Povežite se sa nama

Izdvojeno

AFERA DŽEKPOT: Kazino industrija zavadila apostole

Objavljeno prije

na

Dok su se čelnici Ministarstva finansija i Uprave prihoda i carina dopisivali i nadgornjavali, kompanija Brana Mićunovića i Save Grbovića u Privrednom sudu je dobila privremeno rješenje koje im omogućava da nastave rad bez plaćanja koncesije od dva miliona eura. Sad se traže krivci

 

Državni budžet ostao je, za sada, kratak za dva miliona eura, koliko iznosi zakonom propisana, jednokratna, koncesiona naknada za otvaranje kazina u Crnoj Gori. Kockarnica u budvanskom Hotelu Felkensteiner (bivši Queen of Montenegro) nastaviće da radi na osnovu privremene mjere koju je, na dan njenog isteka, donio sudija i predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić.

Brano Mićunović i Sava Grbović, vlasnici kompanije Džekpot pod čijim okriljem radi i pomenuti budvanski kazino, platiće umjesto dva miliona 35.000 eura depozita, do pravosnažnog okončanja sudskog postupka. Nije prvi put da u aranžmanima sa državom imaju sreće.

Ministar finansija Milojko Spajić i v.d. direktorica Uprave prihoda i carina Milena Petričević razmjenjuju optužbe i kontraoptužbe. Prvo u pisanoj formi i četiri oka, potom javno – pred novinarima i kamerama. Spajić je, navodno, tražio ostavku od saradnice koju je imenovao prije par mjeseci, nakon kontroverzne odluke da ne produži mandat dotadašnjem vršiocu dužnosti Uprave Aleksandru Damjanoviću. Ali je nije razriješio dužnosti.

,,Saopštio mi ja da to moram da uradim (da podnese ostavku – prim. Monitora), riječima mnogima si stala na žulj zbog čega mene buše”, ispričala je Petričević pred novinarima koje je pozvala, pa im onda zabranila da postavljaju pitanja. ,,Žao mi je što ostavkom nijesam mogla da pomognem ministru, ali zbog rezultata nisam mogla da dozvolim da urušim svoj profesionalni dignitet. Rezultati su me na to obavezali”.

Petričevićeva je, opet navodno, napravila čitav niz propusta u dosadašnjem radu zbog čega je ministar, kako je rekao,  pozvao na privatni razgovor. ,,U Crnoj Gori kad pozovete ljude na odgovornost kao da ih probodete nožem. Nekad je teško funkcionisati u takvim okolnosti”, požalio se Spajić novinarima. I obećao više informacija u narednim danima.

Ni jedno ni drugo nijesu pokušali da objasne zbog čega odluka o (ne)produženju kazino koncesije kompaniji Džekpot nije u zakonskoj proceduri stigla na sjednicu Vlade. Nego je dozvoljeno da, dok su oni međusobno igrali zakulisne igre moći, istekne rok važeće koncesije. Pa se, u nedostatku bilo kakve odluke nadležnih državnih organa, sporni predmet našao u rukama Blaža Jovanića. Mada Privredni sud, definitivno, ne bi trebalo da bude mjesto gdje se odlučuje o državnim koncesijama.

Nije moralo biti komplikovano. Zakon o igrama na sreću propisuje da se za otvaranje kazina plaća jednokratna koncesija za 10 godina rada. I ta se koncesija, bez plaćanja nove naknade, može produžiti samo jednom, na rok od pet godina. Džekpot je koncesiju za svoj kazino u Budvi dobio 2006, dok je pravo na njeno besplatno produženje iskorišćeno 2016.

Mićunović, Grbović i njihovi advokati uzdali su se u nešto što Patričevićeva sada objašnjava kao ,,nečiji previd”. Ugovor o produženju koncesije nije napravljen kao aneks postojećeg dokumenta, već je sklopljen novi ugovor. Zbog toga vlasnici Džekpota računaju da i on može biti jednom produžen, bez dodatnih troškova sa njihove strane. Taj stav, izgleda, zastupa i v.d. direktorica Uprave prihoda i carina.

,,Neko je napravio previd  2016. Zašto je prethodni ugovor produžen ugovorom, a ne aneksom, ja pozivam da se to utvrdi. Ono što sam ja zatekla jeste da Džekpot ima ugovor i na osnovu tog ugovora traži produženje”, rekla je Petričevićeva na presu. Izbjegavajući da odgovori zašto su njen prethodnik Aleksandar Damjanović i njen pomoćnik (vršilac dužnosti) zadužen za sektor igara na sreću Andrija Ćetković smatrali da Džekpot nema pravo na produženje koncesije. Pošto ga je već iskoristio.

Nakon što ge je nasljednica prozvala, oglasio se i Damjanović, objašnjavajući da je on još u oktobru predstavnike Džekpota obavijestio da ne postoji zakonski osnov za produženje kocesije, i da moraju podnijeti zahtijev za novi ugovor i platiti novu koncesionu naknadu.

,,Koncesionar je početkom oktobra podnio zahtjev za produženje koncesije na rok od pet godina. Isti je vraćen uz zahtjev da se podnese novi jer je koncesionar, prema Zakonu o igrama na sreću, mogao da traži isključivo koncesiju na 10 godina uz plaćanje jednokratne naknade od dva miliona, što mu je i saopšteno na sastanku u UPC-u. Nakon toga se nije obraćao već je, koliko sam iz medija obaviješten, zahtjev ponovo upućen u istom obliku nakon mog odlaska”, rekao je Damjanović.  Naglašavajući da je i pomoćnik direktora Uprave za Sektor za igre na sreću, izabran nakon njegovog odlaska iz Uprave prihoda i carina (Damjanović je radio bez pomoćnika, pošto ih Vlada nije imenovala tokom njegovog mandata) Ministarstvu uputio prijedlog odluke o odbijanju sa sličnim obrazloženjem. Zašto taj prijedlog nije stigao do Vlade na odlučivanje,  Damjanović, kaže, ne može da objasni.

Ćetković je sa svojom odlukom da odbije zahtjev Džekpota upoznao direktoricu i Ministarstvo finansija. Petričevićeva je, potom, protiv njega pokrenula disciplinski postupak, navodeći da je mimo njenog znanja komunicirao sa resornim Ministarstvom. Ćetković je , kako iznose mediji, imao ovlašćenje za takav postupak.

Petričevićeva je i od Ministarstva zatražila da rješenje koje je predložio njen pomoćnik ,,povuče iz procedure”. Pošto je, piše u njenom Obavještenju o zatečenoj situaciji i utvrđenim činjenicama u predmetu koncesionara Džekpot, ,,detaljnim uvidom u spise predmeta ustanovljeno da su činjenice na kojima se temelji predlog odluke o neprodužavanju koncesije nijesu uvjerljivo dokazane…”.

I u Ministarstvu drže da je koncesija za kazino u Hotelu Felkensteiner istekla sredinom februara, bez prava na novo produženje. To je, kažu, trebalo konstatovati i pokrenuti postupak za dodjelu nove koncesije. Istom ili nekom drugom koncesionaru.  Zato je ministar Spajić, početkom februara a uoči isticanja koncesije, od v.d. direktorice UPC-a, u pisanoj formi, tražio da odbije zahtjev Džekpota i tu odluku dostavi Minstarstvu kako bi je Vlada mogla usvojiti.

,,Navedeno podrazumijeva da se koncesija može produžiti samo jednom. Ovakav stav potvrđuje i primjena metode gramatičkog tumačenja prava, imajući u vidu da je upotrijebljen izraz ‘produžiti’ a ne ‘produžavati’”, citiraju Vijesti dio tog dopisa.

U tom inaćenju, ranije dodijeljena koncesija je istekla bez valjane odluke o njenom (ne)produženju. A Džekpot se obratio Privrednom sudu tražeći da donese privremenu mjeru kojom bi im bio omogućen nastavak rada u Budvi.

Sada se traži krivac.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Bojana Ćirović predala je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) kompletnu dokumentaciju o spornoj koncesiji, ,,kako bi to tužilaštvo ocijenilo da li je radnjama i kojih lica državi eventualno pričinjena šteta usljed izvršenja nekog od krivičnih djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti”.

Iz njenog obraćanja da se zaključiti da Ćirovićeva smatra kako je UPC morala odbiti zahtjev za produženje koncesije. Nije jasno da li zaštitinica imovinsko-pravnih interesa države među potencijalnim krivcima prepoznaje i čelnike Ministarstva finansija. Pošto su i oni, kako smatraju upućeni u procedure, svojim nečinjenjem doprinijeli da država ostane bez pripadajućeg prihoda.

Tužilaštvu se, preko Udruženja priređivača igara na sreću (UPIS), obratio i Džekpot. Oni su podnijeli krivičnu prijavu protiv više službenika Ministarstva finansija i Uprave prihoda i carina (njihova imena nijesu navedena u saopštenju UPIS-a) spočitavajući im, uz ostalo, da su ,,nepravilno i protivzakonito vodili upravni postupak sa ciljem da kompaniji Džekpot bude pričinjena šteta i da ona bude onemogućena u obavljanju djelatnosti, odnosno, njeno potpuno uništenje ili gašenje”.

Čekamo odluku tužilaštva. A iz Ministarstva finansija je, prošle nedjelje, stigla vijest: raspisan je konkurs za izbor direktora/direktorice Uprave carina i prihoda. Prijave se primaju do 28. marta. Nadati se samo da o izboru najboljeg kandidata neće odlučivati zvaničnici sadašnje Vlade. Od njih je i ovo dosta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo