Sporedni junaci tridesetogodišnjeg propadanja zemlje pod Đukanovićevom Demokratskom partijom socijalista. I URA, čiji lider pokazuje da može sve. I da bude u vladi koju kontroliše crkva, i pregovore o vlasti sklapa u manastiru. I da vodi vladu koja mora biti proevropska. URA je danas potpisnica oba dokumenta koje su potpisali pregovarači. Sa Srebrenicom i bez nje
Još čekamo vladu. Dogovori o njenom formiranju, biće završeni uskoro, obećao je mandatar Dritan Abazović. Ove sedmice obavljen je, kako je objasnio, drugi krug razgovora sa liderima partija koje su dale zeleno svjetlo za ideju manjinske vlade. Takođe, održan je sastanak, kojem je osim pregovorača, prisustvovao predsjednik države i lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. Njegova je partija, u avgustu 2020. poslata u opozicione klupe a sada predstavlja parlamentarnu podršku manjinskoj vladi Dritana Abazovića. Ukoliko se pregovori završe njenim formiranjem. Trenutni ishod pregovora govori da postoje ozbiljne nesuglasice. U pregovorima je došlo do zastoja. Prema pisanju medija, problem su osim raspodjele resora, programski principi koji se svode na osudu genocida u Srebrenici. Zato, navodno, sada umjesto jedinstvene platforme koju bi svi potpisali, postoje dva dokumenta.
Sastanku su prisustvovali predsjednici Socijaldemokratske partije Raško Konjević, Socijaldemokrata Damir Šehović, Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović, Force Genci Nimanbegu, Albanske alternative Nik Đeljošaj, Demokratske unije Albanaca Mehmet Zenka, Demokratske partije Fatmir Đeka, Liberalne partije Andrija Popović i Hrvatske građanske inicijative Adrijan Vuksanović. Jednom riječju – sporedni junaci tridesetogodišnjeg propadanja zemlje pod Đukanovićevom Demokratskom partijom socijalista.
Konjević je, tako, bio ministar policije u vrijeme građanskih protesta 2016. godine, obilježenih policijskim troturama, poput one koju je doživio Mijo Martinović, ali i drugih nekoliko pojedinaca, koji su satisfakciju dobili u Strazburu. Policijskom silom, uz enormne količine suzavaca, pokušala se održati Đukanovićeva vladavina, te utjerati strah u kosti svima koji pružaju otpor. Konjević je tu policijsku akciju ocijenio kao zakonitu i primjerenu.
Mora se ipak priznati da je Socijaldemokratska partija, i pored dvije decenije koaliciranja s DPS-om, u odnosu na Socijaldemokrate Ivana Brajovića, koje je na sastanku predstavljao bivši ministar prosvjete u DPS vladi Damir Šehović, pokazala u određenim trenucima otklon od Đukanovića. Kako, kada je napustila koaliciju za Đukanovićevim DPS-om 2016. godine, tako i u nekim od ranijih odluka koje je ta partija donosila u javnom, a ne u interesu Đukanovića i njegovih. Nije, međutim, izvjesno da će SDP biti dio nove vlade.
Abazović je, nakon jučerašnjeg četvoročasovnog sastanka saopštio da će u vladi učestvovati koalicija Crno na bijelo (GP URA i CIVIS), Socijalistička narodna partija (SNP) i manjinske stranake. Na ostalim subjektima je, napomenuo je, da odluče žele li da uđu u budući kabinet, kome će podršku u parlamentu pružati Demokratska partija socijalista (DPS).
Očito, nije sigurno ni da će ući SD. Navodno, njima se nudi opcija da ih u vladi predstavlja nestranačka ličnost, što oni odbijaju. Ako ne uđu, nije šteta. Za razliku od SDP-a, ta partija ostala je do kraja sa Đukanovićem, a većina ministara koji su iz te partije ušli u Đukanovićevu vladu, postali su zvijezde medijskih korupcionaških afera. Od Brajovića, čije se ime pojavljuje u aferi Prva banka, Ramada, do Vujice Lazovića, koji je u Đukanovićevu vladu ušao zaduživši predsjednika DPS-a stručnom ekspertizom da je u konsultantskim, ugovorima u aferi Telekom, preko kojih je, kako su međunarodne institucije utvrdile, izvršena korupcija, u koju je bila uključena porodica Đukanović – sve besprekorno.
Damir Šehović, koji danas kao partijski šef predstavlja SD u pregovorima za manjinsku vladu, tokom svog ministrovanja prosvjetom u DPS vladi, primao je brojne kritike, koje se uglavnom svode na jedno – da je služio DPS-u, umjesto javnom interesu i obrazovanju. Škole su bile partijske tvrđave, i ispostave DPS-a u izbornoj trci.
Drugi dio pregovarača dolazi iz partija manjinskih naroda u Crnoj Gori. Opet poznata imena, za koja se može konstatovati da su više služila Đukanoviću, kao demokratski privezak, nego javnom i interesu naroda koje predstavljaju. Zasluženo su stekli status – DPS sateliti. Nijesu stali ni nakon što je u avgustu DPS izgubio vlast. Prošlog ljeta manjinske partije su sa Đukanovićem utvrdile saradnju, na sastanku koji je lider DPS-a organizovao sa opozicijom.
Prema pisanju Vijesti, manjinske partije neće parafirati dokument u kom nema osude genocida u Srebrenici, na kom su potpisnici URA-e i SNP-a, što se tumači kao pritisak na lidera BS Ibrahimovića da dovede u pitanje podršku Abazoviću, kako bi u vladu uveo SDP i SD. Te stranke se protive učešću SNP-a u Vladi.
SNP se danas vidi kao jedna od rijetkih partija pregovarača koja se ne vezuje za Đukanovića. Sjećanje je kratko. Lako se zaboravi da je ta partija bila dio nekadašnjeg jedinstvenog DPS-a. Koja je nakon razlaza nastavila putevima devedesetih. Tako, ni danas, lider SNP-a Vladimir Joković ne može da osudi genocid u Srebrenici, a da ne pobroji sve moguće zločine. Kada je u parlamentu prošle godine donijeta Rezolucija o Srebrenici, Joković je objasnio zašto neće podići ruku. Rekao je da saosjeća sa svim žrtvama koje su stradale na ovim prostorima, ali da moramo da gledamo unaprijed i osudimo sve zločine.
,,Apsolutno ću uvijek dići ruku za to, pojedinačno (za Rezoluciju o Srebrenici) ne, saopštio je lider SNP-a.
O profilu partije govori i izjava Jokovića šta bi im bili ključni principi i ciljevi u manjinskoj vladi: „Potpisivanje Temeljnog ugovora, popis stanovništva, čišćenje biračkog spiska”.
Jedan od razloga spoticanja u pregovorima je i to što dio pregovarača (SDP, SD) negoduje zbog mogućnosti da SNP, u vrijeme rata u Ukrajini, dobije poziciju predsjednika parlamenta, a samim tim po automatizmu i mjesto u Savjetu za odbranu i bezbjednost. Iz SNP-a su poručili da ne vide u čemu je problem, s obzirom na to da su se oni zalagali da se o ulasku u NATO izjasne građani na referendumu.
Ostaje URA. Čiji je lider od avgustovskih izbora do danas pokazao da može sve. I da bude u vladi koju kontroliše crkva, i pregovore o vlasti sklapa u manastiru. I da vodi vladu koja mora biti proevropska. URA je danas potpisnica oba dokumenta koje su potpisali pregovarači. Sa Srebrenicom, ili ne. Svejedno.
Kako će takve partije, uz podršku Đukanovića, obezbijediti deblokiranje evropskog puta i institucija, koje je zarobio upravo DPS sa partnerima, nije jasno. Tu je i otpor koji ova slabašna i po broju glasova vlada ima od dobrog dijela avgustovske parlamentarne većine.
V.d. predsjednika Skupštine Strahinja Bulajić, odlučan je da ne zakaže sjednicu na kojoj bi se potvrdio izbor vlade i šefa parlamenta.
,,Uvjeren sam da ona vlada koja se ne bi uspostavila u duhu izborne volje građana, ne može ni da bude garancija ostvarenja ili ostvarivanja evropske agende u Crnoj Gori. Plašim se da bi bila faktor novih podjela i sukobljavanja političkih i društvenih aktera“, saopštio je ove sedmice.
Lider Demokrata Aleksa Bečić najavio je masovnije proteste u slučaju formiranja manjinske vlade. ,,Mi smo istrajni, tražimo da ovo isključivo riješimo olovkom. Što god nastane na temeljima obmane, osuđeno je na propast”, saopštio je.
On je kazao da je preduslov za razgovore parlamentarne većine i manjinskih partija da oni koji su ,,krenuli ka DPS-u”, promijene odluku, vrate se u okrilje aktuelne skupštinske većine i daju jasne garancije da neće praviti nikakvu većinu za vršenje vlasti sa DPS-om. Neka daju jasne garancije da će promijeniti odluku i spremni smo da otvorimo dijalog i razgovaramo o modalitetima, uključujući i model tehničke vlade”.
Imajući u vidu profile pregovarača, ali i činjenicu da iza njih stoji mali broj osvojenih mandata, te otpor dijela političke scene, jedino realno što se može očekivati od ove vlade je da pokuša stvoriti ambijent kako bi se u dogledno vrijeme organizovali fer izbori. Sve ostalo je magla.
Milena PEROVIĆ