Izdvojeno
DONALD TRAMP, OPET: Izazov Americi i svijetu
Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
SAD su dobile novog starog predsjednika. Obećao je: „Amerika je slomljena. Ja ću je oporaviti“. Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi. Nakon godina u vrhu američke i svjetske politike, jedno pitanje se samo nameće. Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima
Milioni Amerikanaca glasali su na izborima, koje mnogi smatraju najvažnijim u modernoj istoriji SAD-a. Imali su priliku da se odluče između aktuelne potpredsjednice, predstavnice Demokrata Kamale Haris i bivšeg predsjednika, Republikanca Donalda Trampa. Osim za mjesto u Bijeloj kući na izborima se odlučivalo i o kontroli nad Predstavničkim domom i u Senatu SAD. Takođe, Amerikanci su glasali i za lokalne zvaničnike, sudije i različite političke inicijative.
Šesti novembar nam je donio vijesti sa američkih glasačkih mjesta. Tramp će biti naredni predsjednik SAD-a. On je najstariji predsjednik u istoriji ove zemlje. Biznismen političar suočen sa brojnim skandalima tokom karijere, sudskim procesima – krivičnim i građanskim, presudom, kaznom koja ga čeka za tri nedjelje, te izbjegnutim atentatom donio je Republikancima tako priželjkivani povratak. I to kakav.
„Pomoći ćemo našoj zemlji da zacijeli. Ovo će biti zlatno doba Amerike i to je veličanstvena pobjeda za američki narod. Opet ćemo učiniti Ameriku velikom”, ponavljao je mantre često korištene tokom kampanje u postizbornom obraćanju. Ovo danas nije isti onaj svijet u kome je do napada na Kapitol Hil Tramp bio ključni igrač. Izgleda da ni povratnik u ovalnu sobu nije onaj koga smo upoznali 2016. I jedan i drugi su ogorčeniji i opasniji. Zato kada pominje nove vrijednosti, čišćenje domaće politike i promjene kursa, nikom nije svejedno.
A možda može i gore. Svojim govorima opet je namrgodio mnoga čela. Osim potpredsjednika JD Vensa među saveznicima novi predsjednik je posebno istakao Elon Maska, milijardera i prilično kontroverznu ličnost. Tramp kaže da je upravo on „nova politička zvijezda i jako važan tip”. Mnogi, pa i iz republikanskog tabora ne bi željeli da vide ovakvo lice politike u budućnosti.
Da je izvojevao veliku pobjedu ne govore samo rezultati iz swing država, već i veliki broj afroameričkih i hispanoameričkih glasača koje je republikanac uspio privući. Što se tiče izbornog štaba Demokrata, Harisin tim je otkazao planirano pojavljivanje na izbornoj večeri na Univerzitetu Hauard u Vašingtonu, gdje je kandidatkinja studirala, nakon što je Tramp jurio ka pobjedi prilikom pristizanja prvih rezultata. U srijedu veče je priznala poraz: „Dok priznajem ove izbore, ne odustajem od borbe koja je podstakla ovu kampanju”, rekla je ona i dodala: „Borbe za slobodu, za priliku, za pravednost i dostojanstvo svih ljudi”.
Demokrate će nakon ovih izbora morati dobro da poslože svoje planove. Izlazne ankete isticale su tri glavna pitanja: abortus, demokratiju i ekonomiju. Prva dva su bila u korist Harisove, dok je posljednje išlo u prilog Trampu. Analitičari smatraju da je to više zbog toga što je u masi ostalo sjećanje na njegov mandat prije pandemije, kada je berza rasla, a nezaposlenost padala. Sve nakon toga mu je išlo na ruku. Pandemija prije svega. Nakon toga, pod Džoom Bajdenom, Amerikanci su trpjeli jaku inflaciju. Nijesu zaboravili ni fizičko stanje ovog predsjednika, ali ni činjenicu da, iz njihove perspektive gledano, SAD nijesu uspjele da obezbijede mir u Ukrajinu ili Izraelu. Zasigurno pamte glasači i sliku povlačenja poslednjeg američkog vojnika iz Avganistana koja je stigla već u prvim danima Bajdenovog mandata.
Moglo bi se tumačiti i da su uslovi za Trampovu pobjedu kovani od prvog dana mandata demokratskog predsjednika. Nadalje, uloga žrtve i progonjenog od strane sistema koja je kulminirala neuspjelim atentatom tokom mitinga u Pensilvaniji očigledno su nadogradili bijes birača i njihovu želju za promjenom. Na žalost izbor nije bio veliki. Kasni ulazak u igru Kamale Haris očigledno nije mogao zakrpiti sve rupe u sistemu Demokrata. Uskočila je na Bajdenovo mjesto i zaslužila priznanje za porast podrške Demokratama. Ali… Nije uspjela da dosljedno sprovede jasnu agendu ili transformativne politike. To što je ekonomija bila nedovoljno apostrofirana očigledno je bilo značajno za najveći broj glasača.
Glasačima nije smetalo što se Trampova treća predsjednička kampanja odvijala paralelno sa četiri krivična slučaja protiv njega od koji je jedan kulminirao presudom. Nju Tramp planira da ospori putem žalbe. Ovi procesi će se nakon reizbora posmatrati kroz potpuno novu prizmu.
Kroz novu prizmu osmatraće se i svijet iz Vašingtona. Kako će izgledati novi poredak pitaju se mnogi još od kada je počela predsjednička trka. I mi smo na ovim stranama par puta donosili stavove Harisove i Trampa vezane za spoljnu politiku SAD-a nakon 20. januara 2025. godine kada se i zvanično kroči u Bijelu kuću.
Svjetski lideri su već počeli da šalju čestitke. Redom su stizale čestitke i nade za nastavak tradicionalne saradnje. Čak i od onih koji su znali grubom retorikom karakterisati Trampa u prethodnim godinama. Neo-fašista i populista je odjednom postao poželjan saradnik.
Znakovite su neke od poruka koje Trampu šalju kolege iz svijeta. „Vaš istorijski povratak u Bijelu kuću nudi novi početak za Ameriku i snažno ponovno posvećivanje velikom savezu između Izraela i Amerike,“ rekao je izraelski premijer Benjamin Netanjahu. Nema sumnje da izraelski premijer računa na Trampovu podršku, naročito jer je ovaj često iznosio čvrst stav o podršci Izraelu i njegovim planovima za Palestinu.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je uputio čestitke među prvima. Vjerovatno će upravo njegova zemlja prva i osjetiti nove vjetrove američke administracije. Nerijetko je Tramp obećavao da bi završio taj sukob ko dlanom o dlan. To, znaju svi, znači samo jedno – zeleno svijetlo za Vladimira Putina.
Iz Kremlja su poslali umjerenu poruku. Dmitrij Peskov kaže da će Rusija suditi o Trampu na osnovu njegovih postupaka. Dodao je i da nije upoznat sa planovima predsjednika da čestita Trampu na izborima, jer su SAD neprijateljska zemlja. Istakao je da očekuju zaokret u spoljnoj politici, te da će se novi predsjednik oglušiti na pozive savezničkih privezaka. Nekim zapadnim medijima kolala je i priča da je čestitka iz Moskve u Vašington stigla privatnim kanalom dvojice predsjednika.
I iz Crne Gore su poslate čestitke. „Siguran sam da ćemo zajedno graditi mostove saradnje i očuvati mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu”, kazao je među prvima predsjednik skupštine Andrija Mandić. U Banja Luci je zgrada Palate pravde u bojama američke zastave. „Ovo je pobjeda Amerike kojoj mi vjerujemo“, rekao je Milorad Dodik tokom koktela organizovanog u čast Trampove pobjede.
Svi se nadaju da će novoizabrani predsjednik biti blagonaklon prema njihovim agendama. Istina je vjerovatno daleko od toga. Vremešni i hiroviti Tramp mogao bi biti izuzetno nepredvidiv igrač na geopolitičkom planu. Takvih momenata smo se nagledali i u prethodnom mandatu.
Ako je suditi po onome što je pričao tokom kampanje mnogi će imati problema sa novim predsjednikom. Prije svega mediji koje je u više navrata nazivao neprijateljskim kampom i neprijateljima naroda. Ostala je zabilježena i rečenica tokom nedavnog mitinga u Pensilvaniji da bi ako neko želi da ga pogodi morao da puca kroz lažne vijesti, aludirajući na prisutne reportere. To mu kako je rekao i ne smeta toliko.
Na meti su mu i brojni činovnici, pa se očekuje da će čistka državnog aparata biti detaljna. Najavio je i razmatranje otpuštanja državnih tužilaca koji ne slijede njegova uputstva. To bi svakako bio raskid sa dugotrajnom američkom politikom nezavisnog federalnog aparata za sprovođenje zakona.
Tokom kampanje je obećao završetak zida prema Meksiku i mnoge druge akcije vezane za smanjenje populacije migranata. Predložio je korišćenje vojske protiv „neprijatelja iznutra”, iako je ostao nedorečen ko su tačno ti elementi. Prijetio je da će goniti mnoge koje je optužio za izbornu prevaru iz 2020. godine. Takođe je obećao da neće zloupotrijebiti vlast, ta de će biti diktator, ali samo prvog dana svog mandata. Za taj dan je najavio nastavak zidanja meksikčkog zida i „bušenje, bušenje, bušenje“ misleći na pojačane aktivnosti vezane za fosilna goriva. Da li se pomenuta diktatura završava na tome, ostaje da se vidi.
Tokom prethodnih mjeseci pominjao je ne samo preispitivanje uloge i misije NATO-a što je često bilo na tapetu i tokom prvog mandata, već i nove carinske stope za partnere iz EU. Ako ostane pri svojim najavama Kina će biti glavna ekonomsko-poilitička meta. Planira se niz akcija vezanih za poreze tamošnjim kompanijama, onemogućavanje da one kupuju nekretnine u SAD itd.
SAD su dobile novog predsjednika. Ovog puta će na Kapitol Hil stići mirno i sa ustima punim obećanja o napretku. Tokom jednog od slavodobitnih govora iza njega je stajao veliki natpis: „Amerika je slomljena. Ja ću je oporaviti“. Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi. Nakon godina u vrhu američke i svjetske politike, jedno pitanje se samo nameće: Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i snage da vodi zemlju pravim putem? Ako se obistini i dio najavljenih planova, a obzirom na činjenicu da su Republikanci trijumfalno preuzeli poluge vlasti u SAD-u, tu zemlju čeka buran period. Iscjeljenje nacije će vjerovatno sačekati. Sigurno je: njegova politika biće izazov i konkurentima i saveznicima. Americi i svijetu.
Vrijeme politike kakvu dugo nijesmo vidjeli
Novi nasilnik je na igralištu i valja se prilagoditi – otprilike je tako izgledala srijeda kada je svijet saznao za Trampov povratak. I oni koji su oštro kritikovali njegovu političku, ali i društvenu ličnost, poput novog engleskog premijera Keira Starmera poslali su čestitke pune pomiriteljskih tonova i želja za saradnjom. Gavne sile EU Francuska i Njemačka uskladile su svoje priče o Evropi koja mora biti jedinstvena. „EU mora stajati zajedno i djelovati na jedinstven način“ – rekao je Olaf Šolc novinarima nakon razgovora sa francuskim kolegom Emanuel Makronom. Već četvrtak je donio ozbiljne prepreke ovoj saradnji, jer su sve prilike da će Njemci ići na vanredne izbore. Dva lidera su naglasila izazove Trampove protekcionističke trgovinske politike i izolovane retorike koju oslikava moto Amerika na prvom mjestu.
O nadolazećem američkom izolacionizmu i desničarskim stremljenjima novog predsjednika SAD-a govori i sarajevski novinar i profesor književnosti Amer Tikveša: „On je jedan od originalnijih na spektru desnih autokrata. Svi oni imali su ksenofobiju kao jedan od glavnih ideoloških postulata svoga djelovanja, ali ona je kod većine drugih bila ili povod za ratovanje ili barem prijetnje ratom. Kod Trampa je ona povezana s pacifizmom. On će, kaže, prekidati ratove, ali će istovremeno i otjerati migrante. Riješit će se prisustva Amerike u svijetu, ali i svijeta u Americi”, napisao je Tikveša na svom FB profilu.
Gotovo da nema političara desnog spektra koji nije poslao čestitke novoizabranom glavnokomandujućem SAD-a. Iz Južne Amerike najvatrenije poruke dolaze od desničarskog predsjednika Argentine. Javier Milei, koji dijeli sličan stil sa Trampom, nazvao je pobjedu ‘izvanrednom’ i obećao da će voditi spoljnu politiku usmjerenu samo ka dvije zemlje, SAD-u i Izraelu. „Znajte da možete računati na Argentinu u ispunjavanju vaših ciljeva“, napisao je Tikveša na svom FB profilu. .
Bivši krajnje desničarski predsjednik Brazila, Žair Bolsonaro, objavio je video snimke na kojima je sa Trampom, u kojima ga naziva -pravim ratnikom. „Neka Trampova pobjeda inspiriše Brazil da slijedi isti put“, uskliknuo je Bolsonaro I desničarski lideri iz NATO zemalja pohitali su da podijele radost. Među prvima, naravno Viktor Orban, Geert Vilders… Britanski političar Najdžel Faraž, lider desničarske Reformističke partije, rekao je u objavi na X-u: „Keir Starmer mora raspakovati crveni tepih za 47. predsjednika SAD-a. Ovo je velika prilika koju treba iskoristiti”. Marine Le Pen, liderka francuskog krajnje desnog Nacionalnog saveza, smatra da se američka demokratija jasno izrazila, a Amerikanci slobodno izabrali predsjednika. „Ovo novo političko doba koje počinje mora doprinijeti jačanju bilateralnih odnosa i težnji ka konstruktivnom dijalogu i saradnji na međunarodnoj sceni”, napisala je na X-u.
„Danas takođe moramo proslaviti važnost hispanskog glasa u ovoj pobjedi slobodnog svijeta. Vrijeme je za patriote. Vrijeme je za slobodu”, napisao je Santiago Abaskal, lider španskog desnog Voxa.
I balkanski igrači poslali su svoje čestitke, i naši naravno. Svi se nadaju dobroj volji novog igrača. Gostujući na AJB, istoričar Tvrtko Jakovina je istakao da se dogodila ogromna promjena koja će uticati na cijeli svijet, pa i na naš region. Ocijenio je da to nužno nije povoljno, naročito ne za male zemlje. „Bez obzira na to da li se veselili danas Trampovom dolasku ili ne, morate znati da ulazimo u jedno područje politike kakvo do sada nismo vidjeli. Barem ne jedno jako dugo vrijeme u 20. i 21. stoljeću”, rekao je Jakovina.
Slične stavove za istu televiziju podijelio je i Danijel Server profesor sa univerziteta Džons Hopkins. „Prva najdramatičnija promjena odnosiće se na Ukrajinu, gdje će pokušati dati dio Ukrajine Rusima kako bi ih natjerao da zaustave rat. To je najavio i tokom predizborne kampanje i možda će u tome i uspjeti”, kaže Server. On napominje da tu postoje implikacije za Balkan., „ Podjele u Ukrajini biće presedan za podjele na Kosovu i BiH”.
Na opsanosti novih politika, Ameriku i svijet je upozorio nezavisni senator Berni Sanders. On je u oštro intoniranoj poruci pozvao Demokrate da izvuku pouke iz poraza.„Ne bi trebalo biti veliko iznenađenje kada Demokratska stranka koja je napustila ljude radničke klase otkrije da je radnička klasa napustila njih. Prvo je to bila bijela radnička klasa, a sada su to i latino i crni radnici“, rekao je Sanders zahtjevajući od odgovornih ljudi koji su zabrinuti za temelje demokratije i ekonomsku pravdu da povedu vrlo ozbiljne političke rasprave.
Kultni američki pisac i scenarista Stiven King nakon pobjede Trampa napisao je na društvenim mrežama status koji se može tumačiti i kao kritika na račun obje političke struje SAD-a: „U mnogim radnjama koje prodaju lijepe, ali krhke stvari, često stoji natpis: Lijepo za gledanje, milina za držanje, ali kad se slomi – kupio si. Ista stvar važi i za demokratiju”.
Dragan LUČIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
MALOLJETNA ŽRTVA PORODIČNOG NASILJA ZAVRŠILA U NELICENCIRANOM PRIHVATILIŠTU U DANILOVGRADU: Nemar države skriven iza registarskih nejasnoća
-
Svaka ptica svome jadu leti
-
DR ZOLTAN MAĐAR: OKUPACIJE BOKE: Nenapisana istorija Boke (I)
-
PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora
-
TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela
-
KO SAVJETUJE DRŽAVNE ZVANIČNIKE: Radno mjesto za partijske drugove
FOKUS
JAVNE OSTAVKE, TAJNI DOGOVORI: Račun kafe kod Satlera
Objavljeno prije
23 minutena
30 Maja, 2026
Očigledno je da se priprema redefinicija političkih odnosa. Polazne pozicije su (pre)poznate: EU traži reforme i političku stabilnost. Vlast dvotrećinsku podršku. Opozicija povratak političkog uticaja. Građani pokušavaju da razumiju gdje u svemu tome prestaje principijelna politika, a počinje politička trgovina
Poslije praznika – postpraznični optimizam. Stigle su najave da bi ovdašnji politički mrtvi čvor uskoro mogao biti razvezan. Ili, možda, rasjećen. Sve u cilju “pronalaženja zajedničkih rješenja” radi ispunjavanja obaveza Crne Gore u završnoj fazi procesa pridruživanja EU.
Dobra vijest glasi: “Predstavnici vladajuće većine i opozicije spremni su da rade na pronalaženju zajedničkih rješenja u oblastima značajnim za ispunjavanje obaveza iz evropske agende”. Loše bi moglo biti što nas je o istom obavijestila Delegacije EU u Crnoj Gori, a ne domaći akteri koji bi morali biti dužni da javnosti polažu račune o svom radu.
Pomenuti predstavnici vlasti i opozicije o tome, za sada, ćute. Ili prebacuju obaveze i odgovornost na drugu stranu. Vodeći računa da se previše ne zamjere zvaničnicima EU kojima je, izgleda, danas najviše stalo do toga da Crna Gora ispuni obaveze iz evropske agende. Nerijetko, po cijenu kvaliteta urađenog.
Na nenajavljenom sastanku koji je u nedjelju, u prostorijama Delegacije EU u Podgorici, organizovao ambasador Johan Satler, okupili su se predstavnici vlasti i opozicije. Gotovo svi, predvođeni premijerom Milojkom Spajićem (PES), predsjednikom parlamenta Andrijom Mandićem (NSD) i liderom opozicione DPS Danijelom Živkovićem. Prema nezvaničnim informacijama dobijenim od učesnika, glavne teme sastanka bile su povratak DPS-a u parlamentarni proces, te ubrzano sprovođenje traženih reformi. To uključuje glasanje za zakone sa plavom zastavicom i ustavne promjene koje je potrebno izvršiti radi usklađivanja sa EU, a za koje je potrebna dvotrećinska većina u Skupštini.
“U otvorenoj i konstruktivnoj atmosferi, predstavnici vladajuće većine i opozicije izrazili su spremnost da kroz inkluzivan politički proces rade na pronalaženju zajedničkih rješenja u oblastima od posebnog značaja za ispunjavanje obaveza Crne Gore u okviru njene EU agende”, rekli su agenciji MINA iz Delegacije EU.
Da je nekakav dogovor, načelno, postignut potvrdilo je i ovonedjeljno saopštenje vladajuće većine, kojim je od opozicije zatraženo da do kraja maja dostavi jedinstvenu platformu sa svojim zahtjevima, kako bi se obezbijedio neophodan konsenzus uoči predstojećih glasanja u parlamentu. Gdje bi se, prije ljetnje pauze, na dnevnom redu trebale naći (odnosno morale, prema nekim interpretacijama onoga o čemu se govorilo na sastanku kod Satlera) i izmjene Ustava. Navodno, ne i onog dijela koji se tiče identitetskih pitanja.
“Zbog potrebe da se uoči glasanja o ustavnim promjenama obezbijedi što širi društveni i politički konsenzus, a da prijedlog jedinstvene platforme opozicije još uvijek nije dostavljen, očekujemo da sve opozicione partije koje su učestvovale u razgovorima, vođenim uz posredovanje Delegacije EU, i iskazale spremnost da doprinesu ubrzanju evropskih integracija, svoju saglasnost pretoče u jedinstvenu i formalizovanu platformu”, navodi se u saopštenju parlemantarne većine.
Prije njega, iz opozicije su poslije sastanka u Delegaciji ponovili listu svojih zahtjeva za prevazilaženje blokade parlamenta. “Povucite Zakon o ANB-u, povucite Zakon o unutrašnjm poslovima i učinite niz drugih ustupaka koji su važni za građane Crne Gore i onda se možemo vratiti dijalogu”, poručio je poslanik DPS Nikola Rakočević u izjavi za TV Vijesti, insistirajući, da “do tada nema nikakvog razgovora”.
Zahtjev vlasti da im opozicija dostavi zajedničku platformu mogao bi se pokazati komplikovanijim nego što se čini na prvi pogled. I pod uslovom da iz kalkulacija isključimo Milana Kneževića i njegovu NDP, koja je u ovom momentu opozicija i većini i manjini. A, najprije i ponajviše, EU.
Pa ipak, njegova partija je i dalje u (formalnoj) koaliciji sa Mandićevom NSD. Ta neobična sprega vlasti i opozicije funkcioniše po javno objelodanjenom principu: kome smeta neka napusti savez Zajedno za Crnu Goru (nekadašnji DF). Kako niko ne želi da povuče taj potez, ostaju sumnje da Mandić i Knežević i dalje igraju zajedničku igru. Po toj interpretaciji, njihovo javno udaljavanje ima za cilj zauzimanje što većeg dijela političkog terena.
Knežević je, uglavnom, po napuštanju vladajuće koalicije odustao od obećanja da će do Brisela i EU “nositi na leđima” one koji za taj put ne budu imali dovoljno snage ili volje. Sada je najglasniji kritičar procesa pristupanja EU.
Sastanak u Delegaciji, na kome nijesu bili predstavnici NDP, Knežević je predstavio kao novi dokaz da međunarodna zajednica, a ponajviše EU, upravljaju crnogorskom političkom scenom. “Satler je još jednom potvrdio da je guverner Crne Gore koji upravlja i opozicijom i vlašću. Određuje ko će biti smijenjen, ko imenovan, generiše krize, onda ih rješava…“, ponavljao je gostujući na medijima pod kontrolom Aleksandra Vučića. “Radi se o lutkarskom pozorištu u kome Satler vuče konce, a oni igraju kako moraju“.
Nezadovoljnih rješenjima na kojima insistiraju zvaničnici EU ima i u tzv. proevropskim snagama u parlamentu. Najglasniji među njima je lider GP URA Dritan Abazović. Nakon kafe kod Satlera, Abazović je poručio da njegova partija neće biti dio „mirenja“ vlasti i DPS-a. „Nećemo biti dio te platforme. Razlog je vrlo jednostavan: mi nijesmo neko ko je izazvao krizu niti je na bilo koji način stopirao evropski put. Ko je izazvao krizu, neka bude dio platforme“, rekao je Abazović. “.
Formulacija, “mirenje DPS-a, PES-a i Mandića“, vjerovatno je prvi put javno artikulisala ono što dio političke scene već naslućuje – da se iza evropskog jezika reformi možda gradi novi politički balans između zvaničnika najvećih, nominalno suprotstavljenih, blokova. Pride, stigla je u trenutku kada su neka dešavanja na terenu potkrijepila ideju o međunarodnoj višoj sili koja forsira i nadgleda proklamovano pomirinje. Ili je riječ, da parafraziramo Mila Đukanovića, o “interesnoj dobrovoljnosti” do juče nepomirljivih aktera ovdašnjeg političkog i, ne manje važno, vjerskog života.
Na prijem povodom Dana nezavisnosti koji je organizovao premijer Spajić, odazvali su se predsjednik Jakov Milatović, Milo Đukanović, čelnici Demokrata ali i Andrija Mandić, kome je to bila prvo učešće u aktivnostima obilježavanja 21. maja od 2006. godine.
Kamere su zabilježile kako su se, takođe prvi put, u isto vrijeme na istom mjestu našli zvaničnici CPC i SPC, Miraš Dedeić i Gojko Perović. To je signaliziralo da se sprema nešto veliko. Tek treba da prepoznamo o čemu se radi. Ili da to neko objasni. Makar onima koji ne prihvataju Mandićevu tezu o konačno pomirenoj Crnoj Gori, zdravo za gotovo.
Razumljivo je da traženje novog, u naznakama najavljenog, političkog balansa brine one snage koje bi mogle ostati izvan tog projekta. Važnije pitanje glasi da li bi i građani trebalo da se zabrinu zbog sve očiglednijeg odsustva javnosti pri donošenju nekih, moguće dalekosežnih, odluka. Za koje ne smijemo bezrezervno tvrditi da idu u prilog demokratskoj, prosperitetnoj i evropskoj Crnoj Gori.
Oprezniji upozoravaju kako su dešavanja u SO Podgorica rječitija od Spajićevog prijema. U vinogradu Plantaža mogli smo vidjeti kakva bi Crna Gora mogla da bude u nekim boljim vremenima, dok smo sa Trga nezavisnosti dobili sliku onoga što ona danas jeste. Zemlja u kojoj političke kalkulacije često nadjačaju pisane i nepisane procedure političkog života, baš kao i javni interes.
Ostavka predsjedice parlamenta Glavnog grada Jelene Borovinić Bojović stigla je, bezmalo, šest mjeseci nakon šro je postalo jasno da vladajuća većina u Podgorici nema potrebnu većinu za normalan nastavak rada. Istovremeno ne postoji sposobnost opozicije da zajedničkim angažmanom preuzme vlast. Sa te strane već se čuo zahtjev za raspisivanje vanrednih lokalnih izbora u Podgorici. Uprkos ranijem dogovoru da se izbori, parlamentarni i lokalni u svim opštinama, održe u junu naredne godine.
Na taj se dogovor pozvala Borovinić Bojović objašnjavajući kako dalje, nakon nove vladajuće situacije i njene ostavke. “S obzirom na to da su savjeti i instrukcije evropskih partnera o objedinjavanju lokalnih izbora u jednom danu, jasne, javne i poznate, s obzirom na to da o tome postoji konsenzus i na državnom nivou, vjerujem da će naredne godine građani imati priliku da na dan izbora jasno saopšte svoj stav i cijene svačiji rad do sada”, kazala je ona, ne objašnjavajući šta biva u međuvremenu.
Verzirani kažu da je ideja vladajuće koalicije jasna. Pošto iste partije vladaju državom i Glavnim gradom, njihov naum je da Vlada u Podgorici uvede prinudnu upravu. To znači da bi aktuelna vlast imenovala odbor povjerenika koji bi preuzeo nadležnosti lokalnog parlamenta, rješavajući se rizika da opozicija (eventualno potpomognuta novim nezadovoljnicima iz bivše većine) preuzme parlament pa zatim i izvršnu vlast u Podgorici i sa te pozicije krene u pripremu dolazećih izbora.
Saša Mujović bi ostao gradonačelnik i političko lice vlasti. Rasterećen briga koje nosi odsustvo podrške u gradskoj Skupštini.
Treba li se zapitati koliko je plan o prinudnoj upravi u Glavnom gradu u saglasju sa proklamovanim jedinstvom vlasti i opozicije na putu EU integracija? I ako nije, znači li to da vlast (a moguće i opozicija) imaju drugačiju listu prioriteta od one javno istaknute? Konačno, šta bi na sve to rekli oni koji Crnu Goru guraju ka Briselu?
Očigledno je: u Crnoj Gori se priprema redefinicija političkih odnosa. Polazne pozicije su (pre)poznate: Evropska unija traži reforme i političku stabilnost. Vlast dvotrećinsku podršku. Opozicija povratak političkog uticaja.
Građani pokušavaju da razumiju gdje u svemu tome prestaje principijelna politika, a počinje politička trgovina. Otud naglašen interes za pitanje ko će i koliko platiti onu kafu kod Satlera.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NACRT STRATEGIJE VANJSKE POLITIKE CRNE GORE 2026 – 2029: Ni nakon 20 godina bez ozbiljne diplomatije
Objavljeno prije
26 minutana
30 Maja, 2026
Prije objave dokumenta iz MVP-a, kojim rukovodi Ervin Ibrahimović, poručeno je da se MVP „rukovodio principom transparentnosti i obuhvata opsežne analize trenutnog stanja”. Ozbiljne države kada objave strategiju vanjske politike fokusiraju se na esencijalna pitanja – u kakvom svijetu žive i kako u tom svijetu štititi vlastite interese. Nacrt naše Vlade ne daje odgovor na osnovna pitanja. Tekst je toliko uopšten da bi se mogao odnositi na bilo koju malu zemlju koja teži EU
Nakon što je početkom aprila Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) objavilo Nacrt strategije vanjske politike 2026–2029, zavladala je tišina kao da je dokument odmah postao istorijski artefakt. Prije objave dokumenta iz MVP-a, kojim rukovodi Ervin Ibrahimović iz Bošnjačke stranke (BS), poručeno je da je „prepoznata potreba za donošenjem jedinstvenog planskog dokumenta“. MVP se navodno „rukovodio principom transparentnosti i obuhvata opsežne analize trenutnog stanja”.
Ozbiljne države, kada objave strategiju vanjske politike, fokusiraju se na esencijalna pitanja – u kakvom svijetu žive i kako u tom svijetu štititi vlastite interese. Nacrt, koji je Vlada Crne Gore objavila, ne daje odgovor na osnovna pitanja. Tekst je toliko uopšten da bi se jednako dobro mogao odnositi i na Sjevernu Makedoniju, Albaniju ili bilo koju drugu malu zemlju koja teži EU članstvu.
„Opsežne analize trenutnog stanja“ MVP-a i Vlade ne identificiraju entitete koji imaju interes da utiču na našu unutrašnju i vanjsku politiku niti objašnjavaju uticaj uopšte.
Litvanija je 2021. degradirala diplomatske odnose sa Kinom, strateški identificirajući kineske ekonomske pritiske na društvo i institucije i u skladu sa tim odredila crvenu liniju. Slovačka je u svojoj Bezbjednosnoj strategiji iz 2021. godine (prije dolaska nacional-populističke vlade Roberta Fica) opisala temelje nacionalnog interesa, bezbjednosti i vanjskopolitičkog usmjerenja i uvela formulaciju Problematickí priatelia (prevedeno – problematični prijatelji). Takvi „problematični prijatelji“ sprovode aktivnosti suprotne slovačkim državnim interesima. Estonija je, zahvaljujući gorkom istorijskom iskustvu, označila Rusiju kao glavnog aktera koji „aktivno i nasilno” pokušava srušiti evropsku bezbjednosnu strukturu. Latvija, Poljska, Finska i Češka su takođe jasno označile maligne uticaje s istoka imajući u vidu gorku prošlost u „bratskom zagrljaju“.
Crnogorska strategija na 48 stranica ne sadrži ništa što bi bilo usporedivo s ovim pristupima i kao da se boji bilo kome zamjerati. Nigdje nema ni pomena strukturnog uticaja Rusije koja je i najviše kumovala, od vanjskih faktora, nedavno proslavljenoj nezavisnosti. Režim Mila Đukanovića je ostvario san mnogih koji su iskreno željeli obnovu državnosti. Međutim, iako formalno proevropski, temelji „nezavisne“ Crne Gore su u praksi bili refleksija Putinove Rusije kao privatne države gospodara i njegovih oligarha/tajkuna. I pet i po godina nakon promjene vlasti Crna Gora se i dalje mora rvati s nasljeđem miloističkog režima i njegovim vezama s ruskim službama i prljavim novcem. Sadašnji ciljevi Kremlja ni „proruska” Crna Gora, nego nestabilna Crna Gora koja ne može biti kohezivan član NATO-a i koja će ostati van EU.
Nacrt vanjskopolitičke strategije ne pominje Kinu ni jednom riječju. Originalni ugovor sa Exim bankom Kine oko izgradnje auto-puta (i ugradnje režimu bliskih struktura) bio je potpisan pod uslovima koji su bili nepovoljni po državu. Srećom, mogući problemi su otklonjeni refinansiranjem duga uz pomoć evropskih partnera.
Sekcija o regionalnoj politici ne imenuje nijednu susjednu državu. Autori se ponašaju kao da je Crna Gora na drugom kontinentu i gledaju da se nikome ne zamjere. Nepominjanje javno proklamiranih ciljeva režima braće Vučić u njihovim žutim i otvoreno šovinističkim medijima i zvanične državne doktrine „srpski svet” koja briše crnogorski identitet i državu, ih svakako neće učiniti nevidljivim. Nedavno reagovanje MVP-a na sve učestalije napade i izlive patetike srbijanskog predsjednika povodom proslave nezavisnosti je više izuzetak nego pravilo.
Otvorena pitanja sa Hrvatskom, koja su evidentna i prisutna, strategija nijednom rečenicom ne pominje a kamoli nudi rješenje. Teško je vjerovati da se radi o diplomatskoj diskretnosti, jer izbjegavanje tih problema direktno blokira put u EU.
Za suzbijanje hibridnih prijetnji u nacrtu se pominje indikator novih aktivnosti u saradnji sa međunarodnim tijelima. Za jačanje ugleda diplomatske službe jedan od indikatora je rast broja digitalnih kanala sa tri na 51 kanal do 2029. Teško da to može biti zamjena za posrnulu diplomatiju.
Stanje, odnosno odsustvo crnogorske diplomatije upada još više u oči nego u doba Đukanovićeve vladavine. To se može vidjeti iz službenih posjeta najviših državnika kojima crnogorske diplomate ne uspijevaju ugovoriti sastanke na adekvatnom nivou. U tome prednjače diplomatska predstavništa na najvažnijim adresama – Vašington, London i Berlin. U Americi su najviši crnogorski zvaničnici nebrojeno puta pokušavali dobiti sastanke na visokom nivou. Posljednji sastanak na ministarskom nivou se desio 2023. godine, kada se predsjednik Jakov Milatović sastao sa državnim sekretarom Antoni Blinkenom u Njujorku na Generalnoj skupštini UN-a. Tada Crna Gora nije imala ambasadora u Vašingtonu već samo otpravnika poslova. Od tada, iako je stigao ambasador u punom mandate, najviši crnogorski dužnosnici nisu imali nijedan sastanak s američkim zvaničnicima ministarskog nivoa.
Posjeta premijera Vašingtonu 2025. je završena fijaskom. Slučajni susret, tj. rukovanje i slikanje premijera Milojka Spajića u hodnicima Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Švajcarska, sa američkim sekretarom (ministrom) finansija Skotom Besentom se ne može smatrati bilateralnim sastankom. Po informacijama iz Vašingtona aktivnosti ambasade nisu dinamizirane ni kada je SAD stavila zabranu izdavanja useljeničkih viza za naše i državljane još 74 zemlje. Vrijedi napomenuti da se Srbija nije našla na listi proskribovanih zemalja. Stavljanje Crne Gore u istu ravan sa Somalijom i Avganistanom ne doprinosi njenom ugledu.
O nevidljivosti Crne Gore na najvažnijim svjetskim adresama govorio je i bivši ambasador pri UN-u Željko Perović u intervjuu za Pobjedu početkom januara ove godine. „Crna Gora je danas gotovo nevidljiva u Vašingtonu. Odnosi sa Londonom, Berlinom, Parizom, a naročito sa SAD, ozbiljno su zapostavljeni”, kaže Perović. U Berlinu i dalje nema ambasadora iako je Njemačka glavna ekonomija EU i politički faktor presudan na putu za EU.
Početkom aprila predsjednik Milatović je imao blamantno loše organizovanu posjetu Berlinu ispod nivoa šefa suverene države. Dobio je 20 minuta u Odboru za EU poslove Bundestaga. Održao je i predavanje na radikalno lijevom Humbolt Univerzitetu. Njemački kancelar Fridrih Merc (koji ima negativan odnos prema Humboltu) nije našao termin za Milatovića, dok je predsjednik Frank Valter Štajnmajer bio van Berlina, neki diplomatski izvori kažu namjerno odsutan. Milatović nije dobio ni termin kod Johana Vadefula, njemačkog ministra vanjskih poslova. Jedini sastanak na višem nivou je bio sa Gunterom Krihbaumom, koji je u crnogorskim medijima predstavljen kao njemački ministar za Evropu. Međutim, informacija nije tačna jer se ne radi o ministru u kabinetu kancelara već o tituli ministra koju Krihbaum ima u okviru Vadefulovog ministarstva za vanjske poslove. Ispada da se predsjednik Crne Gore sastao s pomoćnikom ministra.
Posljednja u nizu sličnih blamaža je prijem ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića u Njujorku sa zamjenicom komesara za obavještajne poslove i borbu protiv terorizma NYPD-a (njujorške policije). Prvi čovjek unutrašnjih poslova Crne Gore izgleda ni u daljini nije vidio sjedište Federalnog istražnog biroa (FBI) ili Ministarstvo domovinske sigurnosti (Department of Homeland Security), koje je nivo njega kao ministra suverene države.
Potpredsjednik Vlade za ekonomski razvoj Nik Gjeloshaj je ranije imao brzinsko slikanje sa šefom FBI-ja koje je u javnosti predstavljeno kao bilateralni razgovor oko ingerencija koje nema ni FBI ni Gjeloshajev resor. Ni Vlada CG, a još manje ambasada su bili upoznati s njegovim aktivnostima.
Ministar Ervin Ibrahimović kao da vodi politiku partijskog i prijateljskog postavljanja u diplomatsko-konzularnoj mreži mimo principa rada u diplomatiji. Ustanovljena je naopaka matrica u kojoj se ambasadorske pozicije dijele po nacionalnom ključu – Srbin u Beogradu, Albanac u Prištini, Bošnjak u Sarajevu. Diplomatska praksa zemalja koje vode računa o svojim interesima i kojim se Crna Gora želi pridružiti u EU je potpuno suprotna.
Nameće se pitanje ko je zapravo odgovoran za ‘nevidljivost’ Crne Gore u Vašingtonu, Berlinu i Londonu: diplomate koje ne umiju otvarati vrata, ili državnici zbog kojih se ta vrata drže zatvorenim?
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
REVIZIJA NOVIJE ISTORIJE, SNS FILM O REFERENDUMU: Ćaci pamflet
Objavljeno prije
28 minutana
30 Maja, 2026
Uradak „dokumentarista“ novosadskog Centra za društvenu stabilnost , emitovan na TV Prva i TV Adria na Dan nezavisnosti, svodi se na priču o tome da su Crnogorci izmišljena i vještačka nacija koja je zabila nož u leđa svom starijem bratu. Kao da ga je pisao Aleksandar Vučić
Estetika, patetika i logika vladajuće ćaci Srbije zapljusnula je Crnu Goru na dan proslave 20 godina nezavisnosti u vidu dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi, u produkciju Centra za društvenu stabilnost iz Novog Sada, bliskog Srpskoj naprednoj stranci (SNS) predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Izdaja izmišljene nacije – mogao je i tako da se zove ovaj uradak, s obzirom na glavne teze koje su istaknute na samom početku – da su Crnogorci izmišljena i vještačka nacija koja je zabila nož u leđa svom starijem bratu. ,,Stariji brat je godinama pomagao mlađem da stasa i opstane”, opisuje se odnos Srbije i Crne Gore u dokumentarcu, a priča se dalje nastavlja u istom maniru – mlađi (crnogorski) brat se vremenom pretvorio u biblijskog Kaina, koji je inače ubio mlađeg Avelja, pa se u prologu potencira da je vječna samo – izdaja.
Glavna poruka je da i za izdaju ima lijeka. Na kraju oba nastavka sa puno uskličnika poentira se: ,,Nastaviće se…, jer tek smo počeli”, uz prijetnju „Vraćamo se po naše!“.
Onima sa slabijim živcima, dovoljno je bilo da pogledaju početak filma, da znaju o čemu se radi. Izdržljiviji su dalje mogli da čuju i ovo: ,,Dok su hrabri Cetinjani ginuli širom prostora nekadašnje Jugoslavije boreći se za slobodu, njihove porodice su na Cetinju čuvali italijanski vojnici. Te je nakon Drugog svjetskog rata najveća demografska eksplozija zapravo zabeležena na Cetinju”, Onda poenta: ,,Cinici bi to nazvali lepota poroka”. Pa insert iz originalne Ljepote poroka, Živka Nikolića, valjda da potkrijepi bolesnu i lažnu tezu.
Centar za ženska prava reagovao je posebno na ovaj dio filma: “Najoštrije protestujemo protiv ovakvog pokušaja da se istorijska neistina upakuje u mizoginu i diskriminatornu insinuaciju na račun žena Cetinja i Crne Gore. Ističemo da su ovi navodi u potpunosti neistiniti i duboko uvredljivi, jer se kroz konstrukciju o navodnoj ‘demografskoj eksploziji’ sugeriše da su žene Cetinja tokom okupacije bile povezane sa okupatorom ili na drugi način saučesnice okupacionog režima. Takva konstrukcija ne vrijeđa samo žene Cetinja, već i porodice žrtava i antifašističku tradiciju Cetinja“, naveli su.
U filmu se moglo ,,saznati” i da su za ,,otcjepljenje” krivi i Slobodan Milošević, Boris Tadić, pa i Milorad Dodik. Dio krivice nose i intelektualci iz SANU, a napominje se i da je stranka Andrije Mandića dala saglasnost na neku odluku koja je završila bratoizdajom. Od spoljnih sila razbraćenje je pored Zapada, najviše pomogla Rusija, a i Kinezi su umiješali svoje prste.
Autori filma, međutim, navode da je i u tom vremenu, kao i sada, postojao jedan političar koji je rekao istinu i najavio buduće događaje koji se u filmu potenciraju. Gle čuda, to je srpski predsjednik Aleksandar Vučić. ,,Radićemo na tome da za 10 ili 20 godina referendumskim putem ostvarimo neku novu državu zato što je naš cilj da živimo zajedno a ne odvojeno!”, navodi se u filmu izjava, od 29. maja 2006, tadašnjeg radikalskog opozicionara, Vučića.
U istom stilu i maniru, uz priču o sramoti, slijedi zaključak – ,,danas, dve decenije kasnije Crna Gora uživa u svojoj lažnoj slobodi”. Pa prepoznatljiva patetika – ,,isti se danas krišom, pred spavanje, dok ih niko ne vidi prekrste sa tri prsta… i čekaju dan kada će ponovo biti ono što više nisu hteli da budu”. Da se bolje dočara o kakvom ,,sunovratu” Crne Gore se zapravo radi u drugom djelu je namontiran čak i pjevač Riki Martin.
Na ovu ćaći režimsku papazijaniju po službenoj dužnosti reagovala je Agencija za audiovizuelne medijske usluge (AMU). Savjet Agencije donio je odluku o privremenom ograničavanju prijema i reemitovanja cjelokupnog programa udarne medijske pesnice Vučićevog režima Informer TV. Uz obrazloženje da ovaj dokumentarni film predstavlja samo jedan od sadržaja identifikovanih u okviru šireg korpusa spornih materijala emitovanih na Informer TV i ne predstavlja izolovan slučaj u odnosu na utvrđene povrede profesionalnih i regulatornih standarda, saopštili su iz AMU.
Istovremeno, shodno Zakonu o audiovizuelnim medijskim uslugama i u okviru svojih nadležnosti, Agencija je po službenoj dužnosti pokrenula postupke protiv emitera registrovanih u Crnoj Gori – TV Adria i TV Prva – zbog emitovanja spornog dokumentarnog filma, usljed postojanja elemenata govora mržnje, podsticanja nacionalne netrpeljivosti i diskriminacije, kao i sadržaja kojima se vrijeđa dostojanstvo i osporava legitimnost nacionalnog identiteta Crnogoraca i ustavnog uređenja države.
Oglasili su se ,,branitelji” slobode medija. Vučić je sankcije medijima zbog prikazivanja dokumentarnog filma označio cenzurom, dodajući da istina ne bi trebalo nikome da smeta. Rekao je da je odgledao manji deo dokumentarca i da nije vidio ništa sporno.
Na domaćem terenu, javio se Vučićev apologeta Milan Knežević. Pored Predraga Bulatovića i Nebojše Medojevića, on je jedan od sagovornika u filmu. ,,Ovo se dešava zbog mene. Samo u prošloj nedjelji, gostujući u nekoliko emisija u Srbiji, bilo je preko milion i dvjesta pregleda na mojim društvenim stranicama. Sad oni žele da ugase Adriju, Prvu, Informer i sve one koji drugačije misle o tome. DPS, kakav god da je, a nijesu neki, nikad nam nijesu branili da kažemo da smo za zajedničku državu”, ocijenio je Knežević.
Odluka Agencije izazvala je i ,,stručnu” kritike i zabrinutosti da je na djelu ugrožavanje slobode govora i cenzura. Međutim, kada prekogranični program postane alat za šovinizam, nacionalnu mržnju ili podrivanje stabilnosti druge države, država žrtva ima pravo da povuče kočnicu i ugasi signal. Nije teško naći primjere u Njemačkoj, baltičkim zemljama, Hrvatskoj kada su nacionalni regulatori zabranili emitovanje ovakvih sadržaja. Praksa Evropskog suda za ljudska prava Strazburu jasno definiše da govor mržnje, šovinizam i ratna propaganda ne uživaju zaštitu prava na slobodu izražavanja.
,,Reakcije iz Beograda bile su poražavajuće, ne samo zbog tona i sadržaja, već i zbog gotovo potpunog odsustva kritičke reakcije domaće javnosti na uvredljive i rasističke napade na susjednu državu”,upozoraili su javnost u Srbiji iz srpskog Helsinškog odbora za ljudska prava.
Potpredsjednik srpske opozicione Stranke slobode i pravde Borko Stefanović konstatovao da se filmom „na monstruzan način vrijeđa bratski crnogorski narod i država Crna Gora, prijeti cepanjem teritorije ove bliske države, vrijeđaju ponosne žene slobodarskog Cetinja koje režimski mračnjaci iz Centra za društvenu stabilnost optužuju za prostituisanje sa italijanskim okupatorima tokom Drugog svetskog rata“.
Istakao je da je film emitovan na medijima koji su u službi Vučića i SNS-a i da on „pokazuje pravo lice Šešeljevih i Vučićevih radikala i njihove politike krvi i tla, dovodeći Srbiju u otvoreni sukob sa Crnom Gorom“.
Tvorci filma, novosadski Centar za društvenu stabilnost, najveća je srpska think-tank organizacija, osnovana 2004. godine. Pod plaštom tolerancije i demokratije, ta organizacija okuplja ljude povezane sa vladajućim Vučićevim SNS-om. Rad organizacije je intenziviran nakon masovnih protesta u Srbiji, a glavni cilj dokumentarnih filmova je delegitimizacija studentskih protesta, slobodnih medija i opozicije.
Krajem prošle godine, stručna služba Regulatornog tela za elektronske medije Srbije, pandan našem AMU, nakon emitovanja jednog od filmova Centra, predložila je pokretanje postupka protiv Pinka i B92. Razlog – emitovali su uradak Centra u kom se ciljaju novinari N1 i Nove S, Uz diskreditovanje, omalovažavanje bez vjerodostojnih informacija, na granici političke propagande, zaključila je služba REM-a.
Centar je, očigledno proširio djelatnost i na region.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

JAVNE OSTAVKE, TAJNI DOGOVORI: Račun kafe kod Satlera
NACRT STRATEGIJE VANJSKE POLITIKE CRNE GORE 2026 – 2029: Ni nakon 20 godina bez ozbiljne diplomatije
REVIZIJA NOVIJE ISTORIJE, SNS FILM O REFERENDUMU: Ćaci pamflet
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmiceRADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti
-
FOKUS4 sedmiceUPRAVA ZA LEGALIZACIJU– RADUNOVIĆEVA ŠEMA ZA ZAŠTITU MOĆNIH DIVLJIH GRADITELJA: Gvozdenovićev nasljednik
-
DRUŠTVO3 sedmiceFINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
-
Izdvojeno3 sedmiceAD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata
-
FOKUS3 sedmiceMILOŠ MEDENICA U ULOZI PROIZVOĐAČA AFERA: Oni koji upravljaju bjeguncem jači od države
-
Izdvojeno3 sedmiceMAJBAH I VLAST: Po starom
-
DRUŠTVO4 sedmiceZABORAVLJENO NASLEĐE HOTELA SVETI STEFAN: Posjete poznatih postaju jubileji za pamćenje
-
DRUŠTVO3 sedmiceMETASTAZA I PARANOJE VUČIĆEVOG REŽIMA: Šta može Crna Gora očekivati od Velikog brata
