Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽELJEZNIČKI SAOBRAĆAJ I ZIMA: Javašluk širokog kolosijeka

Objavljeno prije

na

Kolašin, 8. januara: Nekoliko desetina kolašinskih i podgoričkih tangerosa, ali i turista, zaplesali su sinoć u 21 sat ispred kafića „SFRJ” u glavnoj gradskoj ulici. Prema zvaničnim podacima, temperatura u tom trenutku bila je -16,7, dok je subjektivni osjećaj bio -25 stepeni. „To je naš način pobune protiv bombastičnih meteo najava. Htjeli smo da pokažemo da su ovo u Kolašinu normalni zimski dani, a ne razlog za uzbunu”, poručili su tangerosi.

Kolašin, 10. januara: Međunarodni brzi voz 430, na relaciji Bar – Beograd, stajao je u stanici u Kolašinu skoro dva sata, zbog radova na otklanjanju santi leda sa dijela pruge između Mojkovca i Kruševa. Zbog tog i prethodnog stajanja, u stanicu u Bijelom Polju voz je ušao sa zakašnjenjem od skoro 200 minuta. Brzi voz je u Kolašinu morao da čeka da ekipe Željezničke infrastrukture Crne Gore otklone sante leda iz tunela između stanica Mojkovac i Kruševo.

Podgorica, 10. januara: Zbog izuzetno niskih temperatura otkazano saobraćanje vozova na linijama Bar – Podgorica, Podgorica – Nikšić i Podgorica – Bijelo Polje, saopšteno je iz Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG).

Ovakve i slične vijesti smjenjivale su se ovih januarskih dana uz pravdanja iz Željezničkog preduzeća Crne Gore da su za haos u željezničkom saobraćaju krive ekstremno niske temperature. A one su se uglavnom kretale od Bara do Bijelog Polja do minus desetak stepeni.

Prema našim izvorima u prvih deset dana januara otkazano je saobraćanje sedamdeset vozova. Šta su sve zbog toga preživjeli oni koji su htjeli da njima putuju kao i oni koji su se zatekli u vozovima koji su stizali na odredišta sa velikim zakašnjenima posebna je priča. Koliko znamo, niko im se iz željezničkih preduzeća nije zbog toga izvinio.

Dok je pomenuti međunarodni voz 10. januara stajao u Kolašinu, u njemu, kako tvrde putnici, nije bilo grijanja. Objašnjeno im je da je morao biti isključen napon na elektromreži dok ekipe nisu osposobile prugu. Međutim, saobraćajni stručnjaci tvrde da se u takvim slučajevima elektromreža ne mora isključivati.

Vesna Vučinić, portparolka Željezničkog prevoza Crne Gore, nije novinarima mogla da potvrdi navode putnika da su se smrzavali u vagonima. Izvela je kako je prenio portal Televizije Crne Gore računicu da je ,,voz u zakašnjenju na teritoriji Crne Gore bio 82 minuta” i da je otkazano ,,više lokalnih vozova jer nijesu mogli da ih upale zbog ekstremno visokih temperature”.

Predsjednik Centra za željeznička istraživanja Milisav Dragojević, u razgovoru za Monitor, kaže da otkazivanje vozova u lokalnom saobraćaju nije sasvim posljedica nevremena, već i neodgovornosti zaposlenih u Željezničkom prevozu Crne Gore (ŽPCG).

,,Elektromotorni vozovi ne održavaju se u skladu sa propisima. Željeznica je precizno propisala kako voznim sredstvima treba upravljati i održavati ih u zimskom periodu da bi se izbjegle ovakve situacije. Međutim, u ŽPCG je v.d. stanje, zbog čega niko nikome ne odgovara”, kaže Dragojević, dodajući da nevrijeme može da ugrozi željeznički saobraćaj, ali ne toliko da se kao ovih dana zbog niskih temperatura otkazuje nenormalno veliki broj lokalnih vozova tako da ih ovih dana gotovo i nije bilo u saobraćaju.

I ranije smo, podsjeća Dragojević, imali zima, ali nikad se nije desilo da nam se vozovi zamrzavaju kao sada.

Uostalom, propisan je niz radnji koje zaposleni na željeznici moraju da urade u zimskom periodu da ne bi došlo do otkazivanja vozova. Propisima je sve uređeno do detalja. Zakoni i pravilnici o željezničkom saobraćaju imaju 9.000 stranica formata A4!

Po Zakonu o željeznici i Zakonu o bezbjednosti i efikasnosti željezničkog saobraćaja otkazivanje vozova dozvoljeno je samo ako je uzrokovano višom silom: odroni, havarije, sniježni nanosi… Saobraćajni stručnjaci kažu da se u Željezničkom prevozu često pozivaju na višu silu, iako za to nema opravdanja. Zanimljivo je da na nezakonito otkazivanje saobraćanja vozova ne reaguje ni Ministarstvo saobraćaja iako je to obavezno po zakonu.

Po riječima Dragojevića ono što se ovih dana dešava u željezničkom saobraćaju Crne Gore je posljedica postavljanja neodgovornih ljudi na odgovorna mjesta, što dokazuje i podatak da su ključni ljudi u ŽPCG zaduženi za lokalni saobraćaj – na odmoru.

,,Nemamo ni izvršnog direktora nego njegov posao obavlja vršilac dužnosti direktora, pa je to v.d. stanje izazvalo opšti javašulk”, tvrdi Dragojević.

Javna je tajna da su četiri preduzeća Željeznice postala mjesto za uhljebljenje DPS-ovih kadrova bez obzira na to koliko su kvalifikovani za posao koji obavljaju. Nepodobni stručnjaci su većinom sklonjeni. Treba reći i to da je formiranje četiri preduzeća posljedica neodgovorne, neefikasne politike. Time je višestruko povećan broj administrativnih radnika, a učetvorostručene su i donacije države. Zato ukoliko taj komplikovani sistem ne funkcioniše komplementarno, onda on teško može efikasno ostvariti krajnji cilj – prevoz putnika i robe.

Dragojević i Dragomir Minić, takođe zaposlen u Željezničkom prevozu Crne Gore, imaju status tzv. zviždača i zaštitu Agencije za sprečavanje korupcije jer poodavno ukazuju na nepravilnosti u radu poslovodstva Željezničkog prevoza i moguće posljedice po opšte dobro građana i države.

Minić je kontrolor koji kontroliše ispravnost vozova prije puštanja u saobraćaj.

,,Više puta sam se obraćao državnim institucijama, premijeru i predsjedniku države i ukazivao na nezakonitosti u preduzeću, ali svi su se oglušili o moja upozorenja. Odavno objašnjavam šefovima da su neki vozovi neispravni i da ih ne mogu pustiti u saobraćaj, ali sam zbog toga od poslovodstva doživio torturu”, kaže Minić, dodajući da je o tome pričao u septembru prošle godine na konferenciji za medije.

I Dragojeviću je zbog javnog ukazivanja na razne nepravilnosti, a posebno da na pruge izlaze i vozovi sa neispravnim kočnicama, u preduzeću prijećeno otkazom.

Reagujući na njegove ranije tvrdnje, menadžment Željezničkog prevoza Crne Gore jedan demantij je zaključio ovako:

,,Željeznički prevoz se bavi djelatnošću od javnog interesa, pa samim tim ima za cilj da putnike prevozi bezbjedno i, u skladu sa mogućnostima, komforno i na savremen način, što je nabavkom novih vozova i ostvareno. Tako da je bezbjedan prevoz putnika prvenstveno naš jedini prioritet”.

Sve bi to bilo idealno, da se ovih dana korisnici njihovih usluga nisu uvjerili da ove hvale imaju malo veze sa stvarnim stanjem u željezničkom saobraćaju.

Što se tiče bezbjednosti prevoza, Dragojević kaže da i dan danas sa neispravnim kočnicama saobraća voz o kojem je ranije govorio.

,,Taj voz je poslije tri godine remontovanja u Zagrebu primljen sa neispravnim kočnicama, a njegov remont je koštao 1.326 000 eura, iako je realna cijena u tom trenutku bila od trista do trista pedeset hiljada eura. O tome sam obavijestio javnost i tužilaštvo”, kaže Dragojević.

Sve se to, kaže, dešavalo za vrijeme sada već bivšeg direktora ŽPCG Milojice Zindovića.

U željezničkom saobraćaju Crne Gore dešavali su se ranije brojni incidenti i za njih su odgovarali oni na najnižim pozicijama.

U avgustu 2014. godine u željezničkoj stanici Ostrog, na pruzi Podgorica – Nikšić, samo pukim slučajem nije došlo do sudara dva nova voza, koji su nešto ranije kupljeni u Španiji. Voz iz pravca Nikšića ušao je u stanicu Ostrog na crveno svjetlo, a iz pravca Podgorice voz koji je imao zeleni signal.

U istoriji crnogorske željeznice kao najveća tragedija ostaće upisan 23. januar 2006. godine kada je 47 putnika poginulo i 200 povrijeđeno kod Bioča. Tada je lokalni putnički voz, koji je saobraćao između Bijelog Polja i Podgorice, iskliznuo iz šina.

Na kraju je odgovarao samo mašinovođa Slobodan Drobnjak.

Kao u Japanu

Na pruzi Beograd – Bar desilo se jednom i čudo neviđeno. Prije dvije godine, dvadesetog marta, voz iz Beograda stigao je u Bar bez minuta zakašnjenja! Željeznica Crne Gore objavila je da tog dana nije imala kašnjenje ni na jednoj međunarodnoj ili lokalnoj liniji.
– Mi u šali kažemo da smo u srijedu bili kao Japanci – našalio se u izjavi za Pobjedu Milojica Zindović, tadašnji izvršni direktor Željeznica Crne Gore.

Od sjaja do očaja

Pruga Beograd – Bar otvorena je 30. maja 1976. godine. Građena je oko 10 godina. Važila je tada, za jednu od najmodernijih pruga u Evropi. Bio je to jedan od najvećih neimarskih poduhvata na Starom kontinentu. Nekada je voz od Bara do Beograda stizao za 7 sati i 25 minuta. Rijetko su vozovi kasnili. Dozvoljena brzina bila je do 120 km na sat. Sada vozovi na nekim dionicama pruge Beograd – Bar idu 50-60 km na sat, a nerijetko i 20 km tako da se na ovoj relaciji putuje od 10 do 15 sati. Zbog toga je jedan reporter svojevremeno opisao putovanje vozovima na ovoj pruzi – od sjaja do očaja. Doskora jedina svijetla tačka u crnogorskom željezničkom saobraćaju bilo je putovanje na relaciji Podgorica-Nikšić od kada su kupljeni vozovi iz Španije. Međutim, proteklih dana otkazivani su vozovi i na toj relaciji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U SUDSTVU: Vlada ćuti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta

 

Nakon skoro dvije sedmice štrajka,  zaposleni u sudstvu nijesu dobili odgovor na zahtjeve – povećanje plata od 30 odsto i sklapanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva.

Predsjednik Sindikata sudstva Crne Gore Dejan Đukić u razgovoru za Monitor kaže da je štrajk, s druge strane, pokazao jedinstvo i složnost štrajkača.

„Kada smo odlučili da stupimo u obustavu rada, nismo to učinili iz  hira, već iz potrebe da se naš glas čuje, da se vrednuje naš trud, odgovornost i svakodnevno zalaganje u obavljanju posla koji je od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema”, kaže Đukić.

On dodaje da su pokazali da umiju da se organizuju: „Da budemo jedinstveni i  zajedničkim glasom tražimo ono što nam pripada, a to je povećanje od 30 posto zarade za sudsku administraciju i potpisivanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva. No uprkos našoj dosljednosti, jedinstvu i upornosti, nadležne institucije do sada nisu pokazale spremnost da ozbiljno razmotre njihove zahtjeve”, kaže predsjednik Sindikata sudstva.

U slučaju da se nastavi ignorisanje od strane nadležnih, kaže Đukić, stupiće u generalni štrajk: „Svaki dan ignorisanja našeg apela dodatno narušava povjerenje zaposlenih u institucije sistema i produbljuje osjećaj nepravde, pa samim tim spremnost i odlučnost da svi sudovi koji pripadaju Sindikatu sudstva preduzmu naredni korak-stupanje u Generalni štrajk”.

On objašnjava  da imaju dobru saradnju sa ministrom pravde, ali da još nemaju komunikaciju sa Ministarstvom finansija.

„Nadamo se da ćemo u što kraćem vremenskom periodu sjesti za pregovarački sto i naći zajedničko rješenje koje će biti u obostranom interesu. Treba naglasiti da sredstva koja tražimo neće poremetiti fiskalnu politiku budžeta, kaže predsjednik Sindikata sudstva. On pojašnjava da bi se riješili problemi zaposlenih u sudstvu, potrebno je 1,4 miliona eura na godišnjem nivou.

Predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu u Podgorici Bjanka Vujović naglašava  da cilj jednosatne obustave rada nije konfrontacija, već dijalog i pronalaženje rješenja u interesu zaposlenih, institucija i građana.

“Štrajk je počeo 6. oktobra 2025. godine u vremenskom periodu od 11 do 12 časova. Zaposleni u sudstvu odlučili su da stupe u štrajk kako bi ukazali na izuzetno težak položaj u kojem se nalaze i hitnu potrebu za unaprjeđenjem materijalnih uslova. Iako svakodnevno obavljamo izuzetno složene i odgovorne poslove, koji su od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema i vladavinu prava, naše zarade ne prate ni obim posla, ni nivo odgovornosti koji snosimo. Godinama ukazujemo na problem niskih zarada i nedostatka sistemskog rješenja, ali konkretnih koraka nema. Sve ostaje na obećanjima”, kaže ona.

I predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu smatra da nadležni potcjenjuju njihove probleme:  “Zaposleni u sudskoj administraciji očekuju da se ponudi realno i pravedno rješenje – ono koje neće vrijeđati ni našu profesiju, ni našu inteligenciju. Svako povećanje zarade koje bi bilo ispod 30 odsto ne može se smatrati prihvatljivim – jer ne bi predstavljalo stvarni napredak, već samo privid “.

Trenutno štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTEST ZAPOSLENIH U SKIJALIŠTIMA CRNE GORE: Upitni i bezbjednost i sezona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svakodnevni protesti zaposlenih otkrili su ozbiljne probleme u  državnom Ski centru Kolašin 1600. Žičara K7 još uvijek nije u funkciji, a remont ostale infrastrukture i isplata plata radnika kasne. Zaposleni ističu da je prioritet bezbjednost skijaša. Traže hitnu državnu pomoć i realizaciju projekta vještačkog osnježavanja kako bi sezona mogla nesmetano da počne

 

Svakodnevni protest zaposlenih u Skijalištima Crne Gore (SCG), razotkrio je da na državnom Ski centru Kolašin 1600 još nije obavljena nijedna priprema za predstojeću turističku sezonu. Neizvjesno je kada će biti u funkciji žičara K7, a ostala državna skijaška infrastruktura nije remontovana. Pored toga, neizvjesno je na koji način će radnici dobiti narednu platu.

Rješenje je, smatraju i zaposleni i menadžment, da se konačno uplati državna pomoć od 1,8 miliona eura, odobrena još krajem ljeta. Ovo državno preduzeće godinama funkcioniše uz  “finansijsku injekciju” iz budžeta. Na Ski centru Kolašin 1600, koji je za sada jedini koji radi u okviru SCG, prošle zime bilo je svega 20 skijaških dana, a pretprošle nijedan. Prihodi od turističkog ljeta nijesu mogli da umanje minus u poslovanju.

Radnici koji protestuju objašnjavaju da nijesu prioritet njihove zarade, već remont žičara, neophodan za bezbjednost skijaša. Niko od zaposlenih, kažu, “ne želi da snosi odgovornost za bezbjednost skijaša ukoliko infrastruktura na vrijeme ne bude remontovana”. Objašnjavaju da je bezbjednost posjetilaca i zaposlenih prioritet i da se nijedan segment skijališta neće staviti u funkciju bez provedenog remonta i kontrole svih bezbjednosnih procedura.
„Ni jedna žičara, nijedan lift, tabač snijega… neće biti pušten u rad ukoliko se ne odradi remont po propisanim procedurama. Nama je bezbjednost i sigurnost posjetilaca na prvom mjestu“, poručili su sa protesta.
Odgovornost, ukoliko zimska turistička sezona ne počne na vrijeme, nije više na zaposlenima u Ski centru Kolašin 1600, već na Vladi, poručuju. Tvrde da je odmah potrebno započeti radove na stubu šestosjeda K7.
“Pomoć Vlade je neophodna i za remont stubova na dvije žičare i dva ski-lifta, kao i za remont tehničke opreme koju koriste zaposleni za održavanje i označavanje staza. Apelujemo na Vladu da se što prije realizuje projekat vještačkog osnježavanja za ski-centar Kolašin 1600, jer ćemo bez tog projekta naredne godine zavisiti od vremenskih uslova i „gledati u nebo“”, objašnjava Dalibor Dado Medenica, jedan od radnika državnog skijališta.

Popravka stuba na žičari K7 obaveza je kompanije Kolašin 1450, koja u neposrednoj blizini tog dijela infrastrukture gradi turistički kompleks. Šestosjed, koji spaja skijaške staze državnog i skijališta te firme, nije bio u funkciji od proljeća 2024. godine, kada je ležište pomjereno radom građevinskih mašina privatnika. Prošlo je mnogo vremena dok je Odbor direktora (OD) SCG “natjerao” investitora da prihvati odgovornost za stanje dijela devet miliona vrijedne žičare. Više od godinu dana prošlo je dok je privatna kompanija obavezana da plati radove. Navodno, da bi započeli radove, Kolašin 1450 treba da sačeka, prema Statutu preduzeća, i treću ponudu za izvođenje radova.
Stručni tim, angažovan da ispita stanje stuba i tla oko njega, donio je krajem prošle godine zaključke i predložio mjere koje je trebalo sprovesti u narednom periodu. Predložena je dodatna sanacija zemljišta kako bi temelji bili potpuno osigurani, kao i niz drugih mjera radi sigurnosti svih učesnika.
Iz OD tvrde da su o stanju stuba obavijestili izvršnog direktora i njegove saradnike u oktobru 2024. godine, kada im je rečeno da je pukao potporni zid stuba i koliko ozbiljne posljedice to može izazvati. Mediji su o tome pisali pola godine ranije.
Na sjednici u oktobru prošle godine formirana je komisija koja je trebala ispitati sve probleme oko stuba i žičare K-7, nakon što su u Odbor stigle anonimne prijave da radovi nisu izvedeni prema projektu. Komisija je angažovala sudskog vještaka građevinske struke, koji je procijenio stanje stuba i dao smjernice za dalju sanaciju. Izvještaj vještaka stigao je krajem novembra, a menadžment ga je dobio nekoliko dana ranije.
Na kraju je OD konstatovao da bez stuba 4 i žičare K-7 nije bilo moguće koristiti infrastrukturu SCG u punom kapacitetu niti povezivati dva ski centra.

Menadžment SCG trenutno nema informaciju kada bi Kolašin 1450 mogao da krene u radove niti koliko vremena treba za njih, kazali su  za Monitor u državnoj kompaniji.

Skijališta su ove godine od države tražile 1,8 miliona eura. Bazirano na toj pomoći u poslovnom planu predviđen je minus od oko 900 hiljada eura. Novac iz državne kase im je, kako je objašnjeno, potreban za izradu projektne dokumentacije, izgradnju sistema za vještačko osnježavanje i ulaganja u sportsku višenamjensku infrastrukturu. Uz tu pomoć, “Skijališta” bi prihodovala gotovo 3,1 milion eura, dok bi rashodi iznosili 2,2 miliona eura.
“Neophodno je obezbijediti sredstva za projektovanje i izgradnju projektne dokumentacije i izvođenje radova na izgradnji vještačkog jezera i sistema za vještačko osnježavanje na dvije staze pored ski-liftova, sa sredstvima za ulaganje u sportsku višenamjensku rekreativnu infrastrukturu, u ukupnom iznosu od 1.803.207 eura, shodno Regulativi Komisije (EU) br. 651/2014 gdje se navodi da dodijeljena pomoć može biti u obliku operativne pomoći za sportsku infrastrukturu”, navodi se u zaključku predloga finansijskog plana i godišnjeg programa rada, uz napomenu da će tako ovu godinu završiti u plusu.
Vlada je nakon loše zimske sezone 2023/2024. odlučila da “Skijalištima” pomogne sa 200.000 eura za isplatu plata zaposlenima u martu, aprilu i maju. Od otvaranja Ski centra Kolašin 1600 2019. godine, SCG je skoro redovno poslovala s gubicima. Državna kompanija, već prve godine rada kolašinskog skijališta, bila je “u minusu” 112.000 eura. Naredne, da vlada nije pritekla u pomoć, gubitak bi bio veći od 800.000 eura. Državna pomoć tom preduzeću 2021. godine bila je skoro 1,5 miliona eura. To je i jedina godina kada se kompanija pohvalila pozitivnim poslovanjem.
Tokom 2022. godine iskazani neto gubitak preduzeća bio je više od 224.000 eura. Predviđeno je da SCG, čije je sjedište u Mojkovcu, upravlja javnim skijalištima Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinskim centrom Komovi i Eco Adventure park Komovi. Za sada, jedino aktivno skijalište je ono kolašinsko. Ispitni postupak koji je vodila Agencija za zaštitu konkurencije (AZK), a koji se ticao dotacija Vlade SCG, završen je zaključkom da je sve bilo u skladu sa zakonom.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBOĐENI SVI OSUMNJIČENI ZA SLUČAJ TUNEL: Zatrpana sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

U obrazloženju presude sudije Borka Lončara, kojom su oslobođeni svi osmoro osumnjičeni za ovaj slučaj,  navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela prokopanog u Višem sudu, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih

 

 

Tunel ostaje sramota za one koji su radili na njemu zbog štete koji je društvu nanio i za one koji su pomogli u svemu tome u činjenju ili nečinjenju. Za optužene nema dokaza da su izvršili krivična djela koja im se stavljaju na teret”. Tako je sudija podgoričkog Osnovnog suda Borko Lončar  obrazložio oslobađajuću presudu grupi kojoj se sudilo zbog prokopavanja tunela do depoa Višeg suda u Podgorici. Slučaj je  razobličio sve manjakovasti i amaterizam javne i tajne službe bezbjednosti.

Prokopani tunel u Višem sudu nije otkriven radom bezbjednosnih organa, već igrom sudbine, zahvaljujući službenici Višeg suda koja je 11.septembra 2023. iza ponoći popisivala stvari koje su nedostajale u depou nakon što se desila vidna premetačina.

U depou se čuva oko 100.000 predmeta: dokaza, droga, oružje… Do danas nije utvrđeno šta je sve ukradeno iz njega. Viši sud se nalazi u samom centru Podgorice, u blizini najviših državnih institucija – Skupštine, Vlade, Centralne banke i zgrade Predsjednika države.

„Investitor akcije je  ozbiljna kriminalna grupa iz Crne Gore“ „Riječ je o jednoj od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori. Vi procijenite o kojoj je riječ“„Sigurno je nešto veliko u pitanju jer su to scene kao u filmovima“, ubjeđivao je crnogorsku javnost tadašnji vrh Uprave policije, Ministrastva Unutrašnjih poslova i odlazeće vlade, nakon što je 11.septembra otrkiven tunel u depou podgoričkog Višeg suda.  Ministar policije u to vrijeme bio je Filip Adžić, premijer Dritan Abazović, a vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić.

Prvi čovjek policije Nikola Terzić tada je, odgovarajući na novinarsko pitanje – što nedostaje iz depoa, kazao da nedostaju određena vatrena oružja iz određenih predmeta, ali i da je njegovo lično mišljenje da je cilj bio da se dođe u posjed određenih predmeta koji potencijalno sjutra mogu baciti na koljena čitave  istrage protiv jedne kriminalne grupe potvrđujući da govori o „kavčanima“.

„Na korak smo bliže motivu kopanja tunela. Većina identifikovanih ima kriminalnu prošlost“, samo je jedna od izjava koju je medijima nakon otvaranja istrage dao ministar Adžić.

Šta je bio motiv prokopavanja tunela nije poznato ni nakon okončanja sudskog postupka.

Premijer u tehničkom mandatu, njegovi saradnici, pojedini ministri i viskorangirani policajci, tih dana su za račun lične promocije, šetkajući  po tunelu – mjestu „zločina“,  kontaminirali tragove. Na kraju su donijeli odluku da se rupa zakopa. Odluka o zakopavanju tunela,  sudeći prema obrazloženju sudije Lončara, već tada je oslobodila krivice grupu protiv koje je kasnije vođen i okončan sudski postupak. Prošlog petka sudija je bio precizno jasan – tunel nije trebalo zatvoriti.

Vlada je 28. septembra 2023. donijela odluku da se tunel zatrpa, što je i učinjeno početkom oktobra, čime su, kako je konstatovao sud, onemogućene dalja istražna postupanja i analiza.

Podsjetio je da je odluka tadašnje izvršne vlasti bila da se tunel vrati u pređašnje stanje, odnosno da se zatvori zbog čega je angažovana privatna firma, te da usljed takve odluke vještak građevinske struke nije mogao obaviti svoj zadatak.

“Sud zaključuje da bezbjednosni sektor ne samo da nije spriječio kopanje tunela i ne samo da ga nije otkrio nego je i dozvolio da se prokopani tunel prije okončanja sudskog postupka zatvori i zatrpa i da se neke istražne radnje ne preduzmu kvalitetno. Niz propusta dovodi do zaključka o ozbiljnoj nestručnosti osoba u toj oblasti”- kazao je sudija Lončar.

U obrazloženju presude navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih.

U presudi sudije Lončara navodi se da je jedan od osumnjičenih, Vladimir Erić bio u policijskoj stanici u Loznici 8. septembra 2023., tri dana prije otkrivanja tunela, u vrijeme kada mu je optužnicom stavljeno na teret da je kopao.

Za Predraga Mirotića, optuženog da je upravljao jednim od vozila korišćenih u izvršenju krivičnog djela, utvrđeno je da video-snimci zbog lošeg kvaliteta ne omogućavaju identifikaciju osobe, vozila ili registarskih oznaka. Ni za Nikolu Milačića nije utvrđeno učešće, osim tvrdnje Katarine Baćović da joj je pomogao da iznajmi stan u Njegoševoj ulici. Sud je ocijenio da na osnovu tog iskaza nije moguće zasnovati krivičnu odgovornost.

Sud je takođe oslobodio Marijana Vuljaja, jer nije bilo dokaza da je znao za bilo kakvo krivično djelo Baćović. Za Veljka Markovića, Milana Markovića i Dejana Jovanovića sud je utvrdio da su boravili u Crnoj Gori, ali dokazima nije utvrđeno njihovo prisustvo u tunelu, iznajmljenom stanu, depou.

Ostaju brojna pitanja na koja ni nakon više od dvije godine nema odgovora. Jedno od njih je svakako motiv, koji ni do danas nije utvrđen. Isključen je onaj u koji je mjesecima javnost uvjeravao tadašnji premijer tehničke Vlade Dritan Abazović,  koji je u medijima tvrdio da je iz Depoa ukradena puška iz sudskog postupka koji se vodio zbog ubistva direktora i glavnog i odgovorog urednika Dana Duška Jovanovića.

Sudija Lončar naveo je u obrazloženju presude da  ni droga niti drugi predmeti iz spisa nijesu dokazano bili cilj, a oni koji su kopali, da su željeli, mogli su da saznaju gdje se nalaze predmeti većeg značaja.

Zbog svojih javno iznijetih tvrdnji četiri mjeseca od otkrivanja tunela, Abazović se pojavio i  kao svjedok u istrazi. Međutim,  pozvao se na obavezu čuvanja službene tajne jer je riječ o operativnim informacijama koje su saopštene na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

Tužilaštvo je najavilo da će se žaliti na odluku suda.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo