Povežite se sa nama

INTERVJU

AIDA ĆOROVIĆ, AKTIVISKINJA ZA LJUDSKA PRAVA I ISTORIČARKA UMJETNOSTI: Kriminalna grupa vlada Srbijom i koristi neofašitičke metode da bi opstala na vlasti

Objavljeno prije

2 godine

na

Iza murala ratnom zločincu Ratku Mladiću prvenstveno stoje država Srbija, njen predsjednik Aleksandr Vučić i ministar unutrašnjih poslova Aleksandr Vulin. Tek ispod njih dolaze paramiliratne, desničarske grupe, koje Srbija organizuje, plaća i čije usluge koristi za zastrašivanje i batinanje neistomišljenika

 

MONITOR: Gestom pred muralom Ratka Mladića u centru Beograda, pokazali ste da tema ratnih zločina u Srbiji nije završena. To,  pokazuje i „druga strana“. Kakvom raspletu se nadate?

ĆOROVIĆ: Daleko od toga da je tema ratnih zločina završena u Srbiji, čak mislim da je ona tek postala aktulena i da nas očekuje rasplet koji neće biti lak. Srpske vlasti su se do sada, uglavnom, tom temom bavile rubno i samo po potrebi da se skrene pažnja s nekih, u datom trenutku, bitnijih tema. Nakon ubistva Zorana Đinđića, suočavanje sa prošlošću stavljeno je na led. Bilo je pokušaja i kada je Boris Tadić bio predsednik Srbije da se ove bolne teme vrate u žižu javnosti, kroz različite regionalne projekte, poput sastanaka kroz Igmansku inicijativu ili REKOM. Nažalost, sve se uglavnom svodilo na deklarativno iskazivanje dobre volje, a dolaskom na vlast onih koji su rat kreirali, podsticali i finansirali, očekivano, krenula je svojevrsna inverzija da se od ratnih zločinaca stvore heroji.

MONITOR: Mural posvećen Mladiću danima čuvaju mladići koji kažu da „čuvaju svoj kraj“, a napravili su i transparent u kojem tvrde da su „poklonili umjetničko djelo“. Vi ste im se obratili na nedavnom protestu „Mural mora pasti“. Neki od njih ne djeluju ni punoljetno?

ĆOROVIĆ: Niti oni čuvaju „svoj kraj“, niti je ta odvratna „kreacija“ umetničko delo. To je sve suprotno od umetničkog dela (ipak je to moja struka), to je ogoljena profašistička propaganda. Čak i da je mural urađen daleko kvalitetnije, sadžaj ga diskvalifikuje za bilo kakvu diskusiju.

Iza murala prvenstveno stoji država Srbija, njen predsednik Aleksandr Vučić i ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin. Tek ispod njih dolaze paramiliratne, desničarske grupe koje Srbija organizuje, plaća i čije usluge koristi za zastrašivanje i batinanje neistomišljenika.

Što se tih momaka članova tzv. „Narodnih patrola“, „Levijatana“ i sličnih njima, matrica je vidljiva iz aviona: to su deca s društvenih margina, najčešće iz disfunkcionalnih porodica, nevoljena i lišena svakog poštovanja unutar porodice. Ova vlast im daje privid da su u nečemu važni, a zauzvrat dobija ogromnu lojalnost i posvećenost svim planovima njihovih šefova. Mi sa levog spektra društva mogli bismo ponešto iz toga da naučimo o animiranju i organizovanju mladih. I da radimo na jačanju samopouzdanja i samopoštovanja mladih ljudi,  koji su prepušteni na nemilost društvenim kataklizmama.

MONITOR: Skupština Srbije je 2010. godine donijela Deklaraciju o Srebrenici, pozivajući se na presudu Međunarodnog suda pravde. Tada poslanički odbor SNS-a nije podržao Deklaraciju, ali jeste SPS-PUPS kao dio vlasti. Kakva je danas kalkulacija u pitanju?

ĆOROVIĆ: Kalkulacije su nedvosmislene. U vreme kada je ta Deklaracija doneta, na vlasti je bila Demokratska stranka, ali i SPS koji je odavno, pre svega interesna grupa kojoj je važno da ima dostupnost novcu i političkom uticaju. Kada su na vlast opet došli radikali – neka nas ne zavaraju drugačije ime i skupa odela, mentalna i moralna matrica se nisu promenili – Srbija se vratila  ratnohuškačkom narativu, a sve vrednosti iz 90-ih, počele su da se vraćaju na velika vrata. U trenutku kada Vučić preuzima u potpunosti vlast, kratko je trajala koketerija sa EU i SAD, ali, sve je vidljivije bilo njegovo snažno vezivanje za Rusiju i Putina. Budući da je Vučić potekao iz desničarskog, navijačkog i kriminalnog miljea, on se vratio svojim korenima i vrednosnom sistemu koji ga je oblikovao, te sada i ne pokušava da sakrije da on lično stoji iza promocije lika i dela osuđenog ratnog zločinca. Bez zadrške, mogu da kažem da u Srbiji vlada kriminalna grupa koja koristi neofašitičke metode da bi ostala na vlasti.

MONITOR: Obratili ste i opoziciji koja se dosta čuva teme na koju ste Vi reagovali. Neki od opozicionara su se pojavili na protestnim skupovima. Da li su ratni zločini iz 1990-ih i dalje tema na kojoj se dobijaju ili gube glasovi ili je to, kako neki tvrde, nešto što veliku većinu glasača više ne opredjeljuje?

ĆOROVIĆ: Postoje  teme u Srbiji koje su tabuizirane i koje ni pozicija ali ni opozicija ne žele u javnom diskursu. To su teme koje se odreda tiču onoga što se dešavalo 90-ih ili su direktne posledice „ratova koje Srbija nije vodila“. Pre svega, mislim na odgovornost Srbije za rat u bivšoj Jugoslaviji, mislim na priznavanje ratnih zločina i otklon od ratnih zločinaca, na priznavanje nezavisnosti Kosova – koje je trenutna vlast preuzela i obećala međunarodnoj zajednici.Tu je i pitanje RS i stalne destabilizacije BiH od strane beogradskog potrčaka i izvođača prljavih poslova Milorada Dodika, mislim i na pokušaje destabilizacije Crne Gore, ali i stalne i planirane incidente vezane za etničke manjine u Srbiji.

Srbija  je opterećena nepodnošljivim balastom i niko takvu odgovornost ne želi za sebe. Aleksandar Vučić je uspevao (dobrim delom zbog sporosti i nezainteresovanosti EU institucija i Trampove ere u SAD), da pliva u mutnim vodma međunarodne politike i da odugovlači ono šta je međunarodnoj zajednici obećao pre više od deset godina, a sve to mu daje manevarski prostor da jača desnicu i pravi različite krugove samoodbrane. Opozicija ćuti, jer je jasno da će se obraćati nacionalistički opredeljenom biračkom telu. U takvoj konstelaciji snaga, gromoglasno ćutanje i stavljanje važnih tema pod tepih čini se kao mudra taktika, ali ja se bojim da đubre koje sklanjamo ustranu, ima tendenciju da nas zatrpa u jednom trenutku. Deo opozicije koji nedvosmsileno iskazuje stavove protiv ratnohuškačkog narativa je jako mali i bez većeg uticaja, ali važno je da postoji. Tu su, na koncu ili pre svega, građananke i građani i to mi uliva nadu da je antifašistički ustanak naroda u Srbiji moguć.

MONITOR: Da li vas je izenadila poruka Patrijarha Porfirija povodom godišnjice stradanja Vukovara, izrečena u Zagrebu?  

ĆOROVIĆ: Mogu krvlju da potpišem to što je sada rekao o poštovanju vukovarskih žrtava. Problem je nesklad imeđu reči i dela. Kako da verujem rečima Srpskog patrijarha, ako znam da istovremeno deli ordenje ljudima koji su direktni kreatori razaranja tog istog Vukovara!? Zašto ordenje Vučiću ili Miloradu Vučeliću? Zašto mešanje u unutrašnje stvari Crne Gore i potpirivanje vatre u susedstvu? Zašto stalno dolivanje benzina oko RS i destabilizacija BiH? Zašto ćutanje Patrijarha i vrha SPC na mnoge druge pogrešne stvari koje dolaze od stane vlasti u Beogardu i permanentno sejanje mržnje i razdora, kako u zemlji, tako i u regionu.

Da, bravo za reči, ali SPC je kao važna institucija i društveni činalac pokazala da je sveopšte i sveprožimajuće licemerje njen modus operandi.

MONITOR: U izvještaju Visokog predstavnika Kristijana Šmita izrečena je nepovoljna ocjena situacije u BiH, uz pretpostavku da bi RS mogla da se odvoji i bez formalnog otcjepljenja. Kako vidite situaciju u BiH?

ĆOROVIĆ: BiH je svih ovih godina nakon rata, nefunkcionalna država. Nekad, imam utisak da uopšte nije država, već prćija nekolicine nacionalističkih i kriminalnih krugova. Naravno, pre svega mislim na Milorada Dodika i sve ono što vlast (ali i veliki broj građana) u RS radi i na dvojicu drugih lidera. Smatram da je međunarodna zejednica u velikom delu odgovorna za ovako katastrofalno stanje u regionu. Birali su i podržali pogrešne partnere, olako shvatali ono šta se desilo ovom regionu pre 30-ak godina i na izvestan način ih smataram i saučesnicima za razaranja koja su se desila tokom rata, ali i za sve što se dešava danas.

Mi koji želimo da na prostoru bivše domovine dođe do korenitih promena, moramo stvoriti prostor za solidarnost i, oslonjeni na  sopstvenu snagu i rešenost da na Balkanu stvorimo nove paradigme, početi da gledamo i koračamo u istom pravcu. Takav put je najteži, ali samo takav put je pravi, autentičan. Citiraću generala Blagoja Grahovca: nas čeka sveopšti antifašisički ustanak naroda na ovim prostorima i već danas taj ustanak mora da počne.

 

Kvaziopozicione stranke razaraju građanski blok

MONITOR: Čak i u velikom dijelu „kvalifikovane“ javnosti u Srbiji dominira stav da je „slučaj Mladić“ i ono što on simbolizuje sporedno pitanje ili da je riješeno jer je Mladić   osuđen na doživotni zatvor. Vi, očigledno, ne dijelite te stavove?

ĆOROVIĆ: Sada je jasno izašlo na videlo da su pitanja ratnih zločina i zločinaca crvena linija koja Srbiju odvaja od civilizovanog sveta. Neshvatljivo je da se uopše polemiše o tome ili da neko misli da nije dobro pred izbore govoriti o ovoj temi. Nezamislivo mi je da neko hoće da podigne svoj dom na tuđem grobu i kostima nevinih ljudi, da se relativizuju zločini koje su počinili srpska vojska i policija, podurpti paravojnim i parapolicijskim formacijama, a sve pod dirigentskom palicom političkih elita iz Beograda. Srbija svoj dom i budućnost gradi na takvim temeljima.

Upravo zato što dolazi do bazičnog nerazumevanja ove teme,  reakcije su iznimno polarizovane. Krajnje negativne, kada dolaze od vlasti i njihovih privezaka, pune laži i spinova, što je očekivano. Podrška dolazi od strane antifašista, pojedinaca i organizacija civilnog društva – iz Srbije i iz regiona. Ima i reakcija koje su neka vrsta relativizacije i omalovažavanja onoga što smo Jelena Jaćimović i ja uradile. Mnogo je kakofonije u tim komentarima, zamena teza i neistina, što je takođe očekivano, ali nije baš prirodno kada dolazi od strane koja bi trebalo da bude saveznička. Mislim da je to malograđanska zavist, usled sopstvene aktivističke i moralne imoptencije. Vrlo je prisutan i spin da sam Vučićeva plaćenica, a dolazi od onih koji su na razne načine Vučićevi saradnici ili partneri. Pre svega mislim na kvaziopozicione stranke koje se predstavljaju kao građanske i čiji je cilj stalno razaranje građanskog bloka.

 

Učinci medijske tmine

MONITOR: Aleksandar Vučić je pred sastanak sa Putinom, u razgovoru za ruske medije, izrazio veliku zabrinutost za mir na Balkanu i rekao da će se protiv mogućih sukoba boriti svim sredstvima. Kako to razumijete?

ĆOROVIĆ: Izjava je cinična, bezobrazna i uvredljiva čak i za pileći mozak! Onaj koji svih ovih godina poliva benzin i u napadima histerije baca šibice na sve strane, želi da se pokaže kao mirotvorac. Vučićevi podržavaoci i glasači će prihvati svaku nebulozu, jer su ozračeni toksičnim sadržajima koji svakodnevno dolaze sa TV Pink i TV Happy. Tu je, naravno, i RTS koji  uvijenije i nešto umivenije vrši istu indoktrinaciju. U Srbiji vlada medijska tmina. Makar 90 posto ljudi u ovoj zemlji nema ni blagu predstavu šta se dešava. Posle decenija trovanja, zaglupljivanja i indoktrinacije, Srbija ima građane koji više veruju televizijama i Vučićevim bezočnim lažima, nego sebi.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo