Državna žičara vrijedna oko devet miliona eura trebalo bi ponovo da poveže dva skijališta nakon dvije propuštene sezone. Pouzdanije skijanje, međutim, još čeka vodu, završetak tenderskih procedura i izgradnju sistema za vještački snijeg

Od najavljivanog sistema vještačkog osnježavanja na državnom skijalištu Kolašin 1600 ni tokom predstojeće sezone neće biti ništa. Uoči nove zime još nije završen tender za projektovanje i izgradnju akumulacionih jezera i pripadajućih cjevovoda, odnosno nije izabran izvođač. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, na tender se javilo šest ili sedam firmi, ali interesovanje ponuđača još nije pretočeno u ugovor i početak radova.

Ministarstvo javnih radova objavilo je 10. jula tender procijenjene vrijednosti 6,2 miliona eura bez PDV-a za izradu glavnog projekta i izgradnju akumulacija i pripadajućih cjevovoda na Kolašinu 1600. Posao je predviđen po principu „projektuj i izgradi“. Prema tenderskoj dokumentaciji, planirane su akumulacije K8 i Vranjak, ukupne zapremine približno 77.000 kubnih metara, koje bi trebalo da obezbijede vodu za osnježavanje oko 37 hektara staza.

Obje akumulacije trebalo bi da se snabdijevaju iz sistema Ljevaja. Za višu, Vranjak, predviđena je dodatna pumpna stanica, a zbog konfiguracije terena i obimniji zemljani radovi, pristupni put i stabilizacija kosina. Konačna tehnička rješenja trebalo bi razraditi glavnim projektom. To znači da izbor izvođača predstavlja početak naredne faze a ne završetak kompletnog sistema vještačkog osnježavanja.

Da je postupak i dalje u fazi izbora ponuđača potvrdio je potpredsjednik Opštine Kolašin Vasilije Ivanović. On objašnjava da Ministarstvo javnih radova bira izvođača za akumulacije, dok je nabavka topova, prema njegovim riječima, u završnoj fazi. Ivanović očekuje da bi te procedure relativno brzo mogle biti završene.

„U toku je izbor najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju akumulacionih jezera na Bjelasici, dok je nabavka topova za osnježavanje u završnoj fazi. Očekujemo da bi te procedure mogle relativno brzo biti završene. Ključno je, međutim, obezbijediti vodu bez koje nema proizvodnje vještačkog snijega“, kaže Ivanović.

Voda je preduslov koji se godinama pominje uz gotovo svaku najavu osnježavanja. Dok su na Bjelasici građene žičare, nove staze i hoteli, sistem koji bi omogućio pouzdanije planiranje skijaške sezone ostajao je nedovršen. Predstojeća zima zato ponovo dolazi prije završetka infrastrukture koja bi smanjila zavisnost od prirodnih padavina.

Projekat zahvatanja vode iz Ljevaje pratili su protivljenje mještana i aktivista, upozorenja na ugrožavanje rijeke i visoke troškove pumpanja vode do Bjelasice. Izvođač je 27. novembra 2025. jednostrano raskinuo ugovor sa Ministarstvom javnih radova, pa je posao ostao nezavršen. Iako je iz Opštine Kolašin više puta najavljivano raspisivanje novog tendera za nastavak tog projekta, to se do sada nije dogodilo.

Uz čekanje na vještački snijeg, kolašinsku skijašku ponudu dvije zime ograničavao je i prekid veze između državnog Kolašina 1600 i privatnog Kolašina 1450. Razlog je problem kod stuba broj četiri žičare K7, nastao tokom građevinskih radova na susjednim privatnim parcelama u proljeće 2024. godine. Zbog toga nije radila žičara u koju je država uložila oko devet miliona eura, a van upotrebe ostalo je i približno deset kilometara staza državnog centra.

K7 je otvorena u februaru 2022, kao važna investicija u objedinjavanje skijaške ponude Bjelasice. Šestosjedna žičara, kapaciteta 2.600 skijaša na sat, povezala je dva centra i omogućila korišćenje približno 45 kilometara staza. Samo dvije godine kasnije, njeno zaustavljanje ponovo je razdvojilo skijališta.

Tokom pripremnih radova za gradnju vila na lokalitetu Kolašin 1450 ugrožena je stabilnost terena uz stub. Urbanističko-građevinska inspekcija obavila je nadzor 10. juna 2024. i zabranila dalje radove, uz nalog investitoru da u roku od 12 dana obezbijedi sigurnost i stabilnost susjednog stuba državne žičare.

Problemi su počeli u proljeće 2024, kada je tokom radova na obližnjoj privatnoj parceli potkopan teren kod stuba. Uslijedio je spor o odgovornosti i troškovima sanacije. Ski-resort Kolašin 1450, u vlasništvu Zorana Ćoća Bećirovića, odbacivao je odgovornost. Iz te kompanije su tvrdili da su uzrok obrušavanja vremenske neprilike, da temelji žičare nijesu adekvatno izvedeni i da je postavljena mimo planske dokumentacije. Bećirovićeva kompanija navodno je u sanaciju uložila blizu 400.000 eura, a državno preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) optužila za izostanak saradnje.

Na kraju je država obezbijedila dodatni novac za sanaciju stuba, ali pokušaji izbora izvođača dodatne sanacije nijesu odmah dali rezultat. Na tender za stabilizaciju tla, vrijedan 145.200 eura, raspisan u novembru 2025, kao ni na ponovljeni postupak krajem decembra, nije bilo ponuda. Iz SCG su u januaru 2026. saopštili da novac imaju, ali da bez izvođača K7 neće raditi ni te zime. Novi tender najavili su za maj, obrazlažući da radovi ugovoreni usred zime ne bi mogli biti završeni tokom sezone.

Posao je dodijeljen tek narednog ljeta. Skijališta Crne Gore su 17. juna izabrala podgoričku kompaniju M Solutions. Ugovor vrijedan 137.982 eura sa PDV-om potpisan je 31. jula, a radovi su počeli 24. avgusta, uz rok od 15 dana od uvođenja izvođača u posao. Predviđeni su izgradnja armiranobetonskog potpornog zida sa odvodnjavanjem, ugradnja čeličnih ankera, injektiranje tla i zaštita kosina. Početkom septembra iz SCG su saopštili da je završena približno polovina radova, ali je sanacija trajala i sredinom oktobra.

Poslije dvije zime tokom kojih žičara K7 nije povezivala skijališta Kolašin 1600 i Kolašin 1450, izvođači najavljuju da će sanacija terena kod stuba broj četiri biti završena do početka predstojeće sezone. Time bi skijašima ponovo bilo dostupno oko 45 kilometara staza, uz zajednički ski-pas o čijoj cijeni dvije kompanije još pregovaraju. Kako su Monitoru kazali iz preduzeća koje izvodi radove, posao ovih dana ulazi u završnicu.

Završeni su, kako kažu, radovi na bušenju i injektiranju horizontalnih i vertikalnih ankera, kao i na armiranju i šalovanju potpornog zida. Izbetonirana je prva kampada potpornog zida, a sada se betonira druga. Kako tvrde, geodetska ispitivanja pokazala su da se sami stub i njegov temelj nijesu pomjerili, uprkos popuštanju starog potpornog zida.

Povratak K7 u funkciju omogućio bi i ponovno objedinjavanje skijaške ponude dva centra. Iz SCG su Monitoru kazali da pregovaraju sa privatnim skijalištem o zajedničkom ski-pasu. Prvobitno predložena cijena je 40 eura za oko 45 kilometara staza. Pregovori još traju, a već sada se zna da će dnevni ski-pas samo za državno skijalište Kolašin 1600 koštati 30 eura.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Dio mještana Radulića kod Bijelog Polja tvrdi da se oko ostataka Hajdar-pašine džamije nalazi staro pravoslavno groblje, a ispod nje ostaci crkve. Nalazi Polimskog muzeja iz 2008. godine, međutim, ne potvrđuju takvo tumačenje lokaliteta. Uprkos istorijskim tragovima i stručnim nalazima, spor o lokalitetu traje

Dio mještana Radulića kod Bijelog Polja tvrdi da se oko ostataka Hajdar-pašine džamije nalazi staro pravoslavno groblje, a ispod nje ostaci crkve. Nalazi Polimskog muzeja iz 2008. godine, međutim, ne potvrđuju takvo tumačenje lokaliteta. Arheolozi su ocijenili da se pojedina neobrađena grobna obilježja teško mogu povezati sa pravoslavnim sahranama, dok u otvorenoj ispitnoj sondi nijesu pronašli tragove starijih objekata.

Uprkos istorijskim tragovima i stručnim nalazima, spor o lokalitetu traje. Mještani su se 4. oktobra ponovo okupili i, kažu , pozvali policiju, tvrdeći da su zatekli grupu ljudi kako izvodi nedozvoljene radove. Iz Medžlisa Islamske zajednice Bijelo Polje kažu da obavljaju redovno održavanje i da im obnovu zaštićenog kulturnog dobra otežavaju promjenljivi zahtjevi institucija.

Mještani su ispričali Monitoru da su tog jutra, oko osam časova, primijetili petnaestak osoba koje nijesu iz Radulića. Kažu da su im okupljeni objasnili da uklanjaju travu i uređuju prostor, ali da su, osim trimera, imali lopate, motike, grabulje, sjekire i kosijer. Dio aktivnosti opisali su kao iskopavanje. Nepovjerenje objašnjavaju tvrdnjom da su tokom čišćenja 2008. oštećeni grobovi i izmještene kosti njihovih predaka.

Predsjednik Medžlisa Alija Kujović za Monitor kaže da nelegalnih radova 4. oktobra nije bilo.

„Na lokalitetu smo vršili isključivo redovno održavanje, koje je propisano rješenjem kojim je džamiji utvrđen status kulturnog dobra. To je naša zakonska obaveza. Riječ je o prostom uklanjanju vegetacije, odnosno košenju, koje kontinuirano obavljamo još od devedesetih godina. ‘Briga’ mještana nastala je tek kada smo dobili saglasnost na konzervatorski projekat. Od tada su počeli da prijavljuju policiji i Upravi za zaštitu kulturnih dobara (UZKD) nepostojeće radove i svakog puta je utvrđeno da ih nije bilo. Džamija je dostupna javnosti i svako može da provjeri stanje“, objašnjava Kujović.

U izvještaju Polimskog muzeja su razmatrana i lokalna predanja. Priča o dvojici pravoslavaca koji su navodno stradali prilikom gradnje minareta i sahranjeni uz džamiju ocijenjena je kao malo vjerovatna, uz obrazloženje da bi bili sahranjeni na pravoslavnom groblju u neposrednoj okolini. Autori smatraju vjerovatnijim da je riječ o muslimanskim majstorima.

Prema dokumentaciji koju su iz Islamske zajednice dostavili Monitoru, tačna godina gradnje džamije nije poznata, ali je autori stručnog izvještaja iz 2018. vezuju za XVII vijek i Hajdar-pašu Selima, dok njeno stradanje smještaju u 1943. godinu. Postojanje džamije neposredno potvrđuje osmanski dokument iz 1838, u kojem Abdulah, sin Abdulganijja, traži postavljenje za imama i hatiba i piše da je zapuštenu bogomolju obnovio džemat. Kada je riječ o tvrdnjama o crkvi, arheolozi su ocijenili da je siga za lukove, kupolu i minaret namjenski obrađivana za džamiju, a da nije preuzimana sa crkvenih objekata. Za podne ploče napisali su da je teško pretpostaviti da su prenesene iz crkve Svetog Jovana Krstitelja u Crnči.

Dokumentacija pokazuje da su dio zabune proizvele i institucije. Prema Kujovićevim riječima, uz naziv „džamija“ u katastru je 1977. dopisana riječ „crkva“, a 1996. naziv „džamija“ je uklonjen; rješenjem iz 2008. oznaka „crkva“ zamijenjena je oznakom „ruševina vjerskog objekta“, dok izvod iz 2023. pokazuje da je objekat u svojini Mešihata Islamske zajednice, a zemljište upisano na Crnu Goru, sa Opštinom Bijelo Polje kao subjektom raspolaganja.

Upravna dokumentacija potvrđuje da je Mešihat u aprilu 2008. zatražio izmjenu katastarskih podataka. Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave zahtjev je proslijedilo bjelopoljskoj područnoj jedinici Uprave za nekretnine.

Rješenjem od 15. maja 2008. oznaka „crkva“ na tadašnjoj parceli 4/10 zamijenjena je oznakom „ruševina vjerskog objekta“, dok je susjedna parcela, vođena kao „kamenjar krš“, evidentirana kao groblje. U obrazloženju piše da kroz istoriju katastarskih promjena nijesu pronađeni pravno valjani dokumenti koji bi objasnili ranije upise. Ostali podaci ostali su nepromijenjeni.

„Islamska zajednica je preduzela pravna sredstva nakon što je otkriveno da su podaci mijenjani. Nepoznato lice ili više njih dopisalo je naziv crkva, a kasnije uklonilo naziv džamija. Za to nije postojao dokument niti pravni osnov. Uprava za nekretnine ne zna koji službenik je izvršio upise, ali zna da za njih ne postoje pravni niti bilo koji opipljivi osnovi. List nepokretnosti je javna isprava u kojoj je upisano da je Islamska zajednica vlasnik džamije u obimu prava 1/1“, kaže Kujović.

Polimski muzej je na zahtjev Mešihata od avgusta do septembra 2008. uklonio rastinje i građevinski šut, otkrio zidove i kameni pod džamije, istražio ostatke turbeta i otvorio sondu radi sagledavanja temelja i slojeva zemljišta. U izvještaju Polimskog muzeja piše da je u ispitnoj sondi utvrđeno da je džamija zasnovana na sterilnom zemljištu, bez tragova starijih objekata. Preporučili su hitnu zaštitu zdanja.

Kujović te nalaze smatra odgovorom na tvrdnje o starijoj crkvi i kaže da su se objašnjenja mještana vremenom mijenjala.

„Mještani su prvobitno tvrdili da je džamija građena od kamena crkve porušene u susjednom selu. Kada je nauka dokazala da to nije bilo moguće, promijenili su priču i sada tvrde da je crkva ispod džamije. Istraživanjima je utvrđeno da je zemljište sterilno i da nema ostataka starijeg objekta. Islamska zajednica nikada nije bila protiv istraživanja. I sami smo insistirali na njima. Nije nam jasno koliko puta struka treba da utvrdi istu činjenicu“, kaže on.

Rješenjem Komisije za izlaganje Uprave za nekretnine iz septembra 2011. zemljište je evidentirano na Crnu Goru, sa Opštinom Bijelo Polje kao subjektom raspolaganja. U obrazloženju se poziva na tadašnji Zakon o državnoj imovini i odredbe o raspolaganju grobljima, lokalnim putevima i manjim vodotocima van granica generalnog urbanističkog plana.

Ostaci džamije dobili su status kulturnog dobra od nacionalnog značaja u aprilu 2015. Stručni izvještaj iz januara 2018, koji potpisuju dr Igbala Šabović Kerović, Ozgur Turan Aksan, prof. dr Mehmet Zeki Ibrahimgil i mr Sahret Hajdarpašić, ocijenio je da sačuvani ostaci i uporedna istraživanja omogućavaju restauraciju džamije i konzervaciju turbeta.

Uprava je u februaru 2018. izdala konzervatorske uslove. Propisala je da projekat obuhvati džamiju, dvorište, ogradu, kapiju, turbe i groblje kao jedinstvenu cjelinu. Obnova nedostajućih djelova predviđena je prema izvornim oblicima, na osnovu istraživanja i dokumentacije. Potpuna obnova ostavljena je kao mogućnost ukoliko je potvrde rezultati istraživanja.

Saglasnost na projekat preduzeća „Studio prostor“, izrađen za Medžlis, izdata je 9. novembra 2022. Uprava je ocijenila da je dokumentacija usklađena sa njenim uslovima. Pozvala se i na stručno mišljenje prof. dr Lemje Chabbouh Akšamije iz Sarajeva, prema kojem je rekonstrukcija planirana u autentičnom obliku. Rješenje je zahtijevalo licencirane izvođače i konzervatorski nadzor, ali je naznačena i obaveza pribavljanja saglasnosti prema propisima o izgradnji.

Katastarski izvod iz maja 2023. razdvaja prava na zemljištu i objektu: zemljište je upisano na Crnu Goru, sa Opštinom Bijelo Polje kao subjektom raspolaganja, dok je na ruševini od 86 kvadratnih metara evidentirana svojina Mešihata u obimu 1/1. Opština je u oktobru izdala urbanističko-tehničke uslove za rekonstrukciju u postojećem gabaritu.

Uprava je, međutim, 2. decembra 2024. poništila saglasnost, obrazlažući da njeno izvršenje nije pravno i stvarno moguće. Navela je da zahvat uključuje radove za koje su potrebni prijava građenja, odnosno građevinska dozvola, pa su neophodni glavni projekat, revizija i odgovarajuće saglasnosti. Zatražena su dodatna istraživanja. To je obrazloženo tvrdnjom da su prethodna bila dominantno sondažna i da unutrašnjost i prostor uz spoljne zidove nijesu sistematski istraženi. Zato, navodno, nije pouzdano utvrđeno da su prepoznate sve istorijske faze lokaliteta.

„Konzervatorski projekat nijesmo naručili samovoljno, već na osnovu uslova koje je izdala UZKD. Tada je tražila konzervatorski projekat, da bi danas zahtijevala glavni i to navela kao razlog za poništenje saglasnosti. Posebno je interesantno da je ista osoba koja je obradila saglasnost kasnije potpisala rješenje kojim se ona poništava. Radili smo isključivo po uputstvima Uprave. Ona su se promijenila nakon uloženih značajnih resursa“, kaže Kujović.

On podsjeća da je Upravni sud već jednom poništio rješenje zbog povrede procesnih prava Medžlisa. Uprava je potom donijela novo, koje su ponovo osporili. Tvrdi da rješenja pribavljena slobodnim pristupom informacijama pokazuju drugačiju praksu prema drugim sakralnim objektima.

„Iz mnogobrojnih rješenja vidi se da je za rekonstrukcije drugih vjerskih objekata tražen konzervatorski projekat. Posjedujemo i rješenje o uslovima za crkveni kompleks u Kotoru. Smatramo da su prepreka obnovi nejednako postupanje i odstupanje od dosadašnje prakse. Od Hajdar-pašine džamije napravljen je negativan presedan. Očekujemo saglasnost i aktivno učešće nadležnih u obnovi“, kaže Kujović.

Sa mještanima su, objašnjava, razgovarali i naglasili da neće izvoditi nelegalne radove. Prema njegovim riječima, niko nije podnio svojinsku tužbu, a Srpska pravoslavna crkva je još 2008. saopštila da lokalitet ne smatra svojom imovinom. Medžlis čeka ishod osporavanja novog rješenja i odgovor na zahtjev za preventivnu zaštitu, dok mještani, kako su rekli, zahtijevaju završetak istraživanja. U međuvremenu, održavanje lokaliteta ostaje potencijalni povod za dalje prijave i okupljanja, a obnova zaštićenog zdanja zavisi od narednih odluka institucija.

                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Dok se čeka ishod drugog tendera za sistem prečišćavanja dimnih gasova vrijedan 322.000 eura, grijanje za 465 korisnika u Pljevljima ostaje neizvjesno. Kotlarnici u Skerlićevoj zabranjen je rad zbog prekomjernog zagađenja, a njena zamjena predlagana je još 2015. godine. Više od decenije kasnije, trajno rješenje i dalje je upitno, a zima pred vratima

Od ishoda tendera, čiji se rezultati očekuju poslije 8. oktobra, zavisi da li će 465 korisnika – 393 stana i 72 poslovna korisnika – koji se griju iz kotlarnice u Skerlićevoj ulici u Pljevljima imati grijanje ove zime. Pljevaljsko preduzeće Grijanje drugi put je, nakon neuspješnog tendera u avgustu, raspisalo javnu nabavku za izradu projekta, nabavku i montažu sistema za prečišćavanje dimnih gasova u toj kotlarnici. Procijenjena vrijednost posla je 322.000 eura.

Rad kotlarnice zabranjen je još 26. decembra 2024, nakon što su mjerenja pokazala da su količine prašine, ugljen-monoksida i arsena u dimnim gasovima iznad granica tolerancije. „Grijanje“ je zatražilo odlaganje, upozoravajući da bi gašenje moglo dovesti do smrzavanja vode u cijevima. Izvršenje zabrane zato je odloženo do 15. maja 2025, odnosno do kraja sezone grijanja. Agencija za zaštitu životne sredine potom je 23. juna pokrenula postupak zbog moguće štete u životnoj sredini i opasnosti po zdravlje građana.

Agencija je od CETI-ja zatražila uzorkovanje zemljišta u neposrednoj blizini kotlarnice, a od nadležnih inspekcija podatke o stanju postrojenja i ranije preduzetim mjerama. Urbanističko-građevinski inspektor je 9. jula zatekao kotlarnicu u radu. U zapisniku je navedeno da se u suterenu stambene zgrade nalaze tri kotla snage po dva megavata.

Agencija je 21. jula ponovo naložila prekid proizvodnje i isporuke toplote. Od Grijanja je zatražila i da nakon obustave rada dostavi izvještaj o preduzetim mjerama.

Kada je ekološka inspektorka 23. decembra 2025. pokušala da zatvori kotlarnicu, okupljeni građani i korisnici grijanja dva puta su joj spriječili ulazak. Zatvaranje je tog dana odloženo. Ministarstvo ekologije lani je potvrdilo da kotlarnica ne smije raditi dok emisije prelaze dozvoljeni nivo.

Grijanje je u međuvremenu pokušalo i sa dodatnim tehničkim intervencijama. U Programu rada tog preduzeća za ovu godinu piše da su, u saradnji sa Opštinom i Ministarstvom javnih radova, prilagođeni ventilatori dimnih gasova. Za ovu godinu najavljen je nastavak saradnje radi smanjenja emisije praškastih materija.

Sadašnji pokušaj ugradnje filtera dolazi više od deset godina nakon što je zamjena kotlarnice u Skerlićevoj već bila predložena u zvaničnim dokumentima. U Informaciji o stanju životne sredine u opštini Pljevlja sa predlogom mjera za 2015/2016. godinu, među hitnim poslovima navedena je izrada projektne dokumentacije za novu kotlarnicu.

U tom dokumentu tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma postojeća kotlarnica ocijenjena je kao postrojenje koje nije moguće rekonstruisati ili na drugi način dalje staviti u funkciju. Među predloženim mjerama bile su promjena režima loženja, osposobljavanje kotlovskih sistema, izmještanje postojećih ili izgradnja novih kotlarnica i obezbjeđivanje sredstava za održavanje instalacija.

Toplifikacija Pljevalja predstavljena je kao trajno rješenje. Za taj posao trebalo je rekonstruisati postojeću i izgraditi novu mrežu, a tadašnji koncept bio je vezan i za planiranu izgradnju drugog bloka Termoelektrane. Zvanična dokumentacija još 2015. prepoznaje potrebu da se promijeni način na koji se grad grije i riješi problem postrojenja u Skerlićevoj.

Dok se planirala zamjena, radovi su izvođeni i na postojećoj kotlarnici. Prema državnom izvještaju o realizaciji mjera za kvalitet vazduha, Grijanje je 2015. obavilo početnu rekonstrukciju kotlovskog postrojenja, a naredne godine nastavilo radove radi smanjenja emisije štetnih gasova.

Nabavljena je oprema za regulisanje rada postrojenja i kontrolu dimnih gasova. Ukupna vrijednost opreme i radova iznosila je 72.798 eura, od čega je 66.962 eura obezbijeđeno iz državnog budžeta. Intervencije, međutim, nijesu donijele trajno rješenje za Skerlićevu.

Program rada Grijanja za 2026. godinu pokazuje da preduzeće, uz emisije, ima i ozbiljne probleme sa opremom i distributivnom mrežom. Objekti i oprema opisani su kao dotrajali i tehnički zastarjeli. Česti su kvarovi kotlovskih cijevi, a isključivanje jednog od tri kotla radi popravke remeti isporuku, posebno pri temperaturama ispod nule. Kao najveći problem izdvojena je stara distributivna mreža.

Korozija i pucanje cijevi izazivaju gubitak zagrijane vode, pad pritiska i prekide grijanja zgrada i blokova. Planirani su rekonstrukcija djelova mreže i modernizacija podstanica, radi smanjenja gubitaka i pripreme sistema za priključenje na toplifikaciju.

Prvi tender za nabavku i ugradnju vrećastog filtera objavljen je 20. avgusta. Na javni poziv pristigla je samo jedna ponuda, koju je dostavila beogradska kompanija Irma projekt sistem.

Komisija za sprovođenje postupka utvrdila je da su uz ponudu dostavljeni traženi dokazi, kao i garancija za ponudu u skladu sa tenderskom dokumentacijom. Garancija je ocijenjena kao ispravna i dostavljena na traženi iznos. Problem je, međutim, utvrđen prilikom pregleda garantne izjave. Komisija je zaključila da izjava nije sadržala potpis ovlašćenog predstavnika, zbog čega je kompanija isključena iz postupka javne nabavke. Postupak je zato poništen, a izbor izvođača ostavljen za novi pokušaj.

Predmet nabavke obuhvata kompletan sistem sa vrećastim filterom i pripadajućom opremom. U Izvještaju o istraživanju tržišta, koji je Grijanje sačinilo 6. avgusta ove godine, prije raspisivanja prvog tendera, navodi se da su radi utvrđivanja tržišnih uslova pribavljene informativne cijene od više potencijalnih privrednih subjekata.

„Kako predmet nabavke predstavlja složenu tehničko-funkcionalnu cjelinu, procjena nije zasnovana na cijeni jednog proizvoda, već na ukupnoj vrijednosti opreme i svih pratećih radova i usluga potrebnih za njeno stavljanje u funkciju“, piše u Izvještaju.

Za završetak posla ugradnje filtera predviđeno je najviše 60 dana od potpisivanja ugovora. Nabavka obuhvata izradu glavnog projekta, isporuku i montažu filtera sa pratećom opremom, nadzor i puštanje sistema u rad.

Predviđen je vrećasti filter kapaciteta 23.100 kubnih metara dimnih gasova na sat, oprema za odvođenje izdvojene prašine, ventilatori i novi čelični dimnjak visok 12 metara. Izvođač mora obezbijediti garanciju od najmanje dvije godine. Grijanje će 30 odsto ugovorene vrijednosti platiti avansno, a ostatak nakon potvrde da je posao završen i dostavljanja fakture.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