Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANI ANDRIJEVAČKIH SELA PROTIV HIDROELEKTRANA: U korist naše štete

Objavljeno prije

na

Biljni i životinjski svijet u rijekama na sjeveru Crne Gore na kojima su napravljene male elektrane, potpuno je uništen ovih dana, u vrijeme velikih mrazeva i izrazito niskih vodostaja. Nizvodno od elektrana, gdje je pokupljena sva postojeća voda, korita rijeka su suva i djeluju avetinjski.

„Pogledajte Šekularsku rijeku. Ovo je tuga. Nizvodno od elektrane korito nekadašnje planinske ljepotice potpuno je suvo i to nikoga ne interesuje”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović. U ovom selu na apsurd izgradnje malih elektrana od kojih lokalno stanovništvo nema koristi, samo štetu, ukazivali su od početka. Bez uspjeha su se bunili mnogo puta i skretali pažnju javnosti. „Tajkunima niko nije stao na kraj. Oni nikoga ne pitaju nizašta. Koliko god se mi bunili, oni samo tjeraju dalje”, kaže Davidović.

Reakcije ovih dana stižu iz skoro svih sportskih ribolovnih udruženja sa područja Berana, Andrijevice i Plava. Ribolovci i čuvari prirode postavljaju pitanje šta je sa biološkim minimumom neophodnim za opstanak biljnog i životinskog svijeta o kome je toliko pričano kada su elektrane trebalo da se grade.

Zbog ovakve situacije u susjedstvu mještani potkomovskih sela u andrijevičkoj opštini oštro su se suprotstavili izgradnji mini hidroelektrana na vodotocima sliva rijeke Zlorečice. Poručili su da bi izgradnja elektrana, pored oštećenja postojeće infrastrukture, u potpunosti narušila prirodni ambijent na prostoru Konjuške župe, a da bi remećenje korita Kutske i Mojanske rijeke bio – ekološki zločin.

„Kutska i Mojanska rijeka sa svojom okolinom su prirodni biseri. Izgradnjom elektrana se ne bi remetilo samo njihovo korito, nego i cijeli prostor koji se naslanja na obale rijeka. Tim prije jer bi došlo do presušivanja rijeka na pojedinim mjestima”, pričaju mještani potkomovskih sela.

Mještani su od institucija zatražili da im saopšte kakve će benefite imati lokalno stanovništvo od izgradnje mini-hidroelektrana na vodotocima koji pripadaju slivu rijeke Zlorečice. Oni ističu da su nadležni prije dodjele koncesija za izgradnju pet minielektrana na Kutskoj i Mojanskoj rijeci trebali da obave razgovor sa lokalnim stanovništvom.

Kažu da se opravdano plaše da resursi na području andrijevičke opštine ponovo neće biti stavljeni u funkciju razvoja područja na kojima se elektrane grade.

„Svjesni smo da su vode opšte dobro, ali je više nego očigledno da to dobro u Crnoj Gori pripada samo privilegovanim pojedincima koji su kadri da s prirodnim resursima rade šta im padne na pamet. Država donosi uredbe o korišćenju prirodnih potencijala bez ikakve konsultacije s lokalnim stanovništvom. Naše se rijeke ustupaju na korišćenje pojedincima, a da građani o tome ništa ne znaju. Utisak je da će se desiti ono što se dešava u Beranama, da tajkunske grupacije odnose bogatstvo, dok lokalno stanovništvo nema nikave koristi”, zabrinuto pričaju mještani sela ispod Komova.

Iz andrijevačkog odbora DF zatražili su ovih dana da se hitno stavi moratorijum na odluku o izgradnji minielektrana na rijekama Mojanska i Kutska, tvrdeći da se radi o projektima čijom bi se realizacijom u potpunostu poremetila prirodna ravnoteža u potkomovskim selima.

„Privilegovani tajkuni, zahvaljujući vladinim uredbama, na svakom koraku zavlače ruke u džepove osiromašenog naroda. To se najbolje ogleda kad su u pitanju naknade za podsticaj proizvodnje električne energije, odnosno izgradnje minielektrana”, kaže predsejdnik DF i odbornik u lokalnom parlamentu Vesko Raketić.

On kaže da je napravljen takav model da građani izdvajaju novac sa kojim tajkuni prave minielektrane i struju prodaju državi, odnosno građanima po visokim cijenama.

„Tako se tajkuni dvostruko bogate, a obični narod tone u još dublje siromaštvo. Lokalno stanovništvo na čijoj se teritoriji prave minielektrane niko ništa ne pita, kao da se radi o građanima desetog reda”, kaže Raketić.

Ovakva reakcija i mještana i andrijevičkog DF uslijedila je nakon što je Ministarstvo održivog razvoja i turizma nedavno preduzećima Small Hydro Power Plant Mojanska i Small Hydro Power Plant Kutska izdala građevinske dozvole za izgradnju novih malih hidroelektrana na rijekama Kutska i Mojanska u ovoj opštini.

Radi se o društvima sa ograničenom odgovornošću čija je djelatnost proizvodnja električne energije. Osnivači su Hidroenergija Berane, Green Solutions Podgorica i Popović elektro sistem Podgorica. Osnivači Hidroenergije Berane su Ranko Ubović, Aleksandar Mijajlović i Hemera Capital, dok je ovlašćeni zastupnik Oleg Obradović. Osnivač Green Solutionsa Popović elektro sistem je Slobodan Popović.

Prvu minielektranu u Potkomovlju i to na rijeci Bradavac prije dvije godine sagradilo je preduzeće Igma vlasništvo Igora Mašovića, brata predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića. On je u međuvremenu dobio koncesije za izgradnju mini elektrana na još nekoliko vodotoka u opštini Andrijevica.

Na jednoj od prošlih sjednica lokalni parlament je usvojio odluke o lokalnim studijama lokacija „Kutska rijeka”i „Mojanska rijeka”. Tada je rečeno da će konzorcijumi na Mojanskoj rijeci graditi tri mini hidroelektrane, a na Kutskoj rijeci dvije.

Iz DF tvrde da je došlo do očeglednog uvezivanja lokalnih i državnih moćnika na vlasti sa privilegovanim koncesionarima i to sve na štetu naroda.

„Prošle godine je u više navrata došlo do povećanja naknada za podsticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora energije. Nova povećanja očekujemo i u ovoj godini, dok se suočavamo sa zabrinjavajućim odlivom stanovništva iz naših sela. Do većine sela u Potkomovlju, gdje su planirane izgradnje elektrana, danas ne može da dođe ni terensko vozilo. Sa druge strane primorani smo da slušamo priču lokalnih i državnih moćnika na vlasti kako se radi o investicijama vijeka. Tačno je da su to samo za njih investicije vijeka, ali ne i za narod”, kaže Raketić. On smatra da bi trebalo mijenjati zakonske odredbe koje se tiču nacionalne politike upravljanja prirodnim resursima.

„Trebalo bi mijenjati zakonske odredbe koje se tiču nacionalne politike upravljanja prirodnim bogatstvima. Treba doći do rješenja koje garantuje da će se dio sredstava od raspoloživih resursa direktno izdvajati za poboljšanje uslova života u našim selima, a ne za pljačkaške pohode tajkunskih grupacija”, navodi Raketić.

U lokalnoj upravi u Andrijevici ovakve tvrdenje odbaciju kao neargumentovane, uz konstataciju da bi se izgradnjom minielektrana otvorila nova radna mjesta, što bi uticalo na zaustavljanje izražene migracije lokalnog stanovništa.

Andrijevčani koje se protive izgradnji pokazuju prstom na Berane i iskustvo koje imaju mještani takozvanih Gornjih sela, odnosno sela ispod Bjelasice, kao i u Šekularu, gdje je Hidroenergija Montenegro već napravila veliki broj hidrocentrala. O tome je u medijima bilo dosta i slike i priče.

Suva korita i uništena flora i fauna, kako u ljetnjim tako i u ovim zimskim mjesecima više idu u prilog strahu stanovnika potkomskih sela, nego demagoškoj retorici inicijatora i podržavalaca gradnje malih hidroelektrana.

Da se nešto mora žrtvovati, sasvim je jasno. Stanovnici sjevernih opština ipak se sve više pitaju ko vodi računa o mjeri između koristi i štete. Ili o podjeli koristi. Naročito kada im poslije velikih planova i najava od svega ostane samo šteta, a korist odnose tajkuni.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE: SUDBINA ROŽAJSKE OBILAZNICE: Puta nema a troškovi rastu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šesnaest godina od početka prvih radova, Rožaje još uvijek nema završenu zaobilaznicu oko grada. Budući da je za ostatak radova planirano nešto više od osam miliona eura, državu će na kraju ovaj projekat koštati makar 25 miliona

 

Izgradnja zaobilaznice oko Rožaja započela je još 2008. godine, kada je krenulo izvođenje radova u okviru prve faze izmještanja magistralnog puta iz pravca Srbije koji vodi kroz grad, do ukrštanja sa putem Rožaje – Kula – Peć. Ugovorena cijena radova prve faze iznosila je 3,8 miliona eura, a posao je dobila firma Konstruktor inženjering. Planirani rok završetka radova bio je kraj 2009. Ipak, radovi nisu završeni ni do 2012. godine, kada je komisija za tehnički prijem zahtijevala ispravke radova.

Do početka izgradnje druge faze, poslije osam godina, ili do danas – poslije 16 godina, prva faza je znatno propala i djelimično ostala nezavršena. Tadašnji ministar saobraćaja, Ivan Brajović, je, odgovarajući na poslačnička pitanja 2012. godine, pojasnio  da nisu obavljeni dodatni radovi koje je tražila Komisija za tehnički prijem, u vrijednosti od 50 hiljada eura. Razlog – izvođač Konstruktor inženjering je otišao u stečaj.

Iako je Brajović tada najavio novu tendersku proceduru i završetak radova u 2014. godini, aktivnosti u vezi sa projektom nastavljene su tek 2017. godine.

 Za izradu druge dionice zaobilaznice oko Rožaja, za koju su sredstva obezbijeđena iz kredita Evropske-investicione banke,  izabrana je ponuda bosanskog ponuđača Euro-asfalt i partneri. Bosanska firma Euro-asfalt godinu prije toga dobila je i posao izgradnje novog regionalnog puta Berane – Kolašin, odnosno drugu dionicu od sela Lubnice u beranskoj opštini, preko planine Jelovice, sa tunelom Klisura kroz Bjelasicu. U tom trenutku se nije moglo znati da će oni u tom poslu kasniti četiri godine, kao i da će cijena sa ugovorenih 37 miliona eura da poraste na skoro 60 miliona. Tunel je tek nedavno otvoren i put Berane – Kolašin stavljen u probni rad.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NACIONALNI PARK BIOGRADSKA GORA: Sve glasniji zahtjevi za gradnjom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici parcela u NP Biogradska gora posljednjih nekoliko sedmica  intenzivirali su zahtjeve da nadležni dozvole gradnju u toj zaštićenoj zoni. Tvrde da ih od toga dijeli samo odbijanje Agencije za zaštitu životne sredine

 

 

Iako već decenijama važe ista pravila zaštite u tri zone zaštite Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, vlasnici parcela na bjelasičkim katunima, od nedavno “glasnije” traže ustupke kada je riječ o korišćenju tog prostora. To što ne smiju graditi bungalove, vikendice, kolibe, pomoćne objekte, toalete… na katunima, tvrde, ugrožava im “Ustavom zagarantovano pravo na svojinu”.  U NP je oko 21 odsto  teritorije privatno vlasništvo, a vlasnici sada imaju ambicije da grade na katunima, kako bi se, objašnjavaju, intenzivnije bavili turizmom i stočarstvom. Zbog toga su tražili seriju sastanaka sa nadležnima, kako bi to i izdejstvovali.

Iz nekoliko resora i preduzeća Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) mještanima su, navodno,  na nedavnom sastanku u Mojkovcu kazali da je “ključ kod Agencije za zaštitu životnu sredine”. Na pitanje Monitora zbog čega su baš sada krenuli organizovani apeli mještana koji zahtijevaju da nadležni malo popuste i da se zabiđe zakon i  planska dokumenta, vlasnici imanja kažu da su se oduvijek bunili, ali, objašnjavaju, razlog je i što se “sada malo dosljednije primjenjuju pravila”.  “U problemu” su, tvrde, prije svih vlasnici zemljišta na katunima  Dolovi Lalevića, Šiška, Katun Raičevića…, to jest, Beranci i Mojkovčani. Oni će tražiti podršku i lokalnih vlasti, kako bi zajednički pokušali da utiču  na Agenciju.

“Prostornim planom posebne  namjene (PPPN)  za  Bjelasicu  i  Komovi  predivđena je revitalizacija naših  katuna u turističke svrhe.Za zabranu raspolaganja svojim imanjima smatramo odgovornom Agenciju za zaštitu životne sredine, koja ne popušta.  Osim potpune zabrane gradnje, nemoguća je bilo  kakva   eksploatacija  šume , pa  čak  ni  za   ogrijev  onih  koji  imaju  objekte na tom prostoru.  Loša   putna infrastruktura, nemogućnost probijanja novih i proširenja postojećih  puteva, proširenje   granica  NP Biogradska gora,  bez  obavještenja  javnosti  i  vlasnika  privatne  imovine, samo su neki od problema koje smo na  sastanku apostrofirali”, kazali su  Monitoru predstavnici Beranaca i Mojkovčani, koji su vlasnici parcela na katunima.

Tvde da im je jedino dozvoljeno da kose svoje livade, te da su vlasnici “samo na papiru”. Koristi od svoje đedovine u zaštićenom prostoru, kako kažu, nemaju odavno.

Sa dozvolama imaju problema i u beranskoj lokalnoj upravi, ali kada je riječ o unaprjeđenju putne infrastrukture. Već deset godina Opština, navodno, pokušava da dobije urbanističko-tehničke uslove za probijanje jednog i proširenje drugog puta. No, Berancima saglasnost za radove na dionicama koje su na teritoriji i mojkovačke i kolašinske opštine ne daju ni iz tamošnjih lokalnih uprava.

“Riječ je o radovima na  ukupnoj dužini od jednog kilometra. Jedna dionica je od Svatovskog groblja prema Tutića katunu. Tamo sada ne postoji put i to činjeničo stanje stvara više štete u prostoru,  nego probijanje puta.  Naime, tim prostorom terenska vozila prolaze kuda vozačima padne na pamet, pa je biodiverzitet itekako ugrožen. Na žalost, iako već deceniju nastojimo da dobijemo potrebne dozvole, kako bi unaprijedili život stočara i valorizovali taj dio planine, i dalje nema rezultata”, kažu   u beranskoj Opštini.

Namjeravali su i da prošire put prema Pešića katunu i Omerskoj. No, saglasnosti od nadležnih nije bilo ni za to. Tvrde da su time na više načina oštećeni stočari na katunima i da se unazađuje poljoprivredna djelatnost.  U beranskoj lokalnoj vlasti, nezvanično kažu, da ponekad imaju utisak da su katunjani na prostoru kolašinske opštine u značajno povoljnijem položaju, jer im se “dozvoljava gradnja na katunima kao što su Ravanjske rupe ili Vranjak”.

Zahtjevi za gradnju dolaze od Beranaca i Mojkovčana, koji su vlasnici parcela, uglavnom,i odnose se na drugu zonu zaštite NP. Ambicija beranske Opštine da unapređuje putnu infrastrukturu   takođe je usmjerena na taj dio NP. Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, relaizacija svih tih aktivnosti nije dozvoljena. Takođe, ni prema Planu upravljanja NP, a nije predviđena ni nacrtom Studije  revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.

NP je podijeljen na tri zone zaštite, a druga obuhvata četiri područja, koja čine poljoprivredna zemljišta, pašnjaci, livade, katuni, jezera (Šiško, Pešića, Ursulovačko…). Dozvoljene su aktivnosti kada je riječ o sprovođenju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprjeđenja zaštićenog područja. Toj zoni pripadaju svi predjeli Parka van prašumskog rezervata, a prema zvaničnim dokumentima, prostor karakteriše veliki broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta.

“U drugoj zoni dozvoljene su naučno-istraživačke i edukativne aktivnosti; sportsko-rekreativne i turističke aktivnosti u slobodnom prostoru koji sa stanovišta fizičkih i klimatskih odlika posebno pogoduje aktivnostima sportsko-rekreativnog skijanja, uz strogo kontrolisano korišćenje prirode; u ograničenoj mjeri aktivnosti stočarstva. Turistička izgradnja predviđa se na Kraljevom kolu, gdje će se uz smještajne kapacitete formirati i glavni prijemni, informativni centar nacionalnog parka. Takođe, predviđa se revitalizacija katuna Dolovi, Rupe Ravanjske, Šiška i Pešića Rupe i njihova ponuda u turističke svrhe”, piše u Planu upravljanja NP do 2025. Godine.

Za sada to malo znači vlasnicima parcela u toj zoni, pa su tražili i drugi sastanak sa predstavnicima više ministarstva i Agencije. Od NPCG očekuju da budu posrednici između mještana i državnih adresa. Brojne primjedbe poslali su tokom javne rasprave o nacrtu Studije revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.    Studijom je,međutim,  previđena samo adaptacija i rekonstrukcija katuna u drugoj zoni, ali “u skladu sa mjerama i uslovima zaštite prirode”. Vlasnicima imanja, pak.  nije dovoljno da obnavljaju postojeće, već i da grade nove objekte. Nijesu im dovoljne  pješačke i biciklističke staze, već bi, tvrde, samo novi putevi na tom prostoru značili i bolje uslove života na katunima.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVEĆAVA SE BROJ NERIJEŠENIH SLUČAJEVA U SUDOVIMA: Spora pravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto

 

Više od 67,5 hiljada neriješenih predmeta u crnogorskim sudovima bilo je na kraju prošle godine, pokazuje Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu, koji je upućen Skupštini Crne Gore na usvajanje.

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto, s tim što su sudovi tokom prošle godine primili čak blizu 100 hiljada novih predmeta, a u međuvremenu završili skoro 80 hiljada.

Najažurniji sud, po izvještaju, je Privredni, a najneažurniji Upravni, dok na nivou cijelog sudstva stopa ažurnosti iznosi 82,5 odsto. Tokom prošle godine ukinuto je blizu 20 odsto svih presuda.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA). Kako su naveli, na neophodnost reformi ukazuje i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, koji jasno ističe nedostatak napretka u sektoru pravosuđa kao glavnog izazova u vladavini prava.

Iz Akcije za ljudska prava u  kontinuitetu upozoravaju na nedovoljne rezultate u reformi pravosuđa koja se sprovodi već dvije decenije, a već deceniju nam se iz Evropske komisije ponavljaju iste kritike.

,,Odlučnija i efikasnija politika sankcionisanja i odgovor krivičnog pravosuđa na korupciju, posebno na visokom nivou, mora da bude povećana, uključujući i izbjegavanje percepcije nekažnjivosti. Broj neriješenih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala na visokom nivou pred sudovima je nastavio da raste u 2022, što se odražava na veći broj istraga od 2020. Međutim, presuđivanje u ovim predmetima u nekim slučajevima traje i do 7 godina, zbog mnogih organizacionih problema i ograničenja u Višem sudu u Podgorici (uključujući nedovoljan prostor za sudske rasprave), čime se ometa blagovremeno sprovođenje pravde”, navodi EK.

Da nema napretka, pokazala je i prošlogodišnja analiza Akcije za ljudska prava (HRA), u kojoj se navodi da je došlo do naglog pogoršanja ažurnosti sudova u posljednjih šest godina, pogotovo tokom 2022. godine. U izvještaju se ističe i da je povećanje broja starih predmeta (starijih od tri godine) najizrazitije u 2022. godini u odnosu na prosjek iz 2017. do 2022. i iznosi čak 40 odsto.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA).

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, rekli su iz GA. Prema njihovim riječima, posebno je alarmantno što je porast neriješenih predmeta najizraženiji u višim sudovima, gotovo 33 odsto, dok je najkritičnije stanje zabilježeno kod Apelacionog suda s porastom od čak 64 odsto.

„Takav trend mora biti alarm za naše sudstvo, jer direktno negativno utiče na pristup pravdi za građane i duboko podriva njihovo povjerenje u pravosudne institucije“, smatraju u GA.

Iz te NVO su podsjetili da je istraživanje koje su sproveli prošle godine pokazalo da skoro 80 odsto ispitanih građana nije upoznato s vlastitim pravima u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, dok 68 odsto njih nije svjesno značaja posredovanja ili medijacije.

„Zato ukazujemo na hitnost potrebe za sveobuhvatnom reformom pravosuđa, kako bi se zaustavili takvi negativni trendovi u povećanju broja neriješenih predmeta, koji je i sada na nezamislivom nivou“, kažu iz GA.

Advokat i član Tužilačkog savjeta Siniša Gazivoda izjavio je da ,,sudije rade i preko norme, ali je broj predmeta toliki da se vidi da je taj sud recimo riješio oko 7.000 predmeta tokom prošle godine da je primio 17.000, odnosno da je primio 10.000 više predmeta nego što uspijeva da riješi za godinu dana”. On je istakao da ,,vjerovatno će ako se nešto hitno ne bude rješavalo izvještaj za ovu godinu kad ga budemo analizirali sljedeće godine biti po brojnim aspektima još i gori”.

Iz GA su rekli da su posljedice tih zanemarenih reformi sada evidentne i da odgovornost za trenutno stanje leži na predsjednicima sudova, predsjedniku Vrhovnog suda, Sudskom savjetu, ali i Ministarstvu pravde.

„Očekujemo da će navedeni podaci i kontinuirano isticani problemi u sudstvu konačno dovesti do neophodnih promjena u sudstvu i vratiti već duže vrijeme poljuljano povjerenje građana u tu granu vlasti“, kaže se u saopštenju.

Monitor je već pisao o tome da ni nakon šest godina nema sudskog epiloga za navodnu zloupotrebu službenog položaja u slučaju koji se vodi protiv bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Ni slučajevi napada na Tufika Softića i Oliveru Lakić, kao i drugi brojni slučajevi napada na novinare sudski još uvijek nijesu privedeni kraju, a nekima prijeti i zastara. Neki od važnih slučajeva, poput ubistva visokog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, broje i decenije. Tako ni nakon blizu 19 godina nema konačne presude u tom sudskom postupku koji je crna mrlja crnogorskog pravosuđa.

 

Manjak sudija

Na oglas za 41 poziciju pripravnika u crnogorskim sudovima prijavilo se samo devet kandidata, kazali su iz Akcije za ljudska prava (HRA) i upozorili da je to alarmantno nizak odziv.

Iz tog razloga, kako su naveli, brojni sudovi, uključujući Privredni i Upravni sud Crne Gore, osnovne sudove u Danilovgradu, Kotoru, Herceg Novom, Beranama i Plavu, kao i Viši sud za prekršaje i Sud za prekršaje u Bijelom Polju, ostali su bez pripravnika.

Taj problem, smatraju u HRA, dodatno doprinosi problemu nedostatka kadra u sudstvu.

Nedavno je predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać izjavio da sudskom sistemu nedostaje čak 58 sudija ili oko 17 odsto.

Da je to ogroman nedostatak, upozorio je i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore Miodrag Pešić koji je istakao da je ukupan broj sudija u Crnoj Gori oko 200.

„Niska zainteresovanost za ovaj poziv ukazuje na potrebu da se sudijski posao učini atraktivnijim I da se uslovi rada moraju poboljšati“, naglasili su iz HRA.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo