Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽELJEZNIČKI SAOBRAĆAJ I ZIMA: Javašluk širokog kolosijeka

Objavljeno prije

na

Kolašin, 8. januara: Nekoliko desetina kolašinskih i podgoričkih tangerosa, ali i turista, zaplesali su sinoć u 21 sat ispred kafića „SFRJ” u glavnoj gradskoj ulici. Prema zvaničnim podacima, temperatura u tom trenutku bila je -16,7, dok je subjektivni osjećaj bio -25 stepeni. „To je naš način pobune protiv bombastičnih meteo najava. Htjeli smo da pokažemo da su ovo u Kolašinu normalni zimski dani, a ne razlog za uzbunu”, poručili su tangerosi.

Kolašin, 10. januara: Međunarodni brzi voz 430, na relaciji Bar – Beograd, stajao je u stanici u Kolašinu skoro dva sata, zbog radova na otklanjanju santi leda sa dijela pruge između Mojkovca i Kruševa. Zbog tog i prethodnog stajanja, u stanicu u Bijelom Polju voz je ušao sa zakašnjenjem od skoro 200 minuta. Brzi voz je u Kolašinu morao da čeka da ekipe Željezničke infrastrukture Crne Gore otklone sante leda iz tunela između stanica Mojkovac i Kruševo.

Podgorica, 10. januara: Zbog izuzetno niskih temperatura otkazano saobraćanje vozova na linijama Bar – Podgorica, Podgorica – Nikšić i Podgorica – Bijelo Polje, saopšteno je iz Željezničkog prevoza Crne Gore (ŽPCG).

Ovakve i slične vijesti smjenjivale su se ovih januarskih dana uz pravdanja iz Željezničkog preduzeća Crne Gore da su za haos u željezničkom saobraćaju krive ekstremno niske temperature. A one su se uglavnom kretale od Bara do Bijelog Polja do minus desetak stepeni.

Prema našim izvorima u prvih deset dana januara otkazano je saobraćanje sedamdeset vozova. Šta su sve zbog toga preživjeli oni koji su htjeli da njima putuju kao i oni koji su se zatekli u vozovima koji su stizali na odredišta sa velikim zakašnjenima posebna je priča. Koliko znamo, niko im se iz željezničkih preduzeća nije zbog toga izvinio.

Dok je pomenuti međunarodni voz 10. januara stajao u Kolašinu, u njemu, kako tvrde putnici, nije bilo grijanja. Objašnjeno im je da je morao biti isključen napon na elektromreži dok ekipe nisu osposobile prugu. Međutim, saobraćajni stručnjaci tvrde da se u takvim slučajevima elektromreža ne mora isključivati.

Vesna Vučinić, portparolka Željezničkog prevoza Crne Gore, nije novinarima mogla da potvrdi navode putnika da su se smrzavali u vagonima. Izvela je kako je prenio portal Televizije Crne Gore računicu da je ,,voz u zakašnjenju na teritoriji Crne Gore bio 82 minuta” i da je otkazano ,,više lokalnih vozova jer nijesu mogli da ih upale zbog ekstremno visokih temperature”.

Predsjednik Centra za željeznička istraživanja Milisav Dragojević, u razgovoru za Monitor, kaže da otkazivanje vozova u lokalnom saobraćaju nije sasvim posljedica nevremena, već i neodgovornosti zaposlenih u Željezničkom prevozu Crne Gore (ŽPCG).

,,Elektromotorni vozovi ne održavaju se u skladu sa propisima. Željeznica je precizno propisala kako voznim sredstvima treba upravljati i održavati ih u zimskom periodu da bi se izbjegle ovakve situacije. Međutim, u ŽPCG je v.d. stanje, zbog čega niko nikome ne odgovara”, kaže Dragojević, dodajući da nevrijeme može da ugrozi željeznički saobraćaj, ali ne toliko da se kao ovih dana zbog niskih temperatura otkazuje nenormalno veliki broj lokalnih vozova tako da ih ovih dana gotovo i nije bilo u saobraćaju.

I ranije smo, podsjeća Dragojević, imali zima, ali nikad se nije desilo da nam se vozovi zamrzavaju kao sada.

Uostalom, propisan je niz radnji koje zaposleni na željeznici moraju da urade u zimskom periodu da ne bi došlo do otkazivanja vozova. Propisima je sve uređeno do detalja. Zakoni i pravilnici o željezničkom saobraćaju imaju 9.000 stranica formata A4!

Po Zakonu o željeznici i Zakonu o bezbjednosti i efikasnosti željezničkog saobraćaja otkazivanje vozova dozvoljeno je samo ako je uzrokovano višom silom: odroni, havarije, sniježni nanosi… Saobraćajni stručnjaci kažu da se u Željezničkom prevozu često pozivaju na višu silu, iako za to nema opravdanja. Zanimljivo je da na nezakonito otkazivanje saobraćanja vozova ne reaguje ni Ministarstvo saobraćaja iako je to obavezno po zakonu.

Po riječima Dragojevića ono što se ovih dana dešava u željezničkom saobraćaju Crne Gore je posljedica postavljanja neodgovornih ljudi na odgovorna mjesta, što dokazuje i podatak da su ključni ljudi u ŽPCG zaduženi za lokalni saobraćaj – na odmoru.

,,Nemamo ni izvršnog direktora nego njegov posao obavlja vršilac dužnosti direktora, pa je to v.d. stanje izazvalo opšti javašulk”, tvrdi Dragojević.

Javna je tajna da su četiri preduzeća Željeznice postala mjesto za uhljebljenje DPS-ovih kadrova bez obzira na to koliko su kvalifikovani za posao koji obavljaju. Nepodobni stručnjaci su većinom sklonjeni. Treba reći i to da je formiranje četiri preduzeća posljedica neodgovorne, neefikasne politike. Time je višestruko povećan broj administrativnih radnika, a učetvorostručene su i donacije države. Zato ukoliko taj komplikovani sistem ne funkcioniše komplementarno, onda on teško može efikasno ostvariti krajnji cilj – prevoz putnika i robe.

Dragojević i Dragomir Minić, takođe zaposlen u Željezničkom prevozu Crne Gore, imaju status tzv. zviždača i zaštitu Agencije za sprečavanje korupcije jer poodavno ukazuju na nepravilnosti u radu poslovodstva Željezničkog prevoza i moguće posljedice po opšte dobro građana i države.

Minić je kontrolor koji kontroliše ispravnost vozova prije puštanja u saobraćaj.

,,Više puta sam se obraćao državnim institucijama, premijeru i predsjedniku države i ukazivao na nezakonitosti u preduzeću, ali svi su se oglušili o moja upozorenja. Odavno objašnjavam šefovima da su neki vozovi neispravni i da ih ne mogu pustiti u saobraćaj, ali sam zbog toga od poslovodstva doživio torturu”, kaže Minić, dodajući da je o tome pričao u septembru prošle godine na konferenciji za medije.

I Dragojeviću je zbog javnog ukazivanja na razne nepravilnosti, a posebno da na pruge izlaze i vozovi sa neispravnim kočnicama, u preduzeću prijećeno otkazom.

Reagujući na njegove ranije tvrdnje, menadžment Željezničkog prevoza Crne Gore jedan demantij je zaključio ovako:

,,Željeznički prevoz se bavi djelatnošću od javnog interesa, pa samim tim ima za cilj da putnike prevozi bezbjedno i, u skladu sa mogućnostima, komforno i na savremen način, što je nabavkom novih vozova i ostvareno. Tako da je bezbjedan prevoz putnika prvenstveno naš jedini prioritet”.

Sve bi to bilo idealno, da se ovih dana korisnici njihovih usluga nisu uvjerili da ove hvale imaju malo veze sa stvarnim stanjem u željezničkom saobraćaju.

Što se tiče bezbjednosti prevoza, Dragojević kaže da i dan danas sa neispravnim kočnicama saobraća voz o kojem je ranije govorio.

,,Taj voz je poslije tri godine remontovanja u Zagrebu primljen sa neispravnim kočnicama, a njegov remont je koštao 1.326 000 eura, iako je realna cijena u tom trenutku bila od trista do trista pedeset hiljada eura. O tome sam obavijestio javnost i tužilaštvo”, kaže Dragojević.

Sve se to, kaže, dešavalo za vrijeme sada već bivšeg direktora ŽPCG Milojice Zindovića.

U željezničkom saobraćaju Crne Gore dešavali su se ranije brojni incidenti i za njih su odgovarali oni na najnižim pozicijama.

U avgustu 2014. godine u željezničkoj stanici Ostrog, na pruzi Podgorica – Nikšić, samo pukim slučajem nije došlo do sudara dva nova voza, koji su nešto ranije kupljeni u Španiji. Voz iz pravca Nikšića ušao je u stanicu Ostrog na crveno svjetlo, a iz pravca Podgorice voz koji je imao zeleni signal.

U istoriji crnogorske željeznice kao najveća tragedija ostaće upisan 23. januar 2006. godine kada je 47 putnika poginulo i 200 povrijeđeno kod Bioča. Tada je lokalni putnički voz, koji je saobraćao između Bijelog Polja i Podgorice, iskliznuo iz šina.

Na kraju je odgovarao samo mašinovođa Slobodan Drobnjak.

Kao u Japanu

Na pruzi Beograd – Bar desilo se jednom i čudo neviđeno. Prije dvije godine, dvadesetog marta, voz iz Beograda stigao je u Bar bez minuta zakašnjenja! Željeznica Crne Gore objavila je da tog dana nije imala kašnjenje ni na jednoj međunarodnoj ili lokalnoj liniji.
– Mi u šali kažemo da smo u srijedu bili kao Japanci – našalio se u izjavi za Pobjedu Milojica Zindović, tadašnji izvršni direktor Željeznica Crne Gore.

Od sjaja do očaja

Pruga Beograd – Bar otvorena je 30. maja 1976. godine. Građena je oko 10 godina. Važila je tada, za jednu od najmodernijih pruga u Evropi. Bio je to jedan od najvećih neimarskih poduhvata na Starom kontinentu. Nekada je voz od Bara do Beograda stizao za 7 sati i 25 minuta. Rijetko su vozovi kasnili. Dozvoljena brzina bila je do 120 km na sat. Sada vozovi na nekim dionicama pruge Beograd – Bar idu 50-60 km na sat, a nerijetko i 20 km tako da se na ovoj relaciji putuje od 10 do 15 sati. Zbog toga je jedan reporter svojevremeno opisao putovanje vozovima na ovoj pruzi – od sjaja do očaja. Doskora jedina svijetla tačka u crnogorskom željezničkom saobraćaju bilo je putovanje na relaciji Podgorica-Nikšić od kada su kupljeni vozovi iz Španije. Međutim, proteklih dana otkazivani su vozovi i na toj relaciji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

NEVOLJE  RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored Centra za autizam u Podgorici, zbog nedostatka kadra i malog broja tretmana, roditelji djece su prinuđeni da svoju djecu vode u Beograd. Boravak tamo ih mjesečno košta od 800 do 1.200 eura. ,,Roditelji se snalaze kako znaju i umiju, podižu kredite, pozajmljuju, čak i prodaju nekretnine. Puno roditelja i djece je tamo i po više godina. Refundacija troškova ne postoji”, kaže Radmila Vukadinović

 

Tog maja, prije pet godina, građani Podgorice su sa strepnjom tragali za Ognjenom Rakočevićem. Lijepa priča o solidarnosti nije imala srećan kraj – jedanaestogodišnji dječak je pronađen u Morači. Tragedija je pokrenula širu priču o autizmu i neuslovima za liječenje i život osoba sa ovim razvojnim poremećajem.

Nakon dvije godine, krajem marta, otvoren je u Podgorici Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju prihologiju Ognjen Rakočević.

Na otvaranju prvog nacionalnog centra ove vrste tadašnji ministar zdravlja Kenan Hrapović je obećao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. Tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

O tome kakvo je stanje danas, četiri godine nakon otvaranja Centra, svoje i iskustvo, kako kaže, većine roditelja djece sa smetnjama u razvoju za Monitor govori Radmila Vukadinović.

Prošle godine, njen sin koji je tada imao dvije godine i sedam mjeseci, dobija uput za liječenje na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić u Beogradu. ,,Sin je imao problema sa govorom i ponašanjem. Kao roditelji koji se, u tom trenutku, prvi put susreću sa problemom te vrste, nama sve to djeluje strašno i bezizlazno. Dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar nam detaljno opisuje problem, savjetuje nas da pođemo na Institut, jer je ključ napretka našeg sina u kontinuiranom svakodnevnom radu, što Centar za autizam u Podgorici nama i ne može da pruži. Maksimalan broj tretmana koji možemo da dobijemo u Centru je jednom nedeljno, što je premalo. Zahvaljujući dr Krgoviću, krećemo za Beograd”, priča Vukadinovićeva.

Molba za pomoć 

Rožajka Jasminka Pačariz , majka dvije djevojčice od osam i četiri godine, od kojih je jedna sa autizmom, obratila se Monitoru da objavimo njen apel  humanitarnim organizacijama i ljudima dobre volje za pomoć. Jasminka je samohrana majka koja se bori da prehrani djecu od 146 eura socijalne pomoći. 

Zahvalna je kaže što joj je ranije krov nad glavom obezbijedio humanista Hajriz Brčvak. Ističe da sem humanih ljudi o porodicama kao što je njena država ne vodi računa. Dobili smo socijalnu pomoć od koje ne možemo da živimo, za tuđu njegu smo odbijeni, priča. 

,,Za liječenje od autizma potreban je odlazak u inostranstvo, a ja nemam para ni da mlađu ćerku od četiri godine povedem u Podgoricu zbog problema sa srcem”, kaže Pačariz. 

,,Moram sve da platim, a nemam. Ne odustajem, ako ne nađem pare spremna sam i bubreg da prodam”. Pomoć za ovu porodicu može se uplatiti na žiro račun broj 530-0100100063730-43, kod Montenegrobanke, na ime Jasminke Pačariz i na IBAN CODE ME 25530013050006540119. 

 

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA KRAJA REKONSTRUKCIJI PUTA BERANE – KOLAŠIN: Tunel potopljen, sumnje isplivale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završetak radova na putu preko Bjelasice kasniće godinu i koštaće nekoliko miliona više. U međuvremenu, jačaju sumnje da se u taj posao ušlo zbog privatnih interesa kompanija čiji su vlasnici bliski partijama iz prethodne Vlade

 

Tunel Vranjak na regionalnom putu između Berana i Kolašina, kroz planinu Bjelasicu, konačno je probijen, ali su probijeni i svi rokovi za završetak puta. Iako je trebalo da bude izgrađen prošle godine, dionica puta Lubnice – Jezerine, kako je najavljeno, biće završena tek krajem ove godine.

Prolongiranje roka za završetak radova uslovile su podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela. U Upravi za saobraćaj tvrde da je taj problem trajno saniran nakon proboja tunela kroz Bjelasicu, ali ostaje nejasno zašto se u tako složen projekat ušlo bez adekvatnih priprema i istraživanja. Pa su  nepredviđene okolnosti i dodatni radovi povećali cijenu za čak tri miliona.

Radovi na putu Jezerine – Lubnice izvode se na ukupnoj dužini 14,44 kilometra i podijeljeni su na četiri dionice. Iz Direkcije javnih radova kažu da na prvoj dionici Lubnice rade rekonstrukciju puta u dužini od 6,61 kilometar i izgradnju galerije duge 80 metara. Na drugoj dionici Jelovica rekonstruisaće put od oko tri kilometra, a na četvrtoj put dužine manje od jednog kilometra. Najkompleksnija je treća dionica Klisura, na kojoj se rekonstruiše put od 3,87 kilometara i gradi tunel Vranjak dužine 2.814 metara.

Radovi na izgradnji tunela nedavno su opet bili zaustavljeni usljed pojave obimne količine podzemne vode, dotoka i do 200 litara u sekundi. Fotografije koje svjedoče o tome, tačnije o još jednoj poplavi u tunelu, objavio je nedavno na svom fejsbuk-profilu Boris Raonić iz Građanske alijanse. „Radovi je trebalo da budu završeni prije pola godine, a da se potom, sa završetkom puta, gradi žičara koja povezuje ski-centre Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Ali, niko se nije sjetio da ispita teren. Kada su počeli da rade, vidjeli su da ima podzemnih voda dotoka 200 litara u sekundi“, napisao je Raonić.

On tvrdi da je pad tunela promijenjen da bi išao prema planiranoj mHE, a da će čitav projekat stajati više od 50 miliona. Raonić ističe da je izvođač radova blizak jednoj partiji u BiH, koja ima sestrinsku firmu u Crnoj Gori. Riječ je o kompaniji Euroasfalt iz Sarajeva, čiji je vlasnik Hamid Ramić, jedan od finansijera SDA. U Crnoj Gori se šuška da je Ramić donator i Bošnjačke stranke, čiji je kadar Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi Duška Markovića, u čijem mandatu je Euro asfalt u Crnoj Gori dobio poslove vrijedne čak 60 miliona evra.

Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. U Upravi za saobraćaj kažu da je za sada za rekonstrukcije ove dionice  potrošeno 32 miliona, a da je u ovogodišnjem budžetu planirano još 13. Međutim, nepredviđene okolnosti uslovile su povećanje troškova. ,,Cjelokupna vrijednost ugovora će biti negdje oko 48 miliona. Znači, biće tri miliona eura više nego što je planirano u početku. Sljedeće godine, nakon završenog tehničkog pregleda i dobijanja upotrebne dozvole platićemo izvođaču još tri miliona”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Monitor je odavno postavio pitanje zašto se u ovaj posao ušlo bez adekvatnih istraživanja i zašto je, kako je na to ranije upozorila NVO Akcija za socijalnu pravdu, dozvoljeno da se u trup državnog puta ugrađuju cijevi za mini elektrane u Beranama, koje gradi Hidroenergija Montenegro.

Valjalo bi podsjetiti da je prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od trinaest kilometara, gradila kompanija Bemax. Ta kompanija je istovremeno na istoj trasi gradila male hidroelektrane, otkupivši većinski paket akcija firme Hidroenergija Montenegro od Olega Obradovića. Bemax je taj posao iskoristio da o državnom trošku u trup puta ugradi cijevi za mHE.

Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemax ih je eksplozivom oštetio čak jedanaest puta. Računajući i onda kada je, eksplozivnom šalitrom zamućena voda, stigla do slavina u gradu, gdje je (prema zvaničnim podacima) otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika Berana, a pretpostavlja se da je još toliko prebolovalo trovanje ne potražeći ljekarsku pomoć.

Bemaxu je zbog toga i suđeno ali su, u nedostatku dokaza, kompanija i njen izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi. Bemax je nesmetano nastavio da gradi državni put i svoje male hidroelektrane. Sve njihove hidroelektrane nalaze se sa strane Bjelasice koja pripada Beranama, odnosno slivu rijeke Lim. Počevši od one najveće, Jezerine, pa nizvodno rijekom Bistricom, prema Limu. Njihov prvobitni plan je bio na na tom potezu izgrade čak osam hidroelektrana, ali su ih na dionici bližoj gradu, mještani sela Buče omeli u tome, organizujući, prvi u Crnoj Gori, žestoke proteste.

Put Berane – Kolašin, preko Bjelasice, ima status regionalnog puta i širine je šest metara. Teško je zamisliti neku veću frekvenciju saobraćaja na toj saobraćajnici, posebno teretnih vozila i autobusa. Isto kao što je teško zamisliti kako će se na najvišim dionicama održavati put u zimskom periodu.

Najteže od svega je, ipak, pronaći ekonomski interes da se na jednom regionalnom putu probija tunel dužine skoro tri kilometra. Zato u NVO Akcija za socijalnu pravdu sumnjaju da se u poduhvat izgradnje puta ušlo zbog ineresa kompanije Bemax i vlasnika malih elektrana.

A onda su se još isprepletali partijski interesi, kada je posao povjeren Euroasfaltu. Šira javnost se sa njenim poslovanjem upoznala prošle godine, kada im se krajem prošle godine urušio veliki most u izgradnji na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Uprave za saobraćaj tvrde da će nastalu štetu, mjerenu milionima, snositi ,,Euroasfalt, njegovi podizvođači i firme koje su vršile nadzor”.

Sada iz NVO Akcija za socijalnu pravdu traže i reviziju posla oko puta Berane – Kolašin i tunela Vranjak. I da se potom  kompletna dokumentacija dostavi nadležnom tužilaštvu.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo