FOKUS
UBISTVO DUŠKA JOVANOVIĆA, ISTRAGA BEZ KRAJA: Zločin sa državnim žigom

Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor online
Nakon 12 godina od ubistva urednika Dana Duška Jovanovića, u tužilaštvu je nalaz privatne detektivske istrage koji bi slučaj mogao povesti u novom smjeru. Koča Pavlović, poslanik DF-a, na sjednici skupštinskog Odbora za nadzor objelodanio je da tužilaštvo taj nalaz posjeduje već tri mjeseca, i pozvao tužioce da se o njemu izjasne.
Pavlović je na sjednici saopštio da je imao uvid u taj dokument i da se u njemu navodi da su izvršioci ubistva Jovanovića pripadnici italijanske mafijaške organizacije Sakra korone unita, o čijim se vezama sa crnogorskim vlastima u vrijeme duvanskih godina dosta pisalo i svjedočilo (vidi boks).
„U saznanju sam da pomenuti nalaz poimenično identifikuje trojicu profesionalnih ubica italijanske mafijaške organizacije Sakra korona unita, koja je bila partner u tom periodu Milu Đukanoviću u poslu šverca cigareta prema Italiji, kao izvršioce ubistva Jovanovića”, kazao je Povlović. Naveo je jedno od imena – Đuzepe Đordano. Đordano izdržava kaznu u italijanskom zatvoru zbog ubistva jednog od mafijaških italijanskih boseva Santo Vantađata u Baru 1998. godine (vidi boks).
Pavlović je ustvrdio i da se u nalazu poimenično identifikuju naručioci i finansijeri ubistva, kao i „osoba koja je po nalogu naručioca, a parama dobijenim od finansijera unajmila ubice, obezbijedila logistiku i dogovorila Jovanovićevu likvidaciju”. Kasnije, na svom FB profilu, Pavlović je napisao da premijer Đukanović i njegov brat Aleksandar Đukanović stoje iza ubistva Jovanovića i da je to razlog zbog kog užilaštvo ćuti već tri mjeseca povodom nalaza nezavisne istrage.
Par dana nakon Pavlovićevog istupa na skupštinskom odboru oglasilo se i tužilaštvo. Oni su saopštili da su pokrenuli izviđaj o tom slučaju, ali da zbog istrage ne mogu više o tome da govore.
Iako se u javnosti spekuliše da je privatnu istragu pokrenula porodica ubijenog Jovanovića, o tome još nema potvrde. Izvori Monitora tvrde da se radi o samostalnoj istrazi u kojoj je porodica upućena, ali da je nije pokrenula. Takođe, više izvora tvrdi da nalaz te privatne istrage koji je prije tri mjeseca dostavljen tužilaštvu ne spori ono što je dosadašnja istraga utvrdila, a sud potvrdio – da je Damir Mandić bio saizvršilac u ubistvu Jovanovića, koje se dogodilo 27. maja 2004. godine oko ponoći, ispred redakcije Dana. Da je to fakat koji nije u koliziji sa najnovijim nalazima, za Monitor tvrdi i Koča Pavlović (vidi boks).
Vladan Pavićević, privatni detektiv, za Monitor kaže da ta privatna istraga čiji je nalaz sada u tužilaštvu nije i jedina koja se vodi mimo one koju su godinama vodili ovdašnji istražni organi. „Više paralelnih istraga vodi se o ubistvu Jovanovića. Neke od zemalja u okruženju takođe vode istrage. Njemačka raspolaže sa zanimljivim podacima. No, svakako treba sačekati da tužilaštvo provjeri nalaze ove privatne istrage”, kaže Pavićević.
Da najnoviji nalaz treba provjeriti smatra i Nikola Marković, urednik Dana i predsjednik Komsiije za istragu o napadima na novinare. „Kao predsjednik Komisije insistiraću da se svaki navod ozbiljno provjeri od strane tužilastva. Na osnovu presude, ali i dokumentacije koja je dostavljena Komisiji, mislim da je na sudu apsolutno dokazana krivica Damira Mandića što je i rezultiralo presudom koja je potvrđena na više sudskih instanci. Nažalost, to nije dovoljno jer nijesu otkirveni nalogodavci Duškovog ubistva”, kazao je on. Marković kaže da će od tužilastva tražiti da Komisiju informiše o rezultatima provjere navoda koje je, pozivajući se na nalaz detektivske agencije, iznio poslanik Koča Pavlović.
Na pravom, ili pogrešnom tragu, jedno je sigurno: odgovorni u državnim organima i na vlasti aktivni su ili pasivni saučesnici ovoga zločina koji traje, i razlog su što on još nije rasvijetljen. Nakon 12 godina, zna se samo pomagač u ubistvu, Mandić, dok su nalogodavac i izvršioci ostali nepoznati.
Tokom istrage nestajali su policijski zapisnici i dešavale se brojne opstrukcije zbog kojih je svojevremeno Nebojša Asanović, pravni zastupnik supruge ubijenog urednika lista Dan Slavice Jovanović i njenog sina, predao tužilaštvu krivičnu prijavu protiv nepoznatih izvršioca – službenih lica iz Uprave policije, Višeg državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici.
