Povežite se sa nama

Izdvojeno

AFERA DŽEKPOT: Kazino industrija zavadila apostole

Objavljeno prije

na

Dok su se čelnici Ministarstva finansija i Uprave prihoda i carina dopisivali i nadgornjavali, kompanija Brana Mićunovića i Save Grbovića u Privrednom sudu je dobila privremeno rješenje koje im omogućava da nastave rad bez plaćanja koncesije od dva miliona eura. Sad se traže krivci

 

Državni budžet ostao je, za sada, kratak za dva miliona eura, koliko iznosi zakonom propisana, jednokratna, koncesiona naknada za otvaranje kazina u Crnoj Gori. Kockarnica u budvanskom Hotelu Felkensteiner (bivši Queen of Montenegro) nastaviće da radi na osnovu privremene mjere koju je, na dan njenog isteka, donio sudija i predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić.

Brano Mićunović i Sava Grbović, vlasnici kompanije Džekpot pod čijim okriljem radi i pomenuti budvanski kazino, platiće umjesto dva miliona 35.000 eura depozita, do pravosnažnog okončanja sudskog postupka. Nije prvi put da u aranžmanima sa državom imaju sreće.

Ministar finansija Milojko Spajić i v.d. direktorica Uprave prihoda i carina Milena Petričević razmjenjuju optužbe i kontraoptužbe. Prvo u pisanoj formi i četiri oka, potom javno – pred novinarima i kamerama. Spajić je, navodno, tražio ostavku od saradnice koju je imenovao prije par mjeseci, nakon kontroverzne odluke da ne produži mandat dotadašnjem vršiocu dužnosti Uprave Aleksandru Damjanoviću. Ali je nije razriješio dužnosti.

,,Saopštio mi ja da to moram da uradim (da podnese ostavku – prim. Monitora), riječima mnogima si stala na žulj zbog čega mene buše”, ispričala je Petričević pred novinarima koje je pozvala, pa im onda zabranila da postavljaju pitanja. ,,Žao mi je što ostavkom nijesam mogla da pomognem ministru, ali zbog rezultata nisam mogla da dozvolim da urušim svoj profesionalni dignitet. Rezultati su me na to obavezali”.

Petričevićeva je, opet navodno, napravila čitav niz propusta u dosadašnjem radu zbog čega je ministar, kako je rekao,  pozvao na privatni razgovor. ,,U Crnoj Gori kad pozovete ljude na odgovornost kao da ih probodete nožem. Nekad je teško funkcionisati u takvim okolnosti”, požalio se Spajić novinarima. I obećao više informacija u narednim danima.

Ni jedno ni drugo nijesu pokušali da objasne zbog čega odluka o (ne)produženju kazino koncesije kompaniji Džekpot nije u zakonskoj proceduri stigla na sjednicu Vlade. Nego je dozvoljeno da, dok su oni međusobno igrali zakulisne igre moći, istekne rok važeće koncesije. Pa se, u nedostatku bilo kakve odluke nadležnih državnih organa, sporni predmet našao u rukama Blaža Jovanića. Mada Privredni sud, definitivno, ne bi trebalo da bude mjesto gdje se odlučuje o državnim koncesijama.

Nije moralo biti komplikovano. Zakon o igrama na sreću propisuje da se za otvaranje kazina plaća jednokratna koncesija za 10 godina rada. I ta se koncesija, bez plaćanja nove naknade, može produžiti samo jednom, na rok od pet godina. Džekpot je koncesiju za svoj kazino u Budvi dobio 2006, dok je pravo na njeno besplatno produženje iskorišćeno 2016.

Mićunović, Grbović i njihovi advokati uzdali su se u nešto što Patričevićeva sada objašnjava kao ,,nečiji previd”. Ugovor o produženju koncesije nije napravljen kao aneks postojećeg dokumenta, već je sklopljen novi ugovor. Zbog toga vlasnici Džekpota računaju da i on može biti jednom produžen, bez dodatnih troškova sa njihove strane. Taj stav, izgleda, zastupa i v.d. direktorica Uprave prihoda i carina.

,,Neko je napravio previd  2016. Zašto je prethodni ugovor produžen ugovorom, a ne aneksom, ja pozivam da se to utvrdi. Ono što sam ja zatekla jeste da Džekpot ima ugovor i na osnovu tog ugovora traži produženje”, rekla je Petričevićeva na presu. Izbjegavajući da odgovori zašto su njen prethodnik Aleksandar Damjanović i njen pomoćnik (vršilac dužnosti) zadužen za sektor igara na sreću Andrija Ćetković smatrali da Džekpot nema pravo na produženje koncesije. Pošto ga je već iskoristio.

Nakon što ge je nasljednica prozvala, oglasio se i Damjanović, objašnjavajući da je on još u oktobru predstavnike Džekpota obavijestio da ne postoji zakonski osnov za produženje kocesije, i da moraju podnijeti zahtijev za novi ugovor i platiti novu koncesionu naknadu.

,,Koncesionar je početkom oktobra podnio zahtjev za produženje koncesije na rok od pet godina. Isti je vraćen uz zahtjev da se podnese novi jer je koncesionar, prema Zakonu o igrama na sreću, mogao da traži isključivo koncesiju na 10 godina uz plaćanje jednokratne naknade od dva miliona, što mu je i saopšteno na sastanku u UPC-u. Nakon toga se nije obraćao već je, koliko sam iz medija obaviješten, zahtjev ponovo upućen u istom obliku nakon mog odlaska”, rekao je Damjanović.  Naglašavajući da je i pomoćnik direktora Uprave za Sektor za igre na sreću, izabran nakon njegovog odlaska iz Uprave prihoda i carina (Damjanović je radio bez pomoćnika, pošto ih Vlada nije imenovala tokom njegovog mandata) Ministarstvu uputio prijedlog odluke o odbijanju sa sličnim obrazloženjem. Zašto taj prijedlog nije stigao do Vlade na odlučivanje,  Damjanović, kaže, ne može da objasni.

Ćetković je sa svojom odlukom da odbije zahtjev Džekpota upoznao direktoricu i Ministarstvo finansija. Petričevićeva je, potom, protiv njega pokrenula disciplinski postupak, navodeći da je mimo njenog znanja komunicirao sa resornim Ministarstvom. Ćetković je , kako iznose mediji, imao ovlašćenje za takav postupak.

Petričevićeva je i od Ministarstva zatražila da rješenje koje je predložio njen pomoćnik ,,povuče iz procedure”. Pošto je, piše u njenom Obavještenju o zatečenoj situaciji i utvrđenim činjenicama u predmetu koncesionara Džekpot, ,,detaljnim uvidom u spise predmeta ustanovljeno da su činjenice na kojima se temelji predlog odluke o neprodužavanju koncesije nijesu uvjerljivo dokazane…”.

I u Ministarstvu drže da je koncesija za kazino u Hotelu Felkensteiner istekla sredinom februara, bez prava na novo produženje. To je, kažu, trebalo konstatovati i pokrenuti postupak za dodjelu nove koncesije. Istom ili nekom drugom koncesionaru.  Zato je ministar Spajić, početkom februara a uoči isticanja koncesije, od v.d. direktorice UPC-a, u pisanoj formi, tražio da odbije zahtjev Džekpota i tu odluku dostavi Minstarstvu kako bi je Vlada mogla usvojiti.

,,Navedeno podrazumijeva da se koncesija može produžiti samo jednom. Ovakav stav potvrđuje i primjena metode gramatičkog tumačenja prava, imajući u vidu da je upotrijebljen izraz ‘produžiti’ a ne ‘produžavati’”, citiraju Vijesti dio tog dopisa.

U tom inaćenju, ranije dodijeljena koncesija je istekla bez valjane odluke o njenom (ne)produženju. A Džekpot se obratio Privrednom sudu tražeći da donese privremenu mjeru kojom bi im bio omogućen nastavak rada u Budvi.

Sada se traži krivac.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Bojana Ćirović predala je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) kompletnu dokumentaciju o spornoj koncesiji, ,,kako bi to tužilaštvo ocijenilo da li je radnjama i kojih lica državi eventualno pričinjena šteta usljed izvršenja nekog od krivičnih djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti”.

Iz njenog obraćanja da se zaključiti da Ćirovićeva smatra kako je UPC morala odbiti zahtjev za produženje koncesije. Nije jasno da li zaštitinica imovinsko-pravnih interesa države među potencijalnim krivcima prepoznaje i čelnike Ministarstva finansija. Pošto su i oni, kako smatraju upućeni u procedure, svojim nečinjenjem doprinijeli da država ostane bez pripadajućeg prihoda.

Tužilaštvu se, preko Udruženja priređivača igara na sreću (UPIS), obratio i Džekpot. Oni su podnijeli krivičnu prijavu protiv više službenika Ministarstva finansija i Uprave prihoda i carina (njihova imena nijesu navedena u saopštenju UPIS-a) spočitavajući im, uz ostalo, da su ,,nepravilno i protivzakonito vodili upravni postupak sa ciljem da kompaniji Džekpot bude pričinjena šteta i da ona bude onemogućena u obavljanju djelatnosti, odnosno, njeno potpuno uništenje ili gašenje”.

Čekamo odluku tužilaštva. A iz Ministarstva finansija je, prošle nedjelje, stigla vijest: raspisan je konkurs za izbor direktora/direktorice Uprave carina i prihoda. Prijave se primaju do 28. marta. Nadati se samo da o izboru najboljeg kandidata neće odlučivati zvaničnici sadašnje Vlade. Od njih je i ovo dosta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

TRI LICA VLASTI: Bitka za kormilo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državni prvaci vuku svako na svoju stranu. Neki sve  bliži, a neki sve dalji jedan od drugoga. Borba modela koji se u naznakama mogu prepoznati  kao građansko-evropski, klerikalno-svesrpski, diletantsko-populistički ,  mogla bi bitno odrediti budućnost Crne Gore. Bitka za kormilo nastaviće se svom žestinom. Uz moguće obrte i do  skoro nezamisliva savezništva. Ubrzalo se vrijeme

 

 

Predsjednik Jakov Milatović prenio je, onima koji su to htjeli da čuju, zaključke i utiske nakon sastanka sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. “Imajući u vidu da se nalazimo u ključnoj etapi evropskog puta Crne Gore, smatram izuzetno važnim da budete u potpunosti informisani o zaključcima razgovora koje sam imao u Briselu sa našim EU partnerima”, pisalo je u njegovom pozivu predsjednicima parlamentarnih partija.

Većina partija vlasti solidarisala se i izbjegla sastanak na kome su, iz prve ruke, mogli čuti izvještaj o posljedicama usvajanja tzv. Rezolucije o Jasenovcu. Mišel je zbog tog poteza vladajuće većine i otkazao dogovorenu posjetu Podgorici, sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i obraćanje poslanicima u Skupštini Crne Gore.

Iz redova skupštinske većine pozivu su se odazvali samo predstavnici albanskih nacionalnih partija. Ostali su se podijelili u dvije grupe. Jedni su (PES, NDP, NSD) iskoristili priliku da Predsjedniku prebace, pored ostalog: da krši Ustav, izigrava  razrednog starješinu, te da je „sebe stavio u poziciju predvodnika političke manjine“. Drugi (Demokrate i SNP) su predsjednikov poziv prećutali i ignorisali.

I jedno i drugo svjedoči o novoj prirodi odnosa predsjednika države i parlamentarne većine. „Odgovor na pitanje kako je i zašto uspio da distancira od sebe one političke partije koje su ga dovele na poziciju koju trenutno obavlja, Milatović treba da potraži u sopstvenom ogledalu”, poručili su mu iz nekada njegovog PES-a, naglašavajući kako se  pozivu predsjednika države nije odazvalo „95 odsto političkih subjekata koji su ga podržali u prvom i drugom krugu predsjedničkih izbora“. Ali jesu tadašnji i sadašnji politički oponenti iz redova opozicije. U tome u PES-u prepoznaju „očigledno i neskriveno savezništvo između Milatovića i DPS-a“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRPSKI SVET U PERMANENTNOJ OFANZIVI: Crna Gora i BiH kao meke mete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima fokusiran pristup. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na veliku vojnu silu i išao gotovo  protiv svih u bivšoj Jugoslaviji, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora

 

 

U Srebrenici je bila brojna crnogorska delegacija na obilježavanju 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima. Osim delegacija koje je poslao predsjednik Jakov Milatović, Vlada (sa tri ministrice) otišla je i brojna delegacija parlamenta – 13 poslanika predvođenih potpredsjednicom Zdenkom Popović (Demokrate). Međutim u skupštinskoj delegaciji nije bilo nijednog predstavnika provučićevskog bloka (NSD, DNP i SNP). Njihovi predstavnici su ranije nekoliko puta rekli da se u Srebrenici desio zločin ali nije genocid. Pri tome su ove partije najgrlatije podržale skupštinsku rezoluciju o Jasenovcu u kojem su tokom četiri godine trajanja logora stradala 44 Crnogorca. Istovremeno oni ne žele rezoluciju o mirnodopskom pokolju u Šahovićima kod Bijelog Polja u kojima je u jednom danu masakrirano najmanje 350 Bošnjaka ili da osude četnički genocid 1943. u kome su, po izvještaju samih komandanata zločinaca, pobili osam hiljada žena, djece i staraca u Sandžaku.

Komemoraciji u Srebrenici je prethodio novi nalet velikosrpske nacionalističke histerije vidno orkestriran sa jednog mjesta. Rukovodstvo Srbije kroz projekat Srpskog sveta ima pragmatičniji i pristup sa smanjenim fokusom. Za razliku od Miloševića koji se oslanjao na ogromnu vojnu silu i išao protiv gotovo  svih u SFR, sadašnji Beograd shvata da je velikorpska ideja strateški poražena u Hrvatskoj i na Kosovu i da tamo nema šta tražiti. Situacija je relativno čista i u Sjevernoj Makedoniji gdje većinsko pravoslavno stanovništvo ne želi biti ni srpsko niti pod srbijanskim patrijarhom. Osim RS-a, težište ostaje  Crna Gora, gdje iako nije većinski, postoji jak osjećaj pripadništva ili makar bliskosti, sa idejom pansrpstva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo