Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura… Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum

MONITOR: Zvanično je počela realizacija megaprojekta Velje brdo. Koje su Vaše glavne kritike na ovaj projekat? 

PEJOVIĆ: Nije teško kritikovati ovaj projekat, jer je on plasiran javnosti na osnovu jednog tendera koji je trebao uz to da impresionira laičku javnost, kako to najavi premijer Spajić da je to ,,crnogorski san”. Ovo je stvarno san, jer ovako nešto može se samo u snovima zamisliti. Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura. Pravo je čudo da niko iz struke koja je morala biti uključena u ovaj projekat nije njegove protagoniste upozorio na osnovne stvari koje je trebalo ispoštovati.

Kolike su to improvizacije govori ova tek sad, nakon skoro dvije godine od najave ovog projekta, urađena Preliminarna hidrološka studija, koja ozbiljno upozorava i navodi povezanost Veljeg brda i izvorišta Mareza, te da bi dio planiran za naselje bio u zaštićenim zonama. Nevjerovatno je da je neko zamislio da se u ovoj zoni prvi blok zgrada realizuje na septičkim jamama. Teško da ovo zdrav razum može progutati.

O  neizvodljivosti ovog projekta sam prethodno govorio, ali nije na odmet neke stvari ponoviti. Ponavljam: prvo je trebalo uraditi Urbanističko-arhitektonski projekat i Studiju izvodljivosti. Da je ovo urađeno zaključak bi bi da se ovaj projekat onako kako je zamišljen ne može realizovati.  Na Veljem brdu nema prostora da se izgradi grad veći 1.5 do 2 puta od Nikšića, radi se o zaštićenoj zoni, upitno je snadbijevanje vodom, kako riješiti kanalizaciju, kako ostvariti saobraćajnu povezanost tako velikog naselja sa gradom itd. Poseban je problem kako isfinansirati izgradnju  ovako jeftinih stanova i prateću infrastrukturu.

Radi se o izuzetno skupom projektu u koji država, odnosno građani,  treba da ulože ogromna sredstva. Ima puno pametnijih i sprešnijih projekata od ovog. Ako bi se on realizovao to bi direkno pospješilo iseljavanje sjevera. Ovo je politikantska stvar koja je plasirana pred lokalne izbore u Podgorici pa nakon što se skoro ništa nije radilo dvije godine ponovo se aktulizuje pred parlamentarne i lokalne naredne izbore u cilju pribavljanja podrške građana. Takođe se plasira da se ovi stanovi rade za podstanare i mlade bračne parove, što je bila jedina svijetla tačka ovog projekta, a da li će i kad i hoće li biti što od  ovoga pod velikim je znakom pitanja. Ovo je najskuplji način rješavanja ovih stambenih pitanja. Ona se mogu jeftinije i efikasnije rješavati na  druge načine. Jednom prilikom je premijer na televiziji izjavio da će i drugi građani  moći kupovati ove jeftine stanove. On tada reče: ,,Prodate stan u gradu i kupite dva na Veljem brdu”. Ova izjava govori o premijerovoj ozbiljnosti. Njegovih bisera smo se naslušali.

MONITOR:Nakon što ste iznijeli stručne primjedbe oko Veljeg brda, ministar Slaven Radulović ih je ocjenio kao ,,politički govor”. Kako to komentarišete? 

PEJOVIĆ:Mislim da se na osnovu mojih istupanja javnost mogla uvjeriti da se radi o ozbiljnoj sručnoj analizi ovog projekta i njegove izvodljivosti sa aspekta  tehničkih i ekonomskih parametara. Ja se ne bavim politikom i moja istupanja su dobronamjerna, imala su cilj da upozore protagoniste ovog projekta da dobro razmisle da li ima smisla ići u njegovu realizaciju. Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum. Ja nijesam čuo nekoga iz struke da komentariše ovaj projekat, osim predsjednika vlade i resorne ministre. Tekođe ni u javnosti nijesam čuo da neko u ovo vjeruje.

Pošto ministar Radunović nije imao argumenata da ospori moje navode i nije imao odgovore na moje stavove i postavljena pitanja jedino mu je ostalo da moj nastup etiketira kao  ,,politički govor”.

MONITOR: Velje brdo je jedna od ključnih stavki prošle godine usvojenog PUP Podgorica. Kako ocjenujete dugoročni razvoj Glavnog grada prezentovan u PUP-u?

PEJOVIĆ: Nijesam upoznat sa sadržajem  prošle godine usvojenog PUP Podgorica tako da ne mogu dati ocjenu dugoročnog razvoja Podgorice koja su planirana u PUP-u. Ubacivanje Veljeg brda u ovaj PUP je plod političkog pritiska i to se nije smjelo uraditi bez posebne studije, kako to zakon propisuje. Ovo što se dešava sa ovim projektom potvrđuje prethodnu konstataciju. Očigledno je da se sa pozicije vlasti može sveprovesti što ona zamisli.

MONITOR: U toku je legalizacija ogromnih hotelskih kompleksa na primorju koji mijenjaju izgled obale, posebno u UNESCO zaštićenom području Boke kotorske. Vaš stav povodom ovakvog načina gradnje na primorju?

PEJOVIĆ:Očekivao sam da će se promjenom vlasti makar malo zaustaviti nelegalna  gradnja. Nažalost, ona je i dalje nastavljena. Jedan od slučaja je  hotelski kompleks Popovića (Carine) u Baošićima koji se bespravno gradio i uzurpira dio zaštićene obale. Vrlo je čudno da je neko na onom mjestu ucrtao onoliki hotelski kompleks, koji djeluje neprirodno među onim niskim zgradama, bez odgovarajuće plaže. Očigledno je da je Popović unaprijed računao na uzurpaciju obale. Ako se ovo legalizuje pada u vodu sva priča oko zabrane bespravne gradnje. On je jedan od najvećih graditelja na divlje bez građevinske dozvole i uzurpatora državne imovine. I u prethodnom režimu a i u ovome njemu ide sve od ruke.

Svjedok sam da ja jedan od prethodnih hotela gradio bez građevinske dozvole, jer mi je njegov inženjer nudio da paralelno sa izvođenjem radim projekat konstrukcije, što sam odbio i prijavio ga inspekciji koja nije reagovala. Drugi primjer se odnosi na kupovinu preduzeća Bajo Pivljanin iz Plužina koje je kupio, kome je na korišćenje bila data opštinska zemlja površine 16 miliona kvadrata, koja nije bila predmet prodaje, a koju je on uz mišljenje tadašnjeg premijera Igora Lukšića upisao  na svoju firmu. I ne samo to, on je uspio je da ovu zemlju upiše kao lično vlasništvo kako nebi plaćao porez.

MONITOR: Ima li neke promjene u odnosu prema prostoru i investitorima između sadašnjih i prošlih vlasti? 

PEJOVIĆ: Nažalost nema razlike, ako ste mislili na prethodnu DPS vlast i sadašnju vlast. Ovi sadašnji su opravdano kritikovali DPS vlast, ali je nastavljeno po starom. I u svemu tome se ovo opravdava da su prethodnici radili gore stvari. Bespravna gradnja je nastavljena na primorju a proširila se po sjeveru na Žabljaku,a posebno u Kolašinu.

Ako ovo uporedimo sa socijalističkim periodom to je neuporedivo. U socijalizmu smo imali državnu instituciju  Republički zavod za urbanizam i projektovanje i Opštinske  zavode koji su se bavili planiranjem i projektovanjem, tako da smo imali urađen prostor. Posebna pažnja je posvećena planiranju prostora i izgradnji objekata nakon  katastrofalnog zemljotresa. Bila je ograničena spratnost objekata i definisane su zone koje su pogodne a koje nijesu pogodne za gradnju. Nažalost, to se ne poštuje i gradi se bez ikakvih ograničenja. Dominantnu ulogu u planiranju i izgradnji imali su budući investitori kroz izmjene DUP-ova. U to vrijeme su ove izmjene uglavnom radile firme iz Srbije. Praksa je bila na tenderu se ponudi simbolična cijena izrade projekta i po sistemu najniže cijene se dobije posao a realna cijena se nadomiri od budućeg zainteresovanog investitora tako što mu se ucrta ono što on traži.

Koliko su planeri u socjalizmu bili ozbiljni, i da na njih nije uticala tadašnja politika, govori današnji  Bulevar Svetog Petra Cetinjskog  koga je sredinom prošlog vijeka (prije skoro 70 godina) ucrtao poznati arhitekta Popović, uključujući i Blažov most koji je i danas najširi bulevar I most u Podgorici. Ostalo je zabilježeno, kada je ovo rađeno, da je tadašnji predsjednik Crne Gore Blažo Jovanović pozvao Popovića i projektanta mosta inženjera Žeželja, da ih upozori da nije potreban tako širok bulevar i most. I stvarno u tom vremenu to nije bilo potrebno, ali se to radi za budući očekivani razvoj grada. Oni su mu odgovorili ako ne prihvata njihovo rješenja- onda će morati da potraži druge projektante. I on je nakon toga prihvatio njihovo rješenje. Ovo je primjer vizionarskog planiranja i sagledavanja budućeg razvoja grada. Novi planeri su produžetak ovog bulevara suzili i na istoku i na zapadu, nek se zna koliko su kompetentni za planiranje.

MONITOR: Koliko je struka očuvana i koliko se pita? 

PEJOVIĆ:Nažalost struka se ne pita. O stručnim projektima se pitaju političari I oni odlučuju o njihovoj sudbini. Referenca za ministarske pozicije nije stručnost već stranačka pripadnost. Vrlo rijetko je bilo da je neko od nekoliko hiljada crnogorskih ahitektonskih i građevinskih inženjera bio ministar građevinarstva i javnih radova. No i to bi bio manji problem da političari konsultuju struku. Ja sam razočaran i u struku, jer se ne oglašava povodom onoga što se dešava u prostoru pri planiranju i izgradnji objekata. Ne oglašava se ni Inženjerska komora niti strukovna udruženja. Svi se boje posljedica, koje im se mogu desiti od vlasti nakon istupa.

Moramo biti objektivni, za sve ono što političari zamisle, struka verifikuje, odnosno ovjeri. Sve dok  se takvim nazovi stručnjacima ne budu oduzimale licence. Ali ni ovo nije moguće jer ministarstvo izdaje licence.

Predrag NIKOLIĆ

Uglavnom imamo proteste koji su politički, zbog vjerskih i nacionalnih tema, i tu se negdje najviše trošimo kao društvo. Manje nas ima da se borimo za egzistenciju i nasušni hljeb. No, i tome će doći kraj. Dužni smo da pozivamo i da se borimo za bolji standard

,,Ova Vlada, kao treća vlada diskontinuiteta, je svoj imidž i politiku gradila na poboljšanju ekonomsko-socijalnog položaja zapošljenih, penzionera i građana. Kroz program Evropa 1, Evropa sad 2, povećanjem najniže penzije i nekih drugih socijalnih davanja i to je bilo pozitivno”, kaže na početku razgovora za Monitor, dan prije ovonedjeljnog protesta Unije slobodnih sindikata Crne Gore, njen generalni sekretar Srđa Keković. Protest je organizovan zbog upornog odbijanja Vlade na dijalog o Opštem kolektivnom ugovoru (OKU) koji je istekao 30. aprila.

,,Vlada koja Crnu Goru želi da uvede u EU zna da na tom putu moramo da se približimo standardom i zaradama razvijenim zemljama. A mi se trenutno nalazimo negdje na 52 odsto u odnosu na prosjek država EU, a sa ova predhodna dva programa smo bili došli na 54 odsto. Znači ponovo gubimo trku. EU počiva na socijalnom dijalogu. Sve razvijene države Evrope baštine  socijalni dijalog. Kroz dijalog se traže i nalaze najbolja rješenja za tu zajednicu“, kaže Keković.

„Vlade Crna i Gore koja ne želi ni da odgovori na dopis sindikata samo pokazuje da je lažna priča kojom se oni kite i u zemji i van zemlje – da su oni Vlada koja njeguje socijalni dijelog. To je sada razotkriveno, ali od toga nama kao sindikatu nije ništo bolje”, konstatuje generalni sekretar USSCG.

MONITOR: Nakon proslave Prvog maja, koliko radnika će nevaženjem OKU biti nezaštićeno?

KEKOVIĆ: Najmanje stotinu hiljada naših koleginica i kolega ostaće bez nekih značajnih benefita. Od regulisanja broja dana odmora, uvećanja zarada za prekovremeni rad, za minuli rad, praznični rad, rad nedeljom…

Imamo tu i otpemninu za odlazak u penziju, koju ljudi  ne bi dobili bez OKU, kao i određene jednokratne novčane pomoći koje su obavezne u datim slučajevima. OKU je veoma važan jer mi imamo jako nisku kulturu socijalnog dialoga u realnom sektoru, pogotovo na nivou preduzeća, odnosno kod poslodavca. Imamo i zabrinjavajući status u nekim djelatnostima, kao što je trgovina, koja je najveća djelatnost po broju zapošljenih, zatim bankarski sektor, sektor medija, gdje nemamo granski kolektivni ugovor i skoro zanimarljiv broj kolektivnih ugovora kod poslodavca.

Svi ti koje sam nabrojao, i brojni drugi u djelatnostima gdje nema granskog kolektvnog ugovora, bi bili dovedeni u situaciju da bi uslovi njihovog rada bili značajno uniženi.

MONITOR: Tražili ste povećanje plate od 10 odsto.

KEKOVIĆ: OKU se utvrđuje za svaku godinu na osnovu sporazuma između potpisnika tog kolektivnog ugovora. Potpisnici su reprezentativna organizacija poslodavaca, dvije reprezentativne  sindikalne centrale i vlada.

Plate je trebalo povećavati kroz obračunsku vrednoću koeficijenta. Međutim, vladama već 13 godina je više odgovaralo da trguju oko   povećanja zarada. Prvo su pregovarali sa jednom djelatnosti, primjera radi prosvetom. Pa prosveti ne povećaju kroz obračunsku vrednoću koeficijenta, jer bi onda bilo povećano svima, nego kroz koeficijente.Onda, kad povećaju jednoj djelatnosti, pobune se službenici, pa  onda povećaju njima, pa se onda pobuni vojska, pa se povećaju koeficijenti vojsci. Plate su se povećavale na jedan paušalni način. Kroz povećavanje koeficijenata složenosti poslova.

Kada smo počeli da reagujemo i da tražimo da se takva politika zaustavi, došlo je vrijeme kovida. Donijelo i budžetsku katastrofu , jer se desio fijasko u turizmu. I tada smo kao odgovorna organizacija dali saglasnost i za 2020. i za 2021.

Posljednje tri godine tražimo povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 100 eura. Pričali smo da li ima para u budžetu za to povećanje. Mi odgovorno tvrdimo da ima, i na prihodnoj i na rashodnoj strani, a to smo prezentovali više puta.

MONITOR: U toku pregovara pominjalo se i predizbormo obećanje o sedmočasovnom radnom vremenu.

KEKOVIĆ: Mi smo u našoj rezoluciji ugradili zahtjev da se smanji dužina trajanja radnog vremena, da ona bude sedmično 35 sati, kako bi se našla  ravnoteža između privatnog i poslovnog života i više prostora izvojilo za porodicu. To nije ništa novo, to je trend koji je prisutan svuda u svim razvijenim zemljama svijeta. Onda se desila ona politička kampanja, gdje je PES koji je čini okosnicu ove Vlade, iznio taj svoj predizborni program u kome je naveo da oni žele da radna sedmica bude 35 sati. Podržali smo to,  jer je to dio naše rezolucije.

O tome  se trenutno ništa ne priča. Na nivou Socijalnog savjeta je napravljeno nekoliko radnih grupa u kojima su  poslodavci izrazili  nevjericu da ne dođe do većih poremećaja u prihodima i u zapošljavanju.

Moram da priznam i sledeće, da smo upali u ubrzanu fazu pristupanja EU i da nam je cijela prošla godina prošla u razmatranju brojnih zakonskih propisa iz oblasti radnog i socijalnog zakonodavstva koje smo morali da pregovaramo. To je zaista bilo zahtjevno i  , da ne pravdam sad Vladu, ali možda nas je upravo taj proces malo odaljio od ove priče. A priča oko sedmočasovnog radnog vremena jesta ozbiljna. Ako pristupite jednomu problemu i želite da nađete rješenje, onda sam ubjeđen da ga možemo naći na zadovoljstvo i zapošljenih, poslodavaca, ali i Vlade.

MONITOR: Nedavno je ponovo vraćena odredba o mogućnosti odlaska u penziju sa 67 godina.

KEKOVIĆ:To je priča koju je Unija zagovarala pet godina i borila se nakon što je 2021. došlo do jedne regresije prava zapošljenih. Ta odluka je bila politička, trebalo je smijeniti pojedine kadrove. Hiljade naših koleginica i kolega je moralo godinu dana ranije da napusti tržište rada i da godinu dana maltene gladuje da bi vraćali kredite.

Ima još dosta pitanja koje dobijamo od naših članova. Postavlja se pitanje da li ova odredba o 67 godina važi i za službenike i namještenike, jer  je u Zakonu o državnim službenicima ostala odredba koja je bila ranije usklađena na 66 godina. Ovo je vrlo važno da naglasim –  da važi. Jer je  u Zakon o radu unijeta nova odredba koja kaže da specijalni zakon ne može da daje manja prava od zakona koji propisuje opšti zakon, u ovom slučaju, Zakon o radu.

Dobijamo informacije da čak i poslodavci pokušavaju da manipulišu sa tim i da u penziju šalju naše koleginice i kolege koji žele i imaju pravo da rade do 67 godina.

MONITOR: Unija je imala kampanju o izgradnji socijalnih stanova po modelu grada Beča, međutim Vlada se opredjelila za Velje brdo.

KEKOVIĆ: Unija je napravila projekciju gradnje socijalnih stanova od po 60 kvadrata na teritoriji cijele Crne Gore, po modelu socijalnog stanovanja grada Beča. I ta projekcija govori koje su prednosti, i koji su nedostaci projekta Velje Brdo u odnosu na bečki model stanovanja. Ovaj model inače zagovara EU, koja je izdvojila značajna sredstva da države članice reformišu svoje stambene politike i preko tog modela omoguće priuštivo stanovanje.

Umjesto toga dobili smo model Veljeg brda u kome se u Podgoricu dovode ljudi iz cijele Crne Gore uz, nedavno najavljene troškove koji su porasli na preko milijardu eura.

Primjena bečkog modela u Crnoj Gori koštala bi 600 miliona za 10.000 stanova veličine 60 kvadrata. S tim što bi, za razliku od Veljeg brda, ti stanovi mogli da počnu da se grade vrlo brzo, jer bi opštine davale plac, na kojem već postoje priključci za struju, vodu, postoje putevi. Sve ono što na Veljen brdu tek treba da se izgradi.

Kada su naši predstavnici bili u studijskoj posjeti Beču, informisani su da 60-70 odsto građana i građanki živi u državnim stanovima, cijena zakupa stana od 60 kvadrata kreće se od 10-12 odsto prosječne plate. Ako bi to preveli na naš model, zakup bi bio 100-120 eura.

Kod njih sa 16-17 godina može građanin ili građanka da aplicira za taj stan. Vrijeme čekanja na stan je od godinu i po do dvije godine. Stan se može doživotno koristiti, a imaju pravo da ga koriste i nasljednici. Taj stan održava država. Nema ulaganja za održavanje, plaćanja poreza. Obaveza je jedino da se plaća zakupnina.

Kada smo uporedili bečki model i Velje brdo, došli smo do računice da bi za stan od 60 kvadrata po bečkom modelu za 30 godina bilo plaćeno nešto preko 30 hiljada eura, a za stan na Veljem brdu preko 110 hiljada.

MONITOR: Šta očekujete nakon protesta?

KEKOVIĆ: Izuzetno je bitno da se OKU dogovori i da se povećaju zarade. Važno je i da da nećemo dozvoliti nikom da nas gazi, da nas marginalizuje.

Uglavnom imamo proteste koji su politički, zbog vjerskih i nacionalnih tema, i tu se negdje najviše trošimo kao društvo. Manje nas ima da se borimo za egzistenciju i nasušni hljeb. No, i tome će doći kraj. Dužni smo da pozivamo i da se borimo za bolji standard.

Ko ima najbolji standard u Evropi? Imaju upravo one države, čija stopa sindikalizma je najveća. Ona se kreće do 70 odsto u zemljama poput Finske, Švedske, Islanda…

Predrag NIKOLIĆ

Živimo u vrijeme populističke desnice generalno, a takođe i u vremenu realnog i nepovratnog poraza tzv. liberalne ljevice, čija ideologija nikome ne zvuči dovoljno uvjerljivo u današnjem svijetu

MONITOR: U Hrvatskoj se nastavljaju incidenti prema građanima/kama srpske nacionalnosti.Hrvatski zvaničnici odaju poštu žrtvama Jasenovca, ali nisu obzirni prema civilnim žrtvama Bljeska i Oluje. Da li i taj narativ zvanične Hrvatske utiče na moguće, dublje promjene u društvu kada se radi o „suočavanju sa prošlošću“?

MARKOVINA: Čitav taj odnos prema Jasenovcu je ponajprije blasfemičan sa svih strana. Pisao sam već o tome za Peščanik ovih dana, Jasenovac je u moru ovdašnjih zločina 20. stoljeća uvjerljivo najmonstruozniji i pokazuje sistem i pravu bit ustaške države. I umjesto da se kao prema takvom odnosimo prema njemu, srpski nacionalizam ga već godinama koristi za falsificiranje brojki i moralno opravdanje svih zločina iz devedesetih pa i genocida u Srebrenici, te ga koristi u dnevnopolitičke svrhe. Kao s onom otužnom izložbom u skupštini koja je, valjda, trebala isprovocirati Tonina Piculu.

Hrvatski nacionalizam, pak , prvo nije znao što bi s Jasenovcem, pa je nekako držao protokolarne govore i pokušavao  izbjeći jasno imenovanje da je napravljen genocid nad Srbima, podvodeći sve pod priču o Holokaustu i izbjegavajući spomenuti suštinu ustaške države. Što se tiče ratova iz devedesetih, u Hrvatskoj je  bilo jedno vrijeme, čak i na početku Plenkovićevog prvog mandata, kad se uz trijumfalizam,  dogodilo da potpredsjednik Vlade iz SDSS-a, ode u Knin na  proslavu, a onda je ministar branitelja Tomislav Medved došao na obilježavanje ubojstva srpskih staraca civila u Varivodama. Međutim, posljednjih godina se s novim usponom krajnje desnice takvo što više ne može zamisliti. Opet i dodatno zbog insceniranja predstave kojom se svake godine obilježi egzodus u Srbiji, svaki put kao da je rat počeo u ljeto ‘95. i da se prije toga ništa nije događalo.

MONITOR: EU je orkestrirala svoju novu bezbjednosnu i, donekle, spoljnu politiku. Bivši francuski predsjednik, socijalista Fransoa Oland, kaže da odnosi Evrope i SAD više ne mogu biti isti i kad Donald Tramp ode sa vlasti, ali i da su Njemačka i UK još vrlo zavisne od politike SAD. Šta vi mislite o ovoj Olandovoj izjavi?

MARKOVINA: Mislim da je sada valjda svakome jasno, bez obzira na to koliko je Donald Tramp ekstreman primjer svega što se dogodilo unutar SAD-a i personifikacija raskida s do nedavno postojećim svijetom, da se stvari više neće vratiti na početne postavke s njegovim odlaskom. Drugim riječima, da, Evropska unija mora pronaći načina da bude suštinski samostalna, funkcionalna i da bude ozbiljan geopolitički faktor u budućnosti, što sada nije.

MONITOR: Pobjeda Petera Mađara je mnoge u Evropi, a posebno u Briselu bacila u euforiju. Mađareva partija je percipirana kao desni centar, a on je dugo bio u Fides-u. U parlamentu neće biti nijedne ljevlje partije. Da li je to potvrda teze da EU i Evropa sve više idu udesno i šta-u tom kontekstu, znači pobjeda Progresivne stranke Rumena Radeva u Bugarskoj, deklarativnog lijevog centra?

MARKOVINA: Mađar doista jeste desnica, a pričati o Radevu kao o ljevici ima smisla onoliko koliko je ljevica i Dačićev SPS. Živimo u vrijeme populističke desnice generalno, također i u vremenu realnog i nepovratnog poraza tzv. liberalne ljevice, čija ideologija jednostavno više nikome ne zvuči dovoljno uvjerljivo u današnjem svijetu. A sve to se događa u nikad pogubnijem preslagivanju svijeta od Drugog svjetskog rata do danas. Volio bih da Europska unija nađe način da preživi i s te strane je dobro što je Orban kao rodonačelnik desnog populizma i neoliberalne demokracije izgubio, samo što to neće ići, zapravo, dok se neka nova ljevica ne osnaži unutar EU.

MONITOR: Svijet kao da danas zavisi od krhkog mira-dok se vode ratovi koji prijete da postanu još širi, pa i globalni sukobi. Koliko su oni rezultat političkih koncepata savremenih država-a koliko starih imperijalnih motiva za vitalnim prirodnim resursima i novih-za prestižnim tehnologijama?

MARKOVINA: U suštini se uvijek od kraja devetnaestog stoljeća do danas sve svodi na isto. Nezaobilazni nacionalizam nacionalnih država i imperijalizam onih koji se osjećaju dovoljno moćnima da budu imperijalisti. Princip je isti, sve su ostalo nijanse-pjevao je Đole, pa je s te strane nebitno govorimo li još uvijek samo o nafti ili o modernim tehnologijama. Jedini projekti koji su, suštinski, bili mirovni su projekt SFRJ i Europske unije.

MONITOR:  Donald Tramp postaje i meta niza atentatora. Za sada javno nije poznata nijedna „politička pozadina“. Najnoviji napad izveo je Kol Tomas Alen, mašinski inženjer iz Kalifornije. On je i autor manifesta-u kojem zagovara vladavinu zakona a ne pojedinaca. Izgleda da je bio donator kampanje Kamale Haris i učesnik No kings protesta. Da li je američko društvo postalo „prenapregnuto“ i koliko je to opasno za veće unutrašnje sukobe u SAD?

MARKOVINA: Niz atentata na Trumpa sad već izgleda i pomalo bizarno, ali jeste činjenica da je SAD već duže vrijeme na rubu realnog građanskog rata i to jeste jedna od mogućnosti. Uostalom, ono što se događalo u Minneapolisu, gdje su Trampove lične naoružane formacije počele ubijati ljude koji prosvjeduju jer ovi hapse druge ljude bez reda, jasno govori u kojem smjeru se stvari razvijaju.

MONITOR: Izrael je napad na Iran i Liban, predstavio kao vitalno pitanje. Može li mir posle toga biti trajan i koliko je Izrael u riziku da smanji interesovanje SAD za ratove koje vodi, čineći velike zločine i slamajući međunarodni poredak do granice nemoći UN? Može li se očekivati otvorenije miješanje Kine u bliskoistočni haos?

MARKOVINA: Prvo, čisto sumnjam da će se Kina otvoreno umiješati u bilo što, kad im sve ovo da drugi ratuju i poništavaju vlastiti ugled i položaj u svijetu, jako odgovara. A drugo, iako je osviještenijim ljudima u svijetu odavno jasno kako se Izrael odnosi prema Palestincima, nakon Gaze ta država je izgubila svaki moralni kredibilitet i moralni kapital kojeg je imala zbog Holokausta, a svakim danom sve više, logično, gubi i podršku svih onih koji su joj bili neupitni saveznici. Da među političarima u Izraelu ima više racia, a manje nesnošljivih emocija, odavno su trebali razumjeti da će sve ovo što rade potencijalno  dovesti opstanak te države u pitanje. Stoga postoje samo dva međusobno povezana načina da mir bude trajan. Pri čemu se ovaj drugi, tj. suočavanje sa svim počinjenim zločinima neće dogoditi. Mi to najbolje znamo, a tamo je uniformnost društva puno gora nego što je na našim prostorima. A drugi je možda još uvijek ostvariv i odnosi se na istinsko formiranje i međusobno priznanje dvije države. Što je posljednje što Izrael želi. Samo što su alternative tom raspletu samo dvije. Jedna je genocid i etničko čišćenje Palestinaca-na čemu se očito radi, a druga je jedna zajednička potpuno demokratska država sa svim građanskim i biračkim pravima, što Izrael tek ne bi dopustio nikada.

Nikad se suštinski politika HDZ-a iz Hrvatske prema BiH nije promijenila

MONITOR: MSP BiH uputilo je protestnu notu Ministarstvu spoljnih i evropskih poslova Hrvatske u vezi sa jednom od tema skupa TradFesta u Zagrebu, o formiranju hrvatskog entiteta u BiH. Skup su organizovale NVO, ali je na njemu bilo i predstavnika vlasti. Već odavno nezavisne, države ex-yu regiona kao da ne prestaju sa-doduše nezvaničnim, pretenzijama na teritorije susjeda?

MARKOVINA: Da se razumijemo- nikad se suštinski nije politika HDZ-a iz Hrvatske, koja je najčešće bila i službena politika Hrvatske, prema Bosni i Hercegovini nije promijenila. To je uvijek bila ideja uspostavljanja neke ekskluzivne hrvatske teritorijalne jedinice u toj zemlji, uz potpuno pokroviteljstvo nad bosanskohercegovačkim HDZ-om. Samo što više nisu ratne okolnosti, pa ni metode na svu sreću nisu iste, ali poenta jeste. To što nije bilo najviših dužnosnika vlasti suštinski ne znači ništa, budući da se premijer redovno uključuje u izborne kampanje u BiH na strani HDZ-a, a radi to i danas. I opet, s druge strane imamo operacionaliziranu ideju ‘srpskog sveta’, koja ne predstavlja zapravo ništa drugo nego nezadovoljstvo srpskog nacionalizma današnjim međudržavnim granicama, što takođe nije ništa drugo nego nastavak nezadovoljstva avnojevskim granicama i svega onoga što je proizvelo rat. Bosna i Hercegovina je tu oduvijek najveći trn u oku ovdašnjim nacionalistima-ali ni ostale države, uključujući Crnu Goru, teško da mogu posve zanemariti prisutnost tih ideja.

Tramp je nanio nepopravljivu reputacijsku i savezničku štetu SAD-u

MONITOR: Donald Tramp je počeo  i vlast osvojio na programu MAGA i repatrijaciji američke industrije. Drugi mandat je osvojio mašući parolama američkog nacionalizma. Da li je ovo što danas radi rizik za politički i ekonomski prestiž SAD?

MARKOVINA: Donald Tramp je nemoguć za ozbiljnu političku analizu, jer ni on sam kad se probudi ne zna što će sljedeće tog dana odlučiti i napraviti. Ali jeste neupitno da je nanio nepopravljivu reputacijsku i savezničku štetu SAD-u, koja, kao što već rekoh, ne može biti tek tako sanirana, jer niti će se Amerika vratiti na staro i početi emitirati priču o sebi putem privlačne popularne kulture i o sebi kao o zemlji mogućnosti, niti će ostatak svijeta biti slijep pored zdravih očiju i oslanjati se na nekoga ko će ti okrenuti leđa u svakom času kad mu bude oportuno.

Nastasja RADOVIĆ