Povežite se sa nama

Izdvojeno

PUT OD KOLAŠINA DO SKIJALIŠTA NA ČEKANJU: Sporna imovina blokira rekonstrukciju

Objavljeno prije

na

Planirana rekonstrukcija saobraćajnice od Kolašina do skijališta na Bjelasici odgođena je zbog spora oko vlasništva nad dijelom puta. Preduzeće Ski centar Bjelasica u stečaju traži nadoknadu, dok Opština čeka sudsku odluku kako bi započela radove za koje je već obezbijeđen novac. U međuvremenu, jedna od ključnih  turističkih  ruta ostaje u lošem stanju

 

 

Projektna dokumentacija je spremna, novac obezbijeđen, volje i potrebe ne fali, ali rekonstrukcija puta od Kolašina do skijališta na Bjelasici, odnosno tunela Klisura, ne može uskoro početi. Razlog: sudski postupak kojim preduzeće Ski centar Bjelasica u stečaju nastoji da dobije nadoknadu za put, jer je „na papiru“ u vlasništvu tog kolašinskog preduzeća.

Vrlo su nejasne okolnosti pod kojima je ta, formalno lokalna saobraćajnica, skoro dvije decenije ostala u vlasništvu nekadašnje kolašinske firme, čija je ostala imovina prodata u bescjenje Zoranu Ćoću Bećiroviću.  Kako je Monitoru kazao potpredsjednik Opštine Kolašin Vasilije Ivanović, Opština Kolašin „više od dvije godine intenzivno radi na rješavanju višedecenijskog problema puta od Kolašina do Bjelasice“.

„Sticajem okolnosti, dio te saobraćajnice od restorana Savardak do skijališta, je dio stečajne mase nekadašnjeg kolašinskog preduzeća. U međuvremenu su stigle tužbe od punomoćnika stečajnog upravnika, koji traži da se isplate sredstva za eksproprijaciju tog puta, uprkos činjenici da to preduzeće nema više dugova. Tako, ukoliko sud odluči da im se isplate određena sredstva, ona neće imati svoju namjenu“, objašnjava Ivanović.

Iz Opštine Kolašin, koja je preko Ministarstva javnih radova obezbijedila 16 miliona eura za kompletnu rekonstrukciju puta, očekivali su da sudski spor bude završen do maja. Međutim, kaže potpredsjednik, za sada je neizvjesno kada bi spor mogao da se završi. Da je put njihovo vlasništvo, te da je logično da im se plati njegova vrijednost prije rekonstrukcije, tvrde u kolašinskom Ski centru Bjelasica u stečaju. Kako za Monitor kaže stečajni upravnik Ski centra Bjelasica d.o.o. Nenad Amidžić, naredno ročište pred Osnovnim sudom u Kolašinu zakazano je za kraj juna.

„Tada bi trebalo da se vještak geodetske struke izjasni o vrijednosti puta. Neophodno je bilo da tražimo eksproprijaciju i nadoknadu vrijednosti. Vidjećemo na koji način će vještak procijeniti“, kaže on.

Tužba je uslijedila nakon vijesti da će put, koji je već duže vrijeme crna tačka kolašinskog turizma, biti saniran, a zatim rekonstruisan. Amidžić objašnjava da zemljište koje je korišćeno za taj put obuhvata parcele ukupne površine od 35.156 metara kvadratnih, u katastarskim opštinama Mušovića Rijeka i Drpe, koje su vlasništvo kolašinskog preduzeća u stečaju. U tužbi iz Ski centra Bjelasica navodi se da je imovina tog preduzeća oduzeta bez naknade, zbog čega traže 210.000 eura „po osnovu faktičke eksproprijacije, odnosno faktičke deposedacije (izuzimanje zemlje iz posjeda vlasnika i dodjeljivanje drugom na korišćenje), na nepokretnoj imovini“.

„Pravni osnov našeg zahtjeva je jasan. Zakon o državnoj imovini propisuje da su putevi i prateći objekti dobro u opštoj upotrebi, kojim mogu raspolagati isključivo država i opštine, a ne privatna ili pravna lica. Naša imovina je faktički oduzeta bez naknade, što je protivno Ustavu i zakonu“, poručuju iz Ski centra Bjelasica u stečaju.

Tvrde da Opština Kolašin i država, prilikom izuzimanja zemlje iz posjeda vlasnika i dodjeljivanja drugom na korišćenje, nijesu sproveli zakonom propisanu proceduru eksproprijacije. Put je već duže vrijeme, i pored sporadičnih manjih intervencija na dotrajalom asfaltu, u vrlo lošem stanju, a zimi ga čisti preduzeće „Crnagoraput“. Stanje na kolovozu dodatno je pogoršano frekventnim saobraćajem nakon otvaranja tunela Klisura, ali i teretnim saobraćajem, s obzirom na veliki broj gradilišta na Bjelasici.

Zimsko održavanje puta do sada je takođe finansirala država, iako u ugovoru o prodaji imovine Ski centra Bjelasica iz 2007. godine piše da je obaveza održavanja na kupcu imovine stečajnog dužnika, odnosno vlasniku sadašnjeg Ski-centra „Kolašin 1450“.

Prema kopiji ugovora, između ostalih obaveza, kompanija „Beppler Jacobson“, koja je kupila imovinu nekadašnjeg kolašinskog preduzeća, uključujući i skijalište, preuzela je i obavezu da u periodu od 20 godina održava put Kolašin–Jezerine. Nema zvanično dostupnih podataka o tome da je, eventualno, tokom minulih 19 godina sadašnji vlasnik skijališta na bilo koji način oslobođen te obaveze. Kompanija „Beppler Jacobson“ je 2007. godine za pola miliona eura od Ski centra Bjelasica kupila 147.654 metara kvadratnih zemljišta, žičaru, restoran i ski-liftove na Jezerinama.

Odluku o hitnoj sanaciji puta od Kolašina do skijališta, privatnog „Kolašin 1450“ i državnog „Kolašin 1600“ , Vlada je donijela lani. To je  zatražilo Ministarstvo turizma, kako bi se „osigurali optimalni uslovi za predstojeću zimsku sezonu i u potpunosti iskoristili turistički kapaciteti dva skijališta na Bjelasici“. Sanacija je pokazala samo kratkoročne rezultate, pa je put tokom minule zimske sezone bio koliko-toliko u boljem stanju nego ranije. Međutim, već s prvim proljećnim danima jasno je bilo da je rekonstrukcija puta neophodna što prije. Opština, pored rekonstrukcije kolovoza, planira da u trup puta ugradi i kanalizacione cijevi od turističkih objekata na Bjelasici do budućeg postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV).

„U međuvremenu je Opština pripremila tehničku dokumentaciju za rekonstrukciju saobraćajnice. Takođe je, nakon konsultacija sa stručnjacima, zaključeno da je poželjno projektovati u trupu puta fekalnu kanalizaciju od Bjelasice do tačke spajanja na budući PPOV, kao i zamjenu dotrajalih cijevi koje idu trasom saobraćajnice od gradskog vodovodnog izvorišta do grada“, piše u prošlogodišnjem izvještaju o radu predsjednika Opštine Petka Bakića.

Prema nezvaničnim informacijama, put je dospio u vlasništvo Ski centra Bjelasica kako bi se uvećala stečajna masa, ali zvaničnih dokaza o tome nema. Navodno, dogovor je bio da se put nakon toga vrati u vlasništvo opštine. Pored svega, već skoro dvije decenije država i opština su tolerisale činjenicu da je formalni vlasnik važne saobraćajnice preduzeće koje odavno ne postoji. Sada je na sudu da odredi da li će i koliko Opštinu koštati da kupi ono što joj je nekada pripadalo.Pod sličnim okolnostima, u vlasništvu te firme je i put koji nema nikakve veze sa skijalištima, a vodi vrhom sela Mušovića Rijeka do istoimene državne hidrocentrale.

                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

PORFIRIJE U NAŠEM SOKAKU: Srpstvo svuda i uvijek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Obilježavanje 150. godišnjice bitke na Vučjem dolu poslužilo je, pod komandom Porfirija Perića, za još jedan atak na Crnu Goru, Crnogorce i sve one koji svoju prošlost, sadašnjost i budućnost ne vide u srpskom svetu

 

 

Sto pedeseta godišnjica bitke na Vučjem dolu (28. jul 1876) dala je povoda za ponovnu demonstraciju velikosprskog hegemonizma. Očekivano, na čelu parade našali su se Srpska pravoslavna crkva i njen Patrijarh Porfirije Parić. Dok su se civilni promoteri projekta srpskog sveta, sa funkcijama i bez njih, trudili da pomognu, kako i koliko umiju.

A sve ne bi li, svi oni skupa, sačuvali plamen projekta velike Srbije i sprali gorak ukus poraza nakon 21. maja i 13. jula, odnosno, proslava Dana nezavisnosti i Dana državnosti Crne Gore. Tokom kojih su mnogoborojni građani pokazali privrženost svojoj zemlji i sposobnost da prepoznaju i razdvoje laž i istinu, mržnju od ljubavi. Svrstavajući se na stranu koja nudi zajedničku, evropsku budućnost građanima, bez obzira na njihove nacionalne i vjerske razlike, te politička ili bilo koja druga opredjeljenja.

Obilježavanje jubilarne godišnjice bitke počelo je saopštenjem SPC prema kome je „pobjeda na Vučjem dolu u istoriji srpskog naroda ostala zapisana zlatnim slovima kao jedan od najsvetlijih primjera zajedništva i odanosti…”.

Predsjednik Jakov Milatović je na Vučji do došao sa bitno drugačijim porukama.  „Danas odajemo počast junacima koji su prije 150 godina izvojevali jednu od najvećih pobjeda u crnogorskoj istoriji”, poručio je dok je, u društvu ministra odbrane Dragana Krapovića, polagao vijenac na spomen obilježju nekadašnjeg poprišta. Predsjednik je podsjetio kako je ta pobjeda snažno odjeknula Evropom i učvrstila put Crne Gore ka međunarodnom priznanju. Milatović je poručio da nasljeđe junaka sa Vučjeg dola obavezuje današnje generacije da Crnu Goru čuvaju u slozi, odgovorno je uređuju i vode putem razvoja i evropske budućnosti.

Onda je krenula druga vrsta interpretacija istog događaja od prije 150 godina. U kojoj, izgledalo je, Vučji do sa svojim junacima i žrtvama, suštinski nevažan ukoliko se ne može dovesti u poželjan ideološki koncept retuširane prošlosti i svesrpske budućnosti.

Počelo je, odmah po dolasku Porfirija i svite u Crnu Goru. „Mi pokazujemo i potvrđujemo da prevazilazimo svaku vrstu podjela, svaku granicu i datu biološku, ali i onu koja je stvorena našom pogrešnom voljom i našim pogrešnim izborima”, nije izdržao Porfirije Perić da građanima Crne Gore još jednom ne zamjeri za odluku da, nakon raspada SFR Jugoslavije, svoju sudbinu preuzmu u vlastite ruke.

To je bio uvod. „Povodom godišnjice slavne Bitke, njegova svetost Patrijarh srpski g. Porfirije načalstvovao je danas, na praznik Svetog Atinogena, Svetom liturgijom u hramu posvećenom tom sveštenomučeniku i velikom ugodniku Božjem na mjestu gdje su prije tačno 150 godina srpski junaci izvojevali veliku pobjedu nad mnogobrojnijom turskom vojskom”, otkriva provučićesvski portal borba.me svima koji su do skora vjerovali kako su se na Vučjem dolu sukobile snage Otomanskog carstva sa vojskom Knjaževine Crne Gore, potpomognutom ustaničkim odredima iz Hercegovine. A prema brojnim istorijskim izvorima, i dobrovoljcima iz Boke Kotorske, Dalmacije, Rusije, Italije…

Porfirije Perić ide još dalje od borba.me, pa veli kako je svih, otprilike, 14.000 boraca sa pobjedničke strane, nosilo isto ime. Rastko Nemanjić. Pošto su, eto, svi bili Srbi.

„I pravoslavni Srbin u Americi, i pravoslavni Srbin bilo gdje u Evropi, i bilo gdje da se nalazi, svuda ima jedno te isto ime i prezime. Označen krstom Hristovim i znakom Njegovim, ime i prezime svakoga od nas jeste Sveti Sava, jeste Rastko Nemanjić”, besjedio je svoju istinu čovjek nedavno, u Sloveniji, drugostepeno osuđen zbog kažnjavanja podređenog sveštenika koji je odbio naređenje da lažno svjedoči u finansijskom sporu.

Ono što je započeo srdeći se zbog postojanja Crne Gore, Porfirije Perić je završio još jednom negirajući crnogorsku naciju. „Na tom mjestu našli su se, rame uz rame, Srbi iz različitih plemena i bratstava – Crnogorci, Brđani i Hercegovci, djeca iste svetosavske vjere i nasljednici svetolazarevskog predanja…”.

Svašta basta promoterima srpskog sveta. Pa i to da jedan narod i državu (pre)poznate, pored ostalog, po viševjekovnoj plemenskoj organizaciji društvenog života, svedu na – komšijsko pleme. To nije neznanje, već svjesno nasilje nad činjenicama, Vučićevog ministra velikosrpskih poslova u svešteničkoj odori. Koji, za negiranje crnogorskog identitea koristi istorijske momente koji su nepobitan dokaz crnogorske osobitosti i samostalnosti.

Na čitaocu/slušaocu je da se opredijeli: da li je na Vučjem dolu 1876. Vojska Knjaževine Crne Gore, zahvaljujući svojoj hrabrosti i vojnoj strategiji tadašnjeg knjaza a budućeg kralja Nikole Petrovića, izvojevala jednu od najvećih ratnih pobjeda, ili su Svetosavci vodili vjerski rat protiv demonskih sila, sveteći Kosovski boj. I najavljujući poraz DPS na izborima 2020. godine.

S Porfirijem glas je udvojio istoričar dr Aleksandar Stamatović, profesor Univerziteta Crne Gore. „Bitka na Vučjem dolu nije bila samo jedna od najvećih pobjeda nad Osmanskim carstvom, već bitka srpskog integralizma, u kojoj su Crnogorci, Hercegovci i Brđani nastupali kao dijelovi jednog naroda i jedne vojske”, poručio je Stamatović a prenijela beogradska Politika sa akademije pred hramom u Nikšiću.

„Boj na Vučjem dolu bio je nesumnjivo osveta Kosova”, nastavio je Stamatović uz simboličan poziv Jovici Zirojeviću, alaj-barjaktaru hercegovačkih ustanika u vrijeme bitke na Vučjem dolu, da vidi kako se i koliko u savremenoj Crnoj Gori „radi i priča protiv Srbije i protiv svega onoga što je srpsko”. Za kraj svog izlaganja, on se obratio prisutnim Hercegovcima koji su došli na svečanost, poručujući im da u Nikšiću nijesu došli ni na tuđu zemlju ni u susjedstvo. „Potomci vučedolskih ratnika, ovo je zemlja hercega Šćepana do manastira Ostroga. Ovo nije zemlja Dukljanija”. Povodom iznijetih tvrdnji nijesu se oglašavali sa Univerziteta Crne Gore. Ni iz Tužilaštva.

Samo je Opština Nikšić, u reagovanju upućenom Politici, precizirala: “Institucionalno, Opština Nikšić je u potpunosti stajala uz Eparhiju i bila joj na usluzi u pripremi samog događaja, a predstavnici Opštine su apsolutno poštovali protokol organizatora, ne tražeći bilo kakve izmjene. Jedino što smo tražili jeste da protokol dobijemo unaprijed. S tim u vezi, moramo naglasiti da je jedini segment koji se nije nalazio u protokolu (čiju smo konačnu verziju dobili sat vremena prije početka) bio govor profesora Aleksandra Stamatovića.”

Tezu po kojoj je bitka na Vučjem dolu bila početak borbe protiv Mila Đukanovića i njegovog DPS-a elaborirao je predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.

„I 2020. godine srpski narod u Crnoj Gori i vjernici Srpske pravoslavne crkve imali su preobraženi Vučji do koji je bio duhovnog tipa i gdje smo opet odnijeli veličanstvenu pobjedu“, kazao je Kovačević naglašavajući kako prisustvo patrijarha SPC Porfirija pokazuje kako „naš narod još uvijek stoji pod istom kapom“.

Priču je zaokružio Milorad Dodik, nekadašnji predsjednik BiH entiteta Republike Srpske. Svojatajući i on Vučedolsku bitku kao dio istorije srpskog naroda, Dodik je ceremoniji dao jasan politički kontekst: „Mi smo se uporno borili za našu slobodu i danas se borimo za našu nezavisnost. Mi smo jedan nacionalni duhovni prostor i ne može niko to oteti. Želimo da se integrišemo što je moguće više…“

Sve to je davna, prepoznata i i, očigledno, nezavršena priča. Zlokobna i opasna.

„Onda kad više ne može da osvaja teritorije, velikodržavni projekat osvaja sjećanje. Kad ostane bez tenkova, oblači mantiju. Kada izgubi ratove, seli se u hramove, akademije, školske programe, spomenike i državne institucije”, piše režiser Danilo Marunović. „Nekada kiklopski i destruktivan, velikosrpski projekat danas jeste vojno i politički poražen. Ali nije ideološki razoružan. Njegovi posljednji trzaji zato nijesu bezopasni. Naprotiv, poražene ideologije često postaju najagresivnije upravo onda kada pokušavaju da izbjegnu konačno suočavanje sa posljedicama svojih djela.”

Red je tu još nešto primijetiti. Za razliku od svog partijskog sljedbenika Marka Kovačevića, Andrija Mandić je izbjegao mogućnost da uzme direktno učešće u ovom talasu posrbljavanja istorije Crne Gore. Doduše, Kovačević je imao obavezu više, pošto je nikšićki ogranak NSD neki dan odbio da se izjašnjava o putujućoj inicijativi Milana Kneževića za otpriznavanje Kosova.

To se nekima nije dopalo. Naprotiv, ojačalo je sumnje da Mandić i njegova partija imaju rezervni plan, koji ne podrazumijeva da će na svaki mig vlasti iz Beograda destabilizovati Crnu Goru. To je u srpskom svetu ravno najvećoj izdaji.

Milan Knežević je svoju bitku nastavio u parlamentu. U fokusu njegovog gnjeva su – susjedi. „Dogovorili smo se sa Hrvatima oko broda Jadran. Naravno, niko od vas to ne zna ali znate da sam bio predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu i da imam vrlo pouzdane informacije. A te su informacije od ove suprotne strane, susjedne, koja mi ne dozvoljava da uđem. Dogovor je sledeći: mi Hrvatima vraćamo brod Jadran. Brod Jadran će ploviti pod hrvatskom zastavom i biće u luci u Splitu. Povremeno, moći ćemo mi da ga koristimo kao trenažni brod. Ne znam šta to znači, možda će da nam ga pozajmljuju da švercujemo drogu, ali onda da promijenimo zastavu da ne napravimo problem Hrvatima“, naveo je Knežević. Uz konstataciju: “Suštinski, Crna Gora postaje protektorat Hrvatske”.

Iz Vlade su demantovali Kneževićeve tvrdnje o dogovoru u vezi broda Jadran. No sve veći politički rascjep u nekadašnjem DF-u teško je prikirti. I ovog puta linija razdvajanja je pitanje šta je kome bliže: Crna Gora ili Porfirijev i Vučićev svesrpski svet. Zato ovonedjeljni politički performansi između Nikšića i Bileće ima i jasan ovovremeni politički kontekst. U međusobnom razračunavanju Mandiću i Kneževiću trebaće saveznici. Ko će ih gdje tražiti (naći), moglo bi odrediti i konačan ishod. A nije svejedno.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI MINISTRI U SPAJIĆEVOJ VLADI: Andrijina vremena    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada je prošle sedmice obogaćena za još četiri člana. Tek što su im njihovi  čestitali, krenule su javne reakcije i kritike. Posebnu pažnju dobio je ministar Jovan Vučurović poznat po negiranju genocida u Srebrenici i ostalim govorima mržnje. Ostala „nova“, mahom stara lica, teško da će rekonstruisanoj vladi dati novu vrijednost. Zadovoljstvo je predsjednika parlamenta

 

 

Četiri nova lica koje je predložio za treću rekonstrukciju vlade, premijer Milojko Spajić poslanicima nije previše predstavljao. Doduše, nijesu baš ni novi. Uglavnom, uprkos negodovanju opozicije zbog šturih biografija kandidata za nove ministre i ministarke dostavljenih iz Vlade pred samo glasanje, i zbog nedovoljno objašnjenog motiva za još jednu rekontrukciju, Vlada je prošle sedmice obogaćena. Mašala. Još nije utvrđeno ima li manje zemlje a masovnije vlade.

Glasovima 45 poslanika izabrani su – Jelena Borovinić Bojović za potpredsjednicu Vlade za zdravstvo i socijalno staranje, Radoš Zečević za ministra saobraćaja, Jovan Vučurović za ministra bez portfelja i Zoran Jojić za ministra sporta i mladih. Tek što su im njihovi čestitali, krenule su javne reakcije.

Posebnu pažnju izazvao je ministar Vučurović, partijski saborac predsjednika parlamenta Andrije Mandića. „Jovan Vučurović je u javnosti poznat po negiranju genocida u Srebrenici, glorifikaciji četničke ideologije, omalovažavanju LGBTIQ+ osoba i nepoštovanju njihovih prava, učešću u obilježavanju neustavnog Dana Republike Srpske, te nazivanju Kosova ‘lažnom državom’. Osoba sa ovakvim javno iznesenim stavovima ne može biti dostojna funkcije ministra u Vladi koja je dužna da štiti ljudska prava, poštuje međunarodno pravo i njeguje dobrosusjedske odnose”,  oglasili su se iz Akcije za ljuska prava (HRA).

U decembru 2020, Vučurović je u parlamantu ponosito saopštio da ne priznaje genocid u Srebrenici. Iako je naredne godine zbog istog stava iznešenog u Skupštini, tadašnji ministar pravde Vladimir Leposavić morao da napusti vladu Zdravka Krivokapića, Vučurović je nastavio da negira genocid u Srebrenici i napreduje. Do minisra.

Kao predsjednk Odbora za ljudska i manjinska prava, u ljeto 2021, glasao je protiv predloga Rezolucije o Srebrenici i ponovio da to nije bio genocid.  Primjećujući da je predlog  rezolucije „usmjeren protiv srpskog naroda”. Zaključio je: „Nema srpski narod bilo kakav teret da mora da ga skida, niti imamo zbog čega da se kajemo“. Ima još toga što Vučurović negira. Logor Morinj. „Tu niko nije stradao niti su zabilježeni zločini“.

Kao predsjednik Odbora za ljudska prava imao je šta reći i o LGBT populaciji. Glasao je i protiv Zakona o istopolnim zajednicama, objašnjavajući da je to „protiv hrišćanskih vrijednosti, udar na crkvu“, te da je zakon nakaradan. Pozivao je da se sačuva –  tradicija. Nakon kritike civilnog sektora, saopštio je da nema problem da ga smijene sa mjesta predsjednika Odbora, te da su mu važnija uvjerenja od neke funkcije. Do danas se nije skidao sa neke funkcije.

Vučurović se na tradiciju pozivao i nakon to je Ministarstvo obrazovanja najavlo smjenu njegove supruge Biljane Vučurović sa mjesta direktrice podgoričke Gimnazije.  „Oni koji žele nečiju glavu, moraju biti spremni i na svoju žrtvu”, poručio je. Glave, srećom nijesu padale, a supruga je udomljena u kabinetu Vučurovićevog partijskog šefa,  predsjednika parlamenta Andrije Mandića. Koji je prethodne sedmice u Skupštini vidno sijao jer je dobio tri svoja nova ministra. Krenuo je uzvodno kako bi tokom sjednice dao  doprinos njihovim biografijama. Preciznije, njihovih  đedova.

„Djed Jelene Borovinić Bojović je bio ministar, završio je na Golom otoku. Djed Jola Vučurovića je bio revolucionar. Jole nije, on je demokrata. Gospodina Zečevića znam godinama. Njegov otac Pavle je bio dobar čovjek, a njegovog djeda Rada je ubila UDBA u Parizu, označivši ga kao vođu četničke emigracije u Parizu“, saopštio je Mandić.

Da će Jelena Borovinić Bojović biti ministarka u Spajićevoj vladi, najavljivano je još ranije. Opozicija, ali i Demokratska narodna partija Milana Kneževića, optuživali su je za aranžman sa premijerom, u okviru kog joj je ministarsko mjesto garantovano nakon što podnese ostavku sa pozicije predsjednice Skupštine glavnog grada, kako bi se uvela prinudna uprava.

Borovinić je nedavno podnijela ostavku na to mjesto, ali prinudna uprava nije uvedena jer je za predsjednika Skupštine Glavnog grada izabran Srđan Perić, lider Preokreta, glasovima opozicije i Kneževićeve partije. U međuvremenu, Knežević i Borovinić Bojović, nekadašnji politički saborci, vodili su javni „rat“ sa bezbroj međusobnih optužbi.

„Razlaz” između Borovinić Bojović i Kneževića postao je vidljiv krajem prošle godine, kada je lider DNP vodio akciju onemogućavanja izgradnje kolektora za račun  Aleksandra Vučića. „Meni su građani Zete dragi, treba ih razumjeti i shvatiti njihove probleme s jedne strane, ali ja sam se uvijek rukovodila najboljim rješenjima koja vode do najboljeg očuvanja zdravlja, što je suština priče“, govorila je zastupajući izgradnju kolektora. Borovinić Bojović nije članica nijedne partije, ali je na funkciju predsjednice podgoričkog parlamenta došla s liste NSD-a i DNP-a.

Kriza u Glavnom gradu je počela početkom godine, nakon što je DNP napustila vladajuću koaliciju uprvo zbog gradnje kolektora u Botunu, a eskalirala krajem maja kada je Borovinić-Bojović podnijela ostavku. Ona je tada optužila opoziciju da želi da postane vlast bez izbora.

„Upotrijebiću svoju energiju i potruditi se da građani imaju bolji zdravstveni sistem“, kazala je Borovinić Bojović nakon što je izabrana za poziciju potredsjednice Vlade za zrvstveni system. Ona je već bila ministrka zravlja u Vladi Zdravka Krivokapića, a zdravstveni javni sistem je i tada, kao i danas nastavio da se urušava. Prigovaralo joj se javno jer je kao ministarka zdravlja u vrijeme korone učestvovala u javnim političkim opkupljanjima.

Novi ministar saobraćaja Radoš Zečević pohvalio se da će u Vladu unijeti svoje  „umijeće i iskustvo“. Na ministarsko mjesto dolazi sa pozicije direktora Puteva. Njegovi partijski saborci predstavljaju ga kao sposobnog menadžera koji je podigao preduzeće i štošta uradio za zemlju. Opozicija podsjeća da je Zečević Puteve ostavio sa dva miliona eura duga.

Njegovo direktorovanje tom firmom obilježila je i afera. Glavni grad razmijenio je zemljište na kojem je planirana šestospratnica za privatnu zemlju u Kučima, namijenjenu za kamenolom. Aferu je otkrila opoziciona DPS, a za glavnog aktera optužila Zečevića.

Glavni grad je dobio zemljište u Kučima procijenjeno na 449.600 eura, a vlasnik te parcele Radenko Mijović plac vrijedan 585.168 hiljada u Podgorici, DUP 1.maj – iza TC ,,Big fashion“, sa obavezom da razliku od 150.000 uplati u budžet grada.

Zemljište koje je u trampi dobio Glavni grad, namijenjeno je za kamenolom, iako nije imalo dozvolu niti je uvršteno u plansku dokumentaciju. Opozicija je tvrdila da su Zečević i Mijović u bliskim odnosima, i da je taj posao dogovoren iza zatvorenih vrata. Zečević je demantovao da je u familijarnim odnosima sa Mijovićem. ,,Poznajem čovjeka iz političkih voda”, tvrdio je. Tvrdi i da se ne radi o koruptivnom poslu.

Četvrti ministar Zoran Jojić dolazi iz Socijalističke narodne partije (SNP). Uglavnom je ostajao van medijskih napisa. Zvanična biografija kaže da je sportista koji je radio u prosveti.

„Nova“,  mahom stara lica, teško da će rekonstruisanoj vladi dati novu vrijednost. Zadovoljstvo je predsjednika parlamenta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AFERA GRADNJE HOTELA I NASIPANJA PLAŽE U BAOŠIĆIMA: Taknuto, nemaknuto

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država obećava UNESCO-u da će plaža u Baošićima biti vraćena u prvobitno stanje, a to se i pored sudskih odluka ne dešava. U pozadini, uz nove dozvole, radovi na megahotelu se privode kraju. Jedino što je izvjesno je da će vlasnik Carina Čedo Popović tužiti iste one koji su mu izdali dozvole zbog izmakle dobiti i dovođenja u zabludu

 

 

Rok o vraćanju plaže u Baošićima, koju je nasula kompanija Carine koja gradi megahotel u ovom malom primorskom mjestu, istekao je 17. jula i nije ispoštovan. Preko 8.000 kvadrata nasute plaže sada služi kao parking, a po najavama iz kompanije trebalo je već da primi prve turiste u jednom od najvećih hotela na našoj obali, na kojem se izvode završni radovi.

Carine su, zahvaljujući državnim i lokalnim vlastima, dobile skoro sve dozvole i nesmetano gradile hotel i nasipali plažu. Dio javnosti je oštro reagovao zbog devastacije obale i hotela koji se baš i ne uklapa u zaštićeni predio pod UNESCO zaštitom. Hotel bi, kako je najavljivao vlasnik Carina Čedomir Popović i bio otvoren tokom ove sezone, da se nije umješala Uprava za zaštitu kulturnih dobara.

Uprava je u maju dala kompaniji Carine rok od dva mjeseca da se plaža vrati u prvobitno stanje. Kompanija je tražila odlaganje ove odluke, a Upravni sud je to odbio. Nakon toga i Vrhovni sud donosi odluku kojom se odbija žalba Carina o odlaganju vraćanja plaže u prvobitno stanje i potvrđuje odluka Upravnog suda.

Kako Carine plažu u propisanom roku nijesu vratile kao što je bila,  Uprava za zaštitu kulturnih dobara im je izrekla maksimalnu kaznu od 5.000 eura, uz najavu da će država vratiti plažu u prvobitno stanje.

Država, tačnije većina institucija, je do sada dala sve od sebe da se hotel i plaža završe.

Početkom godine Sekretarijat za urbanizam Opštine Herceg Novi izdao je dozvolu koja je omogućila devastaciju mora i obale u Baošićima, a u februaru ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović je na sjednici nacionalne Komisije za UNESCO saopštio da je od „nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola”, te da je „utvrđeno da je ona ispravna”. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore (EPA), koja je ocijenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.

„Kompanija Carine, radove na uređenju kupališta u Baošićima izvodila je isključivo na osnovu građevinske dozvole Sekretarijata za urbanizam i građevinsku inspekciju Opštine Herceg Novi i kategorično tvrdimo da nijedna aktivnost nije preduzeta mimo pomenute dozvole, što je potvrđeno zapisnicima nadležne građevinske inspekcije“, kazali su za  Carina.

Slično je i sa hotelom, koji je skoro završen iako je Urbanističko- građevinska inspekcija još u oktobru 2024. donijela rješenje o zabrani gradnje na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela. Zabrana gradnje, odluke inspekcije, pa ukidanje istih od strane Radunovićevog ministarstva, ono su što je pratilo sagu o izgradnji hotela u Baošićima.

I pored skandala u javnosti oko plaže i hotela, Opština Herceg Novi, na čijem čelu je Stevan Katić, donijela je odluku kojom se kompaniji Carine omogućava izbođenje radova na hotelu i tokom turističke sezone. Kako je od 15. juna do 15. septembra na snazi Odluka o zabrani izvođenja građevinskih radova u ljetnjem periodu u prvoj zoni – 300 metara vazdušne linije od obale, ovakva odluka se može donijeti samo za projekte od značaja za Opštinu i državu. Tako je nastavak gradnje hotela u Baošićima rangiran kao završetak radova na školi, vrtiću i vodovodnoj mreži u Opštini Herceg Novi.

Da Popović ima dobre konekcije sa vlastima bilo je jasno i kada je u Skupštini Crne Gore tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, poslanica Demokrata Zdenka Popović uputila javni apel Upravi za zaštitu kulrutnih dobara da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i da im ne prijete zaustavljanjem projekta.

Ipak, krajem marta policija je uhapsila  Popovića i sekretara za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislava Velaša zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu složbenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost. Popović je bio u pritvoru do kraja aprila, a Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode. Sredinom juna Velaš je izabran za potpredsjednika Opštine Herceg Novi.

U međuvremenu, uključio se i premijer Milojko Spajić, koji je i predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO, naloživši da se podnesu krivične prijave zbog radova u Baošićima. Spajić je upozorio da se nasipanje mora u Baošićima mora pod hitno zaustaviti, jer veoma negativno utiče na očuvanje statusa dijela Bokokotorskog zaliva na listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom UNESCO-a.

A UNESCO je problem Baošića uvrstio u svoj dokumenat pred  48. sjednicu Komiteta za svjetsku baštinu. „Kao odgovor na informacije trećih strana dostavljene 27. februara 2026. godine o neovlašćenim aktivnostima u Baošićima (katastarske parcele 771, 772, 773/1 i 774 KO), država članica je obavijestila Centar za svjetsku baštinu da je donijeta formalna odluka o obustavi radova i vraćanju lokaliteta u prethodno stanje. Pokrenuti su pravni mehanizmi radi ublažavanja mogućih negativnih uticaja na izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) dobra“, navodi se u Nacrtu izvještaja UNESCO-a. Radilo se o odgovoru i obećanju Crne Gore koje za sada nije ispunjeno.

Iz kompanije Carine u žalbama sudovima navode „izmaklu korist i štetu mjerenu iznosom koji prelazi sedam miliona eura, ne računajući reputacionu štetu i negativne posljedice po turoperatore, turiste, zaposlene i javni interes“.

Vlasnik Carina Popović je nakon odluke Upravnog i Vrhovnog suda izjavio da poštuju odluke sudova, te da će iscrpiti sve domaće sudske instance, a nakon toga pravdu potražiti i kod međunarodnih sudova.

Advokat Veselin Radulović je podnio krivičnu prijavu SDT-u u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima. U prijavi se tvrdi da su postojali politički i institucionalni pritisci na nadležne organe sa ciljem da se investitoru omogući nastavak radova uprkos brojnim upozorenjima, zabranama i činjenici da se zahvat izvodi unutar zaštićenog područja UNESCO baštine.

Prijavom su, pored ostalih, obuhvaćeni funkcioneri Demokratske Crne Gore, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, poslanica Zdenka Popović, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić i više za sada nepoznatih službenika i funkcionera lokalne i državne uprave.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima. Od Uprave za zaštitu kulturnih dobara zatražilo je kompletnu dokumentaciju o inspekcijskim nadzorima, utvrđenim nepravilnostima i preduzetim mjerama. Tužilaštvo provjerava navode iz podnijete krivične prijave o mogućim političkim i partijskim pritiscima radi nepostupanja nadležnih organa po zakonu.

Očigledno postupanje državnih organa po nekim drugim pravilima dovelo je do pat pozicije u kojoj država obećava UNESCO da će plaža biti vraćena u prvobitno stanje, a to se i pored sudskih odluka ne dešava. A u pozadini, uz nove dozvole, radovi na megahotelu se privode kraju. Jedino što je izvjesno je da će Popović tužiti iste one koji su mu izdali dozvole zbog izmakle dobiti i dovođenja u zabludu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo