Izdvojeno
MIŠO BARTULICA, BOLERO, JESENJIN I JEDNO POTKROVLJE: A bogovi nisu imali vremena

Kasne, bezbrižne osamdesete. U sarajevskom potkrovlju, tamo blizu Velikog parka, te noći Mišo Bartulica sviraće i okupljeno društvo prvi put će slušati – „Jelena, Jelena, da su bar bogovi imali malo vremena…” Ko je umio da prepozna znake, mogao je znati da bogovi neće imati vremena za nas. Baš kao što su oni koji su umjeli da slušaju srcem, mogli osjetiti da će „Jelena” ostati neprolazni hit
U popularnoj sarajevskoj diskoteci hotela Beograd te večeri pjevali su i svirali momci iz grupe Bolero. Mišo, Mile, Greba, Čizma, Damir… Povedi me u zemlju galebova, Dajana, Sjećanja, Misli na mene… Hitove sa njihovog prvog i tada jedinog albuma Na kraju slavlja. Pjesme koje skoro da nisu prošle tzv. muzičku komisiju tadašnjeg Diskotona, da bi, nakon samo nekoliko mjeseci po objavljivanju, album morao biti doštampavan.
Danas, Miroslav Mišo Bartulica, frontmen grupe Bolero, se sjeća da je „samo zahvaljujuci Vuji” (muzički direktor sarajevskog Diskotona Slobodan Vujović) snimio ovaj album. Radijski urednici prepoznaće kvalitet. „Bili smo netipični. Naivni i mladi, okrenuti samo muzici”. Tekle su kasne i bezbrižne osamdesete, a ploče Bolera prodavane u velikim tiražima.
Nakon diskoteke, svirka je nastavljena u potkrovolju, tamo blizu sarajevskog Velikog parka… Te noći, uz proslavu jednog tridesetog rođendana, Mišo Bartulica sviraće i okupljeno društvo prvi put će slusati – Jelena, Jelena, da su bar bogovi imali malo vremena… Ko je umio da prepozna znake, mogao je znati da bogovi neće imati vremena, da će drugi za sve nas još jednom izbrati pogrešen tok. Bas kao što su i oni koji su umjeli da slušaju srcem mogli osjetiti da će Jelena postati neprolazni hit.
Po tom potkrovnom stanu vukla se, među knjigama i neka biografija o Jesenjinu. I dok su već pripremani ratni scenariji, tu u blizini, mi smo ponavljali kako je strašno što te noći Serjoži niko nije otvorio vrata dok je presječenih vena lupao po vratima susjednih hotelskih soba. „Možda bi naš pjesnik bio spasen.” Mišo je tvrdio da o Jesenjinu nikad neće pjevati. „Jer je ludi pjesnik život dao bludnoj svetici…” Ipak, nije odolio. Album O Jesnjinu će izaći u proljeće 1988. Neke od pjesama sa albuma poput Zašto umiru proleteri ali i Konjuh planinom zabranjivane su na radiju. Zašto? Bartulica ni danas ne zna odgovor ili ne želi da govori o tome. „Možda su prepoznali kritiku ondašnjeg sistema”, kratko kaže.
Sviraj harmoniko, Pismo majci, Krčmarska Moskva…. Traju. „Imali smo sreću da su pjesme nakon svih tih godina nekako same opstale. Zahvaljujući onima koji su ih slušali. Oni koji su nas slušali, bili su neobično vjerna publika.”
A, slušaju ih sve ove godine i oni koji nisu ni rođeni u doba kad su njihove pjesme nastajale. One su poznate čak i onima kojima ime Bolero ili Mišo Bartulica ništa ne znače.
Zemlja je popucala po svim šavovima, razum je zaćutao, po sarajevskoj kotlini, umjesto proljeća, te godine prosule su se granate. Muzika je utihnula. „Raspadalo se sve što je u to vrijeme bilo dobro, pa i mi kao bend.”
Momci su se rasuli, neki su ostali u Sarajevu, neki otišli u Prag, Švicarsku, Ameriku. Mišo je te godine proveo u Livnu i Splitu. Bolero nije više postojao.
„Da, rat oko nas i činilo mi se da nikad više neću moći svirati, da nema nikog kome bih mogao svirati. Da ne postoji publika kojoj bih se na taj način mogao obratiti. Sve mi se raspadalo u glavi. Sve vrijednosti bile su pomjerene. Zavladao je primitivizam i činilo se da nikom pjesme neće više trebati. Socijalno društveni odnosi zaista utiču na boju našeg života i na one koji pišu. Pa i na umjetnike, generalno” – priča Bartulica.
To stanje trajalo je ne samo tokom rata. Potrajalo je do prije nekoliko godina. Srećom, nastavio je Mišo i da piše i da komponuje, a i da „reži”u stihu. Nemoj, nemoj, nemoj, hodat bos po Bosni… Nastavili su i da ga zabranjuju i osporavaju.
Ponekad rezignirano kaže da su sretni oni koji su pobjegli odavde i šaljivo dodaje da je možda bilo bolje da je negdje po Evropi slagao kokoške na pokretnoj traci. A onda napiše, kao da prkosi stvarnosti: „Preko našeg neba idu ptice selice, kao da je jesen stigla pa nekud odoše, sve misle da je tamo vječno proljeće, da tamo djeca ne plaču i da zime ne dolaze…” Tako, tuga drugačije zatreperi.
Prošlo je dvadeset pet godina kad smo se ponovo sreli. „Godine su prošle niz naše obraze, a vjetrove mladosti starost je umirila”, a na koncertu koji je Bolero Reunion organizovao u Mostaru, okupila se hercegovačka mladost. Naša djeca uglas sa Bolerom pjevala… Čekala si svog pijanog druga… Dok su mladi pjevali pjesme naše mladosti, mi smo ushićeni, poneseni trenutkom, ponavljali kako smo mislili da su one naše kasne osamdesete u sarajevskoj kotlini, bile poslednja oaza normalnosti pod ovim našim parčadima neba.
Pa onda, sa Radetom Šerbedžijom, Mišo na Titovom brodu Galeb snima Dispertango. Oni neki „mi” nekako smo se prepoznali u stihovima: „Čuješ li muziku uličnih svirača, još uvijek sviraju ples, čuješ li odjeke koraka zagrljenih plesača, ali to nismo više mi…”
Tu su sjene nade i neispunjenih očekivanja. „Vjerovao sam u mlade, jer mi stariji smo krivi za rat. Nismo učinili dovoljno da se on ne desi. Očekivao sam od novih generacija da budu pozitivniji, drugačiji. Da će nam pokazati put kako da živimo, poštujući sve ono što je vrijedno i u svjetovnom i u vjerskom svijetu… Možda će nam, ipak, trebati pomoć sa strane, sa druge planete i drugog univerzuma. Mi kao ljudi očigledno nismo sposobni za to”.
Bolero je sarajevska grupa, uvijek gdje god bio, govori Mišo Bartulica. Živi u Livnu. Sate provodi u studiju, sprema nove pjesme. Samo, nikad nema kraja pjesmi koju stvara. „Tek ponekad stavim je u kontekst i dam joj formu. Ali u biti iznova pišem tu najbolju pjesmu. Stalno tu jednu, a ne znam da li ću je ikada napisati.”
Piši, Mišo. Ne odustaj. Za bezbrižne noći osamdesetih, za onu prohujalu mladost. Za sve Jelene. I sve mladosti što će doći.
Pokucaću Šobiću na vrata
Ovako Mišo zbori o jednom prijateljstvu: „Miladina poznajem još iz gimnazijskih dana kada je dolazio u Livno, u posjetu našem zajedničkom prijatelju Ognjenu Jovoviću. Kasnije smo se družili u Sarajevu. Paša Ferović, Miladin i ja. Svirao je gdje god da bi se našli. U kafiću, pabu ili u jednoj konobi. Ali i po klupama sarajevskih parkova. Bio je to Šobićev način da oživi pjesme, da im da ukus prostora u kome ih stvara. Već tada su predobro zvučale. Pašin studio je samo trebalo biti mjesto da se to u vječnost zapiše.
Kad sledeći put dođem u Nikšić, ići ću da Miladinu kucam na vrata.”
Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO
Komentari
FOKUS
NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme
Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.
Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.
Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.
Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.
U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.
Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru, stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.
Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća na ovom malom prostoru.
“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.
Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.
Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.
Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.
Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.
Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.
Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari
Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.
Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.
Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su 10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.
Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski – parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.
Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.
Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.
Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali