Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽELJEZNIČKI SAOBRAĆAJ I ZIMA: Javašluk širokog kolosijeka

Objavljeno prije

na

zeljeznica-cg

Kolašin, 8. januara: Nekoliko desetina kolašinskih i podgoričkih tangerosa, ali i turista, zaplesali su sinoć u 21 sat ispred kafića „SFRJ” u glavnoj gradskoj ulici. Prema zvaničnim podacima, temperatura u tom trenutku bila je -16,7, dok je subjektivni osjećaj bio -25 stepeni. „To je naš način pobune protiv bombastičnih meteo najava. Htjeli smo da pokažemo da su ovo u Kolašinu normalni zimski dani, a ne razlog za uzbunu”, poručili su tangerosi.

Kolašin, 10. januara: Međunarodni brzi voz 430, na relaciji Bar – Beograd, stajao je u stanici u Kolašinu skoro dva sata, zbog radova na otklanjanju santi leda sa dijela pruge između Mojkovca i Kruševa. Zbog tog i prethodnog stajanja, u stanicu u Bijelom Polju voz je ušao sa zakašnjenjem od skoro 200 minuta. Brzi voz je u Kolašinu morao da čeka da ekipe Željezničke infrastrukture Crne Gore otklone sante leda iz tunela između stanica Mojkovac i Kruševo.

Podgorica, 10. januara: Zbog izuzetno niskih temperatura otkazano saobraćanje vozova na linijama Bar – Podgorica, Podgorica – Nikšić i Podgorica – Bijelo Polje, saopšteno je iz Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG).

Ovakve i slične vijesti smjenjivale su se ovih januarskih dana uz pravdanja iz Željezničkog preduzeća Crne Gore da su za haos u željezničkom saobraćaju krive ekstremno niske temperature. A one su se uglavnom kretale od Bara do Bijelog Polja do minus desetak stepeni.

Prema našim izvorima u prvih deset dana januara otkazano je saobraćanje sedamdeset vozova. Šta su sve zbog toga preživjeli oni koji su htjeli da njima putuju kao i oni koji su se zatekli u vozovima koji su stizali na odredišta sa velikim zakašnjenima posebna je priča. Koliko znamo, niko im se iz željezničkih preduzeća nije zbog toga izvinio.

Dok je pomenuti međunarodni voz 10. januara stajao u Kolašinu, u njemu, kako tvrde putnici, nije bilo grijanja. Objašnjeno im je da je morao biti isključen napon na elektromreži dok ekipe nisu osposobile prugu. Međutim, saobraćajni stručnjaci tvrde da se u takvim slučajevima elektromreža ne mora isključivati.

Vesna Vučinić, portparolka Željezničkog prevoza Crne Gore, nije novinarima mogla da potvrdi navode putnika da su se smrzavali u vagonima. Izvela je kako je prenio portal Televizije Crne Gore računicu da je ,,voz u zakašnjenju na teritoriji Crne Gore bio 82 minuta” i da je otkazano ,,više lokalnih vozova jer nijesu mogli da ih upale zbog ekstremno visokih temperature”.

Predsjednik Centra za željeznička istraživanja Milisav Dragojević, u razgovoru za Monitor, kaže da otkazivanje vozova u lokalnom saobraćaju nije sasvim posljedica nevremena, već i neodgovornosti zaposlenih u Željezničkom prevozu Crne Gore (ŽPCG).

,,Elektromotorni vozovi ne održavaju se u skladu sa propisima. Željeznica je precizno propisala kako voznim sredstvima treba upravljati i održavati ih u zimskom periodu da bi se izbjegle ovakve situacije. Međutim, u ŽPCG je v.d. stanje, zbog čega niko nikome ne odgovara”, kaže Dragojević, dodajući da nevrijeme može da ugrozi željeznički saobraćaj, ali ne toliko da se kao ovih dana zbog niskih temperatura otkazuje nenormalno veliki broj lokalnih vozova tako da ih ovih dana gotovo i nije bilo u saobraćaju.

I ranije smo, podsjeća Dragojević, imali zima, ali nikad se nije desilo da nam se vozovi zamrzavaju kao sada.

Uostalom, propisan je niz radnji koje zaposleni na željeznici moraju da urade u zimskom periodu da ne bi došlo do otkazivanja vozova. Propisima je sve uređeno do detalja. Zakoni i pravilnici o željezničkom saobraćaju imaju 9.000 stranica formata A4!

Po Zakonu o željeznici i Zakonu o bezbjednosti i efikasnosti željezničkog saobraćaja otkazivanje vozova dozvoljeno je samo ako je uzrokovano višom silom: odroni, havarije, sniježni nanosi… Saobraćajni stručnjaci kažu da se u Željezničkom prevozu često pozivaju na višu silu, iako za to nema opravdanja. Zanimljivo je da na nezakonito otkazivanje saobraćanja vozova ne reaguje ni Ministarstvo saobraćaja iako je to obavezno po zakonu.

Po riječima Dragojevića ono što se ovih dana dešava u željezničkom saobraćaju Crne Gore je posljedica postavljanja neodgovornih ljudi na odgovorna mjesta, što dokazuje i podatak da su ključni ljudi u ŽPCG zaduženi za lokalni saobraćaj – na odmoru.

,,Nemamo ni izvršnog direktora nego njegov posao obavlja vršilac dužnosti direktora, pa je to v.d. stanje izazvalo opšti javašulk”, tvrdi Dragojević.

Javna je tajna da su četiri preduzeća Željeznice postala mjesto za uhljebljenje DPS-ovih kadrova bez obzira na to koliko su kvalifikovani za posao koji obavljaju. Nepodobni stručnjaci su većinom sklonjeni. Treba reći i to da je formiranje četiri preduzeća posljedica neodgovorne, neefikasne politike. Time je višestruko povećan broj administrativnih radnika, a učetvorostručene su i donacije države. Zato ukoliko taj komplikovani sistem ne funkcioniše komplementarno, onda on teško može efikasno ostvariti krajnji cilj – prevoz putnika i robe.

Dragojević i Dragomir Minić, takođe zaposlen u Željezničkom prevozu Crne Gore, imaju status tzv. zviždača i zaštitu Agencije za sprečavanje korupcije jer poodavno ukazuju na nepravilnosti u radu poslovodstva Željezničkog prevoza i moguće posljedice po opšte dobro građana i države.

Minić je kontrolor koji kontroliše ispravnost vozova prije puštanja u saobraćaj.

,,Više puta sam se obraćao državnim institucijama, premijeru i predsjedniku države i ukazivao na nezakonitosti u preduzeću, ali svi su se oglušili o moja upozorenja. Odavno objašnjavam šefovima da su neki vozovi neispravni i da ih ne mogu pustiti u saobraćaj, ali sam zbog toga od poslovodstva doživio torturu”, kaže Minić, dodajući da je o tome pričao u septembru prošle godine na konferenciji za medije.

I Dragojeviću je zbog javnog ukazivanja na razne nepravilnosti, a posebno da na pruge izlaze i vozovi sa neispravnim kočnicama, u preduzeću prijećeno otkazom.

Reagujući na njegove ranije tvrdnje, menadžment Željezničkog prevoza Crne Gore jedan demantij je zaključio ovako:

,,Željeznički prevoz se bavi djelatnošću od javnog interesa, pa samim tim ima za cilj da putnike prevozi bezbjedno i, u skladu sa mogućnostima, komforno i na savremen način, što je nabavkom novih vozova i ostvareno. Tako da je bezbjedan prevoz putnika prvenstveno naš jedini prioritet”.

Sve bi to bilo idealno, da se ovih dana korisnici njihovih usluga nisu uvjerili da ove hvale imaju malo veze sa stvarnim stanjem u željezničkom saobraćaju.

Što se tiče bezbjednosti prevoza, Dragojević kaže da i dan danas sa neispravnim kočnicama saobraća voz o kojem je ranije govorio.

,,Taj voz je poslije tri godine remontovanja u Zagrebu primljen sa neispravnim kočnicama, a njegov remont je koštao 1.326 000 eura, iako je realna cijena u tom trenutku bila od trista do trista pedeset hiljada eura. O tome sam obavijestio javnost i tužilaštvo”, kaže Dragojević.

Sve se to, kaže, dešavalo za vrijeme sada već bivšeg direktora ŽPCG Milojice Zindovića.

U željezničkom saobraćaju Crne Gore dešavali su se ranije brojni incidenti i za njih su odgovarali oni na najnižim pozicijama.

U avgustu 2014. godine u željezničkoj stanici Ostrog, na pruzi Podgorica – Nikšić, samo pukim slučajem nije došlo do sudara dva nova voza, koji su nešto ranije kupljeni u Španiji. Voz iz pravca Nikšića ušao je u stanicu Ostrog na crveno svjetlo, a iz pravca Podgorice voz koji je imao zeleni signal.

U istoriji crnogorske željeznice kao najveća tragedija ostaće upisan 23. januar 2006. godine kada je 47 putnika poginulo i 200 povrijeđeno kod Bioča. Tada je lokalni putnički voz, koji je saobraćao između Bijelog Polja i Podgorice, iskliznuo iz šina.

Na kraju je odgovarao samo mašinovođa Slobodan Drobnjak.

Kao u Japanu

Na pruzi Beograd – Bar desilo se jednom i čudo neviđeno. Prije dvije godine, dvadesetog marta, voz iz Beograda stigao je u Bar bez minuta zakašnjenja! Željeznica Crne Gore objavila je da tog dana nije imala kašnjenje ni na jednoj međunarodnoj ili lokalnoj liniji.
– Mi u šali kažemo da smo u srijedu bili kao Japanci – našalio se u izjavi za Pobjedu Milojica Zindović, tadašnji izvršni direktor Željeznica Crne Gore.

Od sjaja do očaja

Pruga Beograd – Bar otvorena je 30. maja 1976. godine. Građena je oko 10 godina. Važila je tada, za jednu od najmodernijih pruga u Evropi. Bio je to jedan od najvećih neimarskih poduhvata na Starom kontinentu. Nekada je voz od Bara do Beograda stizao za 7 sati i 25 minuta. Rijetko su vozovi kasnili. Dozvoljena brzina bila je do 120 km na sat. Sada vozovi na nekim dionicama pruge Beograd – Bar idu 50-60 km na sat, a nerijetko i 20 km tako da se na ovoj relaciji putuje od 10 do 15 sati. Zbog toga je jedan reporter svojevremeno opisao putovanje vozovima na ovoj pruzi – od sjaja do očaja. Doskora jedina svijetla tačka u crnogorskom željezničkom saobraćaju bilo je putovanje na relaciji Podgorica-Nikšić od kada su kupljeni vozovi iz Španije. Međutim, proteklih dana otkazivani su vozovi i na toj relaciji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo