OKO NAS
ŠANSA ZA BERANSKI AERODROM: Aktiviranje ili lažna nada

Da li je aerodrom u Beranama razvojna šansa ne samo ovog grada, već čitavog sjevera Crne Gore?
To je pitanje koje je odavno podijelilo javnost na one koji smatraju da je to nemoguća misija, do drugih koji čvrsto vjeruju da se može ponoviti vrijeme šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka kada se iz Berana vazdušnim putem brzo stizalo do Podgorice, Beograda ili Zagreba.
Nadu da je moguće ponovo oživjeti vazdušnu luku nedavno je podgrijala činjenica da se u predlogu koncesionog akta za Aerodrome Crne Gore našlo mjesto i za aerodrom u Beranama.
Kod lokalnog stanovništa ova činjenica je ulila nadu da bi se ovaj projekat mogao realizovati i da bi to bilo podsticajno za oživljavanje privrede i dalji razvoj turizma u sjevernom regionu države.
U Opštini Berane, rijetkoj opozicionoj u Crnoj Gori, očekuju da će u saradnji sa Ministarstvom saobraćaja beranski aerodom privesti namjeni, ali su, kako kažu, svjesni da su za realizaciju tog projekta potrebna velika ulaganja i, prije svega, ozbiljna studija izvodljivosti.
„Suvišno je govoriti koliko bi to bilo značajno za lokalnu upravu, za opštinu Berane i za čitav sjever Crne Gore, ali isto tako i za pograničnu regiju na koju se naša država naslanja” – kaže savjetnik predsjednika opštine Darko Stojanović.
On dodaje da ako država stvarno ima prioritet i ako želi na pravi način da realizuje sve resurse na sjeveru Crne Gore, onda je to prosto nezamislivo bez stavljanja u funkciju aerodroma u Beranama.
Stojanović kaže da je prije svega potrebna jedna ozbiljna studija kako bi se vidjelo koliko objekti koji su izgrađeni u blizini aerodroma ugrožavaju valorizaciju.
„Tada bi imali pravi dokument i mogli bi ozbiljno da pričamo koliko blizina kuća koje su napravljene u toj zoni smeta budućem funkcionisanju aerodroma” – kaže on.
Za stanovnike grada na Limu eventualno aktiviranje aerodromoa kroz koncesioni ugovor, odnosno ustupanje na gazdovanje inostranim investotorima je jedini mogući način da se aerodrom valorizuje na pravi način.
„Za Opštinu Berane i za Crnu Goru to bi bilo veliko izdvajanje. Strani investitori bi vjerovatno to mnogo lakše realizovali. Nema nikakve sumnje da su za tako nešto potrebna velika finansijska sredstva jer je infrastruktura aerodroma prilično propala” – pričaju neki od Beranaca.
Mnogi pokazatelji govore i garantuju da beranski aerodrom može ekonomski da funkcioniše. Prije svega, kako se smatra, dijaspora iz ovog kraja, koja je izuzetno brojna, prosto vapi za otvaranjem aerodroma.
U prilog otvaranju govori i potencijal za razvoj turizma regiona koji se oslanja na ovaj aerodrom, kao i gradovi u okruženju.
Nije, objašnjavaju zagovornici ideje aktiviranja aerodroma, u pitanju samo sedam opština sa sjevera Crne Gore, već još nekoliko većih gradova iz rubnog područja, kao što su Prijepolje, Priboj, Novi Pazar, Sjenica.
„I za te gradove ovo bi bio najbliži aerodrom u krugu od sto do sto pedeset kilometara” – kažu oni.
Ideja o njegovom reaktiviranju nije, zapravo, potekla samo iz Berana, već su je kao regionalni projekat, kandidovali predsjednici skoro svih opština sa sjevera Crne Gore.
Oni su se jednom prilikom sastali u Beranama da bi Vladi poručili koliko bi im značilo aktiviranje beranskog aerodroma.
U Beranama smatraju da nema osnova za priče o tome da je aerodrom u ovom gradu konkurencija aerodromima u Tivtu i Podgorici, i da se zbog toga odlaže njegova rekonstrukcija.
Prema mišljenju onih koji prate ovu problematiku, aktiviranju beranskog aerodroma svakako u današnje vrijeme mogu doprinijeti takozvane niskobudžetne kompanije, odnosno one kompanije koje imaju nižu cijenu i manje avione.
Takve kompanije, vjeruju u Beranama, mogu napraviti prometnu vazdušnu luku, koja neće biti zahvalna samo za prostor sjevera, nego i regionalno vrijedna i koja će sigurno imati visoki osnov isplativosti.
Aerodrom u Beranama ne radi skoro tri decenije, a lokalne i državne vlasti su dvije decenije unazad obećavale njegovo reaktiviranje.
Beranska vazdušna luka ima dugu tradiciju. Prvi avioni tu su slijetali u vrijeme Drugog svjetskog rata. Saveznici su odatle prevozili partizanske ranjenike na liječenje u Italiju.
Ovdje je formiran i poznati sportski aeroklub Berane, iz kojeg su izlazili školovani piloti koji su kasnije letjeli širom svijeta za najpoznatije svjetske kompanije. Pristanišna zgrada izgrađena je šezdesetih godina kada je uspostavljen redovni putnički saobraćaj. Danas, naravno, neupotrebljiva u najvećem dijelu.
Desetak godina na liniji Berane – Podgorica –Berane i Berane – Beograd – Berane, pa i za Zagreb i Ljubljanu, saobraćali su avioni DC 3, a u kratkom periodu i foker.
Vojska tadašnje SFRJ je 1974. godine uradila kvalitetnu pistu dužine blizu dva kilometra i širine skoro pedeset metara, koja do danas odolijeva zubu vremena.
Posljednjih decenija, od kada ga ni vojska ne koristi, beranski aerodrom služi za sve, a najmanje za ono zbog čega je napravljen.
Berane je, tako, grad koji je prije pola vijeka imao vazdušni saobraćaj i deset hiljada radnika u industriji. A onda je uslijedila tranzicija, zatvaranje fabrika i ruralizacija modernih urbanih obrisa. Navala siromaštva i bijede.
Informacija da je beranski aerodrom obuhvaćen koncesionim ugovorom za Aerodrome Crne Gore jeste unijela dozu optimizma, ali ne i lažne nade da za ovaj aerodrom ima brzog i rješenja preko noći.
Berancima je samo dosta političara kojima je aerodrom u tom gradu bio neiscrpna inspiracija za stalna predizborna obećanja. Ne bi, zato, voljeli da se i priča o aktiviranju aerodroma kroz koncesiono davanje pretvori u još jednu političku propagandu.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje
U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.
Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.
U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.
Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.
Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.
Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
VALORIZACIJA SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhe
Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.
Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300 hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.
Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.
,,Mi smo negdje od 2013. godine uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.
Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.
,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.
Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.
Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad

Ulcinjska Port Milena, nekada pitoreskna laguna na samom početku Velike plaže, nakon decenija devastacije, dobija novi izgled. Od ekološke crne tačke ponovo postaje jedna od najatraktivnijih lokacija Ulcinja
„Ja sam uvjeren da je ovo decenija Ulcinja i da je ona već počela. To se ogleda i po visini investicija na svim poljima, počevši od onih u infrastrukturu pa do ulaganja u hotelske objekte visoke kategorije”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.
Prema njegovim riječima, to se možda najbolje vidi na početku Velike plaže, gdje se privodi kraju gradnja poslovno-stambenog kompleksa Porto Milena, iza koje stoji kapital iz Turske.
Cijeli ovaj prostor nakon decenija zapuštenosti dobija novi izgled, što je, kako navodi poznati ulcinjski ekolog, izvršni direktor NVO Zeleni korak, Dželal Hodžić, i dug prema istoriji. Jer, ovaj kanal od 1885. godine nosi ime po crnogorskoj knjeginji, kasnije kraljici Mileni Petrović.
Port Milena, odnosno luka Milena, je decenijama bila sigurno utočište za brodove i najveće mrijestilište ribe na Mediteranu. Bila je poznata širom Evrope po svojim kalimerama, jedinstvenim kućicama sa mrežama za izlov ribe, jer ih je fotografisao svaki turista koji je došao u Ulcinj.
Povremenim izlivanjima rijeke Bojane, luka i kanal su u plovnom stanju bili sve do 1930. godine. Nakon što je 1934. godine izgrađena Solana, radi čije je bezbjednosti podignut nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala riječnom vodom je prestalo.
Nakon katastrofalnog zemljotresa, 1979. godine, oko kanala je krenula intenzivna gradnja, tačnije pravi stampedo. Uzurpiraju se njegove obale praćene nasipanjem šuta, zemlje, ispuštanjem otpadnih komunalnih voda iz okolnih objekata (hotela, odmarališta, restorana, kuća, pansiona, auto-servisa…), a koje tu dospijevaju direktno ili indirektno preko potoka Bratice.
,,Prosječna širina Port Milene je nekada iznosila od 80 do 120 metara, a danas se na pojedinim mjestima može takoreći preskočiti. Sve to pokazuje nemoć državnih i opštinskih organa”, kaže Hodžić.
Situaciju je posebno otežavala činjenica da je najveći dio gradske kanalizacije završavao u ovom kanalu, pa je on postao najveća ekološka bomba na Jadranu. Ribe gotovo više nije bilo, kalimere su propadale, dok se sa tog prostora, posebno ljeti, širio nesnosni miris. Bilo je svakom jasno: dok se ta ekološka bomba ne ukloni, malo je izgleda da će čitav Ulcinj prodisati.
U jednoj studiji crnogorske Vlade iz 2013. godine se isticalo da Port Milena predstavlja najveći problem na jugu države, uz ukazivanje na potrebu iskopavanja kontaminiranog mulja iz tog kanala.
„Završetkom radova na izgradnji kanalizacione mreže za nekoliko prigradskih naselja, projekta koji se realizuje preko Evropske investicione banke i koji je vrijedan pet miliona eura, stanje u Port Mileni će biti za oko 70 odsto bolje“, tvrdi sekretar za investicije u lokalnoj upravi Minir Karamanaga.
Očekuje se da će se stanje sasvim normalizovati tek nakon realizacije projekta kompletne sanacije kanalizacione i vodovodne mreže u Ulcinju, koja se realizuje iz kredita njemačke KfW banke, a koja samo u prvoj fazi dostiže cifru od 20 miliona eura.
A na ušću Port Milene u more gradiće se ribarska luka koja će, prema projektu, moći da primi oko 80 čamaca. U okviru luke predviđena je i hala za rukovanje ribom i hlađenje, kao i 60 ribarskih kabina.
Kao rezultanta ovih radnji i očekivanja, krenula je obnova kalimera, što će sufinasirati i lokalna samouprava. Jer, te starinske naprave za ulov ribe su jedan od simbola Ulcinja, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara je 2017. godine ,,ribarenje kalimerama” proglasila „nematerijalnim dobrom od lokalnog značaja“.
Hodžić smatra da je sada pravo vrijeme, da nakon što je Solana proglašena Parkom prirode, bude zaštićena i Port Milena. Jer, ona je, kako naglašava, dio kulturne baštine, turističko-ekološki brend, ekonomski samoodrživ lokalitet i arhitektonsko-pejsažna autentičnost Ulcinja.
,,Nakon ekološke rekonstrukcije, najbolje bi bilo da se upravo ovdje napravi marina, kao mjesto gdje su u slučaju nevremena vlasnici ulcinjskih čamaca decenijama sklanjali svoja plovila. Jer, to je prirodna marina koja bi mogla imati oko 400 vezova“, smatra bivši predsjednik Opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga.
Mustafa CANKA
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom