MONITORING
IZBORNI PUČ ILI DRŽAVNI UDARAC: Dva oka u glavi i strani element
Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor online
Priča o planiranim terorističkim napadima/državnom udaru u izbornoj noći, uhapšenim teroristima i onima koji su još u bjekstvu (ili skriveni na rezervnom položaju?), potraga za njihovim inspiratorima i finansijerima i, konačno, ciljevima otkrivene zločinačke organizacije – ili više njih – dobila je nove pripovjedače. Dio službenih saznanja iz prve ruke sa nama su, u minulih nedjelju dana, podijelili glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predsjednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vućić i odlazeći crnogorski premijer Milo Đukanović. I pored toga, i dalje je mnogo nepoznanica i neslaganja u pričama o tome šta se desilo, a šta je moglo da se desi 16. oktobra, nakon 23 sata, u Podgorici.
,,Mi smo zaustavili točak istorije, a bio je planiran užas koji nije zabilježen…”, utisak je Milivoja Katnića. Gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti, Katnić je ustvrdio kako bi ,,Crna Gora bila u crno zavijena”, da tužilaštvo, uz pomoć specijalnog policijskog odjeljenja, Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i pripadnika Uprave policje (UP) nije uhapsilo grupu srpskih državljana osumnjičenih za stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju. ,,U ovu priču ulažem svoj obraz i svoju čast”, naglasio je Katnić insistirajući da Specijalno tužilaštvo ima dokaze ,,za sve što kaže”.
Nažalost, specijalni tužilac je ostao nedorečen na mjestima koja bi nam pomogla da lakše shvatimo uzroke i posljedice događaja koji su, bez sumnje, obilježili minule izbore. Uhapšeni su namjeravali da u Skupštinu uđu u uniformama policajaca, kazao je Katnić, ,,najvjerovatnije posebne jedinice”. Znači li to da specijalni tužilac, zapravo, ne zna koje su uniforme namjeravali da koriste nesuđeni napadači? Slično, Katnić kaže kako su ,,došli do dokaza” da je teroristička grupa htjela da zauzme parlament i omogući narodu i političarima da u njega uđu. Ali – ,,ja ne znam koji bi to političari bili”. Umjesto toga tužilac, kao podatak, nudi priču da su se napadači spremali na ,,višednevnu, pa i višemjesečnu odbranu” zauzete zgrade ,,sve dok im ne dođe očekivana pomoć”. Sami procijenite realnost tog iskaza. Bez obzira na to da li su takve ideje snimljene tokom nekog od prisluškivanih razgovora.
Crnogorska javnost je ostala zatečene i informacijom da državni organi, zapravo, nijesu zaplijenili oružje koje su teroristi planirali da iskoriste tokom napada. ,,Mi ga ne prikazujemo zato što nijesmo dozvolili da to oružje uopšte uđe u Crnu Goru”. Kazao je Katnić precizirajući kako ,,nije bilo moguće da se oružje isprati od granice između Srbije i Albanije”. Inače, Srbija i Albanija – kako sada stvari stoje – nemaju međusobnu granicu.
Specijalni tužilac kaže kako je oružje već uništeno, na bezbjednoj lokaciji gdje je bilo pripremljeno da se ubaci u Crnu Goru, i da su to – bez saradnje sa službama susjednih zemalja – ,,uradila lica pod kontrolom SDT i specijalnog odjeljenja policije”!?
Tu je, ako smo dobro razumjeli tužioca, riječ o 50 automatskih pušaka i 3.500 metaka (oko 120 okvira). Napadači su – ko god oni bili – planirali da ubace i ,,druge naoružane grupe, uniforme policije, sredstva veze, izvore električne energije… “, kazao je Katnić. Bez jasnog objašnjenja šta je od tog plana realizovano.
Neobično je zvučalo i obrazloženje odustajanja od optužbi protiv šestorice uhapšenih. ,,Ova lica su dobrovoljno odustala od izvršenja ovog krivičnog djela”, kaže specijalni tužilac, ,,imajući u vidu da imamo puno posla na razotkrivanju drugih činjenica koje su važne, mi smo ova lica pustili”. Uporedimo li spisak puštenih sa ranije objavljenim podacima tužilaštva, vidimo da je pet od šest oslobođenih sumnjičeno za planiranu ,,upotrebu oružja, hapšenje građana i policijskih službenika i zauzimanja državnih institucija”. U tom kontekstu, njihovo puštanje na slobodu djeluje, možda, i previše milosrdno. O čemu se radi?
Konačno, važno je saznanje da je Milorad Katnić, 16. oktobra, zvao ministra policije, upoznao ga sa planom napadača i zatražio da se spriječe najavljena okupljanja pred Skupštinom. ,,Vjerujem da bi, da su se građani okupili, došlo do krvoprolića”, objasnio je Katnić. Zašto ta pomisao nije smetala vladinim zvaničnicima upućenim u detalje izbornog puča – od direktora UP Slavka Stojanovića do potpredsjednika Vlade i DPS kandidata za budućeg premijera Duška Markovića, pa nijedan od njih nije našao za shodno da se javno oglasi u kritičnim momentima? To je, možda, jedna od najvećih nepoznanica (ne)realizovanog državnog udara.
Jer, dileme nema – Crnoj Gori je prijetila opasnost terorističkog napada. Ostaje da se vidi koliko je ona bila ozbiljna, procijeni pričinjena šteta i prosudi da li je opasnost od napada trajno otklonjena.
U ponedjeljak veče, nakon sastanka Biroa za koordinaciju službi bezbjednosti RS, i Aleksandar Vučić je obznanio kako zvanični Beograd ima dokaze da su ,,određena lica pratila putanju kretanja premijera Crne Gore i to na dnevnom nivou, svake sekunde, i obaveštavale druga lica”. I taman kad smo pomislili da su se kockice poklopile, Vučić insistira da ,,to nisu ovi koji su uhapšeni dole”.
-Sećate se da sam odmah čim su uhapšeni rekao da taj bašibozuk nije mogao to da uradi, ali ima ko je mogao, rekao je srpski premijer uz opasku “znate o kome govorim”. Znamo li?
Javio se, na to, i Đukanović. Za razliku od izbornog dana, kada je – neuobičajeno naivan i neinformisan – čekao saopštenje državnih organa da se obavijesti o licima koja su, pored ostalog, planirala i njegovu otmicu, odlazeći premijer je poruku iz Beograda čuo i shvatio iz prve. ,,Onaj dio istrage koji je vođen u Srbiji potvrdio je sve ono o čemu smo i govorili tokom predizborne kampanje, uoči i na dan izbora – da imamo snažnu involviranost inostranih faktora kada je u pitanju crnogorski proces parlamentarnih izbora i da se pri tome služe nelegalnim novcem i metodama koje su svakako van svih propisa i van svakih sistema države…”.
Onima koji nije bilo do kraja jasno, Đukanović je bio voljan da prevede: „Bila bi puka koincidencija da oni koji su došli da zauzmu parlament i pucaju u građane računaju da će neko nepoznat okupiti nekoliko hiljada ljudi ispred parlamenata i da to nema baš nikakve veze sa onim što su lideri Fronta najavljivali upravo pozivajući narod da se okupi”.
Đukanović je naglasio da priča ono „što je politička logika”. Bez dokaza, dakle. Nešto nalik poznatoj konstrukciji da iza ubistvo Duška Jovanovića stoji Vojislav Koštunica. Zato premijer nije razmatrao mogućnost da su pohapšeni pučisti bili prevareni za najavljeno okupljanje pred parlamentom, na isti način – a možda i od istih lica – koja su ih već obmanula po pitanju oružja i uniformi koje će im biti na raspolaganju.
Na drugoj strani, Vučić i Katnić su insistirali na tome da ne znaju političke inspiratore ljudi koji su spremali napade u Crnoj Gori. Zapravo, srpski premijer je naveo da iza svega stoje „mnogo ozbiljna lica”, a onda, kao ohrabrenje, javnosti ponudio informaciju: „Dobra je vest da u svemu nismo naišli na umešanost bilo kog političara iz Srbije, a ni iz Crne Gore”.
Katnić je insistirao da on „nema saznanja ko su političari za koje je planirano da zavjerenici uđu u Skupštinu” (ne zna, a ne nema dokaza). Onda je, po uzoru na Đukanovića, i on malo logicirao. Tako mu je palo na pamet da bi političku korist od svega ovoga mogao imati i DPS. ,,Ko kaže da to (organizovanje napada na parlament) ne bi mogao da odradi neko iz njegovog (Đukanovićevog – prim. Monitora) okruženja”, odgovorio je Katnić na primjedbe da je Specijalno tužilaštvo konstacijom da su zavjerenici radili u korist neimenovane političke grupacije, praktično optužilo opoziciju za pripremu državnog udara.
Dok ne dobijemo kompletne informacije, pokušajmo da i mi malo ,,logiciramo”. Pretpostavimo kako je izborni puč pod komandom Dikića i Sinđelića – uspješno završen. Može biti logično, makar onoliko koliko je utemeljena i pretpostavka da iza pučista stoji neko iz opozicije, da je potencijalnim napadačima komandovao neko angažovan od strane vlasti. Sa ciljem da tokom izbornog dana zaplaši jedne, zbuni druge a motiviše treće – glasače vladajuće ,,procrnogrske” opcije. I da, u slučaju nepovoljnog ishoda glasanja, ima – ili dodatno stvori – povod za uvođenje vanrednog stanja kojim bi, faktički, bila poništena pobjeda opozicije. A od tog scenarija nas je dijelilo, recimo, da Đukanovićeve Socijaldemokrate osvoje nekih 0,2 odsto glasova manje, odnosno, da na birališta izađe još dva do tri odsto birača. Malo ili mnogo?
Sa tom logikom – na prvi pogled – imamo problem da objasnimo postojanje pučista koji još nijesu otkriveni i uhapšeni a iza kojih, prema Vučiću, stoji ,,mnogo ozbiljna ekipa i ljudi”.
Tu nam može pomoći DF-ova interpretacija Vučićevog izlaganja. „Sa-znanja koja je prezentovao Aleksandar Vučić, u suštini su ukazala na dugogodišnju povezanost Mila Đukanovića sa organizovanim krimina-lom…”, saopštili su iz DF-a, „Nije nikakva tajna i nije ništa novo da je Milo Đukanović prevario mnoge od tih partnera, pa ne bi bilo nikakvo iznenađenje da pojedini od njih žele da znaju gdje se on u svakoj se-kundi nalazi. A što se tiče stranih obavještajnih službi, podsjećamo da je on i ranije bio predmet njihove pažnje…”.
Množe se, dakle, interpretacije navodnog državnog udara. Koji je možda izvršen, možda spriječen, a možda još nije ni započeo. Istina nam, i dalje, ostaje jednako daleko kao što je to bila i 16. oktobra.
TRANSKRIPTI NA POPRAVNOM: Reci šta hoćeš, brate
U sjenci izjava specijalnog državnog tužioca i čelnika srpske i crnogorske vlade, ovdašnji mediji naklonjeni DPS-u – Pink M, Informer i paket dnevnih novina i portala u vlasništvu omiljenog vladinog Grka Petrosa Statisa – nastavljaju sa ,,razotkrivanjem domaćih izdajnika” i publikovanjem ekskluzivnih informacija, ne mareći mnogo za sumnje u njihovu tačnost.
„Na osnovu informacija koje ja imam radi se o jednoj vrlo smišljenoj podvali, o ubacivanju u transkript razgovora osoba koje nijesu mogle komunicirati”, izjavio je ministar MUP-a Goran Danilović, neposredno nakon objavljivanja prve ture navodnih zavjereničkih razgovora, najavljujući da će Unutrašnja kontrola utvrditi odakle su, i sa kojim ciljem, plasirane te dezinformacije. „Objavljeni transkripti nijesu pouzdani”, potvrdio je i Milivoje Katnić, potvrdivši da je pokrenuta istraga zbog „curenja informacija”.
Tragikomična priča je, ipak, dobila svoj nastavak. Tako se djelovi navodnog transkripta razgovora između Aleksandra Sinđelića i Bratislava Dikića, objavljeni početkom prošle nedjelje, na njenom kraju – na istom mjestu (CDM) – pojavljuju kao razgovori Sinđelića i izvjesnog Velimirovića (vjerovatno je riječ o Mirku Velimiroviću, koji je crnogorskoj policiji prijavio terorističku operaciju u kojoj je i sam imao bitnu ulogu):
SINĐA: „Daj Bože, može da bude sve u redu, da se ovaj Milo pomiri sa sudbinom da je izgubio, i da ne bude ništa”.
DIKIĆ/u drugoj verziji VELIMIROVIĆ: „On da je pametan, dao bi odmah vlast”.
SINĐA: „Baš”.
U drugoj epizodi razgovor dobija novi, vanredno zanimljiv, zaplet:
SINĐELIĆ: „Ovi su rekli ako dođe do gužve i ako se on pojavi da izađe slučajno na trg među narod, nagrada se daje ko ga uhvati… Bukvalno da ga tu uhapsite.”
VELIMIROVIĆ: „Da uhapsimo Mila?”
SINĐELIĆ: „Znači to… Bili bi nagrađeni do kraja.”
VELIMIROVIĆ: „Reci mi koja bi bila nagrada, brate?”
SINĐELIĆ: Nagrada… Reci šta hoćeš…”
VELIMIROVIĆ: „Važi, brate.”
SINĐELIĆ: „Vidiš ti kakav sam ja čovek…”.
Dakle, da pritvrdimo, plan je bio sledeći: ako „dođe do gužve” pa se Milo Đukanović pojavi „na trgu”, među ljudima koji demonstriraju protiv njega – angažovani zavjerenici trebalo bi da ga uhapse. I da to snime. Pa da onda, nagradu, kažu šta hoće.
Potvrdi li se autentičnost ovog zapisa, nije isključeno da će ga advokati optuženih priložiti kao neoboriv dokaz smanjenje uračunljivosti njihovih klijenata. U međuvremenu, nadamo se novim „ekskluzivama” iz DPS-ove medijske kuhinje. I ako nijesu tačne – zabavne su.
Vučićev rebus
Nijesu svi dijelili oduševljenje zvaničnika iz Podgorice, nakon što je srpski premijer Aleksandar Vučić saopštio da je, povodom planiranih operacija u Crnoj Gori, zvanični Beograd uhapsio neka lica (do danas se ne zna koga i koliko njih); zaplijenio neke uniforme (čije, koliko?) i ,,ogroman novac” (125 hiljada eura – jedini opipljiv podatak iz Vučićeve priče).
„Što se sadržaja te kratke i konfuzne konferencije za novinare tiče, bilo je to neobično zbunjujuće za sve; čini se i za njega… (Aleksandra Vućića)”, piše u nedjeljniku Vreme Miloš Vasić. Pa nastavlja: „Ovoga puta nije pominjao ravnogorce iz Zubinog Potoka i tamošnjeg komandira policije Seljimaja, kao prošli put, ali je upotrebio zbirni naziv bazibozluk (kaže se bašibozuk, turska neredovna pešadija). Pohvalio se i da naše službe znaju više od crnogorskih, što je i logično ako je o teritoriji Srbije reč. Iz svega toga nismo, barem nas desetak koji smo razmenjivali utiske ponedeljka, razumeli ama baš ništa… Šta je ovaj hteo da kaže? Čemu izvanredna konferencija za štampu, osim što on to voli? Šta je uopšte rekao?”
Vasiću se ne može spočitati pristrasnost, ali ni nekompetentnost i neopreznost sa ozbiljnim stvarima. Kao bivši policajac, novinar sa velikim iskustvom i autor knjige Atentat na Zorana (Đinđića, prim. Monitora) Vasić zna da postavi granice. Ali i uoči očigledne šupljine u serviranim pričama. Nije jedini, uostalom.
Beogradski Danas piše: „Hapšenje državljana Srbije u Crnoj Gori uoči izbornog dana i najnovije izjave premijera Srbije Aleksandra Vučića da postoje nepobitni dokazi o praćenju crnogorskog premijera iz sekunde u sekundu predstavljaju jednu veoma čudnu priču, kažu za Danas nezvanično diplomatski izvori. Naši sagovornici navode da se stiče utisak da tu ima suviše spinovanja i besmislica, pa je veoma teško davati bilo kakve ocene.
Isti dnevnik – da se ponovo pozabavimo pitanjem (ne)pristrasnosti – u četvrtak donosi ekskluzivnu inofrmaciju da je „nekoliko ruskih državljana proterano iz Srbije zbog učešća u pripremama terorističkih akcija u Crnoj Gori”. Danas je tu informaciju objavio pozivajući se na izvore bliske vlastima u Srbiji ali dodaju da nisu uspjeli da saznaju o kojim licima se radi i da li je posjeta sekretara ruskog Savjeta bezbjednosti Nikolaja Petruševa koji je u srijedu doputovao u Beograd povezana sa tim protjerivanjem.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
ENERGETSKA REALNOST CRNE GORE: Spremni za strujni udar
Objavljeno prije
2 danana
6 Decembra, 2025
Zaživi li CBAM, EPCG će trebati još novca za plaćanje nametnute takse. Dobijemo li traženo odlaganje, novac će nam trebati za postizanje svega onoga što je već trebalo uraditi. Zaključno sa mogućim gašenjem tek rekonstruisane TE u Pljevljima. U oba slučaja, djeluje kako je poskupljenje električne energije neminovnost
Smjenjuju se dobre i loše vijesti iz Elektroprivede (EPCG). One u javnosti najiščekivanije – od kada ćemo plaćati skuplju struju i koliko će biti to poskupljenje – još nema.
Ova će godina ostati upamćena kao jedna od izazovnijih. Gašenje Termoelektrane u Pljevljima zbog godinama planirane i pripremane ekološke rekonstrukcije (van pogona od početka aprila), loša hidrologija, visoke cijene uvoza… uslovile su gubitke koji su jesenas procijenjeni na 90 miliona eura.
„Kada najveći proizvođač struje ne radi mjesecima, kada je hidrološka situacija najgora u istoriji i kada potrošnja raste, onda je logično da se veći dio energije mora nabaviti na tržištu, gdje su cijene bile više nego prethodnih godina”, obrazlagao je ministar energetike Admir Šahmanović probleme sa kojima se suočila država i njeno najvrjednije privredno društvo.
Manjak proizvedene struje značajno je uticao i na bilans robne razmjene sa inostranstvom, pošto je izvoz električne energije prethodih godina činio i više od trećine ukupnog izvoza Crne Gore. Zato je mnoge obradovalo saopštenje EPCG objavljeno 15. oktobra u kome se navodi da projekat ekološke rekonstrukcije TE napreduje po planiranoj dinamici i da će postojenje biti uključeno 15. novembra, kako je i predviđeno osnovnim ugovorom sa izvođačima.
Povod za obraćanje iz EPCG bile su, navedeno je u saopštenju, „netačne i tendenciozne informacije“ u pojedinim medijima o probijanju rokova. „Podsjećamo da je projekat započet 2020. godine, na osnovu ugovora čija je struktura i tehnička dokumentacija sadržala niz manjkavosti. Upravo zato EPCG je preduzela mjere da projekat stavi pod punu kontrolu, unaprijedi tehnička rješenja i obezbijedi da svi radovi budu izvedeni u skladu sa najvišim evropskim standardima zaštite životne sredine.“
Praktično u fusnoti, navedeno je da će Termoelektrana biti puštena u probni rad koji će trajati nekoliko mjeseci. To, isticali su autori saopštenja, „ne znači prolongiranje roka, već tehnički i zakonski predviđenu fazu procesa puštanja u rad“. Neizvjesno je kada će, tokom planiranog probnog rada koji bi mogao trajati do proljeća, struja iz Termoelektrane Pljevlja postati dostupna potrošačima.
Uprkos najavama, probni rad TE ipak je kasnio. Termoelektrana je uključena u pogon 30. novembra. Ponovo je ugašena nekoliko sati kasnije, zbog problema na novoj opremi u sistemu za transport šljake. „Od kineske kompanije DEC, kao glavnog izvođača, zatražena je hitna provjera i sanacija kako bi se obezbijedila potpuna funkcionalnost sistema“, saopšteno je iz EPCG, „očekujemo da izvođač u najkraćem roku obezbijedi potpunu funkcionalnost i stabilnost sistema“.
Ovaj prekid dodatno je otvorio pitanje koliko je rekonstrukcija TE uspješna i da li investicija od oko 80 miliona eura može opravdati očekivanja. Iako je planirano da modernizacija donese određene benefite u pogledu smanjenja emisije praškastih čestica i poboljšanja pouzdanosti opreme, ključna stavka je ostala netaknuta: emisije ugljen-dioksida (CO2). Taj problem je zaobiđen u vrijeme ugovaranja ekološke rekonstrukcije, pa su EPCG i Crna Gora nakon velikih ulaganja u problemu zbog evropskih regulativa koje sve snažnije i skuplje sankcionišu neželjene emisije iz fosilnih goriva.
U tom pravcu se može tumačiti izjava ministra Šahmanovića koji je, sredinom novembra odgovarajući na poslanička pitanja, kazao kako nakon rekonstrukcije dobijamo „novu“ Termoelektranu koju ćemo, ipak, u jednom trenutku morati da isključimo iz sistema.
„Znalo se ili se moralo znati da se projektom rekonstrukcije ne može obezbjediti dugoročni opstanak Termoelektrane”, kazao je za CIN-CG Dejan Mijović, ekonomski analitičar i bivši član Odbora direktora EPCG. „Iz nevladinog sektora smo blagovremeno upozorili 2021. godine novo rukovodstvo EPCG na čelu sa izvršnim direktorom Nikolom Rovčaninom i predsjednikom Odbora direktora Milutinom Đukanovićem na štetnost produžavanja sumnjivog ugovora sa sinom bivšeg premijera Mila Đukanovića i njegovim kineskim partnerom radi navodne ekološke rekonstrukcije Termoelektrane u koju su u međuvremenu uloženi, bolje rečeno bačeni, milioni eura”.
Budućnost Termoelektrane jedno je od teških pitanja sa kojim treba da se suoči i novoizabrani izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš, koji je na tom mjestu zamijenio u oktobru smijenjenog Ivana Bulatovića. „Bulatović je smijenjen jer nije dovoljno zapošljavao kadrove PES-a. Upravo u ime te partije je na poziciju izvršnog direktora EPCG došao Dragaš“, piše Dan. podsjećajući kako su oni najavili da će baš Dragaš biti novi direktor EPCG još u okobru, prije raspisivanja konkursa po kome je imenovan na novu funkciju.
Zvanična verzija nešto je drugačija. „U obrazloženju odluke Odbor direktora je istakao da Dragaš, svojim stručnim znanjem, dugogodišnjim iskustvom u realnom sektoru i menadžerskim kompetencijama, u potpunosti ispunjava visoke standarde potrebne za vođenje jedne od najvažnijih državnih kompanija”, piše u saopštenju objavljenom nakon odluke Odbora direktora EPCG kojim rukovodi Milutin Đukanović.
Dragaš će imati šta da radi. Izgledno je da će od početka naredne godine Crna Gora će biti obavezana da plaća punu cijenu emisija CO2 pri izvozu struje u zemlje EU. Riječ je o primjeni CBAM mehanizma, odnosno sistema dodatnog oporezivanja proizvoda i električne energije koji se uvoze iz zemalja van EU koje nemaju dovoljno stroge propise o emisijama CO2. Njegova suština je da se izjednači cijena emisija između industrija u EU (koje plaćaju dodatni novac za emisiju CO2, tzv. ETS taksu) i industrija izvan EU koje ne plaćaju ništa ili plaćaju manje. Zbog tog sistema (ETS taksi) tokom posljednje decenije u zemljama EU zatvoreno je preko 100 termoelektrana.
Iako smo još od 2005, znali da nas ta obaveza čeka od 1. januara naredne godine, sada su svi zatečeni. Nadaju da će Crna Gora dobiti neki vid „pomilovanja“. Skupa sa zemljama koje su se našle u slučnoj poziciji. To su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Gruzija, Kosovo, Moldavija, Sjeverna Makedonija, Srbija i Ukrajina.
Ne bude li dobrih vijesti, prema procjenama Ministarstva energetike, izvoz struje iz TE Pljevlja mogao bi biti dodatno opterećen sa oko 62 eura po megavat-satu. To je namet koji bi u zavisnosti od obima izvoza mogao dostići čak 190 miliona eura godišnje. Za EPCG bi značilo udar uporediv sa višegodišnjom dobiti u najboljim periodima poslovanja.
Šahmanović kaže je da je Evropska komisija najavila striktno poštovanje davno postavljenih pravila, ali da se borba nastavlja. „Pregovaramo i na evropskom i na regionalnom nivou, a paralelno ubrzavamo sve energetske projekte koje može da nosi domaća privreda…”.
Od tih projekata slaba vajda, suviše kasne. Mogla bi pomoći u više navrata iskazana popustljivost EK i strah EU od zaoštravanja energetske krize usljed konflikta sa Rusijom.
Zaživi li CBAM, EPCG će trebati još novca za plaćanje nametnute takse. Dobijemo li odlaganje, novac će nam trebati za postizanje svega onoga što je već trebalo uraditi. Zaključno sa mogućim gašenjem TE u Pljevljima. U oba slučaja, djeluje kako je poskupljenje električne energije neminovnost.
U Fiskalnom savjetu Srbije izračunali su da bi, zbog uvođenja CBAM-a, cijena struje u toj zemlji mogla da poraste do 50 odsto. Crna Gora nema fiskalni savjet, pa nam nijesu predočene slične računice. Samo obećanja.
„Od 1. januara 2023. godine EPCG ima pravo da donosi odluke o promjenama cijene električne energije u skladu sa kretanjima na tržištu i rezultatima poslovanja, ali prilikom donošenja odluka EPCG uvijek uzima u obzir i druge mnogobrojne faktore, kako bi u finalnom procijenili da li je odluka dobra za nas i naše kupce. U ovom trenutku, ne postoje najave koje bi upućivale na promjenu tog tipa. Ukoliko ih bude, razumije se da ćemo blagovremeno informisati javnost i naše kupce”, poručili su iz EPCG.
Zima dolazi.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DRŽAVA, VLAST I KREDITI: U hrčkovoj vrtešci
Objavljeno prije
1 sedmicana
28 Novembra, 2025
Računica kazuje da su “nove” vlasti, od decembra 2020. do decembra ove godine uspjele samo da skoro u potpunosti podmlade zatečeni državni dug. Dobrim dijelom po kamatama većim od nekadašnjih. Sada ulazimo u fazu uvećanja duga. Do kraja naredne godine on će biti za trećinu veći u odnosu na kraj 2020.
Ko o čemu, Vlada Crne Gore o vraćanju “starih dugova”. A dug u kontinuitetu – raste. Izuzetak je napravljen u periodu 2021-2022., kada je državni dug smanjen za približno 300 miliona eura. Potom smo se vratili praksi da, iz godine u godinu, uzajmljujemo više nego što vraćamo povjeriocima. Sljedstveno, država troši više nego što prihoduje. I tako će ostati, makar do kraja mandata Vlade Milojka Spajića. Pod uslovom da se ne dogodi nešto, na globalnom ili unutrašnjem planu, što bi kreditore odvratilo od nauma da nam pozajmljuju novac.
Kraj 2020. godine i formiranje prve Vlade Crne Gore bez premijera i ministara iz redova DPS-a, dočekali smo sa nešto više od 4,4 milijarde eura državnog duga (4.409 miliona eura). U taj dug je uračunato i 750 miliona koje je Vlada Zdravka Krivokapića uzajmila u prvim danima svog mandata, kroz emisiju državnih obveznica koju su, u značajnoj mjeri, pripremili njihovi prethodnici iz Vlade Duška Markovića (ministar finansija Darko Radunović).
Aktuelna Vlada je poslednji dan 2023. godine, krajem koje je započela svoj mandat, dočekala sa državnim dugom od 4,12 milijardi. Ovog septembra, prema preliminarnim podacima Ministarstva finansija, dug je iznosio 4,705 milijardi. Do kraja godine najavljen je dalji rast duga. Dug će, prema projekcijama iz predloženog zakona o budžetu za 2026. godinu, do kraja naredne godine narasti na 5,88 milijardi.
Resorno Ministarstvo najavljuje da bi se u izbornoj 2027. državni dug mogao smanjiti (5,72 milijardi), dok bi se njegov dalji rast nastavio već naredne godine. Objavljene projekcije navode 5,928 milijardi eura kao ciljani iznos duga na dan 31. decembar 2028. Kako je nepisano pravilo u Crnoj Gori da svaka naredna Vlada uveća stavku državnih rashoda, priložene projekcije mogle bi se pokazati kao konzervativne. Odnosno, dug bi mogao biti (možda i poprilično) veći.
“Nova zaduženja realizuju se isključivo radi urednog refinansiranja postojećih dugova i finansiranja kapitalnih projekata od strateškog značaja – onih koji treba da unaprijede infrastrukturu, privuku investicije i podignu BDP”, poručio je u osvrtu na ove projekcije ministar finansija Novica Vuković, insistirajući da projektovana kretanja duga “ostaju u okvirima održivosti”. Dok, tvrdi, Vlada ostaje usmjerena ka usklađivanju s najboljim međunarodnim praksama i evropskim standardima.
Ta odlučnost po pitanju upravljanja državnim dugom nije prepoznata van kruga Vladinih upošljenika i sljedbenika. Međunarodni monetarni fond (MMF), na primjer, nakon izrečenih usmenih opomena, u nedavnom izvještaju za Crnu Goru i na papir stavlja nedvosmisleno upozorenje da Spajićeva Vlada nije dosljedna u poštovanju čak ni crnogorskog Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Da dodatno na pominjemo međunardna pravila, standarde i očekivanja koja je neophodno ispuniti ukoliko izvršna i zakonodavna vlast, iskreno, vjeruju u mogućnost pridruživanja EU do kraja 2028. godine. I rade u tom pravcu.
“To priznanje od strane MMF-a otkriva fundamentalnu istinu o načinu na koji Vlada upravlja državnim finansijama – zakoni postoje na papiru, ali se u praksi sistematski krše, jer Vlada neometano vodi politiku fiskalne ekspanzije u najgorem mogućem trenutku”, komentarisao je Miloš Vuković (Fidelity consulting). Vlast, uglavnom, ignoriše takve primjedbe, izbjegavajući direktne i konkretne odgovore.
Biće uskoro trideset godina kako su tokom predizborne kampanje Narodne sloge, politički prvaci Liberalnog saveza i Narodne stranke sa crnogorskih trgova začikavali tadašnje DPS vlasti: “Đe su pare/Vratite pare”. Do dan danas, slična priča.
Da parafraziramo ondašnje poruke, prilagođene aktuelnom finansijskom trenutku Crne Gore. Đe su potrošeni novi krediti? Zašto će državni dug na kraju naredne godine biti za skoro trećinu veći nego na kraju 2020.? Koja je to infrastruktura unaprijeđena, a koji su (stvarni) investitori privučeni, pa da uloženo bude vrijedno rasta državnog duga za skoro 1,5 milijardi eura? Ili, možda, ovako: ako Vlada, kao što tvrdi, pozajmljeni novac troši samo za vraćanje dospjelih kredita i kapitalne investicije, zašto će, prema njenim projekcijama, do kraja aktuelnog mandata izvršne vlasti javni dug porasti za 25 a BDP za 15 posto?
Umjesto debate i odgovora, Vlada pokušava preokrenuti priču u svoju korist. Tako se zvaničnim nastupima insistira da su krediti koji se vraćaju “stari”, odnosno DPS-ovi. Bez tog alibija vlast ostaje već dogodine, pošto tada počinje vraćanje kredita uzetih nakon “oslobođenja”. Dok 2027. na naplatu stiže emisija obveznica iz decembra 2020, vrijedna 750 miliona eura.
“Od decembra 2020. godine do danas, ukupno je vraćeno preko 2,7 milijardi eura starih dugova, dok je 1,5 milijardi vraćeno u mandatu ove Vlade”, saopštio je ministar Vuković. Imamo li u vidu da je BDP 2020. bio 6,7 milijardi a da se ove godine očekuje nepunih osam, to je zastrašujući podatak. Problem je što ta računica nije baš najpreciznija. Posebno u interpretaciji gdje se zaduženje iz 2020. (ukupno, 1,35 milijardi – 600 stare, 750 nove vlasti)verbalno prebacuje na račun bivših vlasti, dok se prisvaja vraćanje dugova iz te godine). Zapravo je Markovićeva Vlada isplatila ogromnu većinu od ukupno 666 miliona vraćenih dugova, 120 više nego što je planirano tadašnjim budžetom.
Ponovo smo pregledali usvojene državne budžete za period 2020.-2025. godina. Prema njima, država je imala obavezu da za tih šest godina, računajući do kraja ove, vrati ukupno 2,946 milijarde eura. Podaci iz završnih računa za prethodnih pet godina i preliminarni podaci Ministarstva finansija o vraćenom dugu za devet mjeseci ove, kažu da je u tom periodu Crna Gora povjeriocima isplatila ukupno 2,749 milijardi. I da u ovom kvartalu mora platiti još približno 200 miliona.
Istovremeno, uzeto je 3,834 milijarde eura novih kredita. Kao ministar finansija i kao premijer, Milojko Spajić je državu, po pravilu, zaduživao za iznose veće od onih planiranih budžetom. Sve zagledan u svijetlu budućnost koja počinje… dogodine. Stižu najave da bi se do kraja godine njegova Vlada mogla zadužiti za dodatnih 500 miliona.
Ispada da su nove vlasti, od decembra 2020. do decembra ove godine uspjele samo da skoro u potpunosti podmlade zatečeni državni dug. Dobrim dijelom po kamatama većim od nekadašnjih. Sada ulazimo u fazu daljeg uvećanja duga. Bez previše realizovanih investicija koje će doprinijeti njegovom vraćanju. Poput hrčka namamaljenog na trčanje u točku, kredite dospjele kamate plaćamo novim kreditima. I većim kamatama. Vlada štrbne dio novih zaduženja i preusmjeri ih u potrošnju, na sva zvona veličajući svoja ekonomska dostignuća. Za one što će taj novac morati da vrate, nije ih briga.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NA POMOLU SPORAZUM IZMEĐU VLADE I ZAKUPCA SVETOG STEFANA: Pet godina koje su pojeli skakavci
Objavljeno prije
1 sedmicana
28 Novembra, 2025
Najavljeni sporazum ne donosi ništa novo, nikakav zaokret koji bi opravdao petogodišnju blokadu rada ekskluzivnog rizorta, štetu koja je napravljena turističkom imidžu Crne Gore, materijalnu štetu državi i zakupcu. Ne obećava ni drugačiji odnos prema društvenoj zajednici i građanima Pržna, Miločera i Svetog Stefana, zbog čega je sukob i nastao
Poslije petogodišnje blokade elitnog turističkog rizorta Sveti Stefan i Miločer, tokom koje su prestižni hoteli bili zatvoreni i prepušteni zubu vremena, trajao arbitražni postupak pred sudom u Londonu sa tužbom i protivtužbom dvije strane u sporu, kompanija Adriatic Properties, Aidway Investments i Aman Rizorts sa jedne i Vlade Crne Gore sa druge, na pomolu je dogovor oko otvaranja hotela i vansudskom poravnanju.
Uoči donošenja presude arbitražnog suda, očekivane do kraja ove godine, arbitražne stranke započele su pregovore oko usaglašavanja spornih stavova i povlačenja tužbenih zahtjeva pred međunarodnim tribunalom „teških“ oko 100 miliona eura. Strah od eventualnog gubitka spora i znatne materijalne odštete iznudio je te pregovore o prevazilaženju problema.
Glavni razlog zbog kojeg najpoznatiji hoteli na Crnogorskom primorju nisu radili pet turističkih sezona bio je pobuna mještana Pržna i Svetog Stefana koji su uklonili nelegalno postavljene ograde i kapije na prilazima maloj Kraljičinoj plaži, jednoj od tri ekskluzivna kupališta kojima od 2007. godine zakupac gazduje.
Kompanija Adriatik properties ustala je sa tužbom sa obrazloženjem da ubuduće ne mogu garantovati privatnost i mir svojim gostima na koji su se obavezali. Insistiraju da javna staza koja se nalazi između Kraljičine plaže i novosagrađenog SPA centra i vodi kroz Miločer, ostane u režimu zabrane prolaza za mještane i turiste, osim za njihove goste.
Taj naizgled mali povod, izvor netrpeljivosti između zakupca i mještana je eskalirao do te mjere, da su stanovnici okolnih naselja zatražili rješenje i drugih višegodišnjih problema koji su opterećivali ova poznata turistička mjesta: pristup plažama, javnim stazama i posebno ostrvu i hotelu Sveti Stefan, koji je njima, i svim ostalim posjetiocima i turistima, zabranjen poslednjih 18 godina.
Prema podacima koje su ekskluzivno objavile Vijesti, dogovor je vrlo blizu i predviđa otvaranje hotela Sveti Stefan i Miločer najkasnije 1. maja i uključivanje u nastupajuću turističku sezonu.
Nakon niza radnih sastanaka između predstavnika Vlade, preduzeća HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, JP Morsko dobro i Opštine Budva sa jedne strane i razgovora koje je vodio premijer Milojko Spajića sa predstavnicima Adriatic propertiesa i Amana, može se očekivati da će konačan sporazum biti ozvaničen do kraja ove godine.
Međutim, prema ovim informacijama najavljeni sporazum ne donosi nikakav zaokret koji bi opravdao petogodišnju blokadu rada ekskluzivnog rizorta, štetu napravljenu turističkom imidžu Crne Gore, materijalnu štetu državi i zakupcu. Ne obećava ni drugačiji odnos prema društvenoj zajednici i građanima Pržna, Miločera i Svetog Stefana, zbog čega je sukob i nastao.
Režim korišćenja plaža ostaje kao što je bio i ranije. Glavne plaže, svetostefanska i velika plaža u Miločeru i dalje su u režimu zabrane korišćenja za mještane. U pitanju su ekskluzivne plaže za goste turističkog rizorta, sa djelovima za javnost, uz plaćanje, za one turiste koji mogu da izdvoje 150 ili 200 eura za komplet od dvije ležaljke sa suncobranom.
Povlastice za mještane podrazumijevaju da će na rubovima ovih plaža za njih biti predviđeno desetak plažnih kompleta – besplatno. Da ne bi oni ili njihovi gosti donosili svoje šarene suncobrane i kvarili estetiku plaže uređene po standardima Amana.
Problem Kraljičine plaže, glavnog kamena spoticanja između mještana i zakupca, napola je i nejasno riješen. Plaža zadržava status ekskluzivnog kupališta za goste hotela, ali sporna javna staza uz plažu dobija poseban, kontrolisan režim korišćenja radi zaštite privatnosti gostiju Amana. To će u praksi značiti da će se postaviti vizuelne barijere u vidu zelenog pojasa prema plaži i uvesti diskretne nadzorne mjere. Zakupac želi da zadrži pravo da za posebne situacije, poput svadbi ili drugih privatnih događaja, uvede privremenu zabranu prolaza ovom javnom stazom.
Ukoliko se ovakvo rješenje usvoji, nije jasno gdje i na koji način će se zasaditi drvored na pješačkoj stazi uz kameni zid koji uokviruje Kraljičinu plažu, kako bi se bogati turisti zaklonili od pogleda prolaznika.
U godinama najveće slave hotela Sveti Stefan i Miločer, kada su na ovim plažama odmarale krunisane glave i poznati svjetski „selebriti“, ili tokom boravka Josipa Broza Tita sa suprugom Jovankom, nije iskazana potreba za tolikim ogradama i zabranama.
Mještani ništa nisu dobili. Samo obećanje da će im zakupac dozvoliti da se ponekad, uz nadzor, prošetaju stazom pored plaže, koja je u svim planskim dokumentima označena kao javna pješačka staza. U javnoj upotrebi.
Veliki broj prigovora društvene zajednice odnosio se na to što je ostrvo Sveti Stefan zatvoreno za posjetioce dugih 18 godina. Nije dozvoljen pristup turistima za obilazak ovog kulturno-istorijskog spomenika koji je u potpunosti amputiran iz turističke i društvene zbilje Crne Gore.
Prema nacrtu sporazuma Sveti Stefan i dalje ostaje u istom režimu, isključivo za goste Aman rizortsa. Ostavlja se mogućnost organizovanih posjeta u zakazanim terminima.
To su kontrolisane posjete kao i staze koje su, kako tvrde mještani, uvijek označene posebnim trakama koje pokazuju kuda se posjetioci mogu kretati kroz ekskluzivni turistički gradić.
Prilazni most ka Svecu oko kojeg su ne rijetko podizane tenzije zbog zabrane prolaska i postavljanja karaula sa stražom, posebna je priča. U preliminarnim rješenjima navodi se da će most biti javan, ali menadžment zadržava pravo da privremeno ograniči ulaz kada je neophodno zaštititi privatnost gostiju. I ovdje je pristup moguć, ali regulisan.
Ono što je najznačajnije u ovom sporazumu odnosi se na započetu gradnju stanova za tržište u parku Miločera i legalizaciju divlje izgrađenih objekata u maslinjaku Svetog Stefana.
Vlada daje saglasnost da investitor, Adriatic propreties, odnosno izvorni zakupac ljetovališta Sveti Stefan i Miločer, kompanija Aidway Investments limited, registrovana na Britanskim djevičanskim ostrvima, sa skrivenim vlasnicima, može nastaviti izgradnju hotela i stanova za tržište. Riječ je o kompleksu koji sadrži 66 hotelskih soba sa svim pratećim sadržajima i 66 stanova za tržište. Od kojih svaki raspolaže sa 120 kvadrata.
Zanimljiva je uloga koje je sporazumom predviđena za poznatog tenisera Novaka Đokovića.
Od bombastičnih naslova kako će Đoković preuzeti zakup elitnog ljetovališta, informacija kako će kao globalni ambasador kompanije Aman pomoći kako bi se skinuo katanac sa kapije hotela Sveti Stefan, prema poslednjim najavama Đokoviću se nudi simbolična uloga čelnika novog savjetodavnog tijela Bankada, koje bi pratilo odnos društvene zajednice i zakupca, sprovođenje obaveza inkluzije lokalnog stanovništva i turističke promocije Svetog Stefana.
Znači sve ono što predstavnici Vlade u pregovorima sa zakupcem ne uspijevaju da obezbijede u korist mještana, prioritet u zapošljavanju u rizortu, stipendije, plaćena stručna usavršavanja, korišćenje lokalnih proizvoda u hotelima, organizovanje turističkih tura tokom cijele godine…., treba za njih da izdejstvuje Savjet Bankade, odnosno Đoković. I da jednom godišnje podnese izvještaj Vladi.
Članovi Bankade bili bi predstavnici Vlade, zakupca, kompanija koje upravljaju kompleksom, Morskog dobra, Opštine Budva i Mjesne zajednice Sveti Stefan. U praksi, to bi značilo institucionalizovanje kontrole nad realizacijom dogovora – nešto što godinama nije postojalo, a što je upravo nedostajalo ranijim odnosima države i zakupca.
Da li će Novak Đoković prihvatiti angažman nadzornika na Svetom Stefanu ili je to samo marketinški trik, koji treba da umiri lokalno stanovništvo uskoro će se znati.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 dana
Saučesnici
Zoran Radulović
-

ALTERVIZIJA / prije 2 dana
Crazy But Not Stupid
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Satovi unazad
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 1 sedmica
Trazimahov zakon pravednosti nepravde
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Đedovina
Milena Perović
Novi broj

POLICIJA POD KONTROLOM DEMOKRATA: Moja firma
OPERACIJA LUGANSK I DOMAĆI RUSKI PLAĆENICI: Zastita nacionalne bezbjednosti ili nova predstava
BUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?
Izdvajamo
-
HORIZONTI2 sedmiceSARAJEVSKI SAFARI U SUDNICI ITALIJE: Lovci bez duše
-
DRUŠTVO4 sedmiceBEZ POMAKA U ISPUNJAVANJU ZAHTJEVA UNESCO-a ZA PODRUČJE KOTORA: Predsjednici primorskih opština protiv zabrane gradnje
-
DRUŠTVO3 sedmiceGLASNA TIŠINA OKO PRIVATIZACIJE BUDVANSKE RIVIJERE: Vlada se ne oglašava – radnici protestuju
-
Izdvojeno4 sedmicePOBJEDA ZOHRANA MAMDANIA U TRCI ZA NJUJORŠKOG GRADONAČELNIKA OBILJEŽILA IZBORE U SAD: Kuda duvaju vjetrovi američke politike
-
SVIJET4 sedmiceMAĐARSKI POLITIČKI PEJZAŽ: Orbanovi kupuju medije
-
DRUŠTVO4 sedmiceSUĐENJE DANILU MANDIĆU: Kolektivna amnezija
-
DRUŠTVO3 sedmiceSLUČAJ DRŽAVNI UDAR: Ponovo pred pravosuđem
-
DANAS, SJUTRA3 sedmiceSPC, prva grana vlasti
