DRUŠTVO
LJUDSKA PRAVA IZMEĐU TELEOPERATERA, OGLAŠIVAČA I BEZBJEDNOSNIH AGENCIJA: Ima neka tajna veza

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Monitor je došao do podatka koji pokazuju da su naši lični podaci – makar oni koji su bili dostupni (nekim?) ovdašnjim teleoperaterima – godinama bili dostupni i zainteresovanim profesionalcima van granica Crne Gore. A da li su ih i koliko oni koristili – ne zna se
Sudija Osnovnog suda u Podgorici Simo Rašović ponovo je, kao nezakonit, poništio sporazum koji je Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) omogućio nesmetan pristup svim podacima o građanima Crne Gore koji se nalaze u bazi Ministarstva unutrašnjih poslova – jedinstveni matični broj, lična dokumenta, prebivalište, državljanstvo, bračno i porodično stanje, evidencija vozila, ličnog i lovačkog naoružanja….
Ponovo, pošto je Viši sud jednom već ukinuo presudu u sporu koji je poveden prije nekoliko godina, po tužbi zaposlenih u NVO MANS. U obrazloženju Višeg suda navodi se da narečena saradnja bezbjednosne Agencije i MUP-a, koliko god da (ne)legitimno ugrožava pravo na privatnost građana, može biti u interesu nacionalne bezbjednosti. Pa valja nanovo izvagati.
I Rašović je to učinio. Teško, ipak, da će se na tome završiti priča o velikom bratu koji sebi daje za pravo da motri na svaki korak i svaku našu riječ. Suviše je toga u igri.
Sjetimo se kako su, početkom decenije, trebale da prođu godine, i makar jedan sudski proces, pa da na zahtjev Agencije za zaštitu ličnih podataka budu ispravljene sporne odredbe ugovora kojima su sva tri operatera mobilne telefonije u Crnoj Gori Upravi policije dozvolile da njihovim bazama podata pristupa lakše, i u mnogo većem obimu, nego što je to predviđao zakon. Tada smo (2011. godina) saznali, doduše nezvanično, da su pojedini policijski službenici fleksibilne ugovore sa pojedinim teleoperaterima zloupotrebljavali i tako što su, nezakonito, nadzirali komunikaciju svojih supruga, djevojaka i ljubavnica. To je valjda bio taj, kako se ono kaže, interes nacionalne bezbjednosti.
Manje je poznato da su naši lični podaci, makar oni koji su bili dostupni (nekim?) ovdašnjim teleoperaterima, godinama bili dostupni i zainteresovanim profesionalcima van granica Crne Gore. Od bezbjednjaka do agenata prodaje i marketinških stručnjaka. I to je trajalo, bezmalo, deset godina. A da li su ih i koliko oni koristili – ne zna se.
Priča, prema dokumentima do kojih je došao Monitor, počinje u maju 2005. godine, kada se Telenor (tadašnji ProMonte) obraća Agenciji za telekomunikacije tražeći od njih „mišljenje vezano za slanje ProMonteovih podataka van granica Crne Gore i Srbije“ (SCG – tadašnja tzv. državna zajednica, prim. autora).
„ProMonte, čiji je vlasnik Telenor, razmatra mogućnost da objedini nekoliko sistema za obradu podataka sa mobilnim operaterom u Mađarskoj, gdje je Telenor takođe većinski vlasnik“, stoji u dopisu tadašnjeg izvršnog direktora ProMontea Ivana Slipera. „ProMonte bi podatke o svom kompletnom saobraćaju (pozivi, SMS, GPRS, MMS, podaci iz bilinga…) na dnevnoj osnovi, putem interneta ili iznajmljene linije, slao u Mađarsku“. Konstatujući da u Zakonu o telekomunikacijama nijesu našli jasno tumačenje odredbe koja se odnosi na slanje tih podataka van granica Crne Gore, Sliper od Agencije traži pojašnjenje – da li postoji pravni osnov za realizaciju planiranog projekta.
U ime Agencije za telekomunikacije odgovorio je, krajem juna 2005., njen tadašnji direktor Zoran Sekulić. Postoji zakonski osnov za slanje u inostranstvo saobraćajnih podatak koji ne narušavaju princip zaštite privatnosti korisnika, navodi on, precizirajući da se to odobrenje odnosi na „statističke podatka koji se odnose na količinu saobraćaja, ukupno i prosječno trajanje poziva, broj procesiranih SMS i MMS poruka, ukupno i prosječno trajanje GPRS seansi, količinu poslatih i primljenih podataka putem interneta“.
Sekulić se, potom, dotiče suštine: „Odredbe Zakona o telekomunikacijama obavezuju operatera da čuva privatnost telekomunikacija i da ne daje informacije o sadržaju, činjenicama i uslovima prenosa poruka“.
A upravo je to bilo ono što su iz Telenora uradili, samo koji mjesec kasnije. I što je, ni od koga ometano i kontrolisano, trajalo koji mjesec manje ili više od deset godina.
Šta su i kako, za to vrijeme, u Agenciji za elektronske komunikacije razmišljali o angažmanu koji su (ne)svjesno odobrili – ne znamo. Nema podataka koji svjedoče da su u Agenciji, sve do novembra 2014. uopšte bili svjesni činjenice da pristup zakonom zaštićenim (povjerljivim) podacima o komunikacijama korisnika 069 mreže, pored operatera u Crnoj Gori imaju i službenici njene sestre firme u Srbiji i Mađarskoj, te krovna kompanija u Norveškoj. I bezbjednosne agencije u makar jednoj od pomenutih zemalja. Tek tada je (10.11.2014.) u Agenciji formirana radna grupa sa zadatkom da provjeri primjenu zakonom propisanih mjera za obezbjeđenje sigurnosti i integriteta elektronskih komunikacijskih mreža i usluga sva tri ovdašnja provajdera mobilne telefonije i interneta: Crnogorski Telekom, Telenor i Mtel.
U Telenoru su se tim problemom već uveliko bavili. I primjetili da postoji visokorizična grupa podataka kada je u pitanju njihova praksa da svakodnevno u Mađarsku prebacuju informacije o postupanju svojih korisnika. Prema pisanom mišljenju Telenorovog šefa bezbjednosti za prekograničnu saradnju u koji je Monitor imao uvid, u grupu povjerljivih podataka koji su išli preko granice spadaju: podaci o sadržini govorne/pisane komunikacije, podaci o lokaciji, podaci o saobraćaju koji se odnose na uspostavljene i neuspostavljene pozive sa brojevima korsinika i njihovo trajanje (listing poziva). „Svaka aktivnost ili tehničko rješenje koji navedene podatke mogu učiniti dostupnim bilo kome, izuzev Telenor MNE i nadležnim državnim organima u situacijama predviđenim zakonom, je nedozvoljena (ocjena rizika 4)“, piše u tom izvještaju.
U pravnoj službi Telenora su proširili i precizirali da Zakon o elektronskoj komunikaciji (ZEK) „ne dozvoljava da se vrši dostava podataka i/ili obrada i/ili uvid u podatke i/ili trajni izvioz podataka u drugu državu kada su u pitanju povjerljive komunikacije“. Uz upozorenje da svaka prekogranična mogućnost uvida i obrade sadržine komunikacija korisnika Telenor mreže u Crnoj Gori „može biti smatrano kao ugrožavanje nacionalne bezbjednosti i samim tim predstavljati potencijalni rizik za Telenor“.
U Zaključku njihovog važnog miljenja za iznošenje podataka još stoji: „Treba imati u vidu opasnost ukoliko sada ili u budućnosti postoji mogućnost da državni organi Srbije pristupaju (čak i neovlašćeno) predmetnim podacima i informacijama preko interfejsa ili kanala za presrijetanje komunikacija (koji se uspostavljaju i kao zakonska obaveza operatera)“. Ako ne vjerujete svojim očima da pritvrdimo: sva komunikacija koji su preko Telenor MNE mreže ostvarivali predstavnici izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, te policajci, vatrogasci, kriminalci, novinari i svi drugi građani Crne Gore bila je dostupna zainteresovanim bezbjednosno-informativnim službama Republike Srbije. „Čak i neovlašćeno“.
Par riječi o mogućim posljedicama takvog postupanja nalazimo u izvještaju tadašnjeg direktora korporativnih poslova Telenora. Operater je obavezan da svoju elektronsku infrastrukturu koristi i usluge pruža na način koji ne ugrožava nacionalnu bezbjednost, podsjeća autor izvještaja nekog ko je u hijerarhijskom lancu iznad njega. Potom, uz konstataciju kako svaka prekogranična mogućnost uvida u sadržinu komunikacija „nesporno, logično i zakonski može ugroziti nacionalnu bezbjednost“, autor Mišljenja navodi da „nepođtovanje navedenih zabrana nosi ogroman rizik za Telenor MNE“, pošto uz drakonske novčane kazne (od jedan do 10 odsto ukupnog godišnjeg prometa) rizikuju i zabranu rada, „kao zaštitnu mjeru“.
Na sreću menadžera i akcionara Telenora kaznene odredbe Zakona o elektronskim komunikacijama nijesu primjenjene u njihovom slučaju. Nadzornici Agencije ustanovili su da Telenor „nije obavijestio korisnike o mjestu čuvanja njihovih ličnih podataka, podataka o saobraćaju i podataka o lokaciji, to jest da će se ti podaci čuvati na sistemu van Crne Gore“ i konstatovali kako je na taj način prekršio odredbe ZEK-a, koje uređuju tajnost podataka, zaštitu podatak o ličnost i zaštitu neobjavljenih podataka. Naložili su im onda da uočene nepravilnosti isprave u roku od 60 dana. I tu je manje-više stavljena tačka na cio slučaj (Telenor je izboksovao produženje roka).
„Telenor treba što pre je moguće da ispuni obaveze iz Rešenja“, savjetuju njihovi advokati iz beogradskog Ortačkog advokatskog društva Petrović & Glogonjac navodeći kako je „dobro što u Rešenju nije utvrđeno kršenje ZEK-a koje podrazumeva prekršajno kažnjavanje u smislu člana 192 ZEK-a (1 – 10 odsto godišnjeg prihoda)“.
Korisnici usluga ovog teleoperatera ostali su oskraćeni za informaciju da je je njihov provajder, nezakonito, zaštićene i povjerljive podatke izložio mogućem uvidu stranih službi i agencija. Bilo da su one bezbjednosno/ekonomski zainteresovane za njihovu komunikaciju i poslovne planove ili ih marketinški interesuje šta listaju, čitaju, kuda se kreću… Samim tim, korisnici usluga Telenora bili su uskraćeni i za pravo da pred sudom zatraže eventualnu naknadu materijalne i nematerijalne štete.
Još nijesmo došli do konkretnih odgovora na pitanje da li su u isto vrijeme, po istom principu, iste ili neke druge inostarne službe i agencije imale uvid u telefonske komunikacije korisnika drugih mobilnih mreža u Crnoj Gori (jednoj od njih majka firma je u Srbiji, drugoj u Zagrebu). Oprez, u svakom slučaju, nije na odmet. Makar i nemali državnih tajni.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
Pišem o životu kao da znam šta je
-
DODJELA JEDNOKRATNIH SOCIJALNIH POMOĆI NA NAŠ NAČIN: Zloupotrebe pod maskom diskrecije
-
ZORAN PUSIĆ: FOTOGRAFIJA CRNE RUPE (V): Misteriozni radiovalovi
-
NASTAVAK SAGE OKO FALSIFIKATA NA IZLOŽBI DADA ĐURIĆA: Iz Podgorice jedno, iz Pariza drugo
-
UPRAVA ZA KULTURNA DOBRA ZAMRZLA AKTIVNOSTI: Posljednje ažuriranje sajta 2017. godine
-
ISTRAŽIVANJA NAFTE I GASA U NAŠEM PODMORJU: Miris novca jači od rizika
DRUŠTVO
BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada

Objavljeno prije
6 danana
26 Septembra, 2025
Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine
Započet u jesen 2017. godine, hotel neobičnog naziva Falkons, što bi u prevodu značilo – hotel Sokolovi, smješten uz šetalište na Slovenskoj obali, u neposrednoj blizini zgrade gradske Pošte, nije završen, a ne zna se ni kada će to biti. Ružna betonska građevina ogromnih gabarita, sa svojih 14 nadzemnih etaža predstavlja do sada najveću vizuelnu i urbanističku degradaciju turističkog centra. Agresivnom arhitekturom i masivnim “krilima” Falkons je zauvijek zazidao jedinstvenu vizuru prema moru, koja se otvarala na ulazu u Budvu, od prvih gradskih semafora.
Hotel je izgrađen na parcelama UP 16.5 i 16.3 ukupne površine 4060 kvadrata, u zahvatu DUP Budva centar, koje su u vlasništvu budvanskih porodica. Vlasnici su sa investitorom, podgoričkom kompanijom S&I Invest DOO, zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju radi izgradnje hotela.
Osnivač i stopostotni vlasnik firme S&I Invest je podgorička kompanija Bemax.
Zašto moćni Bemax kasni sa završetkom velelepnog hotela, nije poznato. Razlozi možda leže u promijenjenoj političkoj situaciji u zemlji zbog koje je najveća građevinska firma u zemlji posustala, izgubila podršku i beneficije. Ili je problem u megalomaniji, predimenzioniranoj gradnji kako bi apetiti svih učesnika u zajedničkom investicionom poduhvatu bili namireni.
Planirana investicija, zvanično, vrijedna je oko 26,5 miliona eura.
Gotovo je nevjerovatno da je na parceli površine 4 hiljade kvadrata, u skladu sa DUP-om Budva centar i izdatim UTU, moguće izgraditi objekat ukupne površine oko 20.000 kvadrata. Sa oko 9.000 kvadrata podrumskog prostora pride, izgrađeno je više od 30.000 kvadrata betona, gvožđa i stakla nadomak morske obale.
Građevinsku dozvolu za gradnju luksuznog hotela sa pet zvjezdica, u avgustu 2017. potpisao je ministar Pavle Radulović. Autori idejnog projekta hotela Falkons su profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Branislav Mitrović i arhitektica Jelena Kuzmanović.
Prema podacima iz građevinske dozvole objektat se sastoji iz pet odvojenih cjelina, tri hotela, prizemlja i podzemne garaže. Tri zasebne hotelske zgrade visoke spratnosti nakalemljene su na zajednički postament visokog prizemlja. Tri hotela za tri suvlasnika. Centralni, najviši dio, sa 14 nadzemnih etaža pripada Bemaxu, dok su dva odvojena krila “Sokola” sa 10 i 8 spratova namijenjena vlasnicima zemljišta.
Različite arhitektonske forme zastupljene su na zgradi hotela. Od ogromnih kamenih kolonada prema moru, postavljenih na ivicu katastraske parcele, i bukvalno na šetalištu od koga nema ni metar odmaka, pa do razigranih betonskih krila Sokola koji streme ka nebu.
Hotel će raspolagati sa većim brojem lokala, restorana, velikim reprezentativnim kongresnim centrom sa nekoliko povezanih sala. Na krovovima tri hotela planirana su tri otvorena bazena. Za svakog po jedan.
Prema rješenjima iz DUP-a Budva centar-izmjene i dopune, upisana spratnost na navedenim urbanističkim parcelama je 7 etaža.
Najveću štetu gradu i korist investitorima donijela je nezakonita odrednica iz koruptivnog plana DUP Budva centar, o preporučenoj spratnosti. Ona podrazumijeva da je planom navedeni broj etaža samo preporuka, te da svako može da gradi kako i koliko želi. Na taj način je Budva urbanistički uništena. Ova priča i dalje funkcioniše, 17 godina nakon donošenja plana, čija je važnost po svim propisima odavno istekla.
Betonska gromada nebodera Falkons i mnoge višespratnice u centru Budve, neprilagođene mediteranskom podneblju, sagrađeni su na zemljištu koje je bilo u vlasništvu mještana. Budvani snose veliki dio odgovornosti za urbanističku devastaciju Budve i gradnju velikog broja kula i solitera.
Zanimljivo je da je Opština Budva privremeno oslobodila investitora, S&I Invest, plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, pod izgovorom izgradnje hotela kategorije 5 zvjezdica. Međutim, u hotelu Falkons nisu imuni na prodaju jednog broja apartmana privatnicima. Vlasnici smještajnih jedinica, kojih prema projektu ima oko 250, prodaju apartmane na tržištu nekretnina. Time je rijetkim srećnicima omogućeno da na obali mora, u centru Budve, postanu vlasnici stanova koji se evidentiraju kao apartmani ili hotelske sobe a da pri tom investitor ne plati pripadajuće komunalije jer je prijavljen kao ekskluzivni hotel visokih standarda.
Hotel Falkons je markentinški promovisan kao prvi hotel na budvanskoj rivijeri, poslije Splendida u Bečićima, koji će biti kategorisan sa pet prestižnih zlatnih zvjezdica.
Na zvaničnom sajtu Bemaxa navodi se da je hotel i nakon osam godina i dalje u fazi gradnje. Da su betonski, zidarski i armirano-betonski radovi završeni u potpunosti, ali da su unutrašnji zanatski radovi na samom početku, odnosno na nivou od 17 odsto.
U izdatoj građevinskoj dozvoli navedno je upozorenje po kome investitoru prestaje pravo gradnje po izdatoj dozvoli ukoliko ne započne građenje objekta u roku od dvije godine od dana izdavanja. Rok za završetak gradnje mnogo je fleksibilniji, kao da je građevinska dozvola značajnija od samog objekta.
Prema članu 43 novog Zakona o izgradnji objekata investitor je dužan da završi građenje objekta u roku od pet godina od dana izdavanja građevinske dozvole.
Ako ne završi dužan je da do završetka građenja objekta, plaća godišnju naknadu za svaku započetu godinu prekoračenja roka, na osnovu predračunske vrijednosti objekta, kao i da kontinuirano održava gradilište do pribavljanja upotrebne dozvole.
Međutim, investitori koji grade u turističkim područjima i ovdje imaju izuzeća zbog ograničavanja građevinskih radova tokom turističke sezone. Zakonom propisan rok do kojeg gradnja obejkta mora biti završena, produžava se srazmjerno vremenu ograničenja gradnje.
U slučaju gradnje hotela Falkons, svi zakonom propisani rokovi o okončanju gradnje i stavljanju hotela u turistički promet su prekoračeni. Zakon se ne primjenjuje. Ne samo u vezi završetka gradnje Bemaksovog hotela, koji kao građevinsko ruglo stoji u srcu turističke metropole, nego i u drugim sličnim slučajevima.
Slika nezavršenog hotela Falkons, gigantske građevine, posađene pored mora, predstavlja sublimaciju svih urbanističkih promašaja jedne vlasti, jedne generacije Budvana i njihove pohlepe, koji su omogućili da se grad pretvori u megalopolis kula i solitera, grad nebrojenih turističkih apartmana, koji najveći dio godine zvrje sablasno prazni.
Prostor Budve opterećuju glomazne grdosije u izgradnji koje su zaposjele obalni prostor od Avale do Zavale. Mega investicije poput stambenog kompleksa Porto Budva, koje čekaju svoj završetak.
Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
VLADA DALA SAGLASNOST ZA IZGRADNJU SPOMENIKA MITROPOLITU AMFILOHIJU U KOLAŠINU: Đedo među partizanima

Objavljeno prije
6 danana
26 Septembra, 2025
Kolašin je grad čiji su javni prostori oblikovani spomenicima i memorijalima posvećenim borcima NOB-a i antifašističkoj tradiciji. Odluka o podizanju spomenika mitropolitu Amfilohiju Radoviću odskače od dosadašnje logike javnog sjećanja.Svi postojeći spomenici, ali i neki objekti u tom gradu, podignuti su u čast partizanskih heroja
Spomenik pokojnom mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju, za čije je podizanje Vlada dala saglasnost 18. septembra, biće, izuzev spomenika starcu Miliji, jedini spomenik u Kolašinu koji nije posvećen narodnooslobodilačkoj borbi (NOB). Svi postojeći spomenici, ali i neki objekti u tom gradu, podignuti su u čast partizanskih heroja i događaja iz Drugog svjetskog rata. O spomenicima iz NOB-a do sada se, uglavnom, vodila uredna briga, pa je čak i oko rekonstrukcije Spomen-doma, podignutog u znak zasijedanja ZAVNO-a, postignut konsenzus unutar vladajuće lokalne većine u kojoj učestvuje i koalicija Za budućnost Kolašina.
Spomenik mitropolitu Amfilohiju obećao je još kao opozicioni odbornik Vladimir Martinović, bivši član Demokratske Crne Gore.. Čim je promijenjena vlast, a on postao predsjednik Opštine, krenuo je u realizaciju svog obećanja. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je u januaru 2023. sa Martinovićem potpisao ugovor kojim su obezbijeđena finansijska sredstva u iznosu od 50.000 eura za izgradnju i postavljanje spomen-obilježja mitropolitu Amfilohiju. Ranije, odlukom o budžetu za tu godinu, planirana je donacija Mitropoliji crnogorsko-primorskoj za izgradnju. U lokalnoj upravi kažu da ih je obradovala odluka Vlade.
Spomenik mitropolitu Amfilohiju, koji je već dobio mural u centru Kolašina i koji je porijeklom iz tog grada, biće postavljen pored crkve Svetog Dimitrija, saopštili su Monitoru u Opštini,
„Smatramo da je lokacija adekvatna i u skladu sa značajem ličnosti kojoj se podiže obilježje. Opština ostaje dosljedna svojoj obavezi da podjednako njeguje i čuva sjećanje na sve važne ličnosti i događaje iz naše bogate prošlosti. Nastavićemo da brinemo o svim spomenicima i memorijalnim cjelinama, posebno onima koji svjedoče o antifašističkom nasljeđu i slobodarskoj tradiciji ovog kraja, jer su oni trajni dio identiteta našeg grada. Na taj način čuvamo kontinuitet istorijskog pamćenja i prenosimo ga budućim generacijama, bez obzira na vrijeme i okolnosti u kojima su ta obilježja nastala“, kazali su iz lokalne vlasti.
Najpoznatiji kolašinski spomenik, na glavnom trgu, posvećen je palim borcima u NOB-u i djelo je čuvenog zagrebačkog vajara Vojina Bakića. Nastao je u vrijeme kada je Kolašin zacjeljivao duboke rane iz NOB-a, a Kolašinci kažu da je „simbol grada koji je nakon rata podizan iz pepela“.
Lokalni hroničar i publicista Branislav Jeknić kaže da je spomenik prvobitno bio zamišljen znatno drugačije.„Spomenik je trebalo da bude ‘scena’ izvlačenja ranjenog partizana, dakle bez ženske figure. No, tadašnja vlast procijenila je da spomenikom treba da se oda počast i partizankama poginulim tokom NOB-a, koje su se borile rame uz rame sa svojim drugovima. Među njima, svakako, treba pomenuti dr Ružu Rip, Dunju Đokić, Đurđu Vlahović, Jelicu Mašković… Bakić je, očigledno, maestralno odradio taj posao, a Kolašinci su dobili priliku da ne zaborave hrabrost i stradanje svojih sugrađanki u NOB-u“, kaže Jeknić.
U vrijeme kada je spomenik dopremljen u Kolašin, u ljeto 1951. godine, na glavnom gradskom trgu bile su samo dvije kuće koje su, nekim čudom, odoljele njemačkom bombardovanju 1943. godine. Kasnije, oko spomenika se formiralo uže gradsko jezgro i nastajao poslijeratni Kolašin.Otkriven je 13. jula 1951. godine. Svečanosti su prisustvovali, između ostalih, Blažo Jovanović, Veljko Vlahović i Vlado Lazarević.
Bakić je smatran jednim od najvećih hrvatskih vajara XX vijeka. Opisivali su ga kao „umjetnika evropskog formata i autora koji je uspio da u avangardizmu apstrakcije ostvari monumentalnost i neposrednost, koje su, tradicionalistički gledano, obilježja klasične skulpture“. Početkom 90-ih prošlog vijeka mnoga djela tog vajara u Hrvatskoj oštećena su ili uništena.
Na drugom gradskom trgu, koji nosi ime narodnog heroja Vukmana Kruščića, nalazi se spomenik Veljku Vlahoviću, djelo poznatog vajara Ota Loga, podignut 22. septembra 1989. godine.Veljko (1914–1975) je bio jedan od najistaknutijih revolucionara i državnika socijalističke Jugoslavije , borac u Španskom građanskom ratu, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj. Rođen je u selu Trmanje kod Kolašina, školovao se u Podgorici, Beogradu, Pragu, Parizu, Moskvi… Ostao je upamćen kao jedan od najobrazovanijih i politički najsistematičnijih kadrova poslijeratne Jugoslavije. .
Iako ima praktičnu namjenu,struka smatra „najreprezentativnijim spomenikom socijalističke kulture“ kolašinski Spomen-dom. Nekadašnji ponos grada, podignut kasnih sedamdesetih godina prošlog vijeka, građen je po ideji slovenačkog arhitekte Marka Mušiča. Zgrada je predstavljena i na Venecijanskom bijenalu arhitekture. Prema izboru World Monuments Fund, našla se među 30 najatraktivnijih arhitektonskih dostignuća na svijetu. Do početka devedesetih, za održavanje je bila zadužena država. Na tom objektu već tri godine traju radovi „redovnog održavanja“, koji će koštati preko 600.000 eura.
Kakvo-takvo novo ruho Spomen-dom će ipak dobiti. Međutim, zgrada u kojoj je 1943. godine održano ZAVNO očigledno nije prioritet ni državnoj ni lokalnoj vlasti. U njoj je do 2011. godine bio smješten dio OŠ „Risto Manojlović“. Objekat je formalno istorijski spomenik i stavljen je pod zaštitu. Sada je ruina, bez namjene.
Pored konstituisanja ZAVNO-a u „staroj školi“, tokom Drugog svjetskog rata održani su i Prvi kongres antifašističke omladine Crne Gore i Boke (25. i 26. novembra 1943. godine), a početkom decembra iste godine i Prvi kongres antifašističkog fronta žena Crne Gore i Boke. U februaru 1944. godine to je bilo mjesto gdje je drugi put zasjedao ZAVNO, a u julu iste godine obilježene su tri godine ustanka naroda Crne Gore protiv okupatora. Istog dana počelo je i treće zasjedanje ZAVNO-a, koji je postao Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja (CASNO). Od 2011. godine stara škola zvanično je bez namjene i u lošem je stanju.
To što zgrada u kojoj je „obnovljena crnogorska državnost“ propada, a obećanja za njeno renoviranje su odavno zaboravljena, u Udruženju boraca NOR-a i antifašista Kolašina vide kao „pokazatelj da je vrijeme u kojem živimo nezasluženi, neargumentovani i improvizovani revizionizam“.
„Pod hitno treba početi rekonstrukciju i građevinsku zaštitu te zgrade, koja je kulturno-istorijski spomenik. To je objekat u kojem su donesene odluke kojima je počelo obnavljanje hiljadugodišnje državne tradicije Crne Gore. Objekat propada, urušavaju se spomen-ploče koje pričaju o njenoj istorijskoj važnosti, kao i oznake da se radi o kulturno-istorijskom spomeniku. Zgrada treba da bude tako obnovljena kako bi bila trajna adresa crnogorske revolucionarne i progresivne pobjede u Drugom svjetskom ratu, u Kolašinu kao ratnoj prijestonici – sa modernim obrazovnim, istorijskim, kulturnim i turističkim porukama“, kaže Nikola Lakićević, predsjednik UBNOR-a.On objašnjava da je u Ministarstvu kulture obavljeno više razgovora bez konkretnih rezultata
Lakićević kaže da će, uz to, tražiti i da se „kroz aktuelnu rekonstrukciju spomen-doma koja je u toku, obezbijedi prostor koji će opremom i sadržajima svjedočiti zašto se ta originalna arhitektonska građevina zove spomen-dom i kojim povodom je izgrađena u Kolašinu“.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
PRIVATIZACIJA HOTELSKE GRUPE BUDVANSKA RIVIJERA: Soliteri i u turističkom naselju slovenska plaža

Objavljeno prije
2 sedmicena
20 Septembra, 2025
Planira se osnivanje zajedničke hotelske kompanije, akcionarskog društva u kome bi srbijanska MK Grupa imala 80 odsto vlasništva dok bi država, odnosno Vlada, raspolagala sa preostalih 20 odsto. Nešto nalik javno-privatnom partnerstvu prilikom formiranja društva AD Luštica Development, između Vlade i egipatsko- švajcarske kompanije Orascom
Špekulacije oko privatizacije najveće hotelske kompanije u Crnoj Gori, HG Budvanska rivijera, koja je u većinskom vlasništvu države, ne prestaju. Prema nepotvrđenim informacijama Vlada planira da obavi vlasničku transformaciju u HG Budvanska rivijera, na način što bi se iz preduzeća izdvojili budvanski hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u zasebnu kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu zajedničkog preduzeća.
U pitanju je, navodno, projekat kojim rukovodi premijer Milojko Spajić zajedno sa predstavnicima srbijanske kompanije MK Grupa D.O.O., čiji je osnivač i predsjednik bio poznati biznismen Miodrag Kostić. Planira se osnivanje zajedničke hotelske kompanije, akcionarskog društva u kome bi MK Grupa imala 80 odsto vlasništva dok bi država, odnosno Vlada raspolagala sa preostalih 20 odsto. Nešto nalik javno-privatnom partnerstvu prilikom formiranja AD Luštica Development između Vlade i egipatsko- švajcarske kompanije Orascom.
MK Grupa bi prema tim planovima dobila 80 odsto akcija u društvu tako što bi izašla iz vlasništva koje ima linearno u svim hotelima HG Budvanska rivijera.
Struktura akcionara Budvanske rivijere pokazuje da Vlada posjeduje najveći paket od 41,64 odsto akcija, Fond PIO ima 12,8 odsto i Zavod za zapošljavanje 4,27 odsto akcija.
MK Grupa je uspjela da uveća svoj udio kupovinom akcija na Montenegroberzi u maju 2022. godine, sa 19,91 na više od 26 odsto. Bilo je i kupovine od drugih povezanih firmi, čime je MK Grupa, prešla prag od 30 odsto vlasništva ne samo u HGBR nego i u državnoj kompaniji Sveti Stefan Hoteli.
“Transakcijom na Montenegro berzi MKG Properties, dio MK Group sistema, stekla je dodatnih 3,24 odsto akcija u HG Budvanska rivijera i 1,51 odsto akcija u Sveti Stefan hotelima, što zajedno sa akcijama otkupljenim od povezanih lica čini 32,2 odsto u HG Budvanska rivijera i 31,25 odsto u Sveti Stefan Hotelima”, saopštili su tada iz MK grupe.
Pregovori između premijera Spajića i predstavnika holdinga MK Grupa, navodno su poodmakli. Time se tumače i kadrovske promjene na kormilu budvanske hotelske grupe. Vlada je početkom avgusta predložila Skupštini akcionara izbor novih osoba za članstvo u Odboru direktora kompanije, da bi već 19. avgusta Odbor izabrao novog predsjednika, Luku Vukalovića, člana PES iz Herceg Novog.
Smjenom dosadašnjeg predsjednika iz Demokratske stranke, Mijomira Pejovića, PES je preuzeo kontrolu u HG Budvanska rivijera, sa kojom ima velike planove.
Iako je postojao dogovor između Demokrata i PES da mandat Pejoviću traje koliko i mandat aktuelne Vlade, on je ipak skraćen, vjeruje se, zbog protivljenja privatizacije ove uspješne kompanije.
Ukoliko se realizuju planovi o formiranju mješovitog akcionarskog društva MK Grupa preuzeće većinsko vlasništvo na najatraktivnijom lokacijom u Budvi, na prostoru od 25 hektara, na kome je izgrađen turistički rizort Slovenska plaža.
Govori se o gradnji novih hotela, kongresnog centra i mnogih drugih sadržaja. Poznato turističko naselje, odnosno turistički grad u zaleđu velike Slovenske plaže, neće preživjeti planirane investicije.
Turističko naselje Slovenska plaža izgrađeno je poslije razornog zemljotresa 1979., na lokaciji na kojoj je do temelja porušeno pet hotela u vlasništvu Montenegroturista, hotel Slavija sa depandansima kao i veliki hotel Internacional. Način gradnje novih objekata na trusnom području diktirali su statičari, seizmolozi i stručnjaci iz mnogih stranih zemalja koji su poslije zemljotresa dolazili da pomognu. Struka je u to vrijeme u Crnoj Gori bila uvažena, te je propisana dozvoljena spratnost na lokacijama duž cijele budvanske rivijere bila najviše dvije do tri etaže.
Uz zadate uslove gradnje, slovenački arhitekta Janez Kobe osmislio je jedinstveni turistički grad, mediteranskog stila, sa kućama tradicionalne arhitekture, sa otvorenim terasama pokrivenim pergolama, kamenim kaletama, trgovima, prostranim parkovima i zelenim površinama. TN Slovenska plaža otvorena je 1984. godine. Za svoje djelo arhitekta je nagrađen prestižnom Borbinom nagradom.
TN Budvanska rivijera danas predstavlja jedinstvenu oazu mira i tropskog zelenila, vrijedni ekološki biser u centru urbanistički devastirane Budve. U okviru kompleksa na površini od 14 hektara uređen je park sa preko 300 različitih biljnih vrsta. Ovaj kompleks jedan je od prvih turističkih objekata u Crnoj Gori nosilac evropskog sertifikata Eco Label, koji obavezuje da se poslovanje bazira na održivom razvoju uz minimalno ugrožavanje prirodnih resursa.
Međutim, dvije i po decenije nakon otvaranja turističkog grada, pod uticajem investicione euforije koja je zahvatila područje budvanske rivijere, koalicija DPS-SDP na vlasti u Budvi, donosi kontroverzni planski dokument kojima se Budva urbanistički oblikuje poput megalopolisa, sa soliterima duž morske obale, u budvanskom polju pa čak i po okolnim brdima.
Aktuelnim planom DUP Budva centar nije pošteđena ni lokacija rizorta Slovenska plaža. Na cijelom prostoru naselja ucrtani su objekti ogromnih gabarita. Predviđena spratnost dostiže 11 etaža. Dva takva nebodera planirana su na mjestu popularnih bazena u naselju. Uvidom u nivelacione karte plana, sadašnje turističko naselje sravnjeno je sa zemljom, na njegovom mjestu predviđeni su soliteri, jedan do drugog.
To je svakako poznato investitorima iz MK Grupe.
Da opasnost od devastacije TN Slovenska plaža prijeti, pokazuju nedavno izdati UT uslovi za izradu urbanističko- tehničke dokumentacije za izgradnju objekata na jednoj od slobodnih parcela, koje je na zahtjev HG Budvanska rivijera izdalo Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.
Na urbanističkoj parceli UP 26.2 u bloku 26b u zahvatu DUP Budva centar-izmjene i dopune, površine 10.989 m2, odobrena je gradnja objekata turističke namjene bruto razvijene građevinske površine od 39.802 kvadrata. Predviđena spratnost objekata je 11 etaža.
Takođe, na zahtjev uprave HGBR krajem jula ove godine Ministarstvo je izdalo UT uslove i za drugu parcelu u naselju. Na urbanističkoj parceli UPS1 u bloku 30 odobrena je gradnja hotela i drugih sadržaja ukupne bruto površine 59.109 kvadrata. Maksimalna spratnost je takođe 11 etaža.
Kako se nezvanično saznaje, UT uslovi su zatraženi zbog potrebe izgradnje manjih ugostiteljskih objekata.
Do koje mjere je planom DUP Budva centar izvršena degradacija prostora TN Slovenska plaža pokazuju uporedni podaci, po kojima cijelo postojeće naselje sa oko 2.500 kreveta raspoređenih u 1016 jedinica, soba, apartmana i vila, ima ukupno 64.500 kvadrata. Dok dva navedena dokumenta sa izdatim UTU odobravaju izgradnju oko 100.000 kvadrata na parcelama turističkog naselja.
Ove brojke najbolje islustruju brutalnu urbanističku devastaciju vrijednog prostora turističke metropole.
U oktobru 2021. iz uprave HGBR obratili su se Vladi, odnosno resornom ministru ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Ratku Mitroviću sa zahtjevom da se soliteri iz plana DUP Budva centar izbrišu prilikom izrade PUP-a Opštine Budva.
Do toga nije došlo jer prostorni plan Opštine, čije je izrada započeta 2022. nije donijet.
Novim Zakonom o uređenju prostora lokalnim upravama je vraćena nadležnost donošenja prostornih planova pa se očekuje da lokalna vlast prilikom izrade PUP-a iz planova nižeg reda izbriše sve prethodno ucrtane solitere na svojoj teritoriji.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne

Novi broj


RENESANSA RATNIH HUŠKAČA DEVEDESETIH: Kao novi

EKOLOŠKA CRNA GORA, 34 GODINE KASNIJE: Obaveze iz poglavlja 27 čekaju, priroda nestaje

MILO ĐUKANOVIĆ PRED SUDOM: Oštećeni
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BEZBJEDNOSNI VRH I JAVNOST: Primaju samo pohvale
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEKRETNINSKI ŠOPING VLASTI U BUDVI: Milioni iz budžeta za zgradu JRB
-
INTERVJU4 sedmice
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Tzv. veting sprovodi politička partija, na osnovu samo njoj poznatih kriterijuma
-
DRUŠTVO3 sedmice
ZEMLJIŠNE TRANSAKCIJE U BUDVI: Čudna bolećivost biznismena
-
INTERVJU4 sedmice
KRISTINA MIHAILOVIĆ, UDRUŽENJE RODITELJI: Stari problemi i u novoj školskoj godini
-
DRUŠTVO3 sedmice
NEZAKONITE SMJENE STIŽU NA NAPLATU: Čistke na naš račun
-
Izdvojeno2 sedmice
EVROPA I MI: Tramp, Orban i Vučić, uzori domaćim baštinicima srpskog sveta
-
Izdvojeno2 sedmice
ULAGANJE OPŠTINA U ŽENSKO PREDUZETNIŠTO: Bačene pare