„Ljudi u policiji su pričali da ostave papir, zapisnik, dokument i on samo nestane sa stola ili bude izbrisan”, kaže za Monitor detektiv Pavićević.
Advokat Asanović je u prijavi tada naveo da su nadležni na više nivoa napravili brojne propuste, pa ne može biti sigurno da te ,,greške” nijesu bile namjerne. Prema njegovoj tadašnjoj ocjeni neevidentiranje službene zabilješke o priznanju Damira Mandića jedan je od glavnih propusta jer bi – da se taj dokument našao u spisima suda – mogao u velikoj mjeri rasvijetliti zločin.
Prema policijskoj zabilješci, Mandić je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica, početkom juna 2004. detaljno opisao ulogu Vuka Vulevića u Jovanovićevom ubistvu. Tužilaštvo nije na vrijeme reagovalo, pa je već sjutra bilo kasno pošto je Mandić, po savjetu advokata, odlučio da se brani ćutanjem.
Nakon objavljivanja informacije da su u izvršenju ubistva učestvovali pripadnici i italjanske mafije, pojedini, a među njima i poslanik Pavlović, izrazili su međutim sumnju da je priča o „domaćoj ekipi” imala svoju funkciju, da zavara trag. Da je sa Mandićem u ubistvu učestvovala domaća ekipa tvrdili su svojevremeno i tadašnji ministar policije Dragan Đurović i njegov pomoćnik Mićo Orlandić. Oni su govorili da imaju „operativna saznanja” po kojima su izvršioci i saučesnici Jovanovićevog ubistva: Vuka Vulevića, Armin Muša Osmanagić i Čila Šćekić.
„Kada takve ljude koji su već sumnjičeni za krivična djela pomenete kao potencijalne izvršioce ubistva onda to izgleda moguće a dokazivanje dugo traje”, kaže za Monitor Vladan Pavićević. On podsjeća da je nedavno postalo jasno i da je aktuelni potpredsjednik Vlade Duško Marković, koji je bio šef DB-a u vrijeme kada je Jovanović ubijen, raspolagao informacijama da je Jovanović praćen i da je bio potencijalna meta. On podsjeća na Markovićev intervju TV Vijestima, kada je Marković kazao da su znali da je Jovanoviću „život bio ugrožen”. Pavićević smatra da je Marković otuda odgovoran, i da posjeduje informacije značajne za rasvjetljavanje ubistva urednika Dana.
Sestra Duška Jovanovića Danijela, inače supruga detektiva Pavićevića, takođe je javno, nakon objavljivanja novih podataka pozvala tužilaštvo da ispita Markovića. „Moj brat tajno je praćen od strane SDB-a, prikupljan je materijal o svemu što se odnosi na njegov život. Taj materijal bi bio koristan u ovom trenutku bez obzira na protok vremena i zato opet poručujem da Duško Marković možda drži ključ istine o ubistvu mog brata. Mnoga pitanja su bez odgovora, a očekujemo od VDT-a da ih postavi Markoviću, shodno svojim ovlašćenjima i mehanizmima koji su mu u nadležnosti”.
Tužilaštvo je svakako na potezu. Da utvrdi da li je ova privatna istraga skretanje s puta koji predugo traje. Ili je to bila ona i koju su davne 2004. godine počeli Đurović i Orlandić, a nastavile garniture u policiji i pravosuđu bliske vrhu DPS-a. Da prekine istrage bez kraja ili postane tek još jedna garnitura u istražnim organima koja nosi svoju odgovornost u ovom zločinu s državnim žigom.
KOČA PAVLOVIĆ, POSLANIK DF
Namjerno 12 godina na pogrešnom kolosjeku
MONITOR: Saopstili ste da ste imali uvid u nalaze privatne istrage koja pokazuje da su Duška Jovanovića ubili pripadnici italijanske mafije. Ukoliko su ti nalazi tačni, šta to onda znači za dosadašnju istragu koju su vodili zvanični organi?
PAVLOVIĆ: Uvjeren sam da je istraga bila, od samog početka, postavljena na pogrešan kolosjek. I to se nije desilo slučajno.
Nije slučajno to što je javnost od prvog dana nakon ubistva „100% znala” da su na Duška pucali domaći kriminalci, V.V. i A.M.O., koji su kasnije pravosnažno oslobođeni. I to upravo zahvaljujući dokazima koje je trebao, ali ih nije uništio, jedini osuđeni – Damir Mandić. Interesantno je da je istraga i nakon toga ostala na istom, po meni „pogrešnom kolosjeku”. Čak i nakon što su DNK uzorci sa puške jasno pokazali da je unaprijed proglašene ubice iz „domaće ekipe” nijesu držale u rukama.
Pazite, čak je i vladina Komisija koju je vodio urednik Dana, nastavila da, uprkos svemu, dvije godine gura priču u istom pravcu. Nastavila je, što bi rekli Ameri, da „jaše mrtvog konja”. Ja mislim da je upravo zato što je istraga svih 12 godina bila na „pogrešnom kolosjeku”, mislim da je zato Đukanovićeva Vlada onako velikodušno raspisivala milionske novčane nagrade za bilo kakva „nova saznanja”.
Pronaći izvršioce – to je ključ za rasvjetljavanje visokoprofilnih ubistava. Izvršioci su ti koji istragu, kad-tad, mogu odvesti do naručilaca. Mislim da smo zato mi 12 godina uzaludno tražili izvršioce na pogrešnom mjestu. Zato da bi se naručioci sakrili od ruke pravde.
Sada je pred Tužilaštvom Nalaz jedne nezavisne istrage, koji im je prije tri mjeseca dostavljen u skladu sa Zakonom o detektivskoj djelatnosti, i koji dovodi u pitanje čitav koncept dosadašnje istrage. Taj Nalaz sadrži jasne tvrdnje, a te tvrdnje naše Tužilaštvo može provjeriti za svega mjesec dana.
Siguran sam da će italijanski organi pozitivno reagovati na eventualnu zamolnicu našeg Tužilaštva. I siguran sam da uzimanje i dostavljanje DNK uzoraka od trojice zatvorenika – koji se trenutno nalaze u italijanskim zatvorima, a koje pomenuti Nalaz prepoznaje kao izvršioce likvidacije Duška Jovanovića – može biti obavljeno unutar mjesec dana. A nakon toga preostaje jedino da ti dobijeni uzorci budu upoređeni sa onima koji su izdvojeni sa puške kojom je ubistvo izvršeno.
MONITOR: Milsite da su nalazi zvanične istrage koji su pokazali da je saučesnik ubistva Damir Mandić krivotvoreni?
PAVLOVIĆ: Ja sam u posjedu informacija o izvršiocima, a ne o logistici, koja je izvjesno postojala, ko god da je izvršio Duškovo ubistvo. Damir Mandić je pravosnažno osuđen upravo za logistiku, i za mene je to činjenica.
MONITOR: Šta je sa vašim zahtjevom da se organizuje kontrolno saslušanje tužilaca u Skupštini?
PAVLOVIĆ: Ćutanje Tužilaštva je indikativno. Volio bih da je to znak da je Tužilaštvo već nešto radilo po Nalazu nezavisne istrage koji im je predat prije tri mjeseca. Ali znajući ih, bojim se da je ovo njihovo ćutanje, nažalost, znak njihove nemoći. I njihovog opredjeljenja da, pod pritiskom DPS-a, pomenuti Nalaz „zakopaju” u nekoj fioci. Ja sam uradio ono što je bila moja dužnost kao poslanika, i predložiću Odboru da na narednoj sjednici (30. avgusta) donesemo Odluku o kontrolnom saslušanju VDT i SDT. S ciljem da ih ohrabrimo da provjere navode sadržane u Nalazu nezavisne istrage. Međutim, ukoliko DPS i njegovi sateliti na Odboru spriječe donošenje te Odluke, mislim da će tada biti jasno i to zbog čega sada Tužilaštvo ćuti.
MONITOR: U javnosti se čuju optužbe da ste sa ovim informacijama izašli u cilju predizborne kampanje. Kako to komentarišete?
PAVLOVIĆ: Formiranje Odbora su predložili gotovo svi u Skupštini CG, svi osim DF-a. Dakle, ako je to bilo osmišljeno i predloženo zbog predizborne kampanje – to se ne može staviti na dušu DF-a. Mi smo prihvatili da učestvujemo u radu ovog Odbora sa samo jednim ciljem – da pokušamo „progurati” ovu inicijativu oko provjeravanja navoda sadržanih u Nalazu nezavisne istrage. I ne vidim da u tome ima ičeg predizbornog i politikantskog, već naprotiv.
Veze klana Sakra korone unita sa Crnom Gorom
Više članova grupe Sakra korone unita svjedočilo je pred bivšim italijanskim tužiocem Đuzepe Šelzijem koji je vodio istragu o duvanskim poslovima, o vezama i odnosima sa crnogorskim vlastima.
Tomazo Laraspata je 1998. pričao kako je brat crnogorskog premijera Aleksandar Đukanović tih godina bio nerazdvojan sa visokopozicioniranim članom klana Konstantinom Sarnom, pisale su Vijesti. Laraspata je tvrdio da je Konsatantino stalno bio zajedno sa ,,predsjednikovim bratom”, da su mu poklonili bijelu kalibru, a kasnije i 10 miliona lira. Laraspata je, prema nalazima tužilaštva u Bariju, kao bjegunac od italijanskog pravosuđa boravio u Crnoj Gori do 7. oktobra 1997, kad je pobjegao nazad u Italiju.
Jedan od bosova Sakre korone unite Benedeto Stano, ispričao je da je u Crnoj Gori glavni Brano (Mićunović), da on svime komanduje i da je u veoma dobrim odnosima sa Milom Đukanovićem.
On je tvrdio da su i drugi mafijaški bosovi iz Italije imali komunikaciju sa Đukanovićem, da su pomagali crnogorsku policiju i Vladu i da su ,,tamo sve mafijaši”. „Čak je Prudentino, kako je meni poznato, sproveo vodovod od Podgorice do Nikšića, do Branovog rodnog mjesta. Doveo je svoje radnike”, svjedočio je. Sakrivajući se od italijanskih vlasti, Stano je u Crnoj Gori boravio do novembra 1997. kada se vratio u Italiju gdje je uhapšen. Monitor je već pisao kako je u Crnoj Gori Frančesko Prudentini, zvani Ćićo Kesa predvodio Sakra koronu unitu. Prema izvorima našeg lista on je bio glavna veza Italijanima sa crnogorskim vlastima. ,,Bio je poznat po tome što je mnogim uglednicima u Crnoj Gori poklanjao skupe satove”, tvrdio je izvor Monitora.
Kao dokaz da je crnogorska policija ,,čuvala leđa” kriminalcima koji su se od italijanskog sudstva krili u Crnoj Gori, tužilaštvo u Bariju na sudu je priložilo dokumenta naslovljena na izvjesnog Ferdinanda Puljezea, precizirajući da se radi o lažnom identitetu iza kojeg se krije pripadnik Sakre korone unite – Oracio Poro.
,,Stalna dozvola za kretanje i zadržavanje na graničnom prelazu koju je MUP Bar izdao 19.02.1998. godine, sa važenjem do 31(!).02.98, naslovljena na Puljeze Ferdinanda, sadrži i greškom napisano pravo ime italijanskog kriminalca – Oracio Poro – nevješto prekriženo hemijskom olovkom ali i dalje čitljivo, što odaje da je osoba koja je ispunjavala dokument znala njegovo pravo ime”, konstatovano je. U tom dokumentu, švercer cigareta, je označen kao pomorac po zanimanju.
Tužilaštvo je tvrdilo da je Oracio Poro preko Santo Vantađata imao zagarantovanu zaštitu u Crnoj Gori od strane bivšeg šefa policije Vasa Baošića, te da ga je crnogorska policija izbacila iz države čim su se njegovi odnosi sa Vantađatom pogoršali.
Erminio Kavaljere svjedočio je da je Vantađato, za koga je crnogorska policija zvanično tvrdila da nije u Crnoj Gori, dijelila sa premijerovim bratom zaradu od goriva koje su točili gliseri. Upravo zbog ubistva Vantađa u Baru, Đuzepe Đordano koji se sada povezuje sa ubistvom Jovanovića, izdržava kaznu u italijanskom zatvoru. Ovo ubistvo italijanska policija pratila je uživo putem direktne telefonske linije, s obzirom da je u to vrijeme prisluškivala Đordanovog saučesnika Vita di Emidija.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO

Između dva praznika rada, upozoravaju sindiklaci, posebno je ugroženo pravo na štrajk. Srećom po vlast, štrajkova nešto i nema. Dok se broj zaposlenih smanjuje, a u sezoni uvozimo radnu snagu, jedino raste – državna uprava
Prošli Prvi maj proslavili smo uz nadu da će vlast ispuniti svoja predizborna obećanja o povećanju plata i sedmočasovnom radnom vremenu. Skor je – pola. Plate su povećane a sedam sati rada još ćemo sačekati.
Od oktobra prošle godine poslodavci su u obavezi da obračunaju zarade u skladu sa izmjenama zakona iz programa Evropa sad 2 i Opštim kolektivnim ugovorom.
,,Prvi maj crnogorski radnici i radnice dočekuju sa značajno većom minimalnom zaradom i većom prosječnom zaradom u odnosu na prošlogodišnji praznik rada. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je do povećanja minimalne, pa samim tim i prosječne zarade, došlo usljed političke volje, odnosno ispunjenjem predizbornih političkih obećanja, a ne kroz socijalni dijalog’’, kaže za Monitor Ivana Mihajlović iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore(USSCG).
U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 319 000 aktivnog stanovništva, od kojih je 282 000 ili 88,6 odsto zaposlenih. I pored povećanja, platu ispod 700 eura u Crnoj Gori prima skoro jedna trećina zaposlenih – oko 90.000. Čak dvije trećine prima manju zaradu od prosječne. A za potrošačku korpu, sindikalnu koja je bliža realnosti od Monstatove, potrebne su dvije prosječne plate.
Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2025. godine, za četvoročlanu porodicu, iznosi 2.000 eura.
,,Činjenica je da je standard zaposlenih i građana/iki ugrožen jer troškovi života rastu brže nego zarade’’, naglašava Ivana Mihajlović. To potvrđuje i podatak da je potrošačka korpa u odnosu na kraj prošle godine povećana za 30 eura, a čak za 100 eura u odnosu na prvi kvartal 2024. godine.
Vlada je najavila produžetak akcije Limitirane cijene od 15. maja. Da se preživi.
,,Prosječna plata u Crnoj Gori dva mjeseca uzastopno pada (bila je 1.012, pa 1.004, a u februaru 1.002 eura), broj zaposlenih se smanjuje umjesto da raste, dok je deficit Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) iznad 120 miliona eura”, oslikao je nedavno stanje direktor Fideliti konsaltinga Miloš Vuković.
I dok se broj zaposlenih smanjuje, u sezoni uvozimo radnu snagu. I pored višegodišnjih obećanja tek sada, pred početak turističke sezone, pri kraju je donošenje Zakona o stalnom sezoncu. ,,Donošenje zakona o stalnom sezoncu uslovljeno je potrebom pravnog regulisanja statusa zaposlenih na sezonskim poslovima u sektorima kao što su turizam, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo i poljoprivreda”, saopšteno je iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.
Od sezonskog, svakako je primamljivljiji stalni posao u državnoj upravi. Prema dostupnim podacima broj zaposlenih u javnoj upravi i državnim preduzećima povećao se za više od pet hiljada od 2020. do kraja 2023. godine, dok se lokalna samouprava od 2017. do 2023. uvećala za više od tri i po hiljade.
Svaki peti zaposleni radi u državnoj upravi, odnosno platu prima iz državnog ili lokalnog budžeta. Prema podacima Ministarstvo javne uprave, u decembru 2024. godine u državnoj upravi bilo je zaposleno 47.284 ljudi, dok je na lokalnom nivou taj broj iznosio 7.092. To znači da u javnoj upravi radi gotovo 55.000 ljudi.
Premijer Milojko Spajić je još prije par mjeseci najavio da Vlada planirada otpusti 20 odsto radnika u javnoj upravi. Predlog rješenja su već dva puta slali Evropskoj komisiji (EK) – što je odbijeno. On je naglasio da je laž da je nastavljeno partijsko zapošljavanje, te da se ukupan broj zaposlenih u državnoj upravi smanjio za 150 od novembra 2023. do istog mjeseca prošle godine!
Za zaposlene u javnoj upravi budžet raste iz godine u godinu. Prema analizi Instituta Alternativa, kada je vlada DPS premijera Duška Markovića počela mandat 2016. godine, bruto zarade zapošljenih na državnom nivou godišnje su iznosile 422 miliona, a u posljednjoj godini mandata – 2020. skoro pola milijarde.Nova vlast je 2021. povećala ove izdatke na 535 miliona eura, da bi u prošloj godini ta cifra dostigla rekordnih 643 miliona eura.
,,Nepostojanje jednakih šansi i mogućnosti, posebno u pogledu zapošljavanja, ostaje jedan od najevidentnijih problema sa kojima se tržište rada suočava. Isto je posebno izraženo u javnom sektoru, gdje politička i partijska pripadnost diktiraju trend zapošljavanja, a u drugi plan se stavlja profesionalizacija i optimizacija javne uprave’’, ističe Mihajlović.
Konstanta je i diskriminacija.
,,Armija naših građana/ki koji su decenijama angažovani po prekarnim ugovorima (ugovorima o djelu; privremenim i povremenim poslovima i dr.) na sistematizovanim radnim mijestima dočekuju i ovogodišnji praznik rada, bez nade da će donosioci odluka preduzeti bilo kakav korak ka rješavanju njihovog radnog statusa, uprkos inicijativi USSCG koja datira od 2015. godine i koja je aktuelna i danas. Značajan broj ovih lica angažovan je u organima državne uprave gdje se država pojavljuje u ulozi poslodavca. Takava je slika koju Država kao najveći poslodavac šalje privatnom sektoru“, kaže Mihajlović. Ona dodaje da ništa manji problem predstavlja klasična i sveprisutna zloupotreba instituta rada na određeno vrijeme. „Koji bi trebalo da bude izuzetak, a ne pravilo’’.
Podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZCG) pokazuju da je od ukupno 6.742 oglašenih slobodnih radnih mjesta u periodu od početka ove godine do 31. marta 2025. godine, njih 5.994 oglašeno je na određeno, a svega 748 na neodređeno vrijeme.
Mihajlović upozorava da je nedostatak ravnoteže između privatnog i poslovnog života i dalje ključni izazov zaposlenih u Crnoj Gori, budući da prekovremeni rad i dalje ostaje pravilo, a ne izuzetak. „Primoranost značajnog broja zaposlenih da rade dopunske poslove radi obezbjeđivanja pristojne egzistencije dodatno osujećuje mogućnost postizanja naprijed pomenute ravnoteže“, ističe ona.
Nije mnogo boljhe ni sa opštim pravima radnika. Pa tako i ovaj 1. maj zaposleni u bankarskom, trgovinskom, medijskom, drvoprerađivačkom i brojnim drugim sektorima dočekuju bez granskih kolektivnih ugovora, a zanemarljiv je i dalje broj onih kolektiva u ovim sektorima koji posjeduju pojedinačne kolektivne ugovore.
Podaci ZZZCG govore o zapostavljanju sjevera. Tako je na kraju prošle godine najviše nezaposlenih, u odnosu na ukupan broj stanovnika, zabilježeno u Andrijevici, Rožajama i Plavu, gdje oko 20 odsto stanovnika nema posao. Na jugu je drugačije. U Kotoru krajem prošle godine na Birou rada je bilo svega 218 ljudi, oko jedan odsto ukupne populacije. U Tivtu od 16,34 hiljade stanovnika 240 nema posao.U Herceg Novom je 411 nezaposlenih od 31,47 hiljada stanovnika.
U Podgorici, u kojoj se grade stanovi i doseljava se, bez posla je 5,62 hiljade stanovnika od ukupno 180,19 hiljada.
U procesu izmjena i dopuna trenutno je nekoliko ključnih zakona: Zakon o radu, Zakon o štrajku, Zakon o mirnom rješavanju radnih sporova, Zakon o Fondu rada, Zakon o stalnom sezoncu, a očekuje se početak pregovora o produženju važenja Opšteg kolektivnog ugovora ili zaključivanje novog.
,,Možda kao nikada ranije, u periodu između dva međunarodna praznika rada, napadnuto je pravo na štrajk kao ključnog, legitimnog, oblika sindikalne i radničke borbe posebno u situacijama kada socijalni dijalog izostaje“, kaže Mihajlović.
Srećom, po vlast, štrajkova nešto i nema. Sporna radnička pitanja iz prethodnog perioda rješavaju se sporo ali temeljno. Tako je, između dva praznika rada, za preko 700 radnika bivše Košute država isplatila zaostale zarade. Nakon trideset godina od uvođenja stečaja u ovoj cetinjskoj fabrici.
I dalje neophodno braniti tri osmice
Ivana Mihajlović iz Unije sslobodnih sindikata upozorava da vještačka inteligencija i digitalizacija neviđenom brzinom mijenjaju svijet rada, te da rad u tzv. digitalnom dobu doprinosi brisanju granice između privatnog i profesionalnog života dok se isto pokušava predstaviti kao fleksibilizacija u interesu zaposlenih.
,,Dakle, danas je i dalje neophodno braniti tzv „tri osmice“ za koje su, plativši to velikim žrtvama, izborili radnici i radnice davne 1886. godine”.
Da podsjetimo: davne 1886. godine u Čikagu je tadašnja radnička klasa prvog i drugog maja izašla na ulice demonstrirajući i tražeći osmočasovno radno vrijeme. Čuvena je i krilatica koja je najbolje oslikavala borbu za radnička prava – „Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja”. Krajem 19. vijeka radnici su imali jako male nadnice, radili su između 12 i 18 sati, a većina njih je bila na ivici siromaštva i bijede
U medijima zarade ispod državnog nivoa
,,Zarade se sporadično i povećavaju, češće odlukama na državnom nivou, pa se moraju i u medijima usklađivati, nego što je to odluka na nivou neke redakcije, ali generalno boljitka nema jer inflacija ‘pojede’ ta povećanja i i dalje je prosjek zarade u novinarstvu ispod onoga na državnom nivou”, kaže za Monitor Marijana Camović Veličković.
Ona navodi da su lokalni javni emiteri uskladili zarade sa programom Evropa sad 2 i da sada gotovo svi zaposleni koji imaju srednji stepen obrazovanja primaju 600 eura, a visokobrazovani 800 eura.
,,U javnom servisu postoji određeno gradiranje u skladu sa njihovim Kolektivnim ugovorom ali slična je situacija i tu je preosjek na novou medija blizu državnog ali problem je što se do tog prosjeka dolazi zahvaljujući ogromnim zaradama i dodacima na zaradu onih koji su na rukovodećim pozicijama, dok ‘obični’ zaposeni ne primaju ni blizu tog prosjeka. U privatnim medijima ima najviše oscilacija u zaradama ali većina zaposlenih ipak prima zarade manje od državnog prosjeka. Sve to naravno da nije ni dovoljno ni motivišuće”, zaključuje Camović Veličković.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije
2 sedmicena
25 Aprila, 2025
Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ
Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji, u oblasti turizma i razvoja nekretnina.
Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.
Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.
To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.
Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).
Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.
Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.
Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?
Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.
Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.
Sporazum predviđa i da će svi poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.
Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su, pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.
ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.
Dakle, Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.
Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.
„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.
Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“
Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.
„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.
„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.
Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.
Koalicija organizacija civilnog društva iz Crne Gore obratila se Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.
„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.
Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.
Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.
Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

Đukanović je svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a , koji je, ipak, u vrijeme podgoričkih izbora počeo da raste. Poništio je ono što je napravio Nermin Abdić. I nastavio da gura Crnu Goru sve dublje u rascjep između dva identitetska bloka. U prošlost
Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju u Nikšiću i Herceg Novom pričaju dvije različite priče. U Nikšiću su najveći broj glasova odnijela dva suprotstavljena bloka, koja su i ovu predizbornu kampanju vodila insistirajući na identitetskim pitanjima. Za razliku, u Herceg Novom vlast, matematički, može biti formirana bez Demokratske partije socijalista (DPS) i partija bivšeg Demokratskog fronta (DF). Najveći broj glasova, dovoljan za samostalno formiranje vlasti, osvojile su Demokrate i Novska lista koju podržava PES.
Te dvije liste zabilježile su istovremeno rast u Herceg Novom, a DPS i partije okupljene oko bivšeg DF pad povjerenja.
Lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić iz Demokrata osvojila je dva mandata više nego na izborima 2021., a Novska lista tri mandata više. Demokrate sa sadašnjih 12 i Novska lista sa 10 mandata, mogu bez problema formirati vlast, pošto je za većinu u lokalnom parlamentu potrebno 18 mandata. Oni imaju četiri više. Vlast su u prethodnom mandatu obavljali sa partijama bivšeg DF, odnosno ZBHN (NSD, DNP, Pravom Crnom Gorom i Ujedinjenom Crnom Gorom) kao i sa SNP i GP URA.
ZBHN je na ovim izborima pao sa sedam na pet mandata, gotovo kao i DPS, koji je sa osam pao na pet mandata. SNP nije prešla cenzus, URA je osvojila jedan mandat. Jedan mandat pripao je Evropskom savezu i Građanskom pokretu Idemo, a Bokeški forum nije prešao cenzus.
Nikšićki izbori su u potpunosti zasijenili Hercegnovske. I postizborno stanje je znatno uzbudljivije. Osim jačanja identitetskih glasova, na uštrb građanskih opcija, Nikšiću predstoje komplikovaniji pregovori o formiranju vlasti.
Najbolji pojedinačni rezultat u tom gradu ostvario je DPS sa 35,12 odsto glasova, odnosno 16 mandata. Na prethodnim lokalnim izborima DPS je u tom gradu išao sa SD, LP i PKS i osvojio 18 mandata, odnosno oko 40 posto podrške. Evropski savez (SD, LP, SDP) sada je izašao samostalno i osvojio dva mandata. DPS je, kad se tako pogleda, ostao okvirno na istom nivou kao i prije tri godine.
Za DPS-om ide ZBNK, lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koja je u odnosu na izbore iz 2021. osvojila oko 1.600 glasova više, ukupno 15 mandata.
Demokrate sa kojima je ZBNK vršio vlast, su drastično pale: sa deset na tri mandata. Neki analitičari ocjenjuju da ih je podrške koštala tragedija na Cetinju. Ipak, u Herceg Novom su porasli.
Partija premijera Milojka Spajića, PES, prvi put se oprobala u nikšićkoj izbornoj trci osvojivši pet mandata. URA je ostala ispod cenzusa. Lider URA Dritan Abazović je na prethodnim izborima u Nikšiću, kada je SDP ostao ispod cenzusa, kazao: “Cilj je ispunjen – DPS je pao s vlasti, SDP je nestao sa političke scene”. Sada nije imao komentar. Evropski savez, svejedno, ima ozbiljne razloge da obnovi štivo: prevelika bliskost sa nereformisanim DPS-om, je – preveliki rizik.
Dosadašnja nikšićka vlast (ZBNK i Demokrate) izgubila je većinu u lokalnom parlamentu. U posljednjem sazivu, nakon izbora iz 2021. godine imali su ukupno 22 mandata, većinu u gradskom parlamentu. Skupa sada imaju 18 mandata, a za formiranje vlasti neophodno je imati najmanje 21 ruku. Pošto nedostaju tri mandata, analitičari PES vide kao tas na vagi. Sa svojih pet mandata partija premijera Spajića imaće značajnu ulogu u formiranju nove većine u Nikšiću.
ZBNK bi, naravno sa Demokratama i PES-om, sa kojima na državnom nivou vrše vlast, imao većinu u lokalnom parlamentu. Da li je to i konačni scenario još nije definitivno saopšteno. Iz PES-a se, dok se načelno ne dovodi u pitanje formiranje vlasti u Nikšiću sa ZBNK i Demokratama, čuju različiti glasovi kada je u pitanju izbor gradonačelnika , odnosno ostanak Kovačevića na toj poziciji.
Zoran Mrkić, koji je predvodio listu PES-a u Nikšiću saopštio je da je prirodno da ta stranka napravi lokalnu vlast s koalicionim partnerima s državnog nivoa, ali da nije siguran da će PES podržati ostanak nosioca liste Za budućnost Nikšića Marka Kovačevića na čelu Opštine. “Cijeneći određene aktivnosti koalicije koju predvodi Kovačević i možda neke njegove postupke, dozvolite da još uvijek razmislimo”, kazao je. Požalio se: “U okršaju velikih, radikalnih polova naše političke scene, uvijek strada građanska Crna Gora i oni ljudi koji su umjereniji u svemu”.
Njegov kolega poslanik PES-a Darko Dragović bio je konkretniji. Otkrio je, u nedjelju veče na RTCG, da u toj partiji postoji neslaganje oko podrške Kovačeviću.’’U svoje ime kažem da PES niti treba, niti smije, kao građanski pokret, da u ovom momentu podrži Kovačevića”, rekao je. I on je napomenuo da ne postoji sumnja da li treba ili ne ići sa ZBNK ili Demokratama u Nikšiću.
Premijer Spajić se nije odredio po tom pitanju, dok predsjednik parlamenta Andrija Mandić inistira da neće odustati od Kovačevića kao lidera. Kovačević je u prethodnom periodu prepoznat po brojnim ispadima i govoru mržnje, te snažnim konekcijama, kao i njegovi partijski saborci, sa režimom Aleksandra Vučića u Srbiji i Milorada Dodika u RS.
Metodolog i analitičar Miloš Bešić ocijenio je da je jedna od važnih poruka nikšićkih izbora „to što su i dalje dominantna dva politička bloka, DPS i prosrpske partije, zbog čega, prema njegovim riječima, najviše gube građanske stranke”. . Prema njegovim riječima, Nikšić pokazuje da građanska Crna Gora mora da se probudi. On je ocijenio i da ta dva bloka “rastržu PES”.
Dobar rezultat Kovačevića i ZBNK, Bešić vidi i u izlaznosti koja je bila iznad očekivane. Izlaznost u Nikšiću bila je u nedjelju 71,04 odsto, na prethodnim izborima 81,8 odsto, a na parlamentarnim – 56,4 odsto.
’’Ta izlaznost je suprotna mojim očekivanjima, što je odgovaralo ZBNK-u. To je posljedica mobilizacije birača kod kojih je i dalje izražen anti-DPS osjećaj. Očigledno je da još postoji taj sentiment kod jednog dijela biračkog tijela, koji ne bih rekao da je zadovoljan rezultatima nakon smjene DPS-a, ali je taj sentiment još dovoljno snažan da neko može da ih mobiliše’’, ocijenio je Bešić.
Optužbe opozcije da su se u Nikšiću spremali i glasači iz RS i Srbije, nijesu dokazane.
Još jedan je posebno važan eho ovih izbora o kome se gotovo i ne govori. Milo Đukanović opet porazio DPS. Neposredno pred izbore, Đukanović se vratio na političku scenu i kroz formalnu titulu počasnog predsjednika DPS, a potom preuzeo kampanju u rodnom Nikšiću. Igrao je na sve ili ništa. Pojavljivao se na predizbornim skupovima u tom gradu, uz snažne identitetske poruke, predstavljajući lokalne izbore kao presudnu borbu protiv srpskog sveta, odnosno borbu za Crnu Goru.
U DPS –u su navodno zadovoljni najvećim pojedinačnim rezultatom u Nikšiću (dok o hercegnovskom padu ne govore). Zavjetno ćute o tome da je Đukanović svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a, koji je bio počeo da raste nakon njegovog formalnog odlaska sa čela te partije.
Iako nije bilo suštinske reforme Đukanovićeve partije, a novo rukovodstvo nije jasno napravilo otklon od Đukanovića i njegovih nekadašnjih najbližih saradnika, nova lica bez hipoteke prošlosti ipak su uticala na, drugačiju vizuru prema partiji koja je tri decenije obnašala vlast, uspostavljajući neslućene monopole, i normalizujući organizovani kriminal srastao s državnom aparaturom. Podgorički lokalni izbori, na kojima je ubjedljivi pobjednik bio nosilac liste DPS Nermin Abdić, to su pokazali. Formiranje vlasti DPS-a i jednog dijela avgustovskih pobjednika, odnosno jednog dijela nekadašnjeg PES-a povezanog sa predsjednikom Jakovom Milatovićem, zamalo nije postalo realnost.
Đukanovićevim povratkom, to više nije ni opcija. O tome da bi PES u Nikšiću mogao ući u koaliciju sa DPS-om, gotovo se i ne govori. Đukanović je poništio ono što je nagovijestio Abdić.
Lider Preokreta Srđan Perić, ocijenio je nakon ovih izbora da će zdravljenje političke scene početi onda kada svi ostali politički subjekti odbiju koaliranje i sa DPS i sa ZBCG. “I kada oni tako budu natjerani da sami naprave koaliciju DPS – ZBCG. Ova koalicija bi bila prirodna jer bi značila preuzimanje pune odgovornosti za podjelu koju sami stvaraju. Oni, naravno, ne žele preuzimanje pune odgovornosti – uvijek im je potrebno opravdanje koje imaju u onom drugom. Jednostavno je: ako su najveći, neka preuzmu i najveću odgovornost. Time bi nestao i ucjenjivački potencijal “malih” na koji se upravo oni neprestano žale”, napisao je Perić na svojoj FB stranici. “Sve dok se to ne desi, Crna Gora će biti nesretno podijeljena zajednica i ništa novo neće moći da se održi. Dakle, hrabrosti treba. Ovo već može da krene od Nikšića, ali nemam iluziju da hoće”, kazao je.
Iz PES-a u tom pravcu za sada nijesu išli. Demokrate su, pojasnila je funkcionerka te partije i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, u statut upisale da neće u koaliciju sa DPS-om. O ZBCG nijesu ništa upisivali.
„Većina građana Nikšića i Herceg Novog misli da Crna Gora ide u dobrom smjeru, i da su protiv politike DPS-a“, kazala je Vujović. Žmireći na jedno oko. U Nikšiću se ne bi reklo da birači misle da Demokrate idu u dobrom smjeru. A posebno pitanje je šta bi se desilo da se sada raspišu državni izbori. Kad bi se nikšićkim rezultatu, okvirno, na nivo države, pridodali i izborni rezutati manjinskih partija.
Sigurno je: Dva bloka koja insistiraju na identitetskim pitanjima guraju Crnu Goru u prošlost. Formalni povratak Đukanovića na čelo DPS, pokazali su i nikšićki izbori, samo je dublje gura u taj rascjep. Herceg Novi, uz mali broj drugih opština, , nagovještava, da može i drugačije.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PRVI MAJ U ZEMLJI UHLJEBA: Sve živo počiva

SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

AFERA MANDIĆI: Institucije mrtve ili se pretvaraju
Izdvajamo
-
IN ENGLISH4 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
DRUŠTVO4 sedmice
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu
-
IN ENGLISH4 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
INTERVJU4 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU2 sedmice
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
-
INTERVJU3 sedmice
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena
-
DRUŠTVO3 sedmice
DRŽAVA I BEMAKS: Poslovi se nastavljaju
-
SVIJET4 sedmice
ZABORAVLJENA PALESTINA: Iza granica humanosti