Kolašin, 8. januara: Nekoliko desetina kolašinskih i podgoričkih tangerosa, ali i turista, zaplesali su sinoć u 21 sat ispred kafića „SFRJ” u glavnoj gradskoj ulici. Prema zvaničnim podacima, temperatura u tom trenutku bila je -16,7, dok je subjektivni osjećaj bio -25 stepeni. „To je naš način pobune protiv bombastičnih meteo najava. Htjeli smo da pokažemo da su ovo u Kolašinu normalni zimski dani, a ne razlog za uzbunu”, poručili su tangerosi.

Kolašin, 10. januara: Međunarodni brzi voz 430, na relaciji Bar – Beograd, stajao je u stanici u Kolašinu skoro dva sata, zbog radova na otklanjanju santi leda sa dijela pruge između Mojkovca i Kruševa. Zbog tog i prethodnog stajanja, u stanicu u Bijelom Polju voz je ušao sa zakašnjenjem od skoro 200 minuta. Brzi voz je u Kolašinu morao da čeka da ekipe Željezničke infrastrukture Crne Gore otklone sante leda iz tunela između stanica Mojkovac i Kruševo.

Podgorica, 10. januara: Zbog izuzetno niskih temperatura otkazano saobraćanje vozova na linijama Bar – Podgorica, Podgorica – Nikšić i Podgorica – Bijelo Polje, saopšteno je iz Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG).

Ovakve i slične vijesti smjenjivale su se ovih januarskih dana uz pravdanja iz Željezničkog preduzeća Crne Gore da su za haos u željezničkom saobraćaju krive ekstremno niske temperature. A one su se uglavnom kretale od Bara do Bijelog Polja do minus desetak stepeni.

Prema našim izvorima u prvih deset dana januara otkazano je saobraćanje sedamdeset vozova. Šta su sve zbog toga preživjeli oni koji su htjeli da njima putuju kao i oni koji su se zatekli u vozovima koji su stizali na odredišta sa velikim zakašnjenima posebna je priča. Koliko znamo, niko im se iz željezničkih preduzeća nije zbog toga izvinio.

Dok je pomenuti međunarodni voz 10. januara stajao u Kolašinu, u njemu, kako tvrde putnici, nije bilo grijanja. Objašnjeno im je da je morao biti isključen napon na elektromreži dok ekipe nisu osposobile prugu. Međutim, saobraćajni stručnjaci tvrde da se u takvim slučajevima elektromreža ne mora isključivati.

Vesna Vučinić, portparolka Željezničkog prevoza Crne Gore, nije novinarima mogla da potvrdi navode putnika da su se smrzavali u vagonima. Izvela je kako je prenio portal Televizije Crne Gore računicu da je ,,voz u zakašnjenju na teritoriji Crne Gore bio 82 minuta” i da je otkazano ,,više lokalnih vozova jer nijesu mogli da ih upale zbog ekstremno visokih temperature”.

Predsjednik Centra za željeznička istraživanja Milisav Dragojević, u razgovoru za Monitor, kaže da otkazivanje vozova u lokalnom saobraćaju nije sasvim posljedica nevremena, već i neodgovornosti zaposlenih u Željezničkom prevozu Crne Gore (ŽPCG).

,,Elektromotorni vozovi ne održavaju se u skladu sa propisima. Željeznica je precizno propisala kako voznim sredstvima treba upravljati i održavati ih u zimskom periodu da bi se izbjegle ovakve situacije. Međutim, u ŽPCG je v.d. stanje, zbog čega niko nikome ne odgovara”, kaže Dragojević, dodajući da nevrijeme može da ugrozi željeznički saobraćaj, ali ne toliko da se kao ovih dana zbog niskih temperatura otkazuje nenormalno veliki broj lokalnih vozova tako da ih ovih dana gotovo i nije bilo u saobraćaju.

I ranije smo, podsjeća Dragojević, imali zima, ali nikad se nije desilo da nam se vozovi zamrzavaju kao sada.

Uostalom, propisan je niz radnji koje zaposleni na željeznici moraju da urade u zimskom periodu da ne bi došlo do otkazivanja vozova. Propisima je sve uređeno do detalja. Zakoni i pravilnici o željezničkom saobraćaju imaju 9.000 stranica formata A4!

Po Zakonu o željeznici i Zakonu o bezbjednosti i efikasnosti željezničkog saobraćaja otkazivanje vozova dozvoljeno je samo ako je uzrokovano višom silom: odroni, havarije, sniježni nanosi… Saobraćajni stručnjaci kažu da se u Željezničkom prevozu često pozivaju na višu silu, iako za to nema opravdanja. Zanimljivo je da na nezakonito otkazivanje saobraćanja vozova ne reaguje ni Ministarstvo saobraćaja iako je to obavezno po zakonu.

Po riječima Dragojevića ono što se ovih dana dešava u željezničkom saobraćaju Crne Gore je posljedica postavljanja neodgovornih ljudi na odgovorna mjesta, što dokazuje i podatak da su ključni ljudi u ŽPCG zaduženi za lokalni saobraćaj – na odmoru.

,,Nemamo ni izvršnog direktora nego njegov posao obavlja vršilac dužnosti direktora, pa je to v.d. stanje izazvalo opšti javašulk”, tvrdi Dragojević.

Javna je tajna da su četiri preduzeća Željeznice postala mjesto za uhljebljenje DPS-ovih kadrova bez obzira na to koliko su kvalifikovani za posao koji obavljaju. Nepodobni stručnjaci su većinom sklonjeni. Treba reći i to da je formiranje četiri preduzeća posljedica neodgovorne, neefikasne politike. Time je višestruko povećan broj administrativnih radnika, a učetvorostručene su i donacije države. Zato ukoliko taj komplikovani sistem ne funkcioniše komplementarno, onda on teško može efikasno ostvariti krajnji cilj – prevoz putnika i robe.

Dragojević i Dragomir Minić, takođe zaposlen u Željezničkom prevozu Crne Gore, imaju status tzv. zviždača i zaštitu Agencije za sprečavanje korupcije jer poodavno ukazuju na nepravilnosti u radu poslovodstva Željezničkog prevoza i moguće posljedice po opšte dobro građana i države.

Minić je kontrolor koji kontroliše ispravnost vozova prije puštanja u saobraćaj.

,,Više puta sam se obraćao državnim institucijama, premijeru i predsjedniku države i ukazivao na nezakonitosti u preduzeću, ali svi su se oglušili o moja upozorenja. Odavno objašnjavam šefovima da su neki vozovi neispravni i da ih ne mogu pustiti u saobraćaj, ali sam zbog toga od poslovodstva doživio torturu”, kaže Minić, dodajući da je o tome pričao u septembru prošle godine na konferenciji za medije.

I Dragojeviću je zbog javnog ukazivanja na razne nepravilnosti, a posebno da na pruge izlaze i vozovi sa neispravnim kočnicama, u preduzeću prijećeno otkazom.

Reagujući na njegove ranije tvrdnje, menadžment Željezničkog prevoza Crne Gore jedan demantij je zaključio ovako:

,,Željeznički prevoz se bavi djelatnošću od javnog interesa, pa samim tim ima za cilj da putnike prevozi bezbjedno i, u skladu sa mogućnostima, komforno i na savremen način, što je nabavkom novih vozova i ostvareno. Tako da je bezbjedan prevoz putnika prvenstveno naš jedini prioritet”.

Sve bi to bilo idealno, da se ovih dana korisnici njihovih usluga nisu uvjerili da ove hvale imaju malo veze sa stvarnim stanjem u željezničkom saobraćaju.

Što se tiče bezbjednosti prevoza, Dragojević kaže da i dan danas sa neispravnim kočnicama saobraća voz o kojem je ranije govorio.

,,Taj voz je poslije tri godine remontovanja u Zagrebu primljen sa neispravnim kočnicama, a njegov remont je koštao 1.326 000 eura, iako je realna cijena u tom trenutku bila od trista do trista pedeset hiljada eura. O tome sam obavijestio javnost i tužilaštvo”, kaže Dragojević.

Sve se to, kaže, dešavalo za vrijeme sada već bivšeg direktora ŽPCG Milojice Zindovića.

U željezničkom saobraćaju Crne Gore dešavali su se ranije brojni incidenti i za njih su odgovarali oni na najnižim pozicijama.

U avgustu 2014. godine u željezničkoj stanici Ostrog, na pruzi Podgorica – Nikšić, samo pukim slučajem nije došlo do sudara dva nova voza, koji su nešto ranije kupljeni u Španiji. Voz iz pravca Nikšića ušao je u stanicu Ostrog na crveno svjetlo, a iz pravca Podgorice voz koji je imao zeleni signal.

U istoriji crnogorske željeznice kao najveća tragedija ostaće upisan 23. januar 2006. godine kada je 47 putnika poginulo i 200 povrijeđeno kod Bioča. Tada je lokalni putnički voz, koji je saobraćao između Bijelog Polja i Podgorice, iskliznuo iz šina.

Na kraju je odgovarao samo mašinovođa Slobodan Drobnjak.

Kao u Japanu

Na pruzi Beograd – Bar desilo se jednom i čudo neviđeno. Prije dvije godine, dvadesetog marta, voz iz Beograda stigao je u Bar bez minuta zakašnjenja! Željeznica Crne Gore objavila je da tog dana nije imala kašnjenje ni na jednoj međunarodnoj ili lokalnoj liniji.
– Mi u šali kažemo da smo u srijedu bili kao Japanci – našalio se u izjavi za Pobjedu Milojica Zindović, tadašnji izvršni direktor Željeznica Crne Gore.

Od sjaja do očaja

Pruga Beograd – Bar otvorena je 30. maja 1976. godine. Građena je oko 10 godina. Važila je tada, za jednu od najmodernijih pruga u Evropi. Bio je to jedan od najvećih neimarskih poduhvata na Starom kontinentu. Nekada je voz od Bara do Beograda stizao za 7 sati i 25 minuta. Rijetko su vozovi kasnili. Dozvoljena brzina bila je do 120 km na sat. Sada vozovi na nekim dionicama pruge Beograd – Bar idu 50-60 km na sat, a nerijetko i 20 km tako da se na ovoj relaciji putuje od 10 do 15 sati. Zbog toga je jedan reporter svojevremeno opisao putovanje vozovima na ovoj pruzi – od sjaja do očaja. Doskora jedina svijetla tačka u crnogorskom željezničkom saobraćaju bilo je putovanje na relaciji Podgorica-Nikšić od kada su kupljeni vozovi iz Španije. Međutim, proteklih dana otkazivani su vozovi i na toj relaciji.

Veseljko KOPRIVICA