Povežite se sa nama

Izdvojeno

MIŠO BARTULICA, BOLERO, JESENJIN I JEDNO POTKROVLJE: A bogovi nisu imali vremena

Objavljeno prije

na

Kasne, bezbrižne osamdesete. U sarajevskom potkrovlju, tamo blizu Velikog parka, te noći Mišo Bartulica sviraće i okupljeno društvo prvi put će slušati – „Jelena, Jelena, da su bar bogovi imali malo vremena…” Ko je umio da prepozna znake, mogao je znati da bogovi neće imati vremena za nas.  Baš kao što su oni koji su umjeli da slušaju srcem, mogli osjetiti da će „Jelena” ostati neprolazni hit

 

U popularnoj sarajevskoj diskoteci hotela Beograd te večeri pjevali su i svirali momci iz grupe Bolero. Mišo, Mile, Greba, Čizma, Damir… Povedi me u zemlju galebova, Dajana, Sjećanja, Misli na mene… Hitove sa njihovog prvog i tada jedinog albuma Na kraju slavlja. Pjesme koje skoro da nisu prošle tzv. muzičku komisiju tadašnjeg Diskotona, da bi, nakon samo nekoliko mjeseci po objavljivanju, album morao biti doštampavan.

Danas, Miroslav Mišo Bartulica, frontmen grupe Bolero, se sjeća da je „samo zahvaljujuci Vuji” (muzički direktor sarajevskog Diskotona Slobodan Vujović) snimio ovaj album. Radijski urednici prepoznaće kvalitet. „Bili smo netipični. Naivni i mladi, okrenuti samo muzici”. Tekle su kasne i bezbrižne osamdesete, a ploče Bolera prodavane u velikim tiražima.

Nakon diskoteke, svirka je nastavljena u potkrovolju, tamo blizu sarajevskog Velikog parka… Te noći, uz proslavu jednog tridesetog rođendana, Mišo Bartulica sviraće i okupljeno društvo prvi put će slusati – Jelena, Jelena, da su bar bogovi imali malo vremena… Ko je umio da prepozna znake, mogao je znati da bogovi neće imati vremena, da će drugi za sve nas još jednom izbrati pogrešen tok. Bas kao što su i oni koji su umjeli da slušaju srcem mogli osjetiti da će Jelena postati neprolazni hit.

Po tom potkrovnom stanu vukla se, među knjigama i neka biografija o Jesenjinu. I dok su već pripremani ratni scenariji, tu u blizini, mi smo ponavljali kako je strašno što te noći Serjoži niko nije otvorio vrata dok je presječenih vena lupao po vratima susjednih hotelskih soba. „Možda bi naš pjesnik bio spasen.” Mišo je tvrdio da o Jesenjinu nikad neće pjevati. „Jer je ludi pjesnik život dao bludnoj svetici…”  Ipak, nije odolio. Album O Jesnjinu će izaći u proljeće 1988. Neke od pjesama sa albuma poput Zašto umiru proleteri ali i Konjuh planinom zabranjivane su na radiju. Zašto? Bartulica ni danas ne zna odgovor ili ne želi da govori o tome. „Možda su prepoznali kritiku ondašnjeg sistema”, kratko kaže.

Sviraj harmoniko, Pismo majci, Krčmarska Moskva…. Traju. „Imali smo sreću da su pjesme nakon svih tih godina nekako same opstale. Zahvaljujući onima koji su ih slušali. Oni koji su nas slušali, bili su neobično vjerna publika.”

A, slušaju ih sve ove godine i oni koji nisu ni rođeni u doba kad su njihove pjesme nastajale. One su poznate čak i onima kojima ime Bolero ili Mišo Bartulica ništa ne znače.

Zemlja je popucala po svim šavovima, razum je zaćutao, po sarajevskoj kotlini, umjesto proljeća, te godine prosule su se granate. Muzika je utihnula. „Raspadalo se sve što je u to vrijeme bilo dobro, pa i mi kao bend.”

Momci su se rasuli, neki su ostali u Sarajevu, neki otišli u Prag, Švicarsku, Ameriku. Mišo je te godine proveo u Livnu i Splitu. Bolero nije više postojao.

„Da, rat oko nas i činilo mi se da nikad više neću moći svirati, da nema nikog kome bih mogao svirati. Da ne postoji publika kojoj bih se na taj način mogao obratiti. Sve mi se raspadalo u glavi. Sve vrijednosti bile su pomjerene. Zavladao je primitivizam i činilo se da nikom pjesme neće više trebati. Socijalno društveni odnosi zaista utiču na boju našeg života i na one koji pišu. Pa i na umjetnike, generalno” – priča Bartulica.

To stanje trajalo je ne samo tokom rata. Potrajalo je do prije nekoliko godina. Srećom, nastavio je Mišo i da piše i da komponuje, a i da „reži”u stihu. Nemoj, nemoj, nemoj, hodat bos po Bosni… Nastavili su i da ga zabranjuju i osporavaju.

Ponekad rezignirano kaže da su sretni oni koji su pobjegli odavde i šaljivo dodaje da je možda bilo bolje da je negdje po Evropi slagao kokoške na pokretnoj traci. A onda napiše, kao da prkosi stvarnosti:  „Preko našeg neba idu ptice selice, kao da je jesen stigla pa nekud odoše, sve misle da je tamo vječno proljeće, da tamo djeca ne plaču i da zime ne dolaze…”   Tako, tuga drugačije zatreperi.

Prošlo je dvadeset pet godina kad smo se ponovo sreli. „Godine su prošle niz naše obraze, a vjetrove mladosti starost je umirila”, a na koncertu koji je Bolero Reunion organizovao u Mostaru, okupila se hercegovačka mladost. Naša djeca uglas sa Bolerom pjevala… Čekala si svog pijanog druga… Dok su mladi pjevali pjesme naše mladosti, mi smo ushićeni, poneseni trenutkom, ponavljali kako smo mislili da su one naše kasne osamdesete u sarajevskoj kotlini, bile poslednja oaza normalnosti pod ovim našim parčadima neba.

Pa onda, sa Radetom Šerbedžijom, Mišo na Titovom brodu Galeb snima Dispertango. Oni neki „mi” nekako smo se prepoznali u stihovima: „Čuješ li muziku uličnih svirača, još uvijek sviraju ples, čuješ li odjeke koraka zagrljenih plesača, ali to nismo više mi…”

Tu su sjene nade i neispunjenih očekivanja. „Vjerovao sam u mlade, jer mi stariji smo krivi za rat. Nismo učinili dovoljno da se on ne desi. Očekivao sam od novih generacija da budu pozitivniji, drugačiji. Da će nam pokazati put kako da živimo, poštujući sve ono što je vrijedno i u svjetovnom i u vjerskom svijetu… Možda će nam, ipak, trebati pomoć sa strane, sa druge planete i drugog univerzuma. Mi kao ljudi očigledno nismo sposobni za to”.

Bolero je sarajevska grupa, uvijek gdje god bio, govori Mišo Bartulica.  Živi u Livnu. Sate provodi u studiju, sprema nove pjesme. Samo, nikad nema kraja pjesmi koju stvara. „Tek ponekad stavim je u kontekst i dam joj formu. Ali u biti iznova pišem tu najbolju pjesmu. Stalno tu jednu, a ne znam da li ću je ikada napisati.”

Piši, Mišo. Ne odustaj. Za bezbrižne noći osamdesetih, za onu prohujalu mladost. Za sve Jelene. I sve mladosti što će doći.

 

Pokucaću Šobiću na vrata

Ovako Mišo zbori o jednom prijateljstvu: „Miladina poznajem još iz gimnazijskih dana kada je dolazio u Livno, u posjetu našem zajedničkom prijatelju Ognjenu Jovoviću. Kasnije smo se družili u Sarajevu. Paša Ferović, Miladin i ja. Svirao je gdje god da bi se našli. U kafiću, pabu ili u jednoj konobi. Ali i po klupama sarajevskih parkova. Bio je to Šobićev način da oživi pjesme, da im da ukus prostora u kome ih stvara. Već tada su predobro zvučale. Pašin studio je samo trebalo biti mjesto da se to u vječnost zapiše.

Kad sledeći put dođem u Nikšić, ići ću da Miladinu kucam na vrata.”

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo