Povežite se sa nama

OKO NAS

PČELARI BROĆANCA PROTIV MEĐEDA, PRIRODE I NEBRIGE VLASTI: Bjekstvo iz slijepog crijeva

Objavljeno prije

na

Pčelare nikšićkog sela Broćanac i njihove uljanike ovih jesenjih dana posjećuje nemili gost: međed iz tamnih šuma planine Ligunar, koji je odlučio da popuni zalihe šećera za zimu. Rezultat njegovih posjeta su tri uništene košnice pčelaru Jovanu Vujoviću i isto toliko njegovom rođaku Miju Vujoviću.

Jovan se još ne povlači sa svojim košnicama. Međed je, priča, potpuno ignorisao sve prisutne u kući, kao i psa, rase šarplaninac, koji nije ispuštao nikakve zvuke prilikom posjete neobičnog gosta, kako je bilo očekivano. Mijo Vujović, čija je kuća prva na udaru, za razliku od rođaka, sa svojim pčelama bježi u grad. Bježi od još jedne napasti od koje nema niko da zaštiti jadne seljake, kako kaže on.

,,Uputili smo se nekadašnjom Nikšićkom ravnicom, na kojoj je danas Slansko jezero, prema selu Broćanac, planini Ligunaru i Pustom liscu, do granice stare Crne Gore, gdje smo zatekli bivšeg šumara i pčelara Radomira Mija Vujovića koji nerado govori za medije, jer kaže da je razočaran i ljut na samu prirodu koja se mnogo promijenila…”, ovako bi Mijo počeo reportažu o sebi kada bi on bio novinar ali nije, kaže. On je pčelar i zemljoradnik, bio je i šumar, i muči se čitavog života sa nemilosrdnom prirodom Katunske nahije. Nekih godina pobijedi i njegov rad donese rezultate, ovoga puta priroda ga je ,,bacila na pleći”.

Surov je to kraj, kamen i drača, voda koje nema dovoljno ni za piće. Nezapamćene suše ovoga ljeta obesmislile su sve napore šezdesetpetogodišnjeg Mija Vujovića i njegovih tridesetak komšija. Nevolja nevolju stiže: ove godine suša, prošle godine kiša, naročito pamte ogromni snijeg prije četiri godine kada su bili u izolaciji više od dva mjeseca iako su na svega desetak kilomatara od centra Nikšića. Ali to njima nije smetalo da tada ponude svoju pomoć u čišćenju Podgorice za vrijeme sniježne blokade i ponosni su na to.

„Bilo je palo malo snijega te zime, oko metar i po, nijesmo nikome kaživali, mada ne nije niko ni pita, nijesmo imali obraza kad smo viđeli kako je Podgorica paralizovana. Zvali smo krizni štab u Nikšiću, ako treba da se čisti Podgorica mi smo na raspolaganje”, smije se se Mijo dok se sjeća te zime i odnosa grada prema njihovom selu. Dok nas čašćava medom u saću kojeg je kaže oteo od međeda i kojega mora imati na trpezi za goste – iako je godina za pčele nikakva, priča o svojoj borbi.

,,Evo vidite i sami kako se ođe živi. Sekam više no mogu, neće li se što prije crknut. Najsavremenija mi je mašina motika. Ako što ubačiš u zemlju to moraš kropit stalno, a vode nema. Kiše kad trebaju ne padaju – u poslednjijeg šeset godina ovakve godine nailazilo nije, ovakvoga rada i muke, a da čojek nema nikakve koristi. I za sve jade još i ova dlakava napast iz šume što mi nagrdi pčele a kojeg kažu ne smiješ poprijeko pogledati”, priča dok pokazuje polomljene košnice koje je nosio u Nikšić da pokaže inspektoru za šume Radomanu Suknoviću.

,,Odma mi je rekao: ‘Mi to ne plaćamo. Stavi čobanicu oko uljanika, ja sam tako uradio u Pivu”, tako me savjetovao. Stavio sam ja sijalicu da gori po svu noć, ali izgleda da je međedu još lakše, sve mu osvijetljeno. I šta ću onda nego bježati sa njima za Nikšić”, kaže. Sve to košta, objašnjava. ,,Najgore su ovakve godine za pčele, stotinjak košnica koje treba prihranjivati šećerom kada je suša i cvjetovi nemaju nektara, a i tako prihranjene ne garantuju da će preživjeti sledeću zimu. Ali mora im se davati, eto, samo da se održe u životu”.

Proći će i ova godina, a kao svi Katunjani i Mijo voli malo popričati o istoriji a i o sadašnjem stanju u kraju za koji kaže da je ,,osta slijepo crijevo koje je vazda pod upalom evo pedeset godina, pa ne znam šta da se radi”

,,Kako su mi pričali stari ljudi, velike pamtiše i pametari, istoriju Katunske nahije nije lako ispričati. Od dolaska kralja Nikole za gospodara pa do njegova odlaska bilo je dosta Veljijeg ratova, svako brastvo je imalo velike gubitke braneći Crnu Goru i ne samo nju no i đe nije trebalo ginuti, a bogami nije ni se nimalo lijepo vratilo. Došlo je vrijeme da smo se dobro raselili a većinom je osta na ovo svoje vjekovno ognjište oni koji nije kadar niđe drugo. U Broćanac ima još trides-četrdes stanovnika, ljudi i žena starosne dobi prosjek sedamdeset pet godina. Ima škola koja je rađena prije sto i više godina i danas radi, ima učitelja i drugog osoblja, ne znam ima li đaka”, raspričao se Mijo uz ledeno nikšićko pivo.

Mijo je radio trideset godina kao šumar. Od prošle godine je u penziji.

,,Dugo sam odlagao penziju, a dali bi mi je odavno ti doktori kad me vide ovakvoga, no mi je bilo žao radi firme jer mi je pomogla i stambeno i materijalno, odoh i bez stana i bez otpremnine, a najstariji sam bio u njoj po godinama”, sjeća se stari pčelar.

Njegova porodica je u Nikšiću, djeca su odrasla, rade i rijetko ga posjećuju. ,,Vamilja mi je u Nišiće upošljena, više ja navrnem kod njih, no oni kod mene. Boje se i od pčela i od motike, a i ne umiju da dođu u ovu šikaru i u ove krše, dobro ste i vi došli. A imam da svarim nešto na usta no čeljade nije kadro samo ni jes”. Dosta je razgovora. Odlazi Mijo svojim pčelama da ih priprema za bjekstvo.

Ne nosi pčelarsku kapu, poznaju ga sve one, tvrdi.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo