Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANI ANDRIJEVAČKIH SELA PROTIV HIDROELEKTRANA: U korist naše štete

Objavljeno prije

na

oleg-obradovic

Biljni i životinjski svijet u rijekama na sjeveru Crne Gore na kojima su napravljene male elektrane, potpuno je uništen ovih dana, u vrijeme velikih mrazeva i izrazito niskih vodostaja. Nizvodno od elektrana, gdje je pokupljena sva postojeća voda, korita rijeka su suva i djeluju avetinjski.

„Pogledajte Šekularsku rijeku. Ovo je tuga. Nizvodno od elektrane korito nekadašnje planinske ljepotice potpuno je suvo i to nikoga ne interesuje”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović. U ovom selu na apsurd izgradnje malih elektrana od kojih lokalno stanovništvo nema koristi, samo štetu, ukazivali su od početka. Bez uspjeha su se bunili mnogo puta i skretali pažnju javnosti. „Tajkunima niko nije stao na kraj. Oni nikoga ne pitaju nizašta. Koliko god se mi bunili, oni samo tjeraju dalje”, kaže Davidović.

Reakcije ovih dana stižu iz skoro svih sportskih ribolovnih udruženja sa područja Berana, Andrijevice i Plava. Ribolovci i čuvari prirode postavljaju pitanje šta je sa biološkim minimumom neophodnim za opstanak biljnog i životinskog svijeta o kome je toliko pričano kada su elektrane trebalo da se grade.

Zbog ovakve situacije u susjedstvu mještani potkomovskih sela u andrijevičkoj opštini oštro su se suprotstavili izgradnji mini hidroelektrana na vodotocima sliva rijeke Zlorečice. Poručili su da bi izgradnja elektrana, pored oštećenja postojeće infrastrukture, u potpunosti narušila prirodni ambijent na prostoru Konjuške župe, a da bi remećenje korita Kutske i Mojanske rijeke bio – ekološki zločin.

„Kutska i Mojanska rijeka sa svojom okolinom su prirodni biseri. Izgradnjom elektrana se ne bi remetilo samo njihovo korito, nego i cijeli prostor koji se naslanja na obale rijeka. Tim prije jer bi došlo do presušivanja rijeka na pojedinim mjestima”, pričaju mještani potkomovskih sela.

Mještani su od institucija zatražili da im saopšte kakve će benefite imati lokalno stanovništvo od izgradnje mini-hidroelektrana na vodotocima koji pripadaju slivu rijeke Zlorečice. Oni ističu da su nadležni prije dodjele koncesija za izgradnju pet minielektrana na Kutskoj i Mojanskoj rijeci trebali da obave razgovor sa lokalnim stanovništvom.

Kažu da se opravdano plaše da resursi na području andrijevičke opštine ponovo neće biti stavljeni u funkciju razvoja područja na kojima se elektrane grade.

„Svjesni smo da su vode opšte dobro, ali je više nego očigledno da to dobro u Crnoj Gori pripada samo privilegovanim pojedincima koji su kadri da s prirodnim resursima rade šta im padne na pamet. Država donosi uredbe o korišćenju prirodnih potencijala bez ikakve konsultacije s lokalnim stanovništvom. Naše se rijeke ustupaju na korišćenje pojedincima, a da građani o tome ništa ne znaju. Utisak je da će se desiti ono što se dešava u Beranama, da tajkunske grupacije odnose bogatstvo, dok lokalno stanovništvo nema nikave koristi”, zabrinuto pričaju mještani sela ispod Komova.

Iz andrijevačkog odbora DF zatražili su ovih dana da se hitno stavi moratorijum na odluku o izgradnji minielektrana na rijekama Mojanska i Kutska, tvrdeći da se radi o projektima čijom bi se realizacijom u potpunostu poremetila prirodna ravnoteža u potkomovskim selima.

„Privilegovani tajkuni, zahvaljujući vladinim uredbama, na svakom koraku zavlače ruke u džepove osiromašenog naroda. To se najbolje ogleda kad su u pitanju naknade za podsticaj proizvodnje električne energije, odnosno izgradnje minielektrana”, kaže predsejdnik DF i odbornik u lokalnom parlamentu Vesko Raketić.

On kaže da je napravljen takav model da građani izdvajaju novac sa kojim tajkuni prave minielektrane i struju prodaju državi, odnosno građanima po visokim cijenama.

„Tako se tajkuni dvostruko bogate, a obični narod tone u još dublje siromaštvo. Lokalno stanovništvo na čijoj se teritoriji prave minielektrane niko ništa ne pita, kao da se radi o građanima desetog reda”, kaže Raketić.

Ovakva reakcija i mještana i andrijevičkog DF uslijedila je nakon što je Ministarstvo održivog razvoja i turizma nedavno preduzećima Small Hydro Power Plant Mojanska i Small Hydro Power Plant Kutska izdala građevinske dozvole za izgradnju novih malih hidroelektrana na rijekama Kutska i Mojanska u ovoj opštini.

Radi se o društvima sa ograničenom odgovornošću čija je djelatnost proizvodnja električne energije. Osnivači su Hidroenergija Berane, Green Solutions Podgorica i Popović elektro sistem Podgorica. Osnivači Hidroenergije Berane su Ranko Ubović, Aleksandar Mijajlović i Hemera Capital, dok je ovlašćeni zastupnik Oleg Obradović. Osnivač Green Solutionsa Popović elektro sistem je Slobodan Popović.

Prvu minielektranu u Potkomovlju i to na rijeci Bradavac prije dvije godine sagradilo je preduzeće Igma vlasništvo Igora Mašovića, brata predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića. On je u međuvremenu dobio koncesije za izgradnju mini elektrana na još nekoliko vodotoka u opštini Andrijevica.

Na jednoj od prošlih sjednica lokalni parlament je usvojio odluke o lokalnim studijama lokacija „Kutska rijeka”i „Mojanska rijeka”. Tada je rečeno da će konzorcijumi na Mojanskoj rijeci graditi tri mini hidroelektrane, a na Kutskoj rijeci dvije.

Iz DF tvrde da je došlo do očeglednog uvezivanja lokalnih i državnih moćnika na vlasti sa privilegovanim koncesionarima i to sve na štetu naroda.

„Prošle godine je u više navrata došlo do povećanja naknada za podsticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora energije. Nova povećanja očekujemo i u ovoj godini, dok se suočavamo sa zabrinjavajućim odlivom stanovništva iz naših sela. Do većine sela u Potkomovlju, gdje su planirane izgradnje elektrana, danas ne može da dođe ni terensko vozilo. Sa druge strane primorani smo da slušamo priču lokalnih i državnih moćnika na vlasti kako se radi o investicijama vijeka. Tačno je da su to samo za njih investicije vijeka, ali ne i za narod”, kaže Raketić. On smatra da bi trebalo mijenjati zakonske odredbe koje se tiču nacionalne politike upravljanja prirodnim resursima.

„Trebalo bi mijenjati zakonske odredbe koje se tiču nacionalne politike upravljanja prirodnim bogatstvima. Treba doći do rješenja koje garantuje da će se dio sredstava od raspoloživih resursa direktno izdvajati za poboljšanje uslova života u našim selima, a ne za pljačkaške pohode tajkunskih grupacija”, navodi Raketić.

U lokalnoj upravi u Andrijevici ovakve tvrdenje odbaciju kao neargumentovane, uz konstataciju da bi se izgradnjom minielektrana otvorila nova radna mjesta, što bi uticalo na zaustavljanje izražene migracije lokalnog stanovništa.

Andrijevčani koje se protive izgradnji pokazuju prstom na Berane i iskustvo koje imaju mještani takozvanih Gornjih sela, odnosno sela ispod Bjelasice, kao i u Šekularu, gdje je Hidroenergija Montenegro već napravila veliki broj hidrocentrala. O tome je u medijima bilo dosta i slike i priče.

Suva korita i uništena flora i fauna, kako u ljetnjim tako i u ovim zimskim mjesecima više idu u prilog strahu stanovnika potkomskih sela, nego demagoškoj retorici inicijatora i podržavalaca gradnje malih hidroelektrana.

Da se nešto mora žrtvovati, sasvim je jasno. Stanovnici sjevernih opština ipak se sve više pitaju ko vodi računa o mjeri između koristi i štete. Ili o podjeli koristi. Naročito kada im poslije velikih planova i najava od svega ostane samo šteta, a korist odnose tajkuni.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo