Povežite se sa nama

OKO NAS

SOKO ŠTARK U ANDRIJEVICI: NADE U HRVATSKOG INVESTITORA: Kraj ili novi početak

Objavljeno prije

na

U lokalnoj upravi Andrijevice nadaju se da priča o pogonima Soko Štarka u ovom gradu, koji su već punih dvanaest godina u stanju mirovanja, nije završena, uzdajući se u jednog hrvatskog investitora.

Predsjednik opštine Srđan Mašović kaže da se već nekoliko puta sreo s vlasnicima i da su vođeni ozbiljni razgovori o mogućnosti da se proizvodni pogoni slatke fabrike stave u funkciju.

,,Adriatik grupa je velika kompanija iz Hrvatske koja je kupila Soko Štark u Srbiji. Imali smo nekoliko razgovora i gajimo nadu da je moguće da i pogoni u Andrijevici ožive”, kaže Mašović za Monitor.

O tome šta bi to značilo za Andrijevicu, objašnjava, suvišno je i pričati.

,,Na kraju krajeva, ne mora biti toliko radnika koliko ih je bilo u zlatno doba, u ovom gradu svako radno mjesto je važno i sigurno bismo se s otvaranjem fabrike izdigli s dna ljestvice razvijenosti, gdje smo se našli nakon tranzicije”, kaže Mašović.

Iako je priču o mogućnosti aktiviranja Soko Štarka u Andrijevici lijepo čuti, ne treba zaboraviti ni da su dosadašnje najave ostajale samo najave, jer se po pravilu nametao zaključak da bi to bilo nerentabilno. Bez obzira na to što je ,,slatka fabrika”, sa blizu 200 uposlenih punih trideseset go-dina bila uspješan privredni kolektiv.

Bivši radnici podsjećaju da je zatvaranjem ove fabrike Andrijevica izgubila puno i da je veliki broj porodica grubo oštećen.

,,U posljednjih dvadeset i pet godina većina nekad uspješnih privrednih kolektiva na sjeveru Crne Gore doživjela je stečaj, a kasnije i potpuno zatvaranje. Takva sudbina zadesila je i andrijevička preduzeća među kojima se izdvaja Soko Štark. Naravno, u cijeloj tranzicionoj priči najviše su oštećeni bivši radnici”, podsjećaju neki od njih.

Fabrika ratluka i želea Soko Štark u Andrijevici napravljena je 1977. godine, u vrijeme kada još niko ni slutio nije šta će se desiti sa SFRJ.

U njoj su uposlenje našli radnici iz Andrijevice i Berana, a po visini plata i redovnosti isplata, čak i u najtežim godinama inflacije, bili su u svemu privilegovani u odnosu na radnike drugih kompanija. U Andrijevici je ova fabrika bila najbrojniji privredni kolektiv, čije se gašenje itakako odrazilo na socijalnu sliku opštine.

Kompaniju Soko Štark u julu 2005. najprije je privatizovala firma Grand kafa.

Pogon u Andrijevici, prema riječima radnika, zatvoren je praktično preko noći, u decembru te godine, samo dva-tri mjeseca nakon privatizacije.

Tada su radnici uz otpremninu upućeni na biro rada. Oni su kasnije tvrdili da su prevareni i da su otpremnine koje su dobili mnogo manje od onih koje su dobile njihove kolege u pogonima Soko Štarka u Srbiji.

„Došla su tri predstavnika novih vlansika i ponudili nam po sistemu uzmi ili ostavi 150 eura po godini radnog staža. Morali smo prihvatiti. Tek kasnije smo saznali da su kolege iz Srbije kad su prilikom privatizacije napustile posao, dobili 400 eura po godini staža. Mi smo prevareni i tužili smo vlasnika”, podsjećaju radnici.

Od kada je zatvoren ovaj pogon u Andrijevici, njegovi radnici su vodili sudske sporove. Oni su sve vrijeme navodili da su primjenom različitog socijalnog programa dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na svoje kolege iz Srbije.

,,Radnici iz Andrijevice, pod prisilom poslovodstva Soko Štarka, potpi-sali su socijalni program kojim je svakom radniku predviđena isplata ot-premnina u visini od 2.000 eura plus 150 eura za svaku godinu radnog staža. Pokušavali smo da tu nepravdu ispravimo mirnim i dogovornim putem, ali smo u kompaniji naišli na nerazumijevanje. Zato smo morali da pravdu potražimo kod pravosudnih organa u Crnoj Gori i Srbiji, ali ni to nije dalo nikakve rezultate. Na kraju smo se obratili Međunarod-nom sudu za ljudska prava u Strazburu, koji je poslije dužeg vremena odbacio našu žalbu kao neosnovanu”, podsjećaju bivši radnici.

Evropski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strazburu proglasio je ne-prihvatljivu predstavku koju su mu bivši radnici pogona Komovi iz An-drijevice uputili još 2009. godine.

Međunarodni sud pravde o tome je radnike obavijestio pet godina kasnije.

,,Imajući u vidu svu dostavljenu dokumentaciju, i u mjeri u kojoj su svi žalbeni razlozi u nadležnosti suda, sud je utvrdio da kriterijumi prihva-tljivosti, postavljeni članom 34 i 35 Konvencije, nijesu ispunjeni”, piše u toj presudi. U dopisu Suda iz Strazbura još je naglašeno da radnici više nemaju pravo žalbe.

,,Ova odluka je konačna i protiv nje ne postoji mogućnost žalbe Sudu ni-ti bilo kojem drugom tijelu. Sekretarijat Suda, stoga, nije u mogućnosti da vam da bilo kakve detalje o razlozima odluke sudije pojedinca vezano za ovaj predmet, niti da vodi dalju prepisku sa vama u vezi s ovom odlu-kom. Od Suda više nećete primati nikakva dokumenta koja se tiču ovog predmeta, a vaši spisi će biti uništeni godinu dana nakon donošenja od-luke”, stajalo je u dopisu suda.

Radnici su od suda u Strazburu tražili da obaveže AD Soko Štark iz Beo-grada da im isplati razliku u otpremnini i da im plati troškove svih dosa-dašnjih parničnih postupaka.

,,Različitom primjenom socijalnog programa samo u novcu oštećeni smo za više od šesto hiljada eura. Zato smo od suda u Strazburu tražili da uvaži naše primjedbe i obaveže tuženu stranu da svakom radniku isplati razliku koja mu pripada, kao i po pet hiljada eura na ime materijalne šte-te za pretrpljene duševne bolove. No, sva naša nastojanja da ispravimo nepravdu ostala su bezuspješna”, pričaju radnici.

Andrijevica, malena varoš na sjeveru Crne Gore, sve do dvijehiljadite godine zapošljavala je oko 650 radnika u privredi ili proizvodnji. Glavni nosioci razvoja gradića pod Komovima bili su upravo Soko Štark sa oko 250 radnika, Termovent sa oko 175, Polimka sa 170, Pako sa oko 35, Andrimer sa oko 40, uz jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.

Statistika neumoljivo govori da je Andrijevica danas na dnu. Stopa nezaposlenosti, plate i penzije – sve je ispod državnog prosjeka. Za bivše radnike Soko Štarka je kasno, šta god s fabrikom da bude. Većina njih je u poznim godinama.

Ali je zato tu armija mladih. Beznadežno dokonih. Sasvim je drugo pitanje i druga dimenzija da li mladi ljudi u Andrijevici, na sjeveru i čitavoj državi, sanjaju još o fabričkim halama. Ili o paralelnom svijetu lake i brze zarade, koji je u Crnoj Gori realnost.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

VELJE BRDO, GRADSKI STAN I DRUGA OBEĆANJA: Pusti snovi o jeftinijem stanovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

O sad već pomalo zaboravljenom projektu Velje brdo, nedavno je progovorio ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović najavivši da će tek 2027. prvih nekoliko zgrada biti gotovo. Ranije obećanje o useljavanju sredinom 2026. izgleda – više ne važi

 

Preko 10.000 građana konkurisalo je, do sada, za stanove na Veljem brdu. Većina prijava dolazi iz Podgorice, a ostale uglavnom iz opština sa sjevera. O pomalo zaboravljenom projektu, nedavno je progovorio ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović najavivši da će tek 2027. prvih nekoliko zgrada biti gotovo. Ranije obećanje o useljavanju sredinom 2026. više ne važi.

Ideju o izgradnji novog grada na Malom brdu za 40 hiljada stanovnika, prvi put su u septembru prošle godine, osam dana pred podgoričke izbore, predstavili premijer Milojko Spajić i ministar Radunović. Vlada je krajem 2024. aktivirala portal za prijavu za stanove na Veljem brdu, uz obećanje premijera da će prve stambene jedinice biti useljive sredinom 2026. Obećali su stanove po cijeni od 1.000 eura, što je duplo manje od prosječne cijene kvadrata u Podgorici, poručivši da projekat nema veze sa lokalnim izborima.

Od konkretnih stvari koje se rade, na ovom, kako su iz vlasti najavili najambicijoznijem projektu u istoriji Crne Gore, trebalo bi da do Nove godine krene izgradnja bulevara prema Veljem brdu, da se probije put kroz budući grad.

Ministarka javnih radova Majda Adžović izjavila je da je već raspisan tender za projektovanje saobraćajnice, što označava početak samog projekta. Tender je raspisan u junu, a Ministarstvo javnih radova je kao najpovoljniju ponudu za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta bulevara Velje brdo, koji treba da poveže regionalni put Podgorica-Spuž sa ovim budućim naseljem, izabralo 74.536 eura vrijednu ponudu konzrocijuma koji čine bjelopoljski Optimusproject i podgorički Route project.

Skuplje od idejnog rješenja i projekta koštao je rad Koordinacionog tijela za realizaciju projekta Velje brdo. Članovima ovog tijela u proteklih godinu dana na ime naknada isplaćeno je ukupno 79.784 eura. Ministru Radunoviću, koji je i predsjednik Koordinacionog tijela, inkasirano je ukupno 8.962 eura, dok je 11 članova u posljednja dva mjeseca 2024. primalo po 493 eura, a od 1. januara ove godine naknada je iznosila 541 eura. Svaki član Koordinacionog tijela primio je u ovom periodu po 6.402 eura.

Na prvom sastanku Koordinacionog tijela za realizaciju projekta Velje Brdo, održanom u prostorijama Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine 30. oktobra 2024. godine, ocijenjeno je da ovaj projekat predstavlja najambiciozniji poduhvat u istoriji Crne Gore, sa ciljem da rastereti prekomjernu gradnju i urbanizaciju Podgorice, te omogući pristojan život u Glavnom gradu.

,,Jedino što trenutno postoji od famoznog projekta Velje brdo jesu izdaci za naknade članovima Koordinacionog tijela”, naveli su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT). Istraživanje ove organizacije pokazalo je manjak transparentnosti oko ovog i ostalih najavljenih velikih projekata: ,,Velike ekonomske projekte i odluke ove Vlade karakteriše izražena netransparentnost, što je naročito vidljivo u slučajevima poput sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, tendera za dugoročnu koncesiju aerodroma ili projekta Velje brdo”, istakli su iz CDT-a.

Svoje nezadovoljstvo iskazali su i oni kojih se ovaj projekat najviše tiče – podstanari. Iz Udruženja podstanara Crne Gore izrazili su zabrinutost, kako su naveli, zbog potpune tišine koja je nastala u vezi sa projektom. Nakon prvih medijskih najava, nema javno objavljenih rokova kada će gradnja početi, objašnjenja kriterijuma, ko će dobiti stanove i na osnovu kojih prioriteta, niti komunikacije sa građanima koji su već poslali prijave, saopštili su iz ove organizacije. Pitaju Vladu da li je ovaj projekat i dalje aktivan, ili je riječ o političkoj predstavi.

Umjesto konkretnih i jasnih informacija građani su krajem septembra obavješteni od strane premijera Spajića, putem mreže x, da je Svjetska banka spremna da pruži svu neophodnu podršku projektu Velje Brdo. Pojasnio je da su spremni Crnoj Gori da pomognu oko finansijskog i ekološkog aspekta u realizaciji projekta pristupačnog stanovanja.

U  dokumentu Vlade Crne Gore  Strategija stambene politike do 2034., koja je predstavljena prošlog mjeseca, stoji putokaz za projekat Velje brdo: izmjena planske dokumentacije i raspisivanje tendera za infrastrukturne radove (vodovod, elektro i dr.) do kraja 2026. godine. Međutim, u dokumentu nema ni riječi o izgradnji stambenih zgrada u tom roku.

,,Velje brdo je školski primjer kako se velika politička obećanja razbijaju u paramparčad kada se suoče sa realnim izazovima. Vaši čitaoci se sjećaju da je sve počelo predizbornom bombastičnom najavom ‘prvi stanovi na Veljem brdu u prvoj polovini 2026.’, uz navedene cijene i kamate, da bi samo godinu dana kasnije ista vlast lagano preformulisala poruku u ‘prve zgrade 2027.”, kaže ekonomski analitičar Miloš Vuković.

On dodaje da je ovo priznanje da prvobitna najava nije imala realno uporište ni u planovima, ni u procedurama, ni u budžetu a prvenstveno u realnom okvirima: ,,Ispostavilo se da nema gotovog projekta, nema dozvola, nema zatvorene finansijske konstrukcije, nema ugovorenih infrastrukturnih radova, a kapitalni budžet za Velje brdo nije vidio ni centa ulaganja. Čitava stvar je ostala u zoni PR pojave i on line formulara na koji se prijavilo 12.000 građana, umjesto u zoni gradilišta, tendera i potpisanih ugovora za gradnju. No, jedna stvar je realna: naknade za rad članova komisije”.

I dok je Velje brdo za sada u ćorkosaku, iz vlasti promovišu novi projekat. Glavni grad bi do kraja 2028. godine trebalo da izgradi 220 stanova u okviru projekta Gradski stan, idejno rješenje za stambeni kompleks biće završeno i odabrano u decembru, a potom je planiran konkurs za glavni projekat, reviziju i izbor izvođača.

Iz Glavnog grada je saopšteno i da bi gradnja mogla početi krajem sljedeće godine, a kompleks biti završen do kraja 2028. Cijena metra kvadratnog u planiranom stambenom kompleksu na Starom aerodromu trebalo bi da bude poznata nakon odabira izvođača radova.

Gradonačelnik Saša Mujović donio je Odluku o raspisivanju konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje 12. septembra ove godine. Gradnja 220 ,,socijalnih stanova”, planirana je na tri urbanističke parcele ukupne površine od oko 18.600 metara kvadratnih, u zahvatu DUP-a ,,Konik – Stari Aerodrom – faza III”.

Konkursom, koji podsjeća na raniju propagandu o Veljem brdu, se traže rješenja koja će omogućiti raznovrsnu tipologiju stanova, efikasno i fleksibilno korišćenje prostora, energetsku efikasnost i održivost, ali i prijatno i funkcionalno okruženje za stanare. Poseban akcenat je stavljen na kvalitet zajedničkih i zelenih površina, kao i na racionalnost izgradnje u okviru planiranog budžeta.

U dokumentaciji koja je sastavni dio međunarodnog konkursa se navodi da se Podgorica, kao najveći urbani centar u Crnoj Gori, suočava sa izraženim izazovima u domenu stanovanja: značajan broj domaćinstava nema trajno riješeno stambeno pitanje, visoke cijene novogradnje čine pristup stanovima ograničenim za veliki dio populacije, dok su posebno ugroženi mladi, samohrani roditelji i višečlane porodice. Doslovno ponovljena priča kao oko Veljeg brda.

Prema podacima za drugi kvartal 2025. godine, prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u Podgorici iznosila je 2.108 eura. Prema podacima Monstata najmanje 64.000 građana Crne Gore živi podstanarski, a najviše ih je u Podgorici, kao najvećem gradu – 25.107, odnosno 8.967 domaćinstava.

,,Ovakvo ponašanje predstavlja kontinuitet predstavnika vlasti: sjetimo se obećanja o sedmočasovnom radnom vremenu, pa o povećanju plata za 25 odsto, prosječnih penzija na 600 eura, puna zaposlenost i slične bilbord besmislice”, podsjeća Vujković. On navodi da se ,,svaki put ponavlja ista matrica: bombastična obećanja kojima se građani svjesno obmanjuju naveliko, a kad nešto treba da se realizuje, obećanje se relativizuje, rok se pomjera, odgovornost se razvodnjava, a građani ostaju kratkih rukava”.

I tako sve do izbora. Biće opet slučajno da se projekti koji su nazvani ,,crnogorski san” planiraju realizovati baš u vrijeme izborne 2027.

Predrag NIKOLIĆ
Tekst je nastao kroz istraživački projekat koji Organizacija KOD realizuje uz podršku Heinrich BöllStiftung fondacije iz Njemačke. Sadržaj ovog članka isključivo je odgovornost autora/ke i izdavača i nužno ne odražava stavove Heinrich Böll Stiftung fondacije.

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NIŽE CIJENE VODE: Dugoročni rizik za vodovodna preduzeća  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kvalitet vodosnabdijevanja u Crnoj Gori suočava se s ozbiljnim izazovima usled finansijske nestabilnosti opštinskih vodovodnih preduzeća i neadekvatnog modela formiranja cijena. Odluke o umanjenim cijenama donose se uprkos  dugoročnim posljedicama po održivost sistema

 


Vlasti u više opština pohvalile su se nižom cijenom vode, predstavljajući taj potez kao uspjeh u korist građana. Ono što nijesu rekli je da će te odluke donijeti ozbiljne izazove za lokalna preduzeća koja se bave vodosnabdijevanjem.
Smanjenje cijena dugoročno može značajno ugroziti održivost vodovodnih sistema, koji se već suočavaju sa rastom troškova održavanja, zastarjelom infrastrukturom i nedostatkom investicija. Bez realnog uvažavanja stvarnih troškova poslovanja, ovakve odluke prijete da dodatno oslabe finansijsku stabilnost preduzeća i dovedu u pitanje kvlitet i pouzdanost vodosnabdijevanja građana.
Cijene komunalnih usluga za javno vodosnabdijevanje i odvođenje komunalnih otpadnih voda formiraju se na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima. Za regulaciju je nadležna Regulatorna agencija za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti. Prema zakonu vodovodno preduzeće unosi podatke poslovanja u tarifni model koji propisuje zakon i metodologija, i u konačnom dobijamo cijenu usluge. Tako formirana, cijena prolazi kontrolu Regulatorne agencije koja donosi odluku o davanju saglasnosti na cjenovnik usluga. Nakon dobijanja saglasnosti, vodovod je dužan u skladu sa zakonom da podnese zahtjev Skupštini opštine za davanje konačne saglasnosti na cjenovnik.

U Zajednici opština Crne Gore objašnjavaju za Monitor da je „održivo funkcionisanje opštinskih vodovodnih preduzeća u Crnoj Gori dovedeno  u pitanje zbog neadekvatnog modela utvrđivanja cijena vode, koji ne prati realne troškove poslovanja niti ekonomske promjene na tržištu“.

„Zajednica opština Crne Gore (ZOCG) upozorava da ovakav pristup ugrožava finansijsku stabilnost sektora, onemogućava modernizaciju sistema i direktno utiče na kvalitet vodosnabdijevanja. Da bi se obezbijedila dugoročna održivost i sigurnost u snabdijevanju građana, neophodno je hitno korigovati postojeću metodologiju i omogućiti model koji će odražavati realne troškove i razvojne potrebe vodovoda“, kažu.

Podsjećaju da je njihova ekspertska radna grupa dostavila još u martu 2024. godine detaljan predlog za neophodnu izmjenu odgovarajućih članova Zakona o komunalnim djelatnostima. Neophodno je, smatraju, pored ostalog, da se u elemente za formiranje cijena uvrste i troškovi za proširenje materijalne osnove rada za potrebe unapređenja poslovanja, usavršavanja kadra i uvođenja novih tehnologija, kao i troškovi za rezervni fond za smanjenje rizika u poslovanju. Osim toga, trebalo bi normirati i mogućnost mijenjanja cijene kada dođe do odstupanja od planiranih godišnjih troškova preduzeća većeg od 10 odsto.

Od 24 vodovodna preduzeća u vlasništvu crnogorskih opština, u 2023. godini 11 je poslovalo sa gubitkom u ukupnom iznosu od preko šest miliona eura, a sudeći prema prvim izvještajima za 2024. godinu taj trend se nastavlja. Troškovi održavanja i modernizacije vodovodnih sistema znatno su porasli kao posljedica kako lokalnih, tako i globalnih ekonomskih kretanja i inflacije, a prihodi koji se ostvaruju od trenutne cijene vode, pa i one koja će se na osnovu važeće metodologije primjenjivati u 2026. godini, nisu dovoljni da pokriju sve troškove preduzeća, što „dovodi do akumulacije dugova i nemogućnosti ulaganja u neophodne infrastrukturne projekte“.

„Ukoliko želimo da imamo sigurno i kvalitetno vodosnabdijevanje, izmjena normative koja će omogućiti rast cijena vode je neminovna. Naravno, sve to uz adekvatnu intervenciju koja bi omogućila subvencije u cilju sprječavanja negativnih efekata na socijalno ranjive kategorije stanovništva“, ocjenjuju iz Zajednice opština.

Poručuju da je posljednji trenutak da se preduzmu odlučniji koraci u rješavanju tog problema kako bi se otklonila opasnost od ugrožavanja sistema vodosnabdijevanja u državi, ali i da bi se stvorili uslovi za unaprjeđenje sistema odvođenja otpadnih voda. Podsjećaju i da, prema posljednjim podacima, pokrivenost uslugom javnog vodosnabdijevanja iznosi 87,42 odsto, dok je pokrivenost kanalizacionom mrežom na veoma niskom nivou i iznosi svega 49,70 odsto. Uz to, pokrivenost stanovništva uslugom prečišćavanja komunalnih otpadnih voda je na alarmantnih 36,26 odsto.
U nekim vodovodnim preduzećima na sjeveru, za sada, vrlo oprezno govore o eventualnim izazovima u poslovanju, zbog činjenice da će cijena vode naredne godine biti značajno niža. Međutim, u kolašinskom Vodovodu ne kriju da je već izvjesno da će imati problema. Ukupan prihod će naredne godine, kaže Miloš Peković, izvršni direktor tog preduzeća, biti manji za 150.000 eura.

„Shodno metodologiji koju propisuje Regulatorna agencija za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti, cijena vode od naredne godine, kako za fizička tako i za pravna lica, iznosiće 0,41 cent po utrošenom kubiku vode. Samo smanjenje cijene usluga koje pruža ovo društvo sa 0,83 na 0,41 znači da će se u narednoj godini prihodi duplo smanjiti, a kako su prihodi od pružanja usluga glavni prihodi, to jasno govori o finansijskoj situaciji koja očekuje preduzeće u narednoj godini. Važno je napomenuti da su troškovi ostali nepromijenjeni ili čak uvećani. Iako će menadžment preduzeća krajem godine napraviti detaljan finansijski plan za 2026. godinu, ukupni prihodi u 2026. godini biće manji za najmanje 150.000 eura“, tvrdi Peković.

Iz bjelopoljskog Vodovoda Bistrica kažu da način na koji sada formiraju cijene „prihvata samo opravdane troškove poslovanja, pa na konačnu cijenu ne možemo da utičemo direktno, osim indirektno kroz smanjenje troškova poslovanja i povećanje prihoda od naplate osnovnih i ostalih usluga“.
„Finansijska stabilnost svakako zavisi od visine cijene usluga, kao i od troškova koji će biti u tom regulatornom periodu. Sigurno će biti izazovna godina u finansijskom smislu i teška, ali će menadžment sprovesti sve moguće mjere štednje kako bi pravovremeno uticao na pozitivne finansijske rezultate. Rekonstrukcija poslovanja trenutno nije planirana, a da li će biti potrebe za tim, menadžment će procijeniti u narednom periodu koji je pred nama“, kažu u bjelopoljskom Vodovodu.
Kako je za Monitor kazao Bojan Mišnić, direktor preduzeća Komunalne usluge – Gradac Mojkovac, u toj opštini cijene vode snižene su za 10 odsto. Direktor se nada da to neće ugroziti bilans preduzeća.
„Pad cijena od 10 odsto je prihvatljiv za poslovanje preduzeća. Nadamo se da ćemo uspješno amortizovati te gubitke i da se neće odraziti na poslovanje. Mi smo u prošloj godini postupali po popustu od 25 odsto za redovne platiše i ostali smo u pozitivnim bilansima, tako da pad cijena ćemo uspješno amortizovati uz korekciju popusta za redovne platiše“, rekao je on.
Mojkovačko preduzeće je među rjetkim koje nudi popuste za određenu kategoriju potrošča. Zajednica opština Crne Gore  pripremila je model odluke kojim lokalne samouprave mogu subvencionisati ranjive kategorije korisnika komunalnih usluga. Cilj je bio da prošlogodišnje povećanje cijena  ublaži posljedice podizanja cijena vode i pruži dodatnu socijalnu zaštitu građanima.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTRAJK U SUDSTVU: Vlada ćuti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta

 

Nakon skoro dvije sedmice štrajka,  zaposleni u sudstvu nijesu dobili odgovor na zahtjeve – povećanje plata od 30 odsto i sklapanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva.

Predsjednik Sindikata sudstva Crne Gore Dejan Đukić u razgovoru za Monitor kaže da je štrajk, s druge strane, pokazao jedinstvo i složnost štrajkača.

„Kada smo odlučili da stupimo u obustavu rada, nismo to učinili iz  hira, već iz potrebe da se naš glas čuje, da se vrednuje naš trud, odgovornost i svakodnevno zalaganje u obavljanju posla koji je od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema”, kaže Đukić.

On dodaje da su pokazali da umiju da se organizuju: „Da budemo jedinstveni i  zajedničkim glasom tražimo ono što nam pripada, a to je povećanje od 30 posto zarade za sudsku administraciju i potpisivanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva. No uprkos našoj dosljednosti, jedinstvu i upornosti, nadležne institucije do sada nisu pokazale spremnost da ozbiljno razmotre njihove zahtjeve”, kaže predsjednik Sindikata sudstva.

U slučaju da se nastavi ignorisanje od strane nadležnih, kaže Đukić, stupiće u generalni štrajk: „Svaki dan ignorisanja našeg apela dodatno narušava povjerenje zaposlenih u institucije sistema i produbljuje osjećaj nepravde, pa samim tim spremnost i odlučnost da svi sudovi koji pripadaju Sindikatu sudstva preduzmu naredni korak-stupanje u Generalni štrajk”.

On objašnjava  da imaju dobru saradnju sa ministrom pravde, ali da još nemaju komunikaciju sa Ministarstvom finansija.

„Nadamo se da ćemo u što kraćem vremenskom periodu sjesti za pregovarački sto i naći zajedničko rješenje koje će biti u obostranom interesu. Treba naglasiti da sredstva koja tražimo neće poremetiti fiskalnu politiku budžeta, kaže predsjednik Sindikata sudstva. On pojašnjava da bi se riješili problemi zaposlenih u sudstvu, potrebno je 1,4 miliona eura na godišnjem nivou.

Predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu u Podgorici Bjanka Vujović naglašava  da cilj jednosatne obustave rada nije konfrontacija, već dijalog i pronalaženje rješenja u interesu zaposlenih, institucija i građana.

“Štrajk je počeo 6. oktobra 2025. godine u vremenskom periodu od 11 do 12 časova. Zaposleni u sudstvu odlučili su da stupe u štrajk kako bi ukazali na izuzetno težak položaj u kojem se nalaze i hitnu potrebu za unaprjeđenjem materijalnih uslova. Iako svakodnevno obavljamo izuzetno složene i odgovorne poslove, koji su od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema i vladavinu prava, naše zarade ne prate ni obim posla, ni nivo odgovornosti koji snosimo. Godinama ukazujemo na problem niskih zarada i nedostatka sistemskog rješenja, ali konkretnih koraka nema. Sve ostaje na obećanjima”, kaže ona.

I predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu smatra da nadležni potcjenjuju njihove probleme:  “Zaposleni u sudskoj administraciji očekuju da se ponudi realno i pravedno rješenje – ono koje neće vrijeđati ni našu profesiju, ni našu inteligenciju. Svako povećanje zarade koje bi bilo ispod 30 odsto ne može se smatrati prihvatljivim – jer ne bi predstavljalo stvarni napredak, već samo privid “.

Trenutno štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo