Povežite se sa nama

OKO NAS

TURISTIČKA SEZONA U ULCINJU: U sivoj zoni

Objavljeno prije

na

Nadležni su samo mogli da konstatuju: početkom avgusta na ulcinjskoj rivijeri je zvanično registrovano oko 31 hiljada gostiju. No, kako je rekao predsjednik opštine Fatmir Đeka, stvaran broj turista je bio bar tri puta veći, možda i četiri. Oni hrabriji, kao što je direktor Turističkog centra Kosova Škeljzen Rizaj, veoma dobar poznavalac turističkih (ne)prilika u Ulcinju, tvrdi da je gostiju bilo čak pet puta više nego što ih je prijavljeno, odnosno 150 hiljada, navodeći da oni dnevno troše tri miliona eura.

To je realno, ako se sa mora posmatra Velika plaža. Gotovo da više nema mjesta đe se možete osamiti. Cijelih 12 kilometara te jedinstvene pjeskovite plaže je praktično zauzeto. A po međunarodnim standardima tu se može komotno kupati oko 165 hiljada ljudi. Đe su druga ulcinjska kupališta: od Ade, preko Borove šume, Male plaže, Limana i Valdanosa, pa sve do Kruča? Još punih 21 kilometar prekrasne obale.

Uostalom, samo na potezu od Đerana pa do Ade, odnosno u naselju Štoj, u neposrednom zaleđu Velike plaže, ima oko 70 hiljada ležajeva, od kojih je tek svaki deseti prijavljen!

Ove sezone špic je, zahvaljujući prije svega lijepom vremenu i povoljnom kalendaru vjerskih praznika, trajao 35 dana, a to znači da tada u Ulcinju odmara preko 80 hiljada gostiju. Ako se zna da je od početka godine do sada na ulcinjskoj rivijeri evidentirano oko 950 hiljada noćenja, onda je lako izračunati da je toliko ostvareno samo za 12 dana u jeku sezone! Sve je drugo, dakle, ostalo neregistrovano, a radi se o broju koji je bar četiri puta veća. U Opštini Ulcinj procjenjuju da se svake godine, samo po osnovu boravišne takse, izgubi oko 1,2 miliona eura.

Za grad čiji je godišnji budžet oko 6,5 miliona eura, to je velika suma. Posebno ako se zna da bi taj novac prije svega išao za turističku promociju ove opštine.

Malo je efekta ove sezone u praksi imalo dobro zamišljeno zakonsko rješenje o elektronskoj prijavi boravka. Inspekcije su se više usredsredile na neke druge prioritete. Nastavljena je praksa većine hotelskih preduzeća i apartmana da se novac od boravišne takse ne prosljeđuje Turističkoj organizaciji, tako da su ukupni efekti znatno slabiji od očekivanih.

Ponovo se, prema zvaničnim podacima, na teritoriji Opštine Ulcinj iznajmljivanjem privatnog smještaja turistima bavi oko 1450 domaćinstava. Oni turistima stavljaju na raspolaganje blizu sedam hiljada soba sa oko 17 hiljada ležaja, dok je stvaran broj kreveta koji se nude gostima u sezoni bar pet puta veći. Zbog ogromne ponude, u Ulcinju se i u špicu može prenoćiti za pet eura. Ako se zna da se uz mještane izdavanjem kreveta u velikom broju bave i nerezidenti, odnosno oni koji u Ulcinju imaju kuće, vikendice ili stanove za odmor, a mnogi od njih su čak strani državljani, onda su ove brojke lakše shvatljive. Kao što je i logično da sve primamljivije i profitabilnije postaje sezonsko zanimanje – diler soba.

Nerezidenti su, kada im inspekcije pokucaju, uvijek puni priča o rodbini, kumovima i prijateljima koji im baš u ljeto dolaze. Naravno, uglavnom se radi o biznisu, iako je zakon sve regulisao. Prema procjeni, čak oko osam hiljada kuća, vikendica i stanova u Ulcinju posjeduju nerezidenti.

Logika da je najvažnije da mi gradimo, a da neko dođe i kupi stan ili drugu nekretninu – o prijavi boravka niko nije ni mislio u trenutku kada se se obrtali milioni, iscrpjela je naše resurse i budžete lokalnih uprava na Crnogorskom primorju, te osudila turizam, kao izuzetno osjetljivu privrednu djelatnost, na prostu reprodukciju.

U tzv. metropoli crnogorskog turizma građevinska euforija ne jenjava ni nakon posljednjih dešavanja. Prema podacima sa posljednjeg popisa Budva je grad u kojem ima pet hiljada stanova više nego stanovnika. Opštinski Sekretarijat za privredu i finansije u Budvi kroz turističku taksu legalizovao je u vikend stanovima oko 38 hiljada ležajeva, što je tri puta više nego u hotelskom smještaju na području te lokalne samouprave. U nekim dokumentima crnogorske vlade navodi se da je Budva čak prostor u kojem više nema mjesta za hotele!

No, unosnom biznisu se nije lako oduprijeti. Zato se i dalje gradi. I to soliteri, u samom srcu grada. Kvadratni metar stambenog prostora koji se, sa svom savremenom tehnikom i mehanizacijom izgradi za 500 do 600 eura, prodaje se pet puta skuplje. Onaj ko napravi jednu zgradu postaje milioner. Na taj način se zarađuju milioni, umjesto da se grade hoteli i pokušava naplatiti boravišna taksa.

Slična je situacija u Ulcinju. Hoteli učestvuju u ukupnom broju smještajnih kapaciteta sa svega oko tri odsto. I pored toga, gradnja apartmana za tržište i vila ne prestaje. Istovremeno na teritoriji te opštine ima neoporezovano oko 2,2 miliona kvadratnih metara izgrađenih površina. Samo po tom osnovu opština godišnje gubi oko dva miliona eura, što predstavlja 40 odsto njenog budžeta.

Inače, ukupni dugovi ulcinjske privrede i građana prema lokalnoj upravi za neplaćene poreze i komunalije prelaze šest miliona eura, a približno toliko su i dugovi te opštine. Dug opštine Budva je čak 20 puta veći. U svakom slučaju, rezultati ovakvog odnosa prema turizmu i prostoru su veoma mjerljivi. Sve je postavljeno naglavačke, odnosno sistem funkcioniše u interesu pojedinaca, a ne opšteg dobra, države i turizma. Zato je ova privredna grana postala najveće sivo tržište u Crnoj Gori, u Ulcinju posebno. Mjere i aktivnosti koje su do sada preduzimane garancija su da će tako ostati i narednih decenija.

Ekspresna ,,snaga države”

Kada se želi pokazati ,,snaga države” onda se lako otkriju nelegalni izdavaoci smještaja. Tako su, na primjer, početkom ove sedmice u Ulcinju kažnjeni sa po 300 eura petorica mladića sa Kosova, koji žive u Njemačkoj zato što su na Pristanu remetili javni red i mir uzvikujući nacionalističke parole. Istovremeno je sa 150 eura kažnjen Ulcinjanin, kod kojeg su oni imali smještaj, a koji nije bio registrovan.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ZAROBLJENA OBALA CRNOGORSKOG PRIMORJA: Pješčane plaže – privatni resursi privilegovanih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaključeno je oko 70 investicionih ugovora kojima je dobar dio obale predat privatnicima na upravljanje od 20 do 90 godina. Svi ti koncesioni ugovori zaključeni su do novembra 2020., kada je  u JP Morsko dobro ustoličena nova upravljačka garnitura. Od tada nije realizovan ni jedan ugovor ove vrste, ni jedan nije ni raskinut, ali je nastavljena praksa aneksiranja davno sklopljenih poslova otimanja crnogorskih plaža, usaglašavanjem  diskriminatorski niskih cijena godišnjeg zakupa sa inflacijom

 

 

Veliki dio morske obale Crnogorskog primorja tokom proteklih 30 godina sistemski je privatizovan preko Vladinog preduzeća Morsko dobro, osnovanog radi zaštite i unaprjeđenja najvrjednijeg dijela državne teritorije Crne Gore.

Od svog osnivanja 1992. državno preduzeće za upravljanje morskim dobrom kojim su do kraja 2020. rukovodili kadrovi SDP i DPS, bilo je u službi krupnog kapitala, privilegovanih crnogorskih biznismena, političkih aktivista i elitnih projekata velikih stranih investitora.

Forma pod kojom su najvrjedniji dijelovi obale ustupljeni na višegodišnje korišćenje privatnicima bili su investicioni, odnosno koncesioni ugovori kojima su atraktivne plaže i stjenoviti dijelovi obale izuzeti od javne upotrebe na duži vremenski rok, od 15  pa do 90 godina.

Ekskluzivni projekti turističkih naselja i gradova poput Luštica Bay, Porto Novi, Dukley Hotel na Zavali, zakupci Svetog Stefana i Miločera, companije WAS Invest u Reževićima, Orascom na ostrvu Lastavica, Sonuba Montenegro u Maljeviku, Konzorcijum Karisma na Velikoj plaži i mnogi drugi, posjeduju ugovore na rok korišćenja obalnog pojasa sa rokovima od 30 do 90 godina.

Javno dostupni podaci sa sajta Morskog dobra pokazuju da je zaključeno oko 70 investicionih ugovora kojima je dobar dio obale predat privatnicima na upravljanje. Svi koncesioni ugovori zaključeni su do novembra 2020. godine, kada je ustoličena nova upravljačka garnitura. Od tada u JP Morsko dobro nije realizovan ni jedan ugovor ove vrste, ni jedan nije ni raskinut, ali je nastavljena praksa aneksiranja davno sklopljenih poslova otimanja crnogorskih plaža,  usaglašavanjem  diskriminatorski niskih cijena godišnjeg zakupa sa inflacijom.

Najveći broj koncesija na plaže odobren je na teritoriji opštine Herceg Novi. Privatne firme upravljaju većim dijelom obale poluostrva Luštica, plažama u naseljima Kumbor, Rose, Bijela, Meljine, Baošići, Topla, Kamenari…  Na ovim atraktivnim lokacijama svoje parče pijeska na duži vremenski rok zauzeli su domaći tajkuni bliski nekadašnoj vlasti.

Koncesijama su od građana oduzeti i dijelovi obale na rivijeri Tivta i Kotora. Posebno u Dobroti, u zalivu Boke, gdje je odobrena izgradnja vještačkih plaža uz period korišćenja od 30 godina.

Veoma atraktivna morska obala u Reževićima, između Svetog Stefana i Petrovca, podijeljena je nekolicini privatnih lica na rok od 20 do 25 godina. Privremeno je privatizovan i dio najboljih plaža u Baru i Ulcinju.

Davanjem pod dugoročni zakup velikog broja plaža i kupališta država je radila protiv interesa građana Crne Gore. Zakupci su stekli ekskluzivna prava korišćenja dok su građani i mali zakupci izgubili pristup javnim plažama što tokom turističkih sezona dovodi do povećana tenzija među građanima i korisnicima. Privilegovanim pojedincima i investitorima elitnih turističkih projekata država je omogućila eksploataciju atraktivnih dijelova morske obale uz minimalnu naknadu, što otvara pitanje načina upravljanja javnim dobrima i sumnje u transparetnost i pravičnost.

Na preuzetim plažama koje su postale unosne privredne zone koncesionari su razvili ogroman biznis, Izgradili su restorane, noćne klubove, terase, manje hotele i mnoge druge sadržaje. Nisu se libili da betoniraju obalu i pijesak postavljajući plažne barove i terase, grade pristupne puteve i parkinge čime su uništili prirodno okruženje zaleđa i ukupan primorski pejzaž Crne Gore.

Kontrola nadležnih inspekcijskih službi JP Morsko dobro i Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine u svakom pojedinačnom slučaju je izostala. Država je bila aktivni saučesnik u degradaciji morske obale.

Najnoviji drastičan primjer besomučnog betoniranja kupališta predstavlja slučaj plaže Galija. Ta  plaža  predstavlja jedan od bisera budvanske rivijere, udaljena na 1,3 kilometra od Svetog Stefana. Smještena u istoimenoj uvali među stijenama, posjetiocima je davala osjećaj da se nalaze u prostoru netaknute prirode, kamena i pijeska uz čisto plavo more. Za drastičnu promjenu ove idilične slike pobrinuo se vlasnik podgoričke firme Beach DOO, koja posjeduje investicioni ugovor za zakup lokacije na rok od 25 godina, iza kojeg navodno stoji  jedan od nekadašnjih visokih funkcionera DPS.

Snimci betoniranja plaže i mora, gradnje objekata od armiranog betona na pjeni od mora, preplavili su društvene mreže početkom maja prošle godine, izazivajući ogorčenje građana. Državni organi nisu na pravi način reagovali, radovi nisu zaustavljeni, pa je podgorički investitor uredno izgradio ogroman poslovni kompleks sa dva restorana od ukupno 300 kvadrata, sa terasama površine 450 m2. Podignut je i obalni zid, veliki parking i dugačak pristupni put, čime je u potpunosti promijenjen  prvobitni izgled  ovog dijela obale.

Da apsurd bude veći, bjesomučno betoniranje plaže Galija država je nagradila umanjenjem iznosa godišnje zakupnine za 30 odsto u prvih nekoliko godina, na ime investicionih ulaganja. Odnosno ,smanjenje kirije za iznos utrošenog betona gvoždja i stakla u izgradnji neprimjerenih divljih objekata na obali.

Kompleks Galija postao je moćan privredni objekat čija se investicija odmah isplatila. Zahvaljujući zatvorenom restoranu, ružnom neprilagođenom stakleniku na obali, kompleks radi punih 12 mjeseci. U njemu se organizuju razna slavlja, muzičke večeri, proslave novogodišnjih praznika, sve ono što u “wild beauty” paštrovske obale do sada nije bilo zamislivo.

Pored ugostiteljskih i plažnih usluga, zakupac ostvaruje prihode izdavajući dio plažnog mobilijara hotelijerima čiji objekti nisu locirani u prvom redu do mora. Novi vid korišćenja kupališta i plaža zaživio je u poslednjih nekoliko godina. Vlasnici hotela u Budvi koji nemaju svoje plaže gostima obezbjeđuju sigurna mjesta kod drugih, tako što unaprijed zakupe određeni broj plažnih kompleta tokom turističke sezone.

Primjera radi, turska hotelska grupa Merit, koja posjeduje hotel u centru Budve, imala je svoje ležaljke i suncobrane na plaži Galija. Međutim, taj aranžman je okončan zbog udaljenosti plaže od hotela. Trenutno se vrše pregovori sa zakupcem jedne od plaža na ostrvu Sv. Nikola, koje grupa Merit namjerava zakupiti na duži rok.

Problem nedostatka slobodnih plaža sve je izraženiji, pa je priča o koncesijama koje su prigrabili pojedinci sa dobrim vezama u bivšoj izvršnoj vlasti, sve aktuelnija. Nastala je situacija u kojoj se koncesionari koji kontrolišu duži dio obale na dugi niz godina  pojavljuju u ulozi prodavca plažnog prostora. Posao zakupa plaža postao je jedan od najunosnijih u turističkim mjestima, kojim se na najlakši način dolazi do zarade.

U upravi Morskog dobra najavljivali su raskid oko dvije trećine investicionih ugovora koje je prethodno rukovodstvo javnog preduzeća zaključivalo sa privilegovanim pojedincima, zbog brojnih  utvrđenih nepravilnosti. Formirana je i komisija za kontrolu svih takvih ugovora, ali rezultati pokrenute inicijative za sada nisu poznati.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BIJELO POLJE I PLJEVLJA NA PRIVREMENOM FINANSIRANJU: Skupe koalicione prepirke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političke krize zaustavile su usvajanje budžeta u Pljevljim i Bijelom Polju za tekuću godinu. Opštine su prinuđene na privremeno finansiranje, što bitno ograničava razvojne planove i efikasnost javnih službi

 

 

Zbog nesporazuma u vladajućim koalicijama, lokalni parlamenti Bijelog Polja i Pljevalja nijesu do kraja prošle godine usvojili odluke o budžetu za ovu godinu. Te dvije lokalne samouprave funkcionišu na osnovu odluke o privremenom finansiranju, koja se donosi najduže na tri mjeseca. Budžeti nijesu usvojeni, jer je u oba slučaja izostao određeni broj odbornika vladajuće većine na sjednicama loklanog parlmenta, zbog čega nije bilo kvoruma za rad.

U Bijelom Polju sukob je nastao između vladajućih Demokratske partije socijalista (DPS) i Bošnjačke stranke (BS). U BS su već duže nezadovoljni načinom na koji funkcioniše koalicija, a, sredinom sedmice, ispostavili su vrlo ambiciozne zahtjeve kao uslov za kvorum.

Ta stranka traži mjesto predsjednika Skupštine, sekretara Sekretarijata za investicije i izgradnju, te direktora Agencije za planiranje prostora. Od ranije traže osnivanje Javne ustanove „Avdo Međedović“, te direktora iz njihovih redova. Navodno, svi ti zahtjevi su DPS-u dostavljeni u četvrtak. BS je početkom godine najavila da će DPS-u ponuditi platformu i objasnila da, ukoliko novi sporazum ne bude prihvatljiv partnerima iz DPS-a i Evropskog saveza,  biće ponuđen partijama koje vrše vlast na državnom nivou.

Sa predstavnicima DPS-a su 18. januara održali su sastanak na temu prevazilaženja političke krize. Dogovor dvije partije izostao je. Nakon sastanka, predsjednik Opštinskog odbora (OO) BS i ministar u Vladi Crne Gore Ernad Suljević, podsjetio je da je njegova stranka osvojila skoro 5.000 glasova u Bijelom Polju “i time potvrdio status pojedinačno najjače partije u tom gradu”. Zbog toga, rekao je, imaju “dodatnu odgovornost prema građanima da investicionu politiku vode kvalitetnije, efikasnije i u interesu ravnomjernog razvoja grada”.

“Na sastanku je konstatovano da u pojedinim segmentima bilo prostora za efikasniji rad i kvalitetnije rezultate, te da je u narednom periodu neophodno posvetiti dodatnu pažnju rješavanju identifikovanih problema. Bijelo Polje vidimo kao razvojni centar sjevera Crne Gore, zbog čega je važno obezbijediti intenzivnija ulaganja, naročito u krajevima u kojima žive Bošnjaci, prije svega u dijelu razvoja lokalne infrastrukture”, saopštio je Suljević.

On je istakao da se ne smiju zanemariti ni identitetska pitanja. Suljević očekuje da će uskoro biti organizovan novi sastanak na kojem će detaljnije razmotriti naredne korake i prioritetne aktivnosti. Sjednica SO Bijelo Polje, na kojoj se očekuje usvajanje budžeta, zakazana je za 31. januar.

Izostankom sa sjednice SO odbornici BS onemogućili su usvajanje budžeta, koje tamošnji odbora Pokreta Evropa sad (PES) vidi kao  politički manevar. Kako tvrde, kriza vlasti je fingirana, s ciljem da BS ojača pregovaračku poziciju unutar vladajuće koalicije. Takav pristup, ocjenjuje opozicija, stvara vještačku nestabilnost kako bi se ostvario veći uticaj na raspodjelu funkcija i ključne odluke, potencijalno ugrožavajući stabilnost lokalne uprave i narušavajući povjerenje birača u političke procese.

Nastavak sjednice SO Pljevlja, koja je formalno započeta 29. decembra prošle godine, zakazan je za četvrtak, 22. januar. To je dogovoreno na kolegijumu šefova odborničkih klubova lokalnog parlamenta. No, prije toga, nije bilo sastanaka tamošnje vladajuće koalicije niti rješavanja nesuglasica, koje postoje već određeno vrijeme.  Neki od njih, PES i Demokrate, prethodno su tražili redefinisanje koalicione saradnje prije usvajanja ovogodišnjeg budžeta.

Navodno, sjednica je morala biti zakazana kako bi se ispoštovao Poslovnik, iako koalicioni saveznici nijesu vodili razgovore. Prema članu 76. tog dokumenta, predsjednik SO je dužan da sjednicu odloženu zbog nedostatka kvoruma sazove u roku od najviše 10 dana od odlaganja. Sjednica SO, na kojoj je trebalo da se razmatra i predlog budžeta, nije održana zbog nedostatka kvoruma. Od 34 odbornika, u skupštinskoj sali prisustvovalo je njih 13, od čega svega četiri iz redova vladajuće koalicije.

Nekoliko dana prije decembarske sjednice, opštinski odbori PES i Demokrata pozvali su rukovodstvo Nove srpske demokratije (NSD) da hitno inicira koalicione konsultacije i pokrene proces redefinisanja odnosa unutar lokalne vlasti prije održavanja sjednice SO. U zajedničkom pozivu, PES i Demokrate su naveli da je došlo do „umnožavanja problema i tačaka sporenja“ u funkcionisanju vlasti, kao i do pojedinačnih djelovanja političkih partnera bez zajedničkog usaglašavanja ključnih lokalnih politika. Podsjetili su i na  činjenicu da je Građanski pokret (GP) URA napustio lokalnu vlast, što, kako tvrde, dodatno povećava rizik od blokade rada SO i ugrožava zakonito funkcionisanje lokalne samouprave.

Dvije partije zahtijevaju zaključivanje novog koalicionog sporazuma, sa precizno definisanim pravima, obavezama i odgovornostima svih partnera.Konstantovali su i da  koalicioni dogovor iz 2023. godine „nije obezbijedio međusobno poštovanje pozicija“.

„Krajnje je neophodno da hitno uđemo u proces redefinisanja odnosa, što podrazumijeva uspostavljanje novih principa, jasnih granica odgovornosti i transparentnih kadrovskih procesa, radi unapređenja funkcionisanja lokalne samouprave“, poručili su iz PES-a i Demokrata.

Iz Nove su odgovorili da će razgovore zakazati poslije božićnih praznika, ali ih do sada još nijesu održali. I prošle godine pljevaljski parlament bio je u blokadi skoro tri mjeseca, usljed nedolaska šest odbornika NSD-a na sjednice. Razloge za bojkot nijesu saopštili javnosti. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, predsjednik  OO te stranke stranke Milan Lekić, u sukobu je sa svojim partijskim drugom, predsjednikom Opštine Dariom Vranešom. Nekolicina odbornika, bliskih Lekiću, zbog toga bojkotuje sjednice.

Vraneš je u novogodišnjem intervjuu „Vijestima“, međutim,  kazao da lokalna vlast funkcioniše dobro i da se to vidi po rezultatima. Objasnio je da postoje različita politička shvatanja po nekim pitanjima, “ali da smatra da ona više dolaze iz centrala pojedinih stranaka”.

Pljevaljski  lokalni parlament čine 34 odbornika, od kojih su 23 iz vlasti (15 iz Nove , DNP, , Ujedinjene Crne Gore i Pokreta za Pljevlja, po četiri iz Demokratske Crne Gore i PES). U vladajućoj koaliciji je ranije bio i jedan odbonik SNP,  koji je  nedavno napustio tu partiju i prešao u novoosnovani pokret Dragoslava Šćekića. GP  URA je u februaru prošle godine odlučio da uskrati podršku lokalnoj vlasti u Pljevljima, ocijenivši da nakon skoro dvije godine mandata vlast nema jasnu viziju razvoja, ne realizuje ključne projekte i nastavlja loše prakse iz prethodnog perioda.

Privremeno finansiranje u lokalnim samoupravama, zbog nedonošenja budžeta na vrijeme, obezbjeđuje samo puko funkcionisanje organa vlasti, ali i povlači sa sobom brojna ograničenja. Rashodi su striktno limitirani na jednu dvanaestinu prošlogodišnjeg budžeta mjesečno, što direktno onemogućava pokretanje novih aktivnosti i implementaciju razvojnih politika. Shodno tome, kapitalni projekti i investicije bivaju odloženi ili u potpunosti obustavljeni, dok se javne nabavke ne mogu dugoročno planirati niti sprovoditi. Javne ustanove, kao i korisnici grantova i subvencija, ograničeni su na minimalna sredstva, što direktno dovodi do pada kvaliteta javnih usluga i kašnjenja u isplati socijalnih davanja.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PLJEVALJSKA KOTLARNICA: Odlaganje rješenja, opet 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pljevaljska kotlarnica u Skerlićevoj ulici nastavlja sa radom, uprkos nalogu ekološke inspekcije za zatvaranje

 

 

Zatvaranje pljevaljske kotlarnice u Skerlićevoj ulici, uprkos rješenju ekološke inspekcije, ipak se nije desilo. Ekološki inspektor produžio je rok za izvršenje za 60 dana. U tom periodu je obaveza lokalnog preduzeća Grijanje, koje gazduje tim objektom, da pronađe tehničko rješenje za smanjenje emisija opasnih i zagađujućih materija. Kompromis je postignut nakon zahtjeva  Grijanja da im se ponovo produži rok za izvršenje rješenja, kojim je naloženo zatvaranje kotlarnice.

Kako su prije dvije sedmice saopštili iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS), ekološki inspektor je sagledao sve okolnosti slučaja, a posebno konstataciju Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje da ne postoji uzročno-posljedična veza između zdravstvenog stanja stanovnika Pljevalja sa zagađenjem vazduha.

Ekološka inspekcija je sredinom decembra naložila direktoru preduzeća “Grijanje Pljevlja” Vladu Tošiću da zatvori kotlarnicu. Tošić je uzvratio tvrdnjama da su rezultati mjerenja zagađenja iz gradske kotlarnice u Pljevljima, “ nikada bolji”. Navodno je značajno smanjeno prekoračenje zagađujućih materija u odnosu na prethodnu godinu (praškaste materije sa 20 na 4, sumpor-dioksid sa 7 na 2, arsen sa 4 na 2 prekoračenja).

Značajna ulaganja u kotlarnicu,  prema tvrdnjama menadžmenta Grijanja, dovela su navodno do kvalitetnijeg sagorijevanja i smanjenja potrošnje uglja. Iz tog preduzeća su upozorili i da bi zatvaranje kotlarnice “imalo katastrofalne posljedice: popucale instalacije zbog smrzavanja, ogroman finansijski gubitak preduzeća i hiljade građana, uključujući ključne institucije bez grijanja”. Iz pljevaljske firme objašnjavaju da su prethodnih godina ugrađeni multicikloni i ventilatori dimnih gasova radi poboljšanja sagorijevanja i smanjenja zagađenja.

Kotlarnica je, međutim, godinama predmet oštrih kritika. Ranije je već zabranjivan njen rad od strane ekološke inspekcije, a stanari Skerlićeve ulice kontinuirano  zahtijevaju njeno trajno zatvaranje.

MERS je, međutim,  krajem oktobra 2025. godine, poništio rješenje Agencije za zaštitu životne sredine, pa je pljevaljska toplana proradila nakon višemjesečne pauze. Stanari zgrade u Skerlićevoj ulici, u kojoj se nalazi kotlarnica, kao i ekološki aktivisti iz Pljevalja, taj objekat nazivaju najvećim zagađivačem u gradu. Oni tvrde da njegovo pokretanje predstavlja kršenje zakona i direktno ugrožavanje zdravlja građana.

Nakon što su analize Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) krajem 2024. godine potvrdile prekoračenje dozvoljenih koncentracija štetnih materija, ekološka inspekcija je i tada zabranila rad kotlarnice. Poslije žalbe i urgencije preduzeća, izvršenje rješenja je privremeno odloženo, ali je zabrana rada ponovo stupila na snagu 15. maja 2025. godine. “Grijanje” je uložilo žalbu na odluku Agencije , kojom je 21. jula naloženo zatvaranje kotlarnice, pa je sudbina tog postrojenja zavisila od Ministarstva, koje je krajem oktobra dalo “zeleno svjetlo”.

Rješenjem Agencije naloženo je potpuno obustavljanje proizvodnje i isporuke toplotne energije iz kotlarnice “zbog utvrđenog zagađenja životne sredine i prekoračenja dozvoljenih koncentracija štetnih materija u vazduhu i zemljištu”. U obrazloženju piše da su mjerne jedinice Ministarstva ekologije utvrdile prisustvo praškastih materija, ugljen-monoksida i arsena u količinama koje značajno prelaze propisane granice tolerancije”. Ekološki inspektor je zaključio da dalji rad kotlarnice predstavlja neposrednu opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Pljevlja su jedina opština u Crnoj Gori koja ima sistem daljinskog grijanja,  kojim se zagrijava 34.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Iz “Grijanja”  tvrde  da bi zatvaranjem kotlarnice preduzeće izgubilo svrhu postojanja, jer korisnicima ne mogu ponuditi alternativni vid grijanja. Navode da su u posljednje dvije godine potrošnju uglja smanjili su sa 2.400 na 1.500 tona zahvaljujući investicijama u kotlarnicu i sekundarnu mrežu. Opština i država uložile su stotine hiljada eura u modernizaciju sistema, od zamjene instalacija do ugradnje ventilatora dimnih gasova koji poboljšavaju sagorijevanje i smanjuju emisije.

Postrojenje trenutno zapošljava 33 radnika, od čega je 16 u administraciji, a 17 u proizvodnji, svi na neodređeno vrijeme. Prekid rada kotlarnice otvorio bi ozbiljna pitanja o njihovim radnim mjestima i sigurnosti zaposlenja, ali i o održavanju i funkcionisanju sistema grijanja u gradu.

Posljednje najave zatvaranja otvorile su i sukob na relaciji lokalna vlast – država, ali i među pojedinim lokalnim funkcionerima. Demokrate su optužile predsjednika Opštine Darija Vraneša i nadležne opštinske službe da su propustile da izvrše svoje zakonske obaveze. Vraneš je podržao sugrađane koji su sprječavali inspektorku da 30. decembra zapečati kotlarnicu. Sa tog skupa on je pozvao direktora Grijanja da podnese ostavku i zaprijetio da će korisnici  kotlarnice blokirati  Termoelektranu. Takođe, “podigao je prašinu” oko izdavanja urbanističko-tehničkih uslova (UTU) za ugradnju neophodnih vrećastih filtera, čija bi instalacija doprinijela smanjenju zagađenja zraka u gradu.Kako tvrdi Vraneš, UTU nijesu dobijeni zbog “neriješenog  pitanja lokacije skladištenja opasnog otpada“ koji nastaje radom filtera.

Iz Vlade tvrde da taj otpad, iako se često klasifikuje kao industrijski, a u nekim slučajevima i opasan (što zahtijeva laboratorijsku analizu), ima uspostavljene protokole za zbrinjavanje. Istovremeno, ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić je pozvao  Vraneša i direktora “Grijanja” da građanima daju “neke odgovore”.

“I Vraneš i Tošić duguju Pljevljacima odgovor na pitanje: zašto nisu postupili po nalogu inspekcije od prije godinu dana i ugradili dva obična filtera? Mislim da od Vraneša još nismo dobili ni odgovor na pitanje: gdje je nestao novac za ekološke projekte koji mu je uplaćen? Koliko je od tog novca mogao građanima da kupi peći za pelet? Koliko peleta? Koliko fasada na stambenim objektima? Koliko pomoći da pruži pojedincima koji koriste ugalj za grijanje? Nema odgovora. Prvo odgovori na ova pitanja, pa da se odluči o sudbini kotlarnice”, saopštio je Ćulafić.

Ipak, Demokrate su u par saopštenja zagovarale stav da bi naglo gašenje kotlarnice prouzrokovalo nesagledive posljedice. Kako su naveli, nije sporno da je kotlarnica zagađivač, ali njeno eliminisanje mora biti postepeno, a ne naglo. Upozorili su i da “u grijnoj sezoni 2026/2027. kotlarnica ne bi smjela raditi bez ispunjavanja strogih tehničkih standarda i značajnih ulaganja u opremu”. Iz te stranke je najavljeno i da će tražiti da se iz budžeta Opštine usmjere sredstva za dodatnu tehničku opremu, uz očekivanje da država realizuje svoj dio obaveza u projektu toplifikacije. Podsjećaju da je EPCG već realizovala prvu fazu projekta, te da je neophodno da opština iskoristi 2026. godinu za hitno širenje sekundarne mreže, od projektovanja do izvođenja radova.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo