Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIČA DAVORA VUKOVIĆA: Uprkos ograničenjima

Objavljeno prije

na

Uprkos tome što je već deceniju u invalidskim kolicima Davor Vuković živi život bez ograničenja. Ima posao kojim je zadovoljan, roditelje koji ga podržavaju, prijatelje koji ga nisu ,,zaboravili”, studira, posjeduje kola sa posebnim komandama koje mu omogućavaju da stigne na odredište bez tuđe pomoći, a uz to je i sportista koji je aktivan u svojoj zajednici i klubu.

Život i svakodnevna borba Davora Vukovića, dvadesetsedmogodišnjaka i studenta treće godine sportskog menadžmenta iz Podgorice, mogu poslužiti kao primjer kako kvalitetan život osoba sa invaliditetom uz veće zalaganje zajednice i države, mogu biti pravilo, a ne izuzetak.

„U kolicima sam od 16. decembra 2006. godine. Povrijedio sam se na džudo turniru u Somboru, tokom jednog zahvata u toku meča. Proklizala mi je noga, te sam pao na vrat i polomio dva vratna pršljena. Imao sam šesnaest godina”, prisjeća se naš sagovornik. Davor je džudista od malena. Na takmičenju u Somboru je bio član reprezentacije Crne Gore. Naglašava da protivnik nije imao veze sa njegovom povredom, te da je ,,to bio nesretni splet okolnosti”.

Kaže da je od početka znao težinu svojih povreda i da nije bio kivan ili ljut ni na koga. Odlučio je da se ne osvrće previše na to što mu se desilo, već se fokusirao da uradi sve što je do njega kako bi prezdravio koliko može. ,,Sportski duh koji nosim u sebi mi je pomogao da prihvatim i prebrodim nedaću u kojoj sam se našao”.

Prvih mjesec dana je proveo na intezivnoj njezi bolnice na Banjici u Beogradu. ,,S obzirom na to da sam povrijedio vratne pršljenove pokretljivost mi je bila veoma ograničena. U početku sam mogao samo oči da pomjeram”. Vremenom se pokretljivost povratila bar kad je gornji dio tijela u pitanju, mada kako Davor kaže, ni to nije prošlo bez iscrpljujućih vježbi i konstantnog napora, kojima se ovaj momak izlaže godinama. ,,Još treba da poradim na šakama, ali se osjećaj i tu polako vraća. Oporavio sam se mnogo više nego što su ljekari očekivali, ili se nadali”.

Vuković je iz Beograda prešao na liječenje u Kliničko-bolnički centar u Podgorici. Tamo je proveo dva mjeseca. U tom periodu je pokrenuta i ogromna humanitarna akcija kako bi se prikupio novac za Vukovićevo liječenje u Švajcarskoj. Novac je sakupljen, te se naš sagovornik ubrzo zaputio na švajcarsku kliniku. ,,Operacija je trajala deset sati i ljekari su mi tada rekli da su uradili sve što je do njih. Ostalo je zavisilo od moje volje i riješenosti”.

Liječenje nije bilo jeftino. ,,Operacija u Švajcarskoj je koštala oko 300 hiljada eura. Oporavak je trajao dvije godine, tako da smještaj neću ni spominjati”. Nekoliko puta je bio na transplataciji matičnih ćelija u Beču. Svaki od tih zahvata je koštao između 10 i 15 hiljada eura. Davor kaže da su sredstva za finansiranje dolazila uglavnom iz donacija naših ljudi i pomoći prijatelja i rodbine. „Moji roditelji ne bi mogli pokriti troškove liječenja. Otac je privatni preduzetnik i bori se kao i svi”. Zato su nekoliko akcija prikupljanja sredstava za njegovo dalje liječenje pokretali studenti sa njegovog fakulteta, a neke od njih i kolege sa portala RTCG-a.

Već četiri godine radi kao moderator na portalu Javnog servisa. To mu daje i jednu vrstu nezavisnosti. Kaže da je veoma važno da osobe sa invaliditetom imaju mogućnost da rade jer na taj način one postaju ravnopravni članovi društva i doprinose kao i bilo ko drugi.

Za kolege kaže da su mu kao porodica – tu su za sve što mu treba. Obezbijeđeni su mu svi uslovi za rad. Kolicima može da stigne do radnog mjesta, jer postoji pristupna rampa. Kancelarija, je takođe prostrana pa može da se kolicima kreće po njoj. ,,Radimo u dvije smjene, po osam sati. Druga je od četiri poslijepodne pa do ponoći, ali nije strašno”.

Posebno interesovanje Davor pokazuje za grafički i veb dizajn. Honorarno se time i bavi, pa je skoro napravio sajt za podgorički Džudo-savez. Aktivno je uključen i u rad Džudo-kluba Fajter, gdje je od svojih početaka. Kaže da posebno voli ljeto jer tada ide sa članovima ovog kluba na Goricu: ,,Ponesem svoju opremu za trening i tegove pa treniram sa njima. I to mi pomaže”.

U trenutku kada ga je zadesila nesreća Davor je bio učenik trećeg razreda Elektro-tehničke škole. Sada je treća godina studija na Univerzitetu Donja Gorica. Primjećuje da se mnogo toga promijenilo nabolje u posljednjih nekoliko godina. Smatra da je to zasluga njegovih roditelja i okoline koja mu je pružala bezrezervnu podršku.

,,Nisam odustajao. Nisam klonuo duhom i to je vjerovatno uticalo na moje roditelje koji zato nijesu očajavali. Kad su vidjeli da sam pozitivan, da vjerujem u to da ću se oporaviti – to je bilo presudno… Oni vjerovatno nisu imali luksuz da žale jer nisu imali izbora. Stavio sam im do znanja da mi je važno da budu pozitivni i da vjeruju u mene”.

Davorov režim vježbi je iscrpljujući. Svakog dana provodi sa fizioterapeutom sat ili sat i po u zavisnosti od toga koliko može da izdrži. Objašnjava da su te vježbe ciljane za određene grupe mišića i oporavak kičmene moždine.

Ima i dosta sprava za vježbanje koje je kupio dok je bio na oporavku u Švajcarskoj. Svakog dana provede po četiri sata na tim spravama. ,,Istina je da mi ponekad dosadi i da mi dođe da odustanem, ponekad se zapitam i zašto to radim – jer se rezultati ne vide odmah”. Tada ga iz apatije izvlači sportska podloga koju ima iz perioda dok se bavio sportom.

,,Disciplina i predanost su najvažniji. Naporno je, umorim se ali se bolje osjećam”, objašnjava Vuković. Prošle godine, na primjer nije mogao da pomjera šake, a sada uz poneku fiksaciju može da odradi cijeli pokret. ,,Mogu da ispružim ruku, a leđa su mi stabilnija nego ranije.”

Posebnu radost ovom momku je priredio njegov djed po majci, kada je podigao hipoteku, kako bi Davor dobio automobil sa posebnim komandama i sa rampom koja izlazi iz poda. Takođe su morali da podignu nekoliko kredita da bi ga otplatili. Davor smatra da se isplatio jer će mu auto u bliskoj budućnosti dati novu slobodu. ,,Još uvijek učim da ga vozim, treba mi vremena. Ali ubrzo ću i ja imati slobodu koju moji vršnjaci uzimaju zdravo za gotovo”.

Na pitanje šta bi volio da uradi u bliskoj budućnosti, Vuković kaže da se nosi mišlju da jednom napiše priču o sebi, o svojim nedaćama i kako ih je pokušavao prebroditi.

Biće to jedna uspješna priča.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo