Povežite se sa nama

INTERVJU

ADIL KULENOVIĆ, PREDSJEDNIK ASOCIJACIJE NEZAVISNIH INTELEKTUALACA – KRUG 99, SARAJEVO: BiH se iznova svaki dan rađa

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prošlonedjeljni miting predsjednika Turske Erdogana u Sarajevu bio je politički i medijski događaj u regionu. Kako Vi komentarišete taj događaj?
KULENOVIĆ: Kao vrh ledenog brijega za fokusiranje realne pozicije i dubine unutrašnjih turbulencija u BiH, ali i regionalnih nakana prema BiH, takođe. Pozitivna pompa sa kojom se pratio i medijski tretirao dolazak Erdogana u Beograd, Vučića u Tursku i Kolinde prije toga, i isto tako negativan pristup prevashodno propagandističkog predizbornog događaja ciljanog na tursku javnost, izaziva sumnju o „kukavičijem jajetu” koje se krije iza scene. Ipak, događaj nije mogao proći bez unutrašnjih konotacija prije svega predizbornih prikupljanja ili gubljenja poena kod glasača u samoj BiH.

MONITOR: Zašto je Erdoganu odobren miting u Sarajevu iako mu nekoliko evropskih država nije dozovolilo da ga organizuje u njima?
KULENOVIĆ: To što je nekoliko država zabranilo održavanje sličnih skupova u svojim zemljama izraz je njihovih unutarpolitičkih procjena i interesa. I ne mislim da i takvi postupci nisu bili demokratski. Ipak u procjenama za ili protiv odobrenja o održavanju ovog skupa, vjerujem da su prevladali realni i pragmatični interesi BiH. Treba naglasiti da su Bošnjaci i u skupini zagovornika i protivnika. Kroz rasprave još se jasnije ocrtao jedan od ključnih problema Bosne i Hercegovine, njene sadašnje političke i narodne naravi. U cjelini on se fokusira u pitanje o našem identitetu, našim identitetima koji neovisno od vjerske pripadnosti i etničkog porijekla dijelom slijede posuđene identitete. I one srbijanske, i one kroatofilske, i one osmanske, naspram autentičnih, bosanskih. A oni su uvijek ektremniji i od svojih izvorišta.

Ne treba gubiti iz vida možda najvažniji ugao glasnih ili šutljivih pristalica održavanja skupa, onaj sigurnosni, sasvim aktuelan u BiH. Naoružavanje policijskih i parapolicijskih snaga u RS-u, vježbe u Ljubuškom od fingiranih islamskih terorista do posljednjeg udara na državni poredak nedaleko od Sarajeva, na Ivanu, prilikom policijskog zaustavljanja konvoja migranata u režiji pristalica tzv. Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Nestabilna EU nije više pouzdan oslonac za brzo djelovanje u slučaju kriznih situacija u BiH, a NATO integracije su blokirane. Sigurnosni saveznik se priželjkuje.

MONITOR: Kako su prosrpske i prohrvatske stranke reagovale na Erdoganov miting i kako će se taj događaj reflektovati na region?
KULENOVIĆ: Očekivano. Da u Sarajevu pada kiša, a u Beogradu i Zagrebu raste trava. Kada Vučić počasnu jedinicu pozdravi sa „Merhaba askeri”, slavi se njegova diplomatska vještina i ističe očekivanih pet milijardi eura robne razmjene. Da to uradi Bakir, ili sutra poslije izbora neki drugi Bakir, slijedila bi paranoja o otomanskim zavjerama.

MONITOR: Koji su najveći problemi sa kojima se BiH danas suočava?
KULENOVIĆ: Regionalno, nametanje koncepta suvereniteta naroda naspram suvereniteta država. I iz Beograda i iz Zagreba djeluju kancelarije za Srbe, odnosno Hrvate u dijaspori i regionu. Kritička opservacija zakona na osnovu kojih oni djeluju u susjednim državama ostala je bez potrebne pažnje i u Bosni i Hercegovini, i Crnoj Gori, i Makedoniji. Prakse pogotovo. A i od strane EU takođe. Evropa se ne zna nositi sa mađarskim pretenzijama i nacionalnim konceptima. Da takav zakon donese Albanija, vjerovatno bi zasjedao Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije, a diplomatska i propagandna galama čula bi se do neba. To što se danas najviše tiče BiH – u vezi sa integracijom djelova obrazovnog i drugih sistema, u obrazovne i druge sisteme pomenutih država – možda će se sutra ticati Evropske unije kada bude kasno, i kada populizam još više ojača nacionalizam i etno izolacionizam.

Oktroisani Dejtonski ustav je omča oko vrata stabilnosti i prosperitetu BiH, a siguran sam i trajnom miru u regionu. Sovjetski model konstitutivnosti naroda primjenjen samo na BiH poslije rapada SFRJ, ključni je faktor nefunkcionalne države, suspenzije demokratskih potencijala i načela ljudskih prava i građanskih sloboda. On blokira obnovu bosanskohercegovačkog društva, koje je u prošlosti znalo balansirati građansko i kolektivno, etničko, i poslije svih kataklizmi vraćati komšijsko povjerenje i pomirenja. To je agens fašizacije odnosa i oblikovanja narodne volje evo i u pokušajima da se na tom modelu vrše izmjene izbornog zakonodavstva. Crna Gora bi bila samo srpska provincija da je bila prisiljena graditi svoj poredak na tom ustavnom modelu.

A od „mirne Bosne” ništa bez katarze, istinskog suočenja sa real politikama i susjeda i Evrope koje su nju načinile najvećom žrtvom raspada Jugoslavije, a sada je čine nedovršenom državom, državom u neizvjesnosti. Pravne presude su izrečene na Haškom tribunalu pojedincima za udruženi zločinački poduhvat i međudržavni oružani sukob. Međutim, bez definisanja političkih konsekvenci i odgovornosti, posebno na otklanjanju posljedica UZP-a i MOS-a, te stvaranja uslova za realni povratak stanovništva i promjene nakaradnog, nedemokratskog političkog sistema, Bosna će ostati poligon za nadmetanje sila izvan nje, pa tako i Turske. Daleko smo od suočenja sa moralnom i metafizičkom odovornošću, odgovornosti vjerskih struktura (Jaspers), za rat i razaranje, za progone i istrebljenje sa svojih ognjišta, za genocid.

MONITOR: Haris Silajdžić je jednom rekao mnogi gledaju na sat kada će BiH nestati, a ne znaju da BiH ima vrijeme. Kako BiH može sačuvati integritet i teritorijalni suverenitet, kako se socijalno i politički može stabilizovati?
KULENOVIĆ: Strpljivošću, mudrošću, odlučnošću i prijateljstvom. Bosna se iznova svaki dan rađa, često govori akademik Ljubomir Berberović, potpredsjednik Kruga 99. I jednim, i drugim, i trećim. A četvrtim, baš doslovno. U ljudskim relacijama koje i pored svih kataklizmi, razaranja i genocida nisu nestale, već se na individualnom, ljudskom nivou iznova obnavljaju. Nema u BiH kafane u kojoj se ne može naći dobro društvo i prijatan razgovor. Vojske i nasilnici dolaze i odlaze, zato je najvažnije da se očuva ta kultura bosankohercegovačkog, tradicionalnog načina života, koja jeste u krizi. Kultura života je najdugotrajniji i najsigurniji čuvar zajednice i njenog političkog oblika, države. Dovoljne su bile nedavno katastrofalne poplave da se to solidarno i ljudsko i obnovi, i pokaže. I sada dok širom cijele BiH traju protesti nesretnih roditelja Dragičević i Memić, vlastodršci koji su zasjeli na vlasti sijući mržnju prvi put su uzdrmani, pred tom masovnom ljudskom solidarnošću i iznad etnije i religije. Ljudska patnja i nepravda izgleda cementira temelje ove napaćene zemlje.

Bez obzira na to koliko bili kritični prema procesima koji se odvijaju u Evropi, koji se nemilosrdno odražavaju i na nas, mi drugog puta nemamo izuzev briselskog. Prosto – jer smo evropska zemlja i narod. Ipak, moramo činiti nešto proaktivno i sami u regionalnim okvirima. Da li je došlo vrijeme da razmišljamo o južnoj, aktivnoj osovini mira na Balkanu? Upravo mi preko kojih se u kontinuitetu politika namirenja međusobnih aspiracija najgrublje prelama? Crna Gora bi mogla biti najvažniji akter, pa i stožer te osovine mira – od Makedonije do Bosne i Hercegovine.

MONITOR: Prema medijima ka BiH kreće ogroman broj izbjeglica sa Bliskog istoka. Kako će vlasti u BiH na to reagovati?
KULENOVIĆ: Bojim se nespremno kao i u drugim državama. Bez regionalnog i evropskog odgovora pred ovom ljudskom i egzistencijalnom tragedijom BiH će zapasti u ogromne probleme koje neće moći sama ni riješiti, ni podnijeti.

MONITOR: Milorad Dodik kaže da je BiH krajnji cilj migrantima sa Bliskog istoka, da Bošnjaci blagonaklono gledaju na migrantski talas i da to može izazvati dugoročne posljedice…
KULENOVIĆ: Dodikove lične paranoje služe za svakodnevnu političku upotrebu i zloupotrebu. Nisu migranti došli avionima u BiH, već kopnom preko Crne Gore i Srbije. Nije valjda da i jedna i druga učestvuju u antisrpskoj i otomanskoj zavjeri?! Ipak, slični likovi su u prošlosti, svjedoči tome čitavo 20. stoljeće, znali biti okidač najgorih kataklizmi, pa ga ne treba olako tretirati.

MONITOR: Kako predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca – Krug 99 kako ocjenjujete angažovanje intelektulaca povodom dešavanja u BiH?
KULENOVIĆ: Kao i uvijek u sličnim, kriznim vremenima, nedovoljnim. Posebno u prizmi narodnog očekivanja od izraslih intelektualaca. Kao i drugdje miris novca i beneficija jedne čini impotentnim, a druge prepotentnim spram zbilje. Zato su crkve i vjerske zajednice, ma kako se zvale, efikasne u očuvanju ugodnog im status quoa. A i narodni mentalitet nije u tome bezgrješan – mentalitet gunđanja, ali i pristajanja na silu i vlast, brzih rješenja – bez „filozofiranja”.

Koristi od Erdoganove posjete

MONITOR: Šta BiH dobija Erdoganovim skupom?
KULENOVIĆ: Realno, napravljen je novi korak potpisivanjem Pisma namjere u izgradnji putnog prstena, autoceste Sarajevo – Beograd preko Tuzle i, u povratku, brze ceste preko Višegrada. I to bez dodatnih uslova i garancija koje druge zemlje, poput EU, traže za nastavak i tako spore izgradnje auto koridora 5 c (akcize na gorivo), uz značajan benefit od 20 odsto. Obim robne razmjene će se sa sadašnjih 800 miliona podići na milijardu eura, povećati izvoz mesa i drugih proizvoda, turizma i industrije obrazovanja.

Podjednako važno, ako ne i važnije, jeste podrška BiH ka NATO integracijama, jačanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Treba pomenuti, da je pojam suvereniteta BiH mjerilo, lakmus papir u ovdašnjoj javnosti iskrenih namjera državnika koji posjećuju BiH, i koji se često ograničavaju samo na podršku teritorijalnom integritetu BiH. Susjedi posebno.

Paternalistička politika

MONITOR: Kakva je zvanična politika Hrvatske i Srbije prema BiH?
KULENOVIĆ: Blago je reći paternalistička. Politika namirenja na Bosni kao sukus trajnog rješenja srpskohrvatskih odnosa traje u političkoj misli, skoro dva stoljeća. Ali i u političkoj praksi od sporazuma Cvetković-Maček, Tuđman – Milošević, Karadžić – Boban do aktuelne koalicije Dragan Čović – Milorad Dodik. Izgleda da bi i Vučić rado uspostavljao pomirenje sa Bošnjacima ali bez BH države, podjednako kao i Kolinda europsku BiH bez Bošnjaka.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo