Politička blokada u Sloveniji i na Kosovu, sporne pravosudne reforme pod lupom Venecijanske komisije, te istorijsko gašenje zeničke Visoke peći, ukazuju na duboku institucionalnu i ekonomsku nestabilnost regije

TRGOVINA: Ni više od mjesec dana po održanim izborima, u Sloveniji nema formirane vladajuće većine. U posljednjoj epizodi igrokaza, predsjednica države Nataša Pirc Musar službeno je objavila da u prvom krugu konsultacija neće dodijeliti mandat nikome jer niti jedan kandidat trenutno nema dokazanu potporu većine od 46 zastupnika. Iako je stranka Gibanje Svoboda aktualnog premijera Roberta Goloba osvojila relativnu pobjedu s 29 mandata, tijesna prednost nad Janšinim SDS-om (28 mandata) i izrazita fragmentacija parlamenta u koji je ušlo čak sedam stranaka, onemogućuju brzo postizanje dogovora. Predsjednica je naglasila kako ne želi sudjelovati u “političkoj trgovini” te je daljnji postupak predlaganja mandatara prepustila Državnom zboru, čime je loptica prebačena na zastupničke klubove.

PREGOVORI: Analize objavljene posljednjih dana ukazuju na to da je Slovenija u ovaj ćorsokak dospjela zbog uspona novih aktera poput Demokrata Anžea Logara i populističkog pokreta Resni.ca, koji mogu biti jezičak na vagi. Dok Golob pokušava okupiti široku koaliciju centra i ljevice, Janšin SDS nominalno ima veći koalicijski potencijal s desnim strankama (NSi, SLS, Demokrati), no njihova ukupna podrška i dalje varira oko kritične granice za većinu, uz izraženo nepovjerenje među potencijalnim partnerima. Izborni rezultati, u kojima su vodeće stranke gotovo izjednačene (28,6 posto naspram 27,9), stvorili su okruženje u kojem su pregovori postali izrazito složeni, a javnost je sve više frustrirana nedostatkom operativne vlasti u trenutku kada se država suočava s ekonomskim izazovima i posljedicama stranog uplitanja u kampanju koje su potvrdile domaće službe.

RASPUST: Vladajuća većina nije uspostavljena ni na Kosovu, gdje je nakon šest mjeseci pregovora, i formalno istekao zakonski rok za konstituiranje funkcionalne parlamentarne većine. Budući da pobjedničke koalicije nakon izbora održanih u novembru prošle godine nisu uspjele premostiti duboke ideološke razlike i osobne animozitete lidera, Skupština Kosova je po automatizmu raspuštena. Predsjednica Vjosa Osmani, pozivajući se na ustavne ovlasti i neuspjeh svih pokušaja posredovanja, službeno je proglasila kraj mandata ovog saziva, što je zemlju gurnulo u stanje institucionalnog vakuma i prijevremenih izbora koji će se morati održati u roku od 45 dana.

UDARAC: Ovakav ishod kosovskog političkog boja najteži je udarac za dosadašnju vladajuću strukturu koja nije uspjela osigurati podršku manjinskih zajednica niti ključnih oporbenih blokova za formiranje stabilne vlade. Glavni kamen spoticanja, prema recentnim izvještajima, bili su uvjeti vezani uz dijalog s Beogradom i pitanje formiranja Zajednice općina sa srpskom većinom, što je dovelo do potpunog kolapsa pregovora. Dok oporba slavi raspuštanje parlamenta kao priliku za “novi početak”, analitičari upozoravaju da bi ponovljeni izbori mogli rezultirati gotovo identičnim omjerom snaga, ostavljajući Kosovo u začaranom krugu političke nestabilnosti dok ključni ekonomski i međunarodni procesi stoje na mjestu.

MIŠLJENJE: Venecijanska komisija izdala je hitno mišljenje o setu pravosudnih zakona usvojenih u Srbiji u januaru 2026. godine, upozorivši da su izmjene (tzv. Mrdićevi zakoni) opasno proširile hijerarhijsku kontrolu i omogućile zloupotrebu privremenih imenovanja u pravosudnim institucijama. Komisija je postavila sedam ključnih preporuka. Između ostalog, zahtijeva se da o prigovorima tužitelja odlučuje Visoki savjet tužitelja umjesto nadređenih, ukidanje suglasnosti ministra za međunarodnu suradnju te strogo ograničenje privremenih premještaja i mandata glavnih tužitelja i predsjednika sudova. Posebno je naglašena potreba za povratkom tužitelja u Tužilaštvo za organizirani kriminal radi kontinuiteta istraga, uz oštru kritiku netransparentnog procesa usvajanja amandmana bez dužne demokratske debate.

MARIFETLUCI: Vladimir Međak, potpredsjednik Europskog pokreta u Srbiji, ocijenio je da je formiranje radne grupe za usklađivanje “Mrdićevih zakona” s preporukama Venecijanske komisije tek prozirna kupovina vremena i “muljanje”. Ističe da su zakoni, koje je predložio zastupnik kako bi se izbjegla javna rasprava, namjerno doneseni s lošom namjerom kontrole pravosuđa. Tvrdi da vlasti ignoriranjem suštine i čekanjem junskog plenuma samo žele osigurati provođenje spornih rješenja i obustavu tekućih postupaka. Prema njegovim riječima, jedini ispravan korak bio bi hitno stavljanje ovih zakona izvan snage i povratak na prijašnje stanje, umjesto daljnjih proceduralnih manipulacija kojima se izigravaju europska pravila. Sve ostalo su, kako je rekao, “marifetluci”.

PEĆ: U Zenici je službeno ugašena Visoka peć, čime je nakon 130 godina okončana integralna proizvodnja čelika. Menadžment Željezare Zenica je kao ključne razloge naveo izostanak državne zaštite domaće proizvodnje, nedostatak sirovina i dug veći od 175 miliona eura. Krizi je doprinijelo i gašenje Koksare Lukavac, neophodne za rad peći. Dok Uprava optužuje Vladu FBiH za izostanak izravne pomoći i komunikaciju isključivo putem medija, vlasti rješenje vide u angažmanu kompanije Energoinvest. Zbog gašenja pogona, oko 1.200 radnika gubi posao, a Sindikat metalaca najavio je masovne prosvjede ispred ključnih institucija u Sarajevu, zahtijevajući hitne mjere za spas radnih mjesta. Ugašena visoka peć u Zenici ne predstavlja samo kraj industrijske tradicije, već i ozbiljan udarac na temelje bosanskohercegovačke privrede. Gašenje ovog giganta prijeti izazivanjem domino efekta koji bi mogao paralizirati željeznički promet i povezane sektore. Sudbina zeničke čeličane ključni je test za opstanak teške industrije u zemlji, ostavljajući hiljade porodica u neizvjesnosti.

Eldin HADŽOVIĆ

Represija napreduje, institucije se povlače, a Brisel konačno počinje svoditi račune

PAT: Situacija u Sloveniji nakon parlamentarnih izbora održanih 22. marta pretvorila se u političku pat-poziciju, jer su rezultati donijeli gotovo izjednačen odnos snaga između dva suprotstavljena pola. Iako je Pokret Sloboda aktuelnog premijera Roberta Goloba formalno osvojio najviše glasova (28,6 posto i 29 mandata), desničarska Slovenačka demokratska stranka (SDS) predvođena Janezom Janšom diše mu za vratom sa 28 mandata, što je Janši dalo snažan vjetar u leđa da pokuša da preuzme vlast. Kako nijedan blok nema potrebnih 46 glasova za većinu, ključ stabilnosti drže manje partije, prije svega Nova Slovenija (NSi) i novoformirani Demokrati Anžeta Logara, koji se profilira kao potencijalni tas na vagi. Iako Janša ima ogromno iskustvo u sastavljanju koalicija, njegov povratak na čelo vlade otežava duboka polarizacija društva i otpor lijevih i liberalnih stranaka prema njegovom stilu vladavine. Pregovori se vode u atmosferi nepovjerenja, a javnost čeka hoće li Slovenija nastaviti liberalnim kursom ili s Janšom napraviti zaokret prema konzervativnom populizmu.

CALLAMARD: Ovogodišnji izvještaj Amnesty International stigao je u pravi čas da potvrdi sumornu sliku stanja ljudskih prava, ukazujući na širenje autoritarnih praksi i tehnološku represiju širom svijeta. Generalna sekretarka Agnès Callamard upozorava na uspon “predatorskog svjetskog poretka”, koji svesno urušava međunarodne mehanizme zaštite kako bi omogućio ekonomsku i političku dominaciju moćnih, dok se civilno društvo širom Balkana i svijeta tretira kao neprijatelj. Srbija se u izvještaju spominje kao zemlja sa visokim stupnjem represije nad građanima, posebno demonstrantima tijekom protesta zbog tragedije u Novom Sadu. Policija je koristila prekomjernu silu, proizvoljna hapšenja i kontroverzno oružje, poznato kao “zvučni top”. Spominju se i novinari i aktivisti, pod stalnim pritiskom kroz kampanje blaćenja u tabloidima, nezakoniti digitalni nadzor i verbalne napade funkcionera. Izvještaj posebno naglašava nastavak izvoza naoružanja Izraelu uprkos međunarodnim apelima, kao i marginalizaciju procesuiranja ratnih zločina.

NEKONSTITUTIVNI: Izvještaj AI ne štedi ni Kosovo.Kao glavni problemi identificirani su visoka stopa rodno zasnovanog nasilja i nedostatak institucionalne zaštite za žene. Zabilježen je veliki broj prijetnji novinarima, a kritikovana je i zabrana vjerske odjeće u školama koja ograničava pristup obrazovanju devojčicama s maramama. Iako je bilo pozitivnih pomaka, poput kompenzacije za žrtve rata pred sudom u Hagu, politička kriza je zaustavila napredak u pravima LGBT zajednice, uključujući neusvajanje zakona o građanskim zajednicama i nedostatak specijalizovanih skloništa za žrtve nasilja. Slično stanje je, prema izvještaju, i u Bosni i Hercegovini, koju karakterišu stalni napadi na branitelje ljudskih prava i novinare, naročito u Republici Srpskoj, gdje su kampanje blaćenja od strane visokih zvaničnika svakodnevica. Kritikuje se i usvajanje represivnih zakona u RS koji su organizacije civilnog društva proglasili “stranim agentima” i uveli stroge kazne za nepoštovanje odluka entitetskih organa (iako su ti zakoni kasnije poništeni kao neustavni). Ključni problem ostaje ustavna diskriminacija “nekonstitutivnih” naroda kojima je uskraćena politička zastupljenost, kao i uklanjanje “rodnog identiteta” iz krivičnog zakona RS-a, što dodatno ugrožava bezbijednost LGBT osoba.

ZLOSTAVLJANJE: Do sličnih nalaza došli su i na regionalnoj konferenciji  u Sarajevu, koja je razotkrila poražavajuću stvarnost medijske industrije na Balkanu, predstavivši istraživanje prema kojem je čak 79 posto novinarki u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i BiH doživjelo rodno uslovljeno nasilje. Ključna poruka skupa je bila da redakcije, umjesto da budu bastioni slobode, često funkcioniraju kao prostori sistemskog zlostavljanja i poniženja, gdje su seksualno uznemiravanje i prijetnje postali dio toksične profesionalne kulture. Posebno zabrinjava da nasilje nije samo spoljašnji pritisak moćnika, već duboko ugrađeno u same hijerarhije medijskih kuća, zbog čega se žrtve rijetko usuđuju da prijave napade strahujući od profesionalne marginalizacije. Predsjednica Evropske federacije novinara Maja Sever i drugi učesnici naglasili su da je vrijeme šutnje prošlo, zahtijevajući od medijskih vlasnika i država uvođenje rigoroznih mehanizama zaštite i politike nulte tolerancije.

ZAMRZAVANJE: Najava europske komesarke za proširenje Marte Kos o mogućem zamrzavanju 1,5 milijardi eura iz Plana rasta EU za Srbiju nije došla samo kao još jedan u nizu diplomatskih šamara iz Bruxelessa, već kao direktna finansijska sankcija. Glavni razlog za ovakvu rigoroznu mjeru su sporni tzv. “Mrdićevi zakoni” o reformi pravosuđa, za koje je EK procijenila da direktno urušavaju nezavisnost sudstva i vraćaju Srbiju korak unazad u procesu integracija. Bruxelles je iznio oštre zamjerke i na račun gušenja slobode medija, represije nad demonstrantima i neregularnosti tokom lokalnih izbora, čime je jasno stavljeno do znanja da politika “balansiranja” više ne prolazi bez konkretnih posljedica po državnu kasu.

REAKCIJA: Reakcija srpskih vlasti bila je vidno haotična, oscilirajući između panike i pokušaja kontrole štete. Vlada Đure Macuta je po hitnom postupku donijela odluku da svi budući zakonski prijedlozi moraju proći provjeru usklađenosti sa EU tekovinama prije nego što uopšte uđu u proceduru. U javnosti je pokrenuta lavina pravdanja, a sjednice državne Skupštine pretvorile su se u veći cirkus nego inače.  Dok se čeka konačna riječ Venecijanske komisije, politički vrh Srbije sada vodi trku s vremenom da sprovede reforme i ispravi svoju malicioznu odluku, sam sebi dajući rok do juna.

SKEPTICIZAM: Analitičari i pravni stručnjaci ocjenjuju da je taj rok nerealan, jer se suštinske reforme pravosuđa, medija i izbornih uslova ne mogu sprovesti za par mjeseci. Skepticizam je naglašen stavom da su kontrola medija i represivni aparat stubovi opstanka trenutne vlasti, zbog čega se ne očekuje stvarna spremnost na promjene koje bi ugrozile te mehanizme moći. Istovremeno, stručna javnost poruku iz Bruxelles-a vidi kao prvi jasan i konkretan signal da je EU konačno prepoznala pravo stanje u Srbiji, vezujući isplatu sredstava iz Plana rasta isključivo za mjerljive rezultate. Briselska krčmarica više neće deklarativnu opredijeljenost za reforme priznavati kao valjanu valutu.

Eldin HADŽOVIĆ

Putinovski model “suverene demokratije”, što je eufemizam za izolacionističku autokratiju, sa korupcijom i bliskim vezama sa Istokom više nije neuništiv

PREOKRET: Poraz Viktora Orbána na izborima 12. aprila 2026. godine predstavlja historijski preokret ne samo za Mađarsku, već i za Zapadni Balkan. Péter Magyar i njegova stranka Tisza osvojili su ubjedljivu dvotrećinsku većinu (138 od 199 mandata), čime je završena 16-godišnja vladavina Orbána i njegovog “neliberalnog” modela. Nova mađarska vladajuća partija deklarativno je pro-EU, fokusirana na borbu protiv korupcije i normalizaciju odnosa sa Unijom koje je Orbán potpuno poremetio. Posljedice brutalnog poraza Fidesza osjetit će se u cijelom svijetu – počevši od izolacije sada posljednjeg proruskog glasa u EU, slovačkog premijera Roberta Fica, pa do mogućeg lančanog urušavanja i drugih autokratskih konstrukcija, na krilima premoćne pobjede mađarske opozicije. Sve oči su sada uprte u Pétera Magyara i Tiszu, koji sada imaju dovoljno moći u parlamentu da ponište sve što je Orbán uništio, mada oprezni glasovi ukazuju na njihove ideološke sličnosti i nacionalistička stremljenja. Zapravo je pravo pitanje hoće li u Magyaru prevagnuti antikorupcionaški pragmatični centrist, ili antimigrantski mađarski izolacionist i konzervativac.

GULAŠ: Među prvima koji strahuju kakvu će čorbu zapržiti Magyar svakako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je sva svoja jaja strpao u Orbánovu korpu, pružajući mu podršku i razmijevanje, svojstveno autokratama na svim meridijanima. Vučić je izgubio najvažnijeg saveznika unutar EU, onoga koji mu je godinama pružao diplomatsku zaštitu, blokirao kritike Bruxelessa i omogućavao “srpski kanal” u Uniji. Magyar je već u prvim izjavama spominjao “gospodara lutaka” iza veza Orbán–Vučić–Fico i najavio da odnosi neće zavisiti od pojedinaca. Vučić je naposljetku čestitao pobjedniku, ali je jasno da će Beograd morati brže da se prilagođava EU standardima bez mađarskog “štita”, naročito zbog već započetih zajedničkih infrastrukturnih projekata, kao što su naftovod i željeznička pruga Beograd-Budimpešta, te još uvijek neizvjesnog ishoda nakane mađarskog MOL-a da otkupi većinski ruski udio u vlasništvu srbijanskog NIS-a.

TROJANAC: Još jedan žilavi autorkrat koji je s Orbánovim porazom zadobio žestok udarac je svakako “Lukašenko iz Laktaša”, odnosno bivši, ali još  utjecajni predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske Milorad Dodik. Orbán je javno podržavao Dodikovu separatističku retoriku i blokirao sankcije, a sasma je izvjesno da nova Budimpešta neće imati isti entuzijazam za Dodikove projekte, kao i to da bi EU mogla lakše uvesti dugo odlagane sankcije protiv lidera RS-a. Uopće, koncept “srpskog sveta” će ubuduće biti znatno teže održavati na životu. I to ne samo u Bosni i Hercegovini. Manje mađarske podrške srpskim pozicijama znači slabiji otpor Prištini u nekim evropskim forumima. Magyarov pro-EU pristup ide u korist stabilizacije i evropskog puta Kosova, iako Mađarska nije bila najveći protivnik Prištine. Gledano zapadno od BiH – i Hrvatska će, kao članica EU i NATO, dobiti stabilniju regiju bez Orbánovog “trojanskog konja” koji je često igrao na kartu Srbije, zbog čega će trilateralna saradnja Hrvatska–Albanija–Kosovo sigurno prodisati u novim okolnostima. Što se tiče juga, odnosno Sjeverne Makedonije, Magyar je već javno izjavio da odbjegli bivši premijer Nikola Gruevski nema mjesta u Mađarskoj i da će nova vlada izručiti “međunarodno tražene kriminalce” (uključujući Gruevskog koji je 2018. dobio azil od Orbána). Skoplje će vjerovatno uskoro tražiti ekstradiciju, što bi moglo destabilizirati VMRO-DPMNE i vladu Hristijana Mickoskog.

PRESLAGIVANJE: Prošlo je više od četvrt vijeka od uspostavljanja NATO mirovne misije na Kosovu (KFOR), a u posljednje vrijeme se sve češće postavlja pitanje njene sudbine. Ta je sila na početku 1999. brojala preko 50.000 vojnika (od čega 7.000 Amerikanaca), dok je danas više nego deset puta manja. Najave hirovitog i nepredvidivog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa o preispitivanju američkog vojnog prisustva u Europi sve su učestalije i glasnije, a to bi sigurno uključivalo i povlačenje oko 600 američkih vojnika sa Kosova. Iako Pentagon zvanično negira konkretne planove o povlačenju, mediji poput Politicoa redovno izvještavaju o pritiscima SAD-a na saveznike da preuzmu veći teret, uključujući i Kosovo. Stručnjaci poput Igora Tabaka, prenosi RSE, smatraju da Evropa ima kapacitete da zamijeni američko vojno prisustvo, jer KFOR-u nisu potrebne specijalizirane američke sposobnosti poput raketne odbrane. Međutim, stručnjaci poput bivšeg albanskog ministra odbrane Fatmira Mediua ističu da američke trupe imaju ključnu političku i odvraćajuću ulogu prema Srbiji i drugim akterima, te da njihovo slabljenje može potaknuti provokacije i eskalacije, posebno uz interese Rusije.

ZAVISNOST:  Kosovske sigurnosne snage se transformiraju u punu vojsku, uz konstantni rast budžetskih izdvajanja za odbranu, koja sada iznose preko 216 miliona eura. No, bez obzira na to, one ne mogu samostalno djelovati na sjeveru Kosova bez odobrenja KFOR-a. Uz sve to, realnost je da su one još uvijek relativno male (oko 5.000–6.000 pripadnika), slabo naoružane teškim naoružanjem i bez ikakvog borbenog iskustva. Kosovsko vodstvo poziva na jačanje diplomatije prema SAD-u i regionalnu saradnju (kao što je trilateralni sporazum sa Hrvatskom i Albanijom) kako bi se osigurala stabilnost bez potpune ovisnosti o Washingtonu. U slučaju američkog povlačenja, Evropa bi se suočila s ozbiljnim testom svoje sigurnosne uloge na Balkanu. Što se Kosova tiče, procjene su da neće postići spremnost da samostalno vojno garantira stabilnost i sigurnost svoje sjeverne granice još najmanje pet do sedam godina. Drugim riječima, Kosovo je u potpunosti zavisno od prisustva KFOR-a, a naročito od diplomatske i političke zaštite Zapada, mnogo više nego od vojne.

BUĆKURIŠ: Orbánov poraz slabi čitavu “illiberalnu mrežu” na Balkanu (Vučić–Dodik–Mickoski–Gruevski). To ne znači automatski pad ovih lidera, ali im oduzima važan oslonac unutar EU i šalje jasnu poruku: model “suverene demokratije” sa korupcijom i bliskim vezama sa Istokom više nije neuništiv. Magyarova Mađarska vraća se u evropski mainstream – a Balkan će morati brže da bira između Bruxelessa i starih zaštitnika. Promjene neće biti preko noći, ali vjetar definitivno mijenja smjer. Kako rekosmo, zaista od Magyara zavisi hoće li njegova čorba biti gulaš ili paprikaš, ili možda bezukusni bućkuriš. Bilo kako bilo, svi će je morati kusati.

Eldin HADŽOVIĆ