu prve faze.
Predviđena dužina trase iznosi oko 12 kilometara, sa najvišom tačkom žičare na skoro 1.900 metara nadmorske visine.
Najviša tačka žičare u prvoj varijanti bila bi na prevoju Ključ na 1.880 mnv, lijevo od guvna i kapele na Ključu, što, kako piše u izmjenama i dopunama PUP-a, može biti veoma atraktivno. Još atraktivnije je što bi gondola na rastojanju od svega 800 metara savladala uspon od 300 mnv, a nakon tog uspona naglo bi se spuštala prema Jezerinama sa istim padom. Kapacitet žičare bio bi 2.000 putnika na sat.
Ukupan put od Breze do skijališta trajao bi 30 minuta pri brzini 6 m/s. Dužina prve sekcije do Smrčja je oko 5.650 metara, visinska razlika je 80 metara, put bi trajao 15 minuta i 42 sekunde, a maksimalan broj korpi bio bi 111. Dužina druge sekcije od Smrčja do skijališta Kolašin 1450 je oko 5.150 metara, visinska razlika je 400 metara, put bi trajao 14 minuta i 21 sekundu, a maksimalan broj korpi bio bi 102.
“U varijanti 2 početna stanica je kao u varijanti 1, kao i međustanica Željeznička stanica, nakon koje se nastavlja direktno ka stanicama Jezerine 1450 i Jezerine 1600 (okretna stanica). U prvoj i drugoj varijanti početna stanica gondole može da bude i druga odgovarajuća lokacija, kao što je, na primjer, zona turizma u sportskoj zoni. U pitanju su koridori žičara, a precizan položaj biće određen daljom razradom tehničke dokumentacije”, piše u tom dokumentu.
Međutim, prema odluci, odnosno dopuni te odluke za određivanje lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa – gondole Breza – Kolašin 1600 – nijesu predviđene međustanice kod Željezničke stanice i u Smrčju.
Nakon poslednje sjednice SO ostalo je nejasno šta će biti konačna odluka oko broja i lokacije međustanica, ali i ukupne dužine gondole. Javnost će, bar prema sadašnjem stanju, o tome saznati tek nakon raspisivanja tendera.
Početak realizacije tog projekta bio je predviđen i u Programu za prošlu godinu, ali je tada bilo planirano da košta 60 miliona eura. Kako je kazao potpredsjednik Opštine Vasilije Ivanović, poskupljenje od 40 miliona za godinu uzrokovano je „troškovima eksproprijacije, prateće infrastrukture i dodatnih parking mjesta“.
Predviđena dužina trase biće oko 12 kilometara, sa najvišom tačkom žičare na skoro 1.900 metara nadmorske visine.
Kako je lani kazao Ivanović, opravdanost tako skupog projekta je “u mogućnosti da se stvore uslovi da Kolašin ima 365 dana turističke ponude”. Pored toga, objasnio je, bio bi rasterećen saobraćaj na putu prema skijalištima, jer je ta saobraćajnica sada dio regionalnog puta od Kolašina do Berana, kroz tunel Klisura.
“Ukoliko bi taj projekat bio realizovan, gondola bi bila jedna od najpoznatijih u ovom dijelu Evrope. Nadam se da će značaj te naše ideje prepoznati Vlada. Pored praktičnih, gondola bi onima koji je koriste pružila jedinstven doživljaj panoramske vožnje. S prevoja Ključ vidi se, takoreći, pola Crne Gore, a nije bez značaja ni što bi tim projektom bio rasterećen saobraćaj od grada do skijališta”, kazao je lani Ivanović.
PUP preporučuje izradu Studije izvodljivosti “koja bi analizirala sva predložena varijantna rješenja i pokazala koje varijantno rješenje je najpovoljnije, za koje se onda mora raditi glavni projekat kao za složeni inženjerski objekat”.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
RANJAVANJE RADOSLAVA GILA STANIŠIĆA: Krug nasilja
Objavljeno prije
1 danna
14 Marta, 2026
Grupa pripadnika zagoričke kriminalne grupe prešla je put od sitnih prestupnika i nasilnika do visokopozicioniranih članova „kavačkog klana“, jednog od najozloglašenijih kriminalnih udruženja u Evropi. Ostaje pitanje šta slijedi nakon ranjavanja vođe zagoričkog klana – kriminalne organizacije koja je, kako se pokazalo, poznata po tome da ne oprašta
Podgoričanin Radoslav Gile Stanišić (42), jedan od vođa zagoričkog klana, godinama je dežurno ime na stranicama crne hronike. Poslije kratke pauze ponovo se pojavio u medijima tokom proteklog vikenda, nakon što se sa prostrelnom ranom u nozi javio u Urgentni blok Kliničkog centra u Podgorici.
U skladu sa procedurama, dežurni ljekari su o prijemu pacijenta sa povredom nanesenom vatrenim oružjem odmah obavijestili policiju. Policijski službenici su došli na lice mjesta, ali je Stanišić odbio da sarađuje. Uprkos tome, policija je nakon njegovog ranjavanja blokirala grad. Tokom akcije koja je uslijedila, zbog sumnje da je ranio vođu zagoričke bande, uhapšen je državljanin Bosne i Hercegovine, Lazar Božić (29). Pretresom automobila u kojem se nalazio, pronađen je pištolj marke „Valter“ sa 15 metaka.
Stanišić je tokom posljednjih petnaest godina hapšen zbog niza nasilnih i krivičnih djela, od iznude i pokušaja iznude, preko nasilja i nasilja u porodici, do kidnapovanja maloljetnika.
Prije više od decenije, Stanišićeva grupa sijala je strah po Podgorici, izazivajući brojne tuče zbog kojih su često privođeni. Braća Stanišić, Radoslav i njegova braća od strica Vidoje i Saša, krajem juna 2010. godine završili su u pritvoru nakon incidenta na igralištu u Zagoriču, kada su fizički napali sina lidera PzP Nebojše Medojevića.
Nakon sudskog postupka u oktobru iste godine, Vidoje Stanišić osuđen je na godinu i četiri mjeseca zatvora, dok je Radoslav dobio kaznu od godinu i dva mjeseca. Njihov brat Saša zbog napada na mlađeg Medojevića u zatvoru u Spužu proveo je svega 40 dana.
Zbog incidenta na podgoričkom bazenu u julu 2012. godine, Radoslav Stanišić osuđen je na godinu i deset mjeseci zatvora. Tada je grupa mladića iz Zagoriča, naočigled brojnih kupača,među kojima je bilo najviše djece, brutalno pretukla dvojicu radnika obezbjeđenja, kao i jednog kupača koji im je pritekao u pomoć.
Do okršaja je došlo nakon što je obezbjeđenje odbilo da na bazen pusti jednog od mladića iz te grupe. Brutalno prebijanje zabilježile su nadzorne kamere, a video-snimak nasilja kasnije je uvršten u dokazni materijal protiv napadača.
Ime Radoslava Stanišića i članova zagoričkog klana dovodilo se u vezu sa serijom paljenja vozila ND „Vijesti“, koja su se dogodila u periodu od 2011. do 2014. godine.
Policija je početkom aprila 2020. godine saopštila da je rasvijetlila četiri slučaja paljenja vozila nezavisnog dnevnika „Vijesti“ i to tri iz 2011. godine i jedan iz 2014. godine. Prema operativnim podacima, koji ni do danas nijesu potkrijepljeni dokazima, kao nalogodavac tih napada označen je Radoslav Gile Stanišić, koji je u tom periodu bio u bjekstvu. Nedugo nakon objave ove informacije stigao je i njegov demanti.
„Godine 2011. bio sam na izdržavanju zatvorske kazne. Osobe koje su označene kao izvršioci tih krivičnih djela poznajem samo iz viđenja. Takođe naglašavam da nikada do sada nisam imao zamjerke na rad ‘Vijesti’“, naveo je Stanišić u reagovanju.
Ovaj Zagoričanin i ranije je bio meta napada. Ranjen je 30. juna 2014. godine u centru Podgorice. Zbog tog incidenta Podgoričanin Boban Laković, zvani Pobro, osuđen je na godinu dana zatvora. Prema navodima iz istrage, Laković je pucao u Stanišića jer ga je ovaj tri noći ranije, na istom mjestu, brutalno pretukao.
U decembru 2015. godine Stanišić je uhapšen zbog sumnje da je, zajedno sa Baraninom Velizarom Gardaševićem i Vojislavom Vojvodićem, od trojice Barana pokušao da iznudi 205.000 eura i tri automobila visoke klase. Radoslav Stanišić robijao je i zbog tuče sa pripadnicima Interventne jedinice policije u lokalu „Velvet“, krajem 2016. godine.
Prema operativnim podacima bezbjednosnih službi, Stanišići su na početku sukoba dva kotorska kriminalna klana bili naklonjeni škaljarskoj kriminalnoj grupi, ali su nakon nekoliko godina, tokom boravka u zatvoru, promijenili stranu i priklonili se kavačkom klanu. O njihovoj bliskosti sa Kavačanima svjedoče i fotografije koje su objavljene u medijima, a nastale su krajem decembra 2019. godine. Na njima se vide braća Stanišić, Radoslav i Vidoje, kako sa još nekoliko osoba ispred Centra bezbjednosti Podgorica čekaju jednog od navodnih vođa kavačkog klana, Slobodana Kašćelana, nakon što mu je uz jemstvo ukinut pritvor.
Ista grupa je 25. februara 2020.godine ispred CB Podgorica, čekala i Marija Miloševića, osumnjičenog za ubistva Radomira Đuričkovića i Miodraga Kruščića, kao i za umiješanost u ranjavanje novinarke Olivere Lakić, ali do njegovog puštanja tada nije došlo. Prijateljstvo i veze sa „kavčanima“ umalo su ga koštale života. Prema tužilačkim spisima, on je krajem 2020. godine bio prvi na listi za odstrijel kriminalne grupe koju je navodno formirao njegov sugrađanin Janko Vukadinović (31). Za to ubistvo Vukadinovićeva kriminalna grupa trebalo je da dobije između 170.000 i 200.000 eura, piše u optužnici podnijetoj protiv Vukadinovića i članova njegove kriminalne grupe. Svjedok saradnik nije tužiocima ispričao zbog čega je Stanišić navodno bio prvi na listi za ubistva.
Radoslav Stanišić upisao se i u evidenciju srpske policije, koja ga je sredinom maja 2020. godine uhapsila zbog nedozvoljenog prelaska granice, nakon čega je i protjeran iz zemlje.
“Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Beogradu priveli su crnogorskog državljanina R.S. (1984) zbog sumnje da je počinio nedozvoljeni prelazak državne granice, a provjerama je utvrđeno da se ovo lice na teritoriji Crne Gore sumnjiči da je izvršilo krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. On je priveden dežurnom sudiji Prekršajnog suda u Beogradu koji ga je nakon sprovedenog prekršajnog postupka osudio zbog nedozvoljenog prelaska državne granice na novčanu kaznu u iznosu od 100.000 dinara i izrekao mu mjeru udaljenja stranca sa teritorije Republike Srbije u trajanju od dvije godine”, saopšteno je tada iz Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije.
Na podugom spisku krivičnih djela koja su na teret stavljena Radoslavu Stanišiću je i porodično nasilje. Prijavu protiv njega je u maju 2022. godine, podnijela njegova bivša partnerka, nakon čega je uhapšen. Stanišić je u medijima pominjan i početkom februara ove godine, kada je osvanula vijest da je policija u okviru potrage za odbjeglim Milošem Medenicom , pretresla njegove dvije kuće, u podgoričkom naselju Zagorič i selu Bratonožići. Medenica nije pronađen.
Sudeći po hronologiji krivičnih djela, grupa pripadnika zagoričke kriminalne grupe za više od 15 godina prešla je put od sitnih prestupnika i nasilnika do visokopozicioniranih članova „kavačkog klana“, jednog od najozloglašenijih kriminalnih udruženja u Evropi. Ostaje samo pitanje šta slijedi nakon posljednjeg događaja u kojem je ranjen vođa zagoričkog klana – kriminalne organizacije koja je, kako se pokazalo, poznata po tome da ne oprašta.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Planovi za otvaranje novih kamenoloma otvorili su pitanje sudara različitih razvojnih koncepata – eksploatacije mineralnih sirovina sa jedne i razvoja turizma i poljoprivrede sa druge strane. Od Kolašina do Bijelog Polja vidljivo je kako kamenolomi nerijetko dolaze u sukob sa lokalnim vizijama razvoja i interesima stanovništva
Prema Godišnjem planu davanja koncesija na sjeveru Crne Gore predviđene su brojne nove dodjele koncesija za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju tehničko-građevinskog i arhitektonsko-građevinskog kamena. Riječ je o područjima na kojima je eksploatacija već ranije postojala ili se nalazi u neposrednoj blizini aktivnih eksploatacionih polja, ali i o novim lokalitetima predviđenim zbog infrastrukturnih projekata, prije svega izgradnje autoputa. Mnoge od tih lokacija tokom javne rasprave o koncesionom aktu bile su problematične za lokalno stanovništvo, ali i za Upravu za gazdovanje šumama i lovištima Crne Gore.
Ministarstvo planira nove koncesije za ležišta nemetaličnih mineralnih sirovina arhitektonsko-građevinskog i tehničko-građevinskog kamena na lokalitetima „Željevica“ u Andrijevici, „Lješnica – Bioča“ u Bijelom Polju, kao i „Gradina“ u Beranama.
Predviđene su i potpuno nove lokacije na kojima ranije nije bilo eksploatacije niti se u blizini nalaze aktivna eksploataciona polja, prvenstveno zbog izgradnje autoputa. Među tim lokalitetima su ležište arhitektonsko-građevinskog i tehničko-građevinskog kamena „Rijeka Marsenića – Seoce“ u Andrijevici, ležište tehničko-građevinskog kamena (vulkanit) „Bistrica“ u Beranama, kao i ležište arhitektonsko-građevinskog i tehničko-građevinskog kamena „Skrbuša“ u Kolašinu.
Kako je obrazloženo, tim planom Ministarstvo nastoji da obezbijedi dovoljne količine građevinskog kamena za potrebe razvoja infrastrukture i građevinskog sektora, uz oslanjanje na postojeću rudarsku praksu i već poznate geološke potencijale na terenu.
Nijedna od više primjedbi Uprave za gazdovanje šumama i lovištima i Mjesne zajednice (MZ) Skrbuša nije usvojena kada je riječ o budućem kamenolomu u tom kolašinskom selu.
Mještani tog sela su uglavnom ukazivali na činjenicu da se, prema planskoj dokumentaciji, u tom dijelu opštine planira razvoj ekoturizma i poljoprivrede, pa smatraju da bi budući kamenolom osujetio realizaciju planiranog razvoja. Takav stav tokom javne rasprave iznio je i potpredsjednik Opštine Kolašin Vasilije Ivanović, dok su iz Uprave ukazali da se na području Skrbuše nalaze šume posebne namjene čija je osnovna funkcija zaštita zemljišta, voda, stabilnosti terena i ekosistema.
„U takvim šumama zabranjene su aktivnosti koje mogu ugroziti njihovu osnovnu funkciju. Zakon o rudarstvu i geološkim istraživanjima propisuje da se eksploatacija mineralnih sirovina može vršiti samo uz poštovanje propisa iz oblasti zaštite šuma i životne sredine, kao i u skladu sa važećim planskim dokumentima. S obzirom na to da je lokalitet Skrbuša zaštitna šuma, smatraju da njegovo uvrštavanje u Predlog godišnjeg plana davanja koncesija za 2026. godinu nije u skladu sa važećim zakonima“, objašnjava se.
Predlagači Plana koncesija nijesu prihvatili tu argumentaciju, uz obrazloženje da se zaštitne šume nalaze u blizini, ali ne u okviru lokaliteta Skrbuša. Obećali su da će Ministarstvo korigovati granice koncesionog polja u skladu sa mjerama zaštite životne sredine izdatim od strane Agencije za zaštitu životne sredine i mišljenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u skladu sa izvodom iz prostorno-planske dokumentacije. Navodno će Elaboratom o procjeni uticaja na životnu sredinu, na koji saglasnost daje Agencija, precizno biti definisana zaštita životne sredine.
Na Skrbuši u Kolašinu postoji još jedan kamenolom, a preduzeće koje eksploatiše kamen sa lokaliteta Bakovići zatražilo je proširenje. Kolašinsko preduzeće „Keker“, vlasnik kamenoloma u Bakovićima, koje je prije pet godina privuklo pažnju urbanističko-građevinskih inspektora zbog objekta za proizvodnju betona i pratećeg postrojenja, sada ima namjeru da značajno proširi svoje aktivnosti na tom nalazištu. Opština Kolašin je pokrenula postupak odlučivanja o potrebi izrade Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu „Bakovići“, što potvrđuje ambiciozne planove ovog privatnog preduzeća.
Prema podacima iz dokumentacije, u kamenolomu ima oko 1.078.000 kubika kamena, što je potvrđeno zvaničnim studijama, a planirano je da se godišnje izvadi oko 20.000 kubika. S obzirom na raspoložive rezerve i planiranu brzinu vađenja, procjenjuje se da će kamenolom raditi oko 47 godina.
I iz MZ Lozna u Bijelom Polju bili su protiv toga da dobiju kamenolom u svom selu. Objasnili su da će otvaranje novih i korišćenje starih ležišta imati višestruke negativne uticaje na lokalnu zajednicu. Njihove primjedbe su tokom javne rasprave djelimično usvojene.
Kako je objašnjeno, na lokalitetu Lješnica – Bioča eksploatacija mineralnih sirovina obavljala se od 2009. godine. U neposrednoj blizini nalazi se i drugo koncesiono polje na kojem se takođe vrši eksploatacija mineralnih resursa.
U procesu pripreme koncesionog akta bilo je predviđeno da Ministarstvo koriguje granice koncesionog polja. Takođe, objašnjavaju predlagači, zaštita životne sredine trebalo je da bude precizno definisana Elaboratom o procjeni uticaja na životnu sredinu, na koji saglasnost daje Agencija.
Međutim, tokom postupka je utvrđeno da prilikom izrade koncesionog akta nije moguće izvršiti korekciju granica koncesionog polja. Zbog toga je prihvaćena dostavljena primjedba, te je jedan od dva lokaliteta Lješnica – Bioča isključen iz Godišnjeg plana davanja koncesija za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju mineralnih sirovina za 2026. godinu.
Intervencije civilnog sektora i mještana imale su rezultat kada je riječ o planiranom novom kamenolomu u Beranama, u Donjoj Ržanici – Kaludra, pa je taj lokalitet na kraju izostavljen iz Plana. U primjedbama se navodi da se planirani kamenolom nalazi u neposrednoj blizini značajnih arheoloških i kulturno-istorijskih lokaliteta – Minine pećine, arheološkog nalazišta Tumbarica i nemanjićkog manastira Ćelije. Iz civilnog sektora su upozorili da bi eventualna eksploatacija na tom području mogla dovesti do trajne i nenadoknadive štete na prostoru koji ima evidentan, ali i potencijalan arheološki značaj.
Ukazano je i na ozbiljan nedostatak transparentnosti u procesu javne rasprave. Predsjednici mjesnih zajednica Donja Ržanica i Kaludra, prema navodima iz primjedbe, nijesu bili zvanično obaviješteni o njenom održavanju niti pozvani da učestvuju. Time je, kako se navodi, lokalna zajednica koja bi bila direktno pogođena eventualnom realizacijom projekta faktički isključena iz procesa odlučivanja, što je suprotno principima participativne demokratije i obavezama koje proističu iz Aarhuske konvencije.
I Opština Mojkovac je uspjela da iz Plana izbaci jedan od lokaliteta na svojoj teritoriji. Kako su obrazložili iz te lokalne uprave, lokaliteti Štitarica – Taskavac II i Okruglički krš II neprihvatljivi su sa aspekta planske usklađenosti, zaštite životne sredine i interesa lokalnog stanovništva.
Opština je takođe izrazila ozbiljno nezadovoljstvo dosadašnjim radom koncesionara na lokalitetima Štitarica – Taskavac i Okruglički krš, navodeći da su dosadašnje aktivnosti eksploatacije proizvele značajne negativne posljedice po životnu sredinu, zdravlje stanovništva i pejzažne vrijednosti prostora. Kao primjeri negativnih uticaja navedeni su obrušavanje kamenog materijala u korito rijeke Štitarice, veliki oblaci prašine sa kamenoloma i postrojenja, detonacije eksploziva i odlaganje otpada nastalog preradom kamena u blizini rijeke.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari

NAFTNA KRIZA I MI: Obećanja bez rezerve
ZABILJEŽEN ISTORIJSKI MINIMUM ROĐENE DJECE U CRNOJ GORI: Demografski alarm koji nema ko da čuje
PIO FOND I BANJSKA REHABILITACIJA ZLA 90-IH: Crnogorski penzioneri u kući strave u RS
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceBUDVA: SRUŠENA KUĆA DOKTORA IVA ĐANIJA POPOVIĆA: Lokalni urbanista gradi soliter od osam spratova
-
DRUŠTVO4 sedmiceLEX SPECIALIS ZA PODRUČJE BOKE KOTORSKE: Moratorijum na gradnju objekata u zaštićenom području
-
Izdvojeno2 sedmiceSINOD SPC KAO AGENTURA VUČIĆEVOG REŽIMA: Sprema li se smjena Joanikija
-
Izdvojeno3 sedmiceMISTERIJA KORITA ĆEHOTINE: Rijeka za potkusurivanje
-
Izdvojeno4 sedmiceŽIVJETI U RUSIJI: Dobro isplanirani apsurd
-
Izdvojeno4 sedmiceLICENCIRANJA I KADROVANJA U ENERGETSKOM SEKTORU: Struka u magli ličnih interesa
-
FOKUS4 sedmicePERMANENTNA IDENTITETSKA OFANZIVA NA CRNU GORU: Barometar laži
-
FOKUS3 sedmiceVESKO BAROVIĆ, VESNA BRATIĆ, BLAŽO ŠARANOVIĆ…: Lutrija pravde
