Kako se bliži obilježavanje 30.-godišnjice genocida u Srebrenici tako i velikosrpska strana sve jače udara u nacionalističke bubnjeve u nadi da će nadglasati proteste protiv režima Aleksandra Vučića u Srbiji

Da vrućine, osim šumskih požara, raspale i nacionalističke strasti je odavno poznato na Balkanu. Kasno proljeće i početak ljeta su već obilježile ostrašćene, ponavljane izjave tzv. crnogorskih “mitropolita” kojima su veličali osuđene nacističke kvislinge i ratne zločince iz Drugog svjetskog rata. Za njih su oni “veliki i najveći vitezovi i heroji…koji su istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika” i “junaci nepobjedivog karaktera”. Patetičnoj tiradi se ubrzo pridružio i predsjednik Skupštine i lider vučićevske Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić. On je s mitropolitima otišao u Kamnišku Bistricu u Sloveniju, da položi vijence stradalim četnicima i civilima koji su zajedno sa svojim saveznicima, ustašama i nacistima, pokušali pobjeći u Austriju u proljeće 1945. Titova vojska je u Sloveniji likvidirala na hiljade zarobljenih četnika i desetine hiljada ustaša i domobrana kao odmazdu za počinjene zločine i nemogućnost da organizuju istrage i suđenja za toliki broj zarobljenih. Mandić je u Sloveniji rekao da se “nismo okupili da oživljavamo bilo kakvu mržnju” već da tobože “u molitvi i tihoj muci, u ime istine i pravde, odamo počast žrtvama i …prolivenoj nevinoj krvi”.

Kako se bliži obilježavanje 30.-godišnjice genocida u Srebrenici tako i velikosrpska strana sve jače udara u nacionalističke bubnjeve u nadi da će nadglasati proteste protiv režima Aleksandra Vučića u Srbiji. U Nevesinju je, u organizaciji vlasti Republike Srpske (RS) organizovana proslava 150-te godišnjice Nevesinjske puške, ustanka u Hercegovini protiv Otomanske vlasti. Osim najviših funkcionera RS-a, proslavi su prisustvovali i formalni premijer Srbije Đuro Macut sa dvojicom ministara, formalni lider Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) Miloš Vučević, Andrija Mandić, srbijanski patrijarh Porfirije Perić i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović. Mandić je poručio da “moramo vaspitavati mlade na primjerima hercegovačkih, crnogorskih i drugih srpskih junaka, na moralnoj vertikali koju su nam ostavili”. Lider turbo vučićevske Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je tvitovao na društvenim mrežama “da nije bilo Nevesinjske puške 1875. godine bi bilo Crne Gore i Srbije”. Joanikije je nakon liturgije održao uobičajenu neliturgijsku besjedu da su te godine “ratovali zajedno Crnogorci i Hercegovci, jer je to jedan srpski narod, jedna vjera, jedna nada”. Isto jutro ranije Porfirije je poručio u Crkvi Vaznesenja:  “Nevesinjska puška je bio istinski produžetak Lazarevog kosovskog zaveta, koji je u isto vreme i novi zavet Hristov”.

Dan ranije partrijarh je bio u Bratuncu gdje je održao arhijerejsku liturgiju, opet u prisustvu RS-ovih čelnih ljudi. Služen je pomen za navodnih 3.267 srpskih civilnih žrtava srednjeg Podrinja i Birča u tzv. Odbrambeno-otadžbinskom ratu, kako se agresija na BiH službeno zove u RS-u. Ovogodišnji program obilježavanja sjećanja na stradale u Podrinju i Birču je nazvan – 33 godine – zločin bez kazne. Vlast RS-a i militantni vrh Srpske crkve (SPC) pokušavaju ovakvim manifestacijama napraviti kontratežu komemoraciji gotovo osam hiljada pobijenih Bošnjaka u Srebrenice. Međunarodni sud u Hagu je ovaj pokolj zarobljenih muškaraca i dječaka u presudi okarakterisao kao genocid. Vlasti Srbije, RS-a i poslušnici u Crnoj Gori negiraju da se desio genocid. Revizionističke vlasti Milorada Dodika pomognute jastrebovima iz SPC-ovog episkopata su gotovo desetostruko naduvale brojke stradalih Srba u lažiranim narativima. Borce Vojske RS-a koji su ubijeni u borbi konstantno prikazuju kao goloruke civile koje su snage Armije BiH masakrirale uz dodavanje gotovo hiljadu imena ljudi koji su poginuli i umrli u drugim mjestima BiH kao Srbe stradale u Podrinju. O ovome je Monitor ranije detaljno pisao. Broj stvarno ubijenih srpskih civila tokom rata u toj oblasti iznosi oko 400, što je nesumnjivo zločin za koji se moraju utvrditi i kazniti krivci.

Ovogodišnjoj komemoraciji u Srebrenici 11. jula će prisustvovati predsjednik Jakov Milatović. Delegaciju Vlade od devet ministara i  nekoliko sekretara ministarstava će predvoditi njen potpredsjednik i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović (Bošnjačka stranka). Biće prisutan i potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković iz Ibrahimovićeve partije. Po sadašnjim najavama, niko iz Demokrata ne ide u Srebrenicu. Ni blok partija (NSD-DNP-SNP-UCG) lojalnih  Prvoj familiji Srbije neće imati predstavnika u Vladinoj delegaciji, što je logično jer ne priznaju da se desio genocid 1995. godine.

Po pisanju Slobodne Bosne, ljetošnje manifestacije nacionalizma, turbo folka i ostalog kiča bi mogle biti i poslednje koje Dodik vodi kao predsjednik RS-a i lider  Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Naime, 10. jula u Sarajevo i Beograd stižu dvojica visokopozicioniranih američkih diplomata, Brandon Hanrahan, v.d. pomoćnik za Evropu američkog državnog sekretara, i njegov asistent Mark Fleming, do nedavno otpravnik poslova u američkom poslanstvu u Zagrebu. Kada je krajem maja bila u Vašingtonu, Željka Cvijanović, predsjedavajuća Predsjedništva BiH i bliska Dodikova saradnica, imala je nekoliko formalnih sastanaka sa američkim zvaničnicima i jedan o kome nije obavijestila javnost, navodi portal Istraga. Prema informacijama ovog portala, čije navode je Monitoru potvrdio i dio neformalne diplomatske zajednice u regionu, Amerikanci žele Cvijanović na čelu SNSD-a kao pripremu za odlazak Dodika u političku penziju i deeskalaciju tenzija u BiH. Portal Istraga tvrdi da se tome suprostavlja Igor Dodik, sin predsjednika RS-a koji navodno ima znatnu podršku SNSD-ovih funkcionera na državnom i entitetskom nivou. Igor je poznat i kao “uspješni” biznismen koji dobija stotine miliona vrijedne tendere državnih institucija i preduzeća čija veza sa ocem je puka slučajnost. Dodik je već neko vrijeme u pregovorima sa dijelom međunarodne zajednice u vezi “povlačenja”. Za uzvrat se traži da svi procesi i istrage koje se vode protiv njega okončaju u njegovu korist. Moguće je i da se traže garancije za “mladog biznismena” da tužilaštvo jednog dana ne počne pregledati razne tendere koje je dobijao od tatine države. Nakon pozitivnog ishoda i datih garancija o kriminalnoj nekažnjivosti za svoju porodicu bi se navodno povukao s čela partije. Kasnije bi se povukao i sa mjesta predsjednika.

Da se nešto dešava na tom planu vidi se po zahtjevu postupajuće tužiteljice Vedrane Mijović Sudu BiH da se ukine rješenje o pritvoru Dodiku zbog rušenja ustavnog poretka. To je uslijedilo nakon što se Dodik prošlog petka pojavio u Tužilaštvu BiH radi davanja izjave u svojstvu osumnjičenog. Rješenje o pritvoru je bilo na snazi protekla tri mjeseca ali državni organi nijesu postupali po njemu, zbog nevoljnosti ili manjka mogućnosti. Sud je sada, umjesto pritvora odredio određene mjere zabrane uz obećanje Dodika da će se javljati na poziv suda. Takođe, bivšem ministru sigurnosti BiH, i bliskom saradniku Dodika, Nenadu Nešiću je ukinut pritvor zbog korupcije. S druge strane, vlasti RS-a su odustale od daljih antiustavnih akata i onemogućavanja rada BiH institucija na svojoj teritoriji. Vrijedno je napomenuti: Dodik je došao na vlast u svom entitetu na valu jake američke podrške.

Da velikosrbi i vrh SPC-a ne bi imali apsolutni monopol na nacionalistička iživljavanja i istorijski revizionizam pobrinuli su se njihova ideološka braća sa hrvatske strane. Ustašofilni rok “patriotski” pjevač Marko Perković Tompson je 5. jula održao veliki “domoljubni” koncert na zagrebačkom hipodromu pred velikom masom koja je organizovano dovođena iz cijele zemlje uz bezplatne podjele karata u državnim službama i prateći EPP. Organizator tvrdi da se okupiło 504 hiljade ljudi, dok je po nezavisnim procjenama na hipodromu bilo do 350 hiljada ljudi. Na kraju su, da puka budę što više, širom otvorene kapije hipodroma za svakog voljnog da uđe. Dok su se rijeke “domoljuba” slivale u Zagreb, istovremeno se veliki broj Zagrepčana povlačio iz grada za vikend kako ne bi svjedočili nacionalističkom primitivizmu i muzičkom šundu. Koncert je otpočeo molitvom umirovljenog biskupa Ante Ivasa dok je na ekranu prikazivana svijeća koja gori za žrtve Blajburga (gdje su stradale zajedno ustaše i četnici nakon predaje). Mnoge katoličke župe su objavile na društvenim mrežama da oni koji ne mogu biti u Zagrebu na svirci dođu u 21: 30 na svetu misu kako bi se “molili da ovaj povijesni događaj bude Bogu na slavu te za jedinstvo i slogu hrvatskog naroda”. Koncert je obilovao ogromnim brojem svjetlucavih efekata sa (profanisanim) pojavljivanjem Gospe, andjela, svetog križa i drugih simbola uz “patriotske” pjesme o ljubavi prema bližnjem – tj. samo Hrvatu, katoliku i domoljubu. Sve to su pratili ustaški pozdravi Za dom spremni i crne uniforme i zastave NDH. Atmosfera je po “duhovnosti” bila dostojna bilo kojeg svetosavskog ili svesrpskog skupa.

Na kraju Tompson je mogao uzeti i Jelenu Karleušu ili Baju Malog Knindžu za predgrupu pod hrvatskim barjakom dok su molitvu mogli očitati Andrija Mandić ili Joanikije. Niko ne bi primijetio razliku.

Jovo MARTINOVIĆ

Dva dana nakon završetka skupa na Slaviji i početka fizičkog obračuna sa studentima u blokadi i građanima,  nekoliko bivših i sadašnjih oficira i podoficira policije uputili su javni apel kolegama da odbijaju nezakonita naređenja pretpostavljenih. Do sada se MUP kojim rukovodi Ivica Dačić nije oglasio povodom ovog apela, ali je rekao da se prati situacija i da su studenti ti koji napadaju policajce. Sredinom marta ove godine Aleksandar Vučić je uputio javno upozorenje policajcima i tužiocima koji “ne brane državu” i da će zbog toga snositi posledice

Na Vidovdan su se studenti i građani okupili u Beogradu na velikom protestu na Slaviji uprskos blokadama i opstrukcijama vlasti da se onemogući dolazak iz unutrašnjosti. Arhiv javnih skupova (AJS) je dao procjenu da se okupilo oko 140 hiljada ljudi na Slaviji i okolnim ulicama na osnovu softverskog racunanja broja prisutnih na snimcima dronova. Policija je dala standardno umanjenu brojku od 36 hiljada okupljenih, uz napomenu da ih je bilo tri puta manje nego tokom protesta 15. marta. Tada je policija upotrijebila zvučni top u trenutku odavanja pošte za 16 poginulih građana u padu nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra prošle godine. Pad nadstrešnice na željezničkoj stanici je bio okidač za sada najveće i najduže proteste protiv državne oligarhije.

Vlasti su danima sistematski najavljivale nasilje tokom protesta i pojačavale vokabular pogrdnih imena za studente. Osim stranih plaćenika, izdajnika i srpskih ustaša, dodat im je i epitet nacista i crnokošuljaša. Na kraju će se u crnom pojaviti pripradnici policije, žandarmerije i, prema navodima opozicije i nezavisnih medija, kriminalci obučeni u uniforme radi obračuna s neprijateljima režima. Većina policije nosi maske preko lica kao i oznake bez prezimena i broja policijske identifikacije što je suprotno zakonu. Mnogim osobama u policijskim i žandarmerijskim uniformama se ispod rukava naziru brojne tetovaže kakve nose pripadnici narko klanova što dodatno hrani uvjerenje da je vlast regrutirala i podzemlje u borbi sa neistomišljenicima. Osvanuli su i snimci gdje studente privode lica u civilu koje ne pokazuju nikakve službene legitimacije i koja uhapšene odvode u auta sa civilnim oznakama.

Neki kriminalci se uopšte nijesu krili u društvu glavnih ljudi režima. Formalni lider vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i donedavni premijer Miloš Vučević je skupu istoga dana objavio fotografiju s ratnim veteranima na kojoj iza njega stoji Zoran Popović, bivši pripadnik zloglasnih Crvenih beretki, elitne jedinice Miloševićevog Resora državne bezbednosti (RDB). Popović i njegov pokojni brat Goran su davno uhapšeni zbog otmice podgoričkog biznismena Dušana Krstovića. Onda su 2004. pobjegli iz zatvora u Sremskoj Mitrovici. Kasnije su ih hrvatski i srpski mediji pominjali u kontekstu šverca oružja i narko biznisa. Goran je 2014. ubijen u Kolumbiji. List Politika ga je povezivala sa klanom Šarić. Zoran i njegova porodica su negirali da ubistvo ima veze s drogom.

Inače predsjednik SNS-a Vučević se rado slika sa osuđivanim kriminalcima čije usluge je koristio još kao gradonačelnik Novog Sada u službi vladajuće porodice i za šta ga je opozicija žestoko napadala. Radio Slobodna Evropa (RSE) je, koristeći softver za prepoznavanje lica, među režimskim vidovdanskim slavljenicima identificirala i Vladimira Vučetića iz Kosovske Mitrovica čije ime se nalazi na optužnici kosovskog specijalnog tužilaštva za teroristički napad na Banjsku krajem septembra 2023. Napad je predvodio još jedan narko bos (i srpski “patriota”) u službi režima. Oružje za teroristički napad je, prema serijskim brojevima objavljenim od kosovske policije i nezavisnih medija, trebovano iz magacina Ministarstva odbrane čiji je Vučetić tada bio ministar. Vladimir Vučetić je snimljen kako patrolira sa još dvojicom u tamno maslinastim košuljama tik uz policiju ispred zgrade predsjedništva s unutrašnje strane zaštitne ograde. Za njim je preko UNMIK-a raspisana Interpolova potjernica. Kosovski mediji i opozicioni političar Đorđe Miketić navode da su u društvu režimskih “patriota” tog dana bile još najmanje tri osobe koje su učestvovale u terorističkom upadu u Banjskoj.

Dva dana nakon završetka na Slaviji i početka fizičkog obračuna sa studentima u blokadi i građanima koji ih podržavaju oglasilo se nekoliko bivših i sadašnjih oficira i podoficira policije koji su uputili javni apel svojim kolegama da odbijaju nezakonita naređenja pretpostavljenih. Među 24 potpisnika su nedavno penzionisani policijski general Bogoljub Živković, major Katarina Petrović i nekadašnji inspektor SBPOK-a (Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala) major Predrag Simonović. Potpisnici su javno izrazili zabrinutost dosadašnjim dešavanjima i naveli da studentski i građanski protesti “predstavljaju kulminaciju višegodišnje zloupotrebe policije u svrhe politike, organizovanog kriminala i korupcije”. Do sada se MUP kojim rukovodi Ivica Dačić nije oglasio povodom ovog apela ali je rekao da se prati situacija i da su zapravo studenti ti koji napadaju policajce.

Sredinom marta ove godine predsjednik države Aleksandar Vučić je uputio javno upozorenje policajcima i tužiocima koji “ne brane državu” i da će zbog toga “snositi posledice”. Po ustavu Srbije, presjednik ima strogo ceremonijalnu funkciju i nema ovlaštenja da upravlja policijom i vodi unutrašnju i spoljnu politiku. Iz objavljenih SKY transkripata se vidi da njegov brat Andrej i poslovni prijatelji iz organizovanog kriminala slobodno kadriraju u policiji, ostalim državnim službama i čak u podzemlju. Akteri prepiski navode da je naklonost Prvog brata Srbije najsigurniji put ka uspjehu i brzom bogaćenju. Braća Vučić su sve to negirala dok je Andrej nedavno svjedočio protiv Vijesti u tužbi pred Osnovnim sudom u Podgorici jer su prenijeli SKY prepisku u kojima se on pominje kao slavljenik prve “zarađene” milijarde 2021. godine. SKY transkripte je Francuska putem međunarodne pravne pomoći uputila Crnoj Gori.

Istog dana dok su mase građana na Slaviji protestvovale protiv organizovane državne korupcije i kriminala, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u Palati Srbija podijelio vidovdansko ordenje “zaslužnim pojedincima i institucijama”. Ceremonija je počela intoniranjem srbijanske monarhističke himne paradoksalnog naziva – Bože pravde. Prvi  je orden primio premijer BiH entiteta Republika Srbska Radovan Višković “za učvršćivanje miroljubive saradnje prijateljskih odnosa između Srbije i RS-a”. Za Viškovićem je Sud BiH raspisao nacionalnu potjernicu zbog rušenja ustavnog poretka kroz zabranu rada dijelu BiH institucija u tom entitetu. Akter je brojnih afera u RS-u i sljedbenik braće Vučić. Nakon Viškovića je pred Vučića stao Andrija Mandić, predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokratije (NSD). Za razliku od ostalih koji su se okitili ordenjem, Mandić je samo dobio zahvalnicu “za izuzetan doprinos jačanju prijateljstva CG i Srbije i posvećenost očuvanju srpskog identiteta kulture i tradicije u CG”. Njegova lojalnost porodici Vučić je za sada neupitna. Orden Karađorđeve Zvezde prvog stepena dobio je sudija Ustavnog suda Vladan Petrov poznat kao partijski aktivista SNS-a. Odlikovane su i dvije novinarke ekstremno žutog vučićevskog tabloida Informer . Iz Crne Gore posthumno je odlikovan potporučnik Vojske Jugoslavije Predrag Leovac Zlatnom medaljom za hrabrost Miloš Obilić. U obrazloženju se kaže da se Leovac “tri dana bez hrane i vode borio sa albanskim teroristima u rejonu karaule Košare”.

Vidovdan je proslavljen i u Crnoj Gori. Tobože pravoslavno paracrkveno desničarsko bratstvo Miholjski zbor je na “najveći srpski zavjetni praznik” u manastiru Podlastva u Grblju dodijelio Zlatnu medalju Svetog Arhangela Mihaila Aleksandru Đurđevu, predsjedniku Srpske lige. To visoko priznanje je uručeno od moralno kontroverznog sveštenika i velikosrpskog militanta Miajla Backovića za “svjedočenje i očuvanje svetosavske duhovnosti, nacionalnog dostojanstva i srpske istine i slobode”. Đurđev je ekstremni desničar, akter nekoliko afera u Vojvodini i lojalista Prve familije. On je 2021. godine sa svojim Institutom za političko umrežavanje pokrenuo “Peticiju za odlučnu odbranu ugleda i institucije predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića od medijskog rata koji protiv njega vode političke i interesne grupe u zemlji i okruženju i medijima pod njihovom kontrolom“. Povod su bili iskazi klana Veljka Belivuka da su radili prljave poslove za vlast i samog Vučića. Rad Belivuka za Vučićev režim je dobro dokumentiran preko SKY prepiski i kroz suđenje Belivuku i Marku Miljkoviću za ubistvo karatiste Vlastimira Miloševića u sred bijela dana u Beogradu. Belivuk i Miljković su na kraju, preko raznih akrobacija sa svjedocima i nestancima dokaza, pravosnažno oslobođeni 2017. godine. Suđenje je mnoge podsjetilo na slično suđenje Branislavu Mićunoviću za ubistvo u Podgorici u kome ga je sudstvo Mila Đukanovića  pravosnažno oslobodilo uz asistencija sada pritvorenog Milivoja Katnića.

Srpska državna bezbjednost privela je crnogorskog reditelja Danila Marunovića  u Beogradu  gdje je došao na izvedbu svoje predstave Gospoda Glembajevi u Narodnom pozorištu.  Na svom Facebook profilu Marunović je napisao da je nakon gotovo 12 sati ispitivanja protjeran iz Srbije uz rješenje o hitnom protjerivanju. Navodno, povod je bila njegova kolumna uoči Vidovdana

Vidovdan i Kosovo ostaju u fokusu i narednih dana. Vidovdanski boj za tron Srbije  je još jednom pokazao: Vučić je u borbi za zemaljsko carstvo spreman da upotrijebi sva sredstva.

  Jovo MARTINOVIĆ

U ponedjeljak je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao da su zaustavili sav izvoz municije. Nezavisni domaći i strani analitičari smatraju da se radi o pokušaju očuvanja apsolutističke vlasti kroz pažljivo balansiranje između Istoka i Zapada. U tom ga balansiranju prati i predsjednik crnogorske Skupštine i lider vučićevske Nove srpske demokratije  Andrija Mandić

Istog dana kada je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio da Srbija više ne izvozi municiju u inostranstvo, javno se oglasila ruska Vanjska obavještajna služba (SVR) sa suprotnim tvrdnjama. Press služba SVR-a je prošlog ponedjeljka navela da je „ukrajinska vojska veoma zahvalna srpskim proizvođačima oružja i municije za njihov doprinos održavanju borbene sposobnosti“.

SVR se poziva na izvore u Kijevu po kojima “srpska preduzeća vojno-industrijskog kompleksa, uprkos  sve većem pritisku Moskve na Beograd, povećavaju izvoz vojnih proizvoda u zoni sukoba između „’kolektivnog Zapada’ i Rusije”. Ruska obavještajna služba tvrdi da Srbija dotura oružje Ukrajini „zahvaljujući korištenju indirektnih shema snabdijevanja“ preko NATO zemalja. Šalje se municija velikog kalibra veoma deficitarna u Ukrajini. Navodi se da je nedavno fabrika Krušik Valjevo prodala nekoliko velikih serija kompleta za sklapanje rakete od 122mm za višecjevne bacače rakete (VBR) Grad češkoj firmi Poličske Strojarni. Eling iz Loznice je poslao komplet istih raketa bugarske firme EMKO, kao i mine od 120mm. SVR tvrdi da su „u Srbiji dobro svjesni stvarnih korisnika“ i da će „njihove rakete i granate ubijati ruske vojnike i stanovnike ruskih naselja“. Ruska obavještajna služba zaključuje da je „žalosno što sada tradicije prijateljstva i međusobne pomoći ustupaju mjesto žeđi za profitom i kukavičkim multivektorizmom“.

Ovo je drugo saopštenje kojim Rusija opominje Srbiju zbog slanja municije Ukrajini. SVR je 29. maja prvi put, direktno i otvoreno, optužio Srbiju da šalje „stotine hiljada  granata za VBR-ove i haubice, kao i milione metaka za pješadijsko oružje“. U poslu su najveće državne kompanije Jugoimport SDPR, Krušik, Sloboda, Prvi Partizan ali i privatne firme Zenitprom , Sofag, Reyer DTI, itd. „Njihovi pokrovitelji“, saopštava SVR, vjerovatno aludirajući na porodicu Vučić, „ žele da se obogate na krvi bratskih slovenskih naroda“.

Zenitprom i Sofag su,  prema pisanju BIRN-a i N1,  firme povezane sa Slobodanom Tešićem , poznatim trgovcem oružja na američkoj crnoj listi i finansijerom Vučićeve SNS. BIRN je ranije pisao da je Zenitprom, čiji je formalni vlasnik Goran Tukić (bivši funkcioner državnog Jugoimport SDPR-a), korišten za zaobilaženje američkih sankcija Tešiću. Sofag je vlasništvo Tešićeve ćerke.

Vučić je na prve optužbe izjavio da neke stvari u saopštenju SVR nisu istinite ali da će on naložiti stopiranje ugovora o prodaji oružja i municije  kod kojih postoji sumnja o zloupotrebi i slanju na ukrajinsko ratište. Rekao je i da je o tome razgovarao s predsjednikom Vladimirom Putinom tokom posjete Moskvi za Dan pobjede, te da je Srbija s Rusijom ustanovila radnu grupu „kako bi ustanovili sve činjenice“.

Ranije su i formalno Vlada Srbije i Ivica Dačić u svojstvu ministra inostranih poslova negirali izvoz oružja za Ukrajinu, uprkos snimcima srbijanskih granata sa serijskim brojevima prikazanih s obje strane u Donbasu. Srbijanska vlast je dobijala i kritike zbog izvoza municije u Izrael zbog ratnog stanja i teških razaranja u pojasu Gaze. Zbog deficita artiljerijskih granata od 155 mm prijeko potrebnih Ukrajini, čije potrebe vojna industrija NATO-a ne može zadovoljiti, američka administracija je povlačila nedostajuće količine sa zaliha u Izraelu i Južnoj Koreji. Američke zalihe u Izraelu su naknadno popunjavane poružbinama iz Srbije uz sve druge vidove vojne saradnje između Srbije i Izraela. Teroristički napad Hamasa iz Gaze na Izrael 7. oktobra prošle godine i ulazak Hezbolaha (južni Liban) u sukob je pokazao nužnost držanja velikih zaliha municije.

U ponedjeljak je predsjednik Srbije na sjednici proširenog kolegija načelnika Generalštaba rekao da su zaustavili sav izvoz municije i da za dalje trebaju „specijalne odluke ako će nešto da ide, municija ide u naše kasarne i naše stokove“. Naglasio je da od tog izvoza u Srbiji direktno živi 24 hiljade ljudi, a indirektno oko 150 hiljada. Predsjednik „da ih ostavi bez hleba neće“. Britanski Fajnenšal tajms objavio je 23. juna prošle godine procjene da je Srbija preko drugih zemalja, od početka ruske agresije, u Ukrajinu izvezla municiju vrijednu oko 800 miliona eura.

Nezavisni domaći i strani analitičari smatraju da se ne radi o Vučićevoj brizi da 150 hiljada usta ne ostane bez hleba, već o očuvanju apsolutističke vlasti kroz pažljivo balansiranje između Istoka i Zapada. Srbija je okružena NATO zemljama i većina robne razmjene otpada na države članice EU i NATO. Nedavno zaključenje dila za nabavku francuskih borbenih aviona Rafal i raniji dilovi o eksploataciji litujuma u dolini Jadra govore o tome da  Prva familija Srbije nastoji osigurati svoju vlast od eventualnih akcija rušenja sa strane Zapada.

Istovremeno, Srbija ima duboke istorijske i ideološki srodne veze sa Rusijom koja pod Putinom doživljava uskrsnuće staljinističkog terora nad neistomišljenicima. Nesporna je i privrženost znatnog dijela srbijanskog naroda i crkve (SPC) „majci Rusiji“.  Patrijarh Porfirije je nedavno pohodio Kremlj gdje ga je Putin smjestio u sobičak (po kremaljskim mjerilima) pokriven kamerama. Snimci sa patrijarhovim izjavama lojalnosti KGB-ovskom sistemu vrijednosti su kasnije pušteni u javnost. Srbija je jedina zemlja kandidat za EU koja nije uvela sankcije Rusiji nakon agresije na Ukrajinu. Narativ medija pod kontrolom braće Vučić je ekstremno proruski.

Ono o čemu se malo ili ni malo ne priča, čak i u opozicionim medijima, je slanje topovskog mesa, ne malog broja dobrovoljaca proruski nastrojenih da ratuju za paravojne ili regularne ruske formacije protiv  Ukrajine. Početkom prošle godine je došlo do pobune srpskih vojnika 119. strjeljačkog puka sa sjedištem u Rjazanu zbog konstantnog ponižavanja i maltretiranja, o čemu je pričao Dejan Berić na svom Youtube kanalu. Berić je kao posrednik doveo ne mali broj dobrovoljaca koji su potpisivali ugovore sa Ministarstvom odbrane. Jedan sagovornik Monitora, koji je želio ostati anoniman zbog bezbjednosti, uspio je da se vrati u naš region. Kaže da je ratovao za rusku vojsku i bio svjedok pogibija brojnih srpskih vojnika koji su nakon pobune početkom 2024. godine slani u tzv. šturm (jurišne) odrede. Oni su, po njegovim riječima, gurani u samoubilačke napade zajedno sa pripadnicima manjinskih naroda Rusije i oslobođenim zatvorenicima kako bi Ukrajinci istrošili što više svoje deficitarne municije i otkrili položaje. Preko 80 odsto „šturmovaca“ pogine u prvih mjesec dana na frontu.

Kaže da BIA  zna da je ratovao za Rusiju ali ni njega ni druge ne diraju iako je odlazak na ratišta krivično djelo u Srbiji. U zamjenu,  BIA traži da ne učestvuju u opozicionim ili studentskim protestima u Srbiji i da se nigdje javno ne eksponiraju. Navodno, Rusija za svakog poginulog vojnika plaća 125 hiljada eura, dok članovi porodice poginulog imaju pravo na rusko državljanstvo i orden. Porodica jednog poginulog srpskog vojnika koja živi u Crnoj Gori (identitet poznat redakciji) je do sada neuspješno pokušavala preko ruske ambasade u Beogradu da dobije njegovo tijelo i finansijsku kompenzaciju.

Da se i u Crnoj Gori neki političari uspješno prilagođavaju potrebama međunarodnog balansiranja i slijeđenja politike Srbije govori primjer predsjednika Skupštine i lidera vučićevske Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića. U autorskom tekstu za američki mjesečnik Nešenal intrest Mandić piše da u „eri rastućih globalnih tenzija i redefinicije međunarodnih saveza, Crna Gora vidi strateško partnerstvo sa SAD-om kao svoj glavni prioritet“. Nudi Americi „pouzdano savezništvo“  u  „skladu sa smjerom vanjske politike koji su signalizirali predsjednik Donald Trump i njegov tim“. Dalje se navodi da „predsjednik Trump uživa veliku popularnost u Crnoj Gori, a javna podrška jačim vezama sa SAD-om je konstantno pozitivna“.

U tekstu, Mandić čak naziva Crnu Goru „svojom matičnom zemljom“ (home country) i crnogorsku vojsku svojom. Piše da se zemlja maltene u nebo vinula s novim reformama nakon smjene „korumpiranog i autokratskog režima Mila Đukanovića“. Osim ovakvog ciljanog teksta, Mandić se vrlo mudro postavio u odnosu na Izrael i izraelsku politiku. Dok su crnogorske diplomate u UN-u pod premijerom Dritanom Abazovićem i Milojkom Spajićem maltene redovno glasale za rezolucije osuda Izraela (što nije čak ni Srbija uradila) dotle je Mandić, kako saznajemo iz neformalnih diplomatskih izvora, redovno slao poruke izraelskoj ambasadi da se on ne slaže sa tim.

Prilikom posjete Izraelu Mandića je primio uz protokolarne počasti i predsjednik Izraela Isak Hercog. Predsjednik Skupštine je takođe posjetio i memorijal žrtava Holokausta Jad Vašem i zapisao svoj „bol zbog miliona nedužnih žrtava“ krajem februara ove godine. To mu neće kasnije smetati da nedavno ode u Sloveniju i pokloni se sjenama velikosrpskih naci-kvislinga koji su hvatali Jevreje i isporučivali ih nacistima i o čijim „djelima“ postoje svjedočanstva u Jad Vašemu.

Vlast i privilegije su iznad svake ideologije.

Jovo MARTINOVIĆ