Povežite se sa nama

Izdvojeno

PODJELE UNUTAR PRAVOSLAVNE CRKVE ZBOG PUTINOVE AGRESIJE NA UKRAJINU: Mitropolit Joanikije u ulozi glasnogovornika Kremlja

Objavljeno prije

3 godine

na

EP je prvi put eksplicitno izrazio „zabrinutost zbog pokušaja Pravoslavne crkve u zemljama kao što su Srbija, Crna Gora i BiH, a posebno u njenom entitetu RS, da promovišu Rusiju kao zaštitnicu tradicionalnih porodičnih vrijednosti i učvršćuje odnose između države i crkve“. Patrijarh  Porfirije je tokom susreta sa šefom Delegacije EU u Srbiji Manuelom Žiofreom kazao da se SPC ne prepoznaje u kvalifikacijama EP-a „zbog toga što ne odgovaraju stvarnosti“

 

 

Evropski parlament (EP) je 9. marta donio rezoluciju kojom se osuđuju pokušaji Rusije da iskoristi napetosti među etničkim grupama na Zapadnom Balkanu kako bi raspirila sukobe i podijelila zajednice u cilju destabilizacije  regiona.

Na iznenađenje mnogih, EP je prvi put eksplicitno izrazio „zabrinutost zbog pokušaja Pravoslavne crkve u zemljama kao što su Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, a posebno u njenom entitetu Republici Srpskoj, da promovišu Rusiju kao zaštitnicu tradicionalnih porodičnih vrijednosti i učvršćuje odnose između države i crkve“. Ubzo je reagovala informativna služba Srpske pravoslavne crkve (SPC) osudivši „stavlјanje SPC u ulogu uzročnika ‘napetosti među etničkim grupama na Zapadnom Balkanu“ te da je takav stav rezolucije „suprotan činjenicama i zalaganju crkve u svakodnevnom životu“. Srpska crkva je takođe ustvrdila da je njeno pominjanje „zasnovano isklјučivo na dubokim istorijskim predrasudama i tendenciozno kreiranim stereotipima“ koje „nije iznenađujuće, ali, svakako, jeste duboko razočaravajuće“.

Patrijarh srpski Porfirije Perić je 15. marta tokom susreta sa šefom Delegacije Evropske unije u Srbiji ambasadorom Emanuelom Žiofreom potvrdio da se SPC ne prepoznaje u kvalifikacijama rezolucije EP-a „zbog toga što ne odgovaraju stvarnosti“. Srpski patrijarh je takođe nekoliko puta pozvao vjerni narod da se moli za mir jer „rat nikome nikada nije doneo dobro“. Patrijarh je namjerno izbjegao detaljnije se odrediti o ratu i slijedi liniju svog rođaka i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Sa druge strane, posmatrači i analitičari primjećuju da je SPC do sada jedina crkva koja dosljedno ćuti na rusku invaziju i razaranje Ukrajine. SPC je odbila zajedno sa patrijarsima drugih pravoslavnih crkvi osuditi bezumne postupke Kremlja koji, osim masovnog ubijanja civila, granatira i ruši pravoslavne crkve i hramove širom Ukrajine.

Prošle nedjelje mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović je istupio iz navodno „neutralne pozicije“ koju zauzima Srbija i njena Patrijaršija. U besjedi nakon liturgije na Nedjelju pobjede pravoslavlja je prvo abolirao boljševičko-komunističku Rusiju za zločine i krvavi progon miliona pravoslavnih vjernika, sveštenika i arhijereja i izjavio da je zapravo „zlo bezbožništva, ateizma i komunizma došlo iz protestantske Evrope“. Ovakvu istorijsku novost nije ni probao pojasniti. Onda se osvrnuo na „događaje“ u Ukrajini koji su  „sve posljedice bezbožništva koje se tamo bilo ukorijenilo, i naravno, mnogi svjetski mešetari su tu gledali svoj interes“.

O kakvom se bezbožništvu tu radi je ranije „pojasnio“ Joanikijev brat i književnik Milutin Mićović koji je na društvenim mrežama objavio da je „rat posljedica bolesti, najviše ideološke, koju u posljednje vrijeme širi ‘demokratski NATO’“ i da onaj „ko se ne razumije u Svjetlost i Mir taj ništa ne zna ni o ratu, batrga se u stvarnosti kao zelenski“ (uz očigledno namjerno napisano ime ukrajinskog predsjednika malim slovom kao znak nipodaštavanja). Na kraju je 4. marta književnik Mićović, inače dobitnik državne nagrade Miroslavovo jevanđelje, nejevanđeovski se zapitao „Šta misle ove Crnogorci? Hoće li i oni u ukrajince?“ (uz ponovo napisano Ukrajinci malim slovom vjerovatno iz istih pobuda omalovažavanja).

Mitropolit Joanikije je dalje u besjedi nastavio da se moramo „saosjećati sa pravoslavnim narodom u Ukrajini, prije svega da se molimo za taj narod koji se, nažalost, međusobno zavadio, a i kod nas ima mnogo podjela i zavađa“. Mitropolit je još obznanio „otkrovenje“ čiji stil po mnogima neodoljivo podsjeća na Putinovog propagandistu Mariju Zaharovu, da je „ i Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina kao i da se ovdje kao i u Ukrajini naprave podjela i da nažalost dođe do sukoba kao što je došlo u Ukrajini“.

Na kraju besjede Joanikije je priznao da je „danas najteže Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, našoj braći koju predvodi blaženjejši mitropolit Onufrije“ opet prećutavši o kakvim se teškoćama radi.

Mitropolit Onufrije je poglavar Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini čiji zvanični naziv je Ukrajinska pravoslavna crkva- Moskovski patrijarhat (UPC-MP) i nju SPC i Joanikije smatraju za „kanonsku pravoslavnu crkvu koja je u jedinstvu sa Moskovskom patrijaršijom i sa svim drugim pravoslavnim crkvama u Vaseljeni“. Onufrijeva ruska crkva ima podršku oko 20 odsto ukrajinske populacije pretežno raspoređene na istoku zemlje koji trenutno podnosi glavni udar ruske agresije. Pravoslavna crkva u Ukrajini koju je priznala Vaseljenska patrijaršija (Majka-Crkva svih pravoslavnih sa sjedištem u Carigradu) ima podršku oko 65 odsto ukrajinskog stanovništva. Nju je  kao jedinu kanonsku crkvu priznala i Aleksandrijska patrijaršija zajedno sa grčkom i kiparskom crkvom, a procedura priznanja je pokrenuta i u još nekoliko pravoslavnih crkvi.

Nakon priznanja Pravoslavne crkve u Ukrajini, Moskvovska patrijaršija koju predvodi patrijarh Kiril Gunđajev je prekinula sve veze sa drugim crkvama koje su je priznale i krenula u uspostavljanje paralelne raskolničke pravoslavne crkve na globalnom nivou. U toj namjeri Ruska crkva najviše računa na SPC koja se još nije usudila da uđe u otvoreni raskol sa Carigradom i drugim crkvama za račun Moskve. Moskovski patrijarh Kiril je, po dokumentima iz arhiva tajnih službi na kratko otvorenim po raspadu Sovjetskog Saveza, još u mladosti postao doušnik i agent zloglasnog KGB-a pod kodnim imenom Mikhailov i kao sveštenik RPC je zastupao boljševičke stavove pred Svjetskim savezom crkava u Ženevi kako u Sovjetskom Savezu nema progona vjernika i crkve. Kasnije je Kiril postao poznat po raskalašnom i luksuznom životu i po trgovini cigaretama koje su odlukom Kremlja bile oslobođene akciza i koje je preprodavao na domaćem tržištu gdje je Ruska crkva zaradila milijarde dolara, a mnogi ga optužuju da su dodatne milijarde završile u njegovom džepu. Mnogi smatraju da stoga nije nikakvo čudo što Kiril podržava agresiju Vladimira Putina koji je i sam bio agent KGB-a

Očito je da više  nema više podjele među pravoslavnom braćom u Ukrajini koja se pričinjava Joanikiju. Za razliku od svog šefa Kirila, Onufrije je od početka rata pozvao svoj vjerni narod na jedinstvo i odbranu teritorijalnog suvereniteta i slobode Ukrajine i nazvao Putina bratoubicom zbog oružane agresije. Onufrije je opet prije nedjelju dana istakao da je njegova crkva –„crkva ukrajinskog naroda“ i da Ukrajina „prolazi kroz tešku golgotu izazvanu napadom na našu zemlju od strane trupa Ruske Federacije“ dodavši da „je poginuo veliki broj civila, uključujući starce, žene i đecu; uništena je humanitarna infrastruktura – bolnice, porodilišta, škole, sirotišta; a preživjeli su primorani da napušte svoje domove“. Do sada je sedam eparhija Ruske crkve u Ukrajini (UPC-MP) odlučilo da se više ne moli za patrijarha Kirila na liturgiji zbog njegove podrške agresiji dok se čitava Ruska crkva u Ukrajini moli za ukrajinsku armiju da se uspješno odupre agresoru. Takođe 280 sveštenika i monaha Ruske crkve u Rusiji je potpisalo javni apel kremaljskim nalogodavcima da prekinu krvoproliće navodeći da „ljudi koji daju ubilačka naređenja, idu ne u (vječni) život, nego u vječnu muku“ direktno aludirajući na Putina i njegovu kliku zbog bratoubilaštva. Ruska parohija Svetog Nikolaja u Amsterdamu je javno osudila ponašanje patrijarha Kirila i nakon prijetnji ruske ambasade napustila RPC i stavila se pod jurisdikciju Vaseljenske patrijaršije.

Do sada su ruske invazione trupe razorile ili teško oštetile 28 pravoslavnih sabornih hramova i crkvi uključujući i veliki saborni hram u Harkovu, na istoku zemlje. Na sajtu Onufrijeve crkve se detaljno navode razaranja hramova i zločini nad vjernicima koje vrše Putinove trupe.

Sve ove vijesti su glasno prećutane od strane mitropolita Joanikija i ostalih arhijereja SPC-a. Na portalu Mitropolije crnogorsko-primorske nema nijedne vijesti o stradanju pravoslavnih Ukrajinaca od ruke velikoruskog agresora već se kao vijest iz Ukrajine navodi upad u manastir Svete Trojice na zapadu Ukrajine i kako su neki manastiri opljačkani i monaštvu prijećeno od strane ukrajinskih ekstremista. Portal Mitropolije kao i SPC-a je glasno prećutao apel preko 300 svjetskih pravoslavnih teologa i profesora bogoslovije kojim se osuđuje „podrška mnogih iz jerarhije Moskovske patrijaršije ratu predsjednika Vladimira Putina protiv Ukrajine“ koja je „ukorijenjena u obliku etno-filetističkoga religioznoga fundamentalizma, totalitarnoga karaktera, koji je nazvan „ruski svijet”. Bogoslovi teolozi navode da je  „načelo etničke organizacije Crkve osuđeno na (svepravoslavnom ) Carigradskome saboru 1872. godine. A to lažno učenje o etnofiletizmu je zapravo osnova ideologije ‘ruskoga svijeta“. Mnogi istu ideologiju prepoznaju u Srpskoj crkvi i konceptu „srpskog sveta“.

Onufrije je tokom protestnih litija Mitropolije crnogorsko-primorske nakon izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti davao snažnu podršku pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori i lično učestvovao u velikoj litiji u Podgorici zajedno sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem Radovićem. Joanikije i SPC su mu se „odužili“ ćutanjem   i podrškom Putinovom narativu. Za utjehu Ukrajincima ostaje simbolično sakupljanje humanitarne pomoći koje će SPC poslati Onufriju u Kijev, ako ga do tada Rusi ne sravne sa zemljom.

„Mi ne dijelimo i ne opredjeljujemo se politički između Rusa i Ukrajinaca, volimo ih jer su to naša braća“, ne trepnuvši zaključio je Joanikije.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

5 dana

na

6 Decembra, 2024

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR: Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

MONITOR: U Izvještaju EK konstatuje se da još nema pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije i organizovanog kriminala, što i javnost percipira kao jedan od ključnih pokazatelja nereformisanog sudstva.  Zašto procesi toliko dugo traju i koriste li sudovi sve mehanizme da se to ne dešava?

VUKOVIĆ: Normativni okvir usklađen sa relevantnim međunarodnim standarima u krivičnim procedurama  i raspoloživi pravosudni resursi, ključan su preduslov za punu efikasnost krivičnih postupaka. U tom cilju  nužna je blagovremena izmjena procesnog zakona i hitno rješavanje problema nedovoljnog broja sudijskog kadra i evidentnog nedostatka  adekvatno opremljenih sudnica. Međutim, neke od najčešćih procesnih prepreka, odsustvo optuženih i branilaca, razne taktike za odlaganje suđenja, moguće je prevazići  korišćenjem postojećih instrumenata u skladu sa važećim odredbama ZKP. Iako trenutni pravni okvir predstavlja određena ograničenja, sudije su i sada u mogućnosti da koriste postojeće procesne mehanizme i tehnološke alate kako bi poboljšali upravljanje predmetima. U tu svrhu, Vrhovni sud Crne Gore je izradio  smjernice za upravljanje u predmetima teškog i organizovanog kriminala, koje su osmišljene da poboljšaju i promovišu kulturu efikasnosti i poštovanja sudskog procesa. Da bi se smanjila nepotrebna kašnjenja i osigurala brza pravda, preporučeno je sačinjavanje plana za upravljanje predmetima, organizovanje blok listi -više povezanih pretresa zakazanih u određenom vremenskom okviru,upotreba  postojećih mehanizama  (novčane kazne)za održavanje procesne discipline, upotreba sistema elektronske komunikacije i upravljanja dokumentima i dr. mehanizmi.

MONITOR: Hoće li izmjene Zakona o krivičnom postupku promijeniti stvari?

VUKOVIĆ: Zakon se ne razumije ako se samo čita, on se može suštinski razumjeti samo kroz  njegovu primjenu kada se istovremeno uviđaju i nedostaci u vidu normi koje su tako koncipirane da ne mogu uspješno odgovoriti svim savremenim izazovima, posebno u postupcima organizovanog kriminala. Konzervativan stav ZKP-a prepoznatljiv je ne samo u pogledu upotrebe savremenih tehnologija u vidu elektronske komunikacije već i u primjeni brojnih formalističkih i komplikovanih procedura koje značajno usporavaju efikasnost sudskih procedura. Loše prakse u vidu prekomjernog trajanja postupaka izdvojile su se posebno u postupcima kontrole optužnica.Očekuje se  da će predložene izmjene ZKP biti uskoro u skupštinskoj proceduri.Odgovornost je na zakonodovnoj vlasti koja mora prepoznati značaj potrebe da hitno obezbijedi adekvatan normativni okvir koji je  ključni preduslov za punu efikasnost krivičnih postupaka.

MONITOR: Neki misle da je veting neophodan. Rekli ste da je pitanje  kako bi se sproveo u ovom trenutku. Na šta tačno mislite?

VUKOVIĆ: Ako nam je cilj reformisano  pravosuđe i ako ga hoćemo, onda treba  da hoćemo i sredstva koja vode do tog cilja. Veting se od strane stručne  javnosti  potencira kao jedna od efikasnijih mjera koja je u drugim pravosudnim sistemima dala pozitivne rezultate, koje svakako  treba uvažiti. Odgovornost nosilaca sudijskih funkcija predstavlja neophodni balans sudijskoj nezavisnosti. Pozivanje na odgovornost  onih koji su ukaljali sudijsku funkciju je prioritet. U sudstvu se mora uspostaviti  nulta tolerancija na korupciju, kriminal i druge pošasti. Iako se odgovarajući model vetinga  mora pažljivo osmislitii i vješto procijeniti, dinamika njegovog sprovođenja, nužno ne povlači odugovlačenje ukupnog procesa.Veting je moguće  započeti već pri  prvom novom izboru sudija.Takođe, primjenom postojećih mehanizama, analizom kvaliteta rada,   životnog stila i ukupnog  ponašanja sudija, mogu se dobiti mjerljivi  pokazatelji odgovornog  obavljanja ove funkcije i uporedo planirati potreba  za budućim kadrovima, kako proces funkcionisanja sudskog sistema ne bi bio dodatno ugrožen.

MONITOR: Šta su po vama ključni problemi crnogorskog pravosuđa?

VUKOVIĆ: Postupci visokog prioriteta, posebno oni koji uključuju slučajeve teškog i organizovanog kriminala, moraju dobiti promptnu pažnju i resurse. Neuspjeh izvršne vlasti da adekvatno finansira pravosudni sistem i obezbijedi  potrebne infrastrukturne i druge materijalne resurse, jeste osnovni ali ne i jedini  razlog stagniranja crnogorskog pravosuđa. Nezavisnost i profesionalnost sudskog sistema suštinski zavisi od nosilaca sudijskih funkcija, u čemu značajnu ulogu u dijelu kreiranja kadrovske politike u pravosuđu, ima Sudski savjet. Samo Sudski savjet koji funkcioniše u punom sastavu, podržan i adekvatnim ljudskim, finansijskim iinfrastrukturnim resursima, svoje ključne funkcije može vršiti profesionalno, transparentno i nepristrasno. Crnogorsko sudstvo  nema odlučujuću ulogu u kreiranju sopstvenog budžeta, već o tome odlučuje izvršna vlast. Iznosi koji se opredjeljuju za rad sudova su po pravilu znatno  manji od iznosa koje  predloži Sudski savjet. Ovakav sistem finansiranja ograničava eksternu nezavisnost sudstva, što se posledično odražava na sve ostale probleme kako u organizaciji tako i efikasnosti funkcionisnja ukupnog sistema.

MONITOR: Koliko je  to isto ono pravosuđe na čelu sa Vesnom Medenicom?

VUKOVIĆ: Profesionalna i moralna dužnost Predsjednika Vrhovnog suda je da  prevashodno ličnim primjerom  garantuje poštovanje Ustava i zakona i da isto to, kao primus inter partes među sudijama, zahtijeva od sudija. Sudstvo ipak ne smije  počivati na sposobnostima i autoritetu jedne osobe. Svaki sudija pojedinačno,  mora se i sam brinuti o povjerenju i poštovanju koje treba da mu se ukaže, što je osnovna titula njegove nezavisnosti. Sudija ne smije dozvoliti da počini  grešku koja će uništiti ne samo njegovu savjest, već će se direktno odraziti na autoritet ukupnog pravosudnog sistema.

MONITOR: Više puta ste se prijavljivali za poziciju predsjednice Vrhovnog suda, a opstrukcije da se to ne desi bile su očigledne.  Kako to komentarišete, i šta  te opstrukcije govore o stanju u pravosuđu?

VUKOVIĆ: Osam prethodnih neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskoh sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje. Zbog toga se nijesam osjećala nimalo ugodno. Iako mi je u međuvremenu još mnogo toga ubijalo motivaciju, izabrala sam da se ponovo  kandidujem  i ostanem čuvar dostojanstva svoje profesije. Jer ako pravdu ne održavamo ni ona neće održati nas.

MONITOR: Koliki je politički pritisak na pravosuđe?

VUKOVIĆ: Sudstvo je suočeno sa brojnim problemima i izazovima  kojih će u kontekstu međunarodnih integracija biti još. Ostvarenje projektovanih rezultata zavisi od više sudionika, sudske, zakonodavne i nadasve volje izvršne vlasti. Često se ta volja, ili njen nedostatak, oblikuje u direktan pritisak na pravosuđe. Na taj način politika želi  kreirati pravosuđe po svojoj mjeri. U sistemu podjele i kontrole vlasti sudstvo ima mehanizme da se suprotstavi  svim pritiscima i pokaže sopstvenu snagu i dostojanstvo. Nažalost, svjedoci smo da pravosuđe  nije uvijek bilo spremno i voljno da slobodno odlučuje.

 MONITOR: Neki govore i o pritisku javnosti. 

VUKOVIĆ: Percepcija pravde iz ugla onih koji koriste usluge sudova nije ohrabrujuća. Javnost ne tako rijetko može i na neadekvatan način da interveniše u procesu sprovođenja pravde. Međutim, sudija ima posebnu odgovornost uspostavljanja uvjerenja  da je pod bilo čijim ili bilo kojim uticajem. U samom činu suđenja, sudija ne smije ostaviti prostora glasinama, predrasudama ili sumnjičavostima. Svojim radom, odlukama i ponašanjem,  sudija je taj koji uvijek mora demonstrirati pravičnost, i nadasve,  biti voljan i spreman donijeti zakonitu odluku.

MONITOR:  Govorili ste da je neophodna kultura integriteta i nezavisnosti sudija. Zašto je nema? 

VUKOVIĆ: Uspostavljanje kulture nezavisnog, efikasnog i odgovornog  sudstva koje neće biti otuđeno od građanina koji traži pravdu, prevashodna je dužnost sudija.Stalnost sudijske funkcije ne može  pružiti garanciju nezavisnog  i nepristrasnog  sudstva sve dok postupak  izbora sudija  ne bude utemeljen na objektivnim kriterijuma integriteta i stručnosti a ne na  političkoj podobnosti. Dodatna  afirmacija ovih garancija su lična nezavisnost i hrabrost svakog sudije.Veliki broj sudija, koji časno i predano obavlaju ovaj težak i odgovoran posao, neopravdano nose teret osude javnosti,  koja je već dugo željna da pravdu vidi i osjeti. Samo sudovi koji uživaju povjerenje građana mogu biti uspješni u obavljanju svog posla i povratiti urušeni ugled pravosuđa.Treba zaslužiti takvo povjerenje.

 

Kad sudimo i nama se sudi

MONITOR: Koliko je na vaš profesionalni put uticao slučaj S.Č, u kom ste bili istražna sutkinja?

VUKOVIĆ: Pravo na profesionalnu nezavisnost izborila sam uz dosta isleđivanja, osporavanja i potcjenjivanja. Neki su tu moju posebnost prepoznali i pohvalili. A ja sam već na početku sudijske karijere naučila da se pravda  ne može doseći ako nam je za istinu potrebno odobrenje drugih. Na tom putu kojim se ređe ide, naučila sam i da je dobro kad te nedobronamjerni potcijene, daju priliku da pokažeš da posjeduješ integritet i da su moralne vrijednosti i profesionalne obaveze sudije nedjeljive. Kada sudimo i nama se sudi, što  nije teško prihvatiti ako vam je lična i profesionalna savjest čista.

Vrijeme je  prolazno da bi karijeru fiksirali  i dozvolili da jedan slučaj  oboji naše profesionalno postojanje. Profesionalno iskustvo, posebno  sudije krivičara, svakodnevno nas odvodi u teme bliske tamnoj strani ljudske prirode, teške zločine i mnoge oblike kriminaliteta. Tokom  suđenja i donošenja odluke, sudija  mora imati emotivnu distancu. Ipak, kao ljudsko biće emotivnu osjetljivost ne možete uvijek lako podrediti profesionalnom iskustvu koje vas čini svjedokom tuđe patnje, bola, gubitka, kajanja. Sva ta iskustva nosite u sebi, pokušavajući da potisnete njihovu neprijatnost.

Ovaj posao nekada ukrsti  događaje i ljude  koje ne možete  zaboraviti, koliko god da su se potrudili da nas zvanično uvjere da se ništa što bi zavrijedilo krivične procedure, zapravo nije ni desilo. Nepriznavanjem tog postojanja  samo su pomogli  da opstanu čak i nakon 20 i više godina.

O lošim pojavama ne bi imalo smisla ni govoriti da nijesu u velikoj mjeri prisutne u našem društvu.Ne smijemo ih ni ignorisati. Nema ničeg  superiornog  u demonstriranju moći  sa kojom se poistovjetiš i živiš u stalnom strahu da će isčeznuti. To je samo loša hrana za uplašeni ego. Istina se ne može ničim uniziti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST I FINANSIJE: Nema para, ima problema

Objavljeno prije

5 dana

na

6 Decembra, 2024

Objavio:

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Umjesto toga najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Ali jeste građana

 

Dok se nadležni skupštinski odbori lagano pripremaju za predstojeću raspravu o prijedlogu zakona o budžetu za 2025. godinu, informacije sa raznih strana ukazuju da bi taj dokument (budžet) mogao imati ozbiljnih problema pri susretu sa realnošću. Najprostije, nema para. Odnosno, ako ih možda i ima onda one nijesu dobro raspoređene. Fali tamo gdje ne bi smjelo.

Krenimo iz Skupštine Crne Gore. Naumljeno je da se poslanicima, kao i svim drugim javnim funkcionerima, zarade uvećaju za 30 odsto. Tako bi predstavnici zakonodavne vlasti ubuduće imali, u prosjeku, startnu platu od približno 2,6 hiljada eura. Kada se doda dodatak na staž i raznorazne skupštinske naknade (predsjednici poslaničkih klubova, skupštinskih odbora…) izaći će to na tri hiljade eura.

Da narodni predstavnici budu još malo rasterećeniji, pomoći će i personalni asistenti/savjetnici. Na zahtjev predsjednika parlamenta Andrije Mandića novac za njihovo angažovanje predviđen je budžetom za narednu godinu. Mada se, izgleda, ministar finanasija Novica Vuković nada da  poslanici neće prihvatiti dar. “Oni kao posebna grana vlasti imaju mogućnost da sami donose zakone, koeficijente, sistematizacije i sistem zapošljavanja. Izvršna vlast u tom smislu nema uticaja na Skupštinu“, kazao je  Vuković. „Na poslanicima je da se odrede tokom glasanja da li ta sredstva njima trebaju u tu svrhu ili se to može preusmjeriti, recimo, za sanaciju nekog vrtića.” Biće to zanimljivo ispratiti.

Krenimo sada sa tanje strane. U prijedlogu budžeta za 2025. godinu  za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za ovu godinu, požalio se Zoran Brđanin, direktor UP, na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. To, po njegovoj računici, znači da neće biti novca za zapošljavanje novih policajaca. Njih, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje makar 1.200. Zapravo, objasnio je direktor UP, u predloženom budžetu nema novca čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije. „To nam je nekih milion i po“, kazao je, pa primijetio kako su ostali i bez traženih sredstava (138 hiljada eura) za nabavku uniformi. „Ta nam uniforma treba. Nemamo za nabavku rezervnih djelova, za službena vozila, plovila, za laboratoriju i forenzički centar…”.

Nijesu policajci jedini kojima će faliti. Ili im već fali.

Minulih dana Željeznički prevoz (jedna od državnih kompanija iz sistema nekadašnje Željeznice Crne Gore) svoje putnike u lokalnom saobraćaju – na linijama između Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja i Bara – prevozi uglavnom autobusima. Vozova nema. Makar ne u ispravnom stanju.

Tu nastaje problem. Jedni, uglavnom zapošljeni, tvrde da su problem zastarjeli pravilnici prema kojima vozovi nijesu ispravni ukoliko, recimo, nema dovoljno vode u putničkim toaletima. Njihove kolege, kažu, više neće da krše propise. Šta je do sada bilo – bilo je.

Iz menadžmenta i resornog Ministarstva saobraćaja, druga priča. Prema njoj, problem nije do neispravnih vozova nego do dijela radnika koji su se, nezadovoljni odlukom uprave da im ograniči dopunski rad sa strane, odlučili na opstrukciju. Vlast, u kompaniji i državi, tako nešto neće tolerisati. „Ukoliko Odbor direktora i izvršni menadžment ne pronađu način da riješe ovu situaciju i da krivično gone organizatore jučerašnje sabotaže, za koje postoji sumnja da su se kriminalno udružili u cilju stvaranja panike i sprečavanja željezničkog saobraćaja, Ministarstvo saobraćaja će biti prinuđeno da preduzme radikalne korake kako bi se situacija u ovom preduzeću riješila“, objavila je ministarka Maja Vukićević (ZBCG) na Fejsbuku. Za nastale probleme optužila je „godine nebrige i neodgovornog upravljanja“. Mada, priznaje, ima nešto i u finansijskoj situaciji u državnim kompanijama na željeznici.

Treba pomenuti, ipak, da stvari još nijesu dramatične toliko koliko zvuče prijetnje iz Ministarstva (sabotaža, ucjene, radikalni koraci…). Mada su na željeznici već podijeljeni prvi otkazi. Ministarka Vukićević pomirljivo poručuje: „Moram pomenuti da veći dio radnika pokazuje konstruktivnost i da je to razlog što država još uvijek nije pribjegla radikalnijim mjerama, jer ne smiju ljudi koji su posvećeni i koji su radni vijek proveli na željeznici biti taoci neodgovornih pojedinaca.“

Suština problema može se saznati, uglavnom, u formi nezvanično. U najkraćem: državni Monte kargo (dio nekedašnje ŽCG nadležan za prevoz roba) dobio je sredinom prošle godine ozbiljnu konkurenciju, nakon što se Grupacija Kombinovani prevoz proširila sa srpskih i hrvatskih i na ovdašnje pruge. „Mi u Grupaciji Kombinovani prevoz smo veoma ponosni na naš uspjeh u pisanju novih stranica u istoriji crnogorskih željeznica kao prvi nezavisni operater koji je uspostavio interoperabilnu željezničku vezu od Srbije do Luke Bar”, pohvalio se njihov generalni direktor Branko Petković za portal Railway Gazette.

Potom je, u septembru prošle godine, portal barinfo.me izvijestio da su „prvi privatni voz u željezničku stanicu Bar i uopšte u Crnu Goru“, dovezla dvojica barskih mašinovođa. „Njih dvojica su i prve mašinovođe sa licencama koje omogućavaju nesmetani prevoz između Srbije i Crne Gore, bez zadržavanja i zamjene osoblja“.

Na problematičnu stranu tog aranžmana ukazala je Dušanka Dragojević, izvršna direktorica državnog Montecarga, kojima je Kombinovani prevoz direktan konkurent na tržištu. Pa, i pored toga, honorarno angažuje mašinovođe i pregledače kola stalno zapošljene u državnim preduzećima. „On (Kombinovani prevoz) angažuje penzionere mašinovođe i radnike Željezničkog prevoza. To su ljudi koji rade jako teške poslove i zbog toga imaju beneficirani radni staž“, kazala je Dragojević. „Voljela bih da mi neko objasni kako ti ljudi ne mogu da rade kod nas, a mogu kod privatnog operatera.”

Kad su registrovali problem, iz Prevoza su zaposlenima ponudili aneks ugovora koji ih sprječava na dodatni aranžman u konkurentskoj/privatnoj kompaniji. Između ostalog i zbog toga što mašinovođe imaju precizno propisan broj radnih sati i minimalno vrijeme odmora između smjena. Što nijesu u mogućnosti da poštuju ukoliko trče između državnog i privatnog posla. Očekivano, zapošljeni su željeli da unovče svoju tržišnu poziciju (mašinovođe su deficiratan kadar) pa su zatražili povišicu, kao preduslov za odricanje od dodatnog angažmana. Problem je eskalirao kada im je iz uprave odgovoreno da nema para za povišice, uz ultimativno navođenje datuma do koga ponuđeni aneksi moraju biti potpisani.

Nije nebitno: kako su iz Jedinstvenog sindikata Prevoza rekli za TV Vijesti, osnovna zarada mašinovođe u njihovom preduzeću je „oko 630 eura“. Sa dodacima, kažu, pređu 800. Prema podacima uprave, zarade koje se isplaćuju su dosta veće (preko 1.000 eura u prosjeku). Za traženu povišicu nema novca, pošto bi ona Željezničkom prevozu donijela dodatni trošak od 280.000 mjesečno, kazala je izvršna direktorica Prevoza Dragana Lukšić.

Država, uglavnom, nema para za ljude u uniformama. Bile one policijske ili željezničarske. A ni sa bijelim mantilima ne ide sve kako bi trebalo. Makar ne kada je u pitanju medicinsko osoblje zapošljeno u Institutu Simo Milošević. Nakon što je prošle nedjelje premijer Spajić saopštio kako je njegova vlada uspjela ono što tri prethodne nijesu mogle, i sa saradnicima predstavio „jedino  rješenje“ za spas Instituta, oglasio se Žarko Rakčević, kao predstavnik manjinskih akcionara koji posjeduju blizu 40 odsto akcija Instituta, iznoseći ozbiljne primjedbe na predloženo. Od toga da Vlada planira prodaju dijela atraktivne imovine Instituta (tzv. Prva faza na obali mora) do toga da su troškovi obnove/renoviranja onoga što preostane višestruko precijenjeni.

„Mi znamo da se dovođenje na nivo od četiri zvjezdice može završiti mnogo jefitnije, umjesto predviđenih 1.270 eura po kvadratu. Napravite paralelu sa projektovanom vrijednošću gradnje stana na Veljem brdu koja je 1.000 eura po kvadratu“, rekao je Rakčević pozivajući Vladu da još jednom sagleda prijedloge manjinskih akcionara, koriguje svoj Plan u skladu s njima, da bi se „na partnerski i fer način“ Institut postavio na zdrave osnove. Mali akcionari i zapošljeni u Institutu čekaju odgovor Vlade. Bilo bi dobro da to ne potraje.

Iz Monstata su stigli prvi podaci o oktobarskim zaradama. Oni pokazuju da se nijesu baš obistinile najave  da će prosječna neto plata u Crnoj Gori, nakon primjene programa Evropa sad 2, preći hiljadu eura. „Prosječna zarada (bruto) u oktobru 2024. godine u Crnoj Gori iznosila je 1.137 eura, dok je prosječna zarada bez poreza i doprinosa (neto) iznosila 944 eura“, saopšteno je iz Uprave za statistiku. Njihovi podaci pokazuju da platu veću od obećane (u prosjeku) primaju samo zapošljeni u sektorima bankarstvo, komunikacije, poslovi s nekretninama, snabdijevanje električnom energijom i rudarstvo. Mali problem je što su u tim sektorima i prije primjene Evropa sad 2, odnosno smanjenja doprinosa za PiO na račun povećanja neto zarada, imali platu veću od obećane. Ostali koji su se nadali najavljenoj povišici od 25 odsto ostali su kratkih rukava. Uglavnom,  uprkos obećanjima, zarada većine zapošljenih u Crnoj Gori sve je bliža minimalcu. Sljedstveno, isto važi i za penzionere.

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Nego građana.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

5 dana

na

6 Decembra, 2024

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Prema podacima portala Instituta alternativa – Moj novac, koji ažurno prati budžetska davanja, od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Više od polovine tog novca dobila je u posljednje četiri godine:  2021. godine – 303 hiljade, 2022. godine 253 hiljade, prošle godine 458 hiljada i ove 84 hiljade eura.

Navedena eparhija je od države dobila više novca nego Mitropolija crnogorsko-primorska, kojoj je od 2011. do 2024. iz budžeta isplaćeno 1,6 miliona.

Od 2011. iz budžeta je Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura.

Da se vratimo na Nikšić i obnovu Saborne crkve. Prije Vlade novac za neophodnu obnovu je u martu prošle godine izdvojila Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). Ova državna kompanija je otkad je njeno kormilo 2021. preuzeo kadar Demokratskog fronta i Demokrata veoma izdašna u donacijama.

Prema istraživanju koje je uradio BIRN, rukovodstvo EPCG je široke ruke kada su u pitanju vjerske zajednice u Crnoj Gori, prije svega Srpska pravoslavna crkva. Islamskoj zajednici donirano je 40 hiljada eura, a Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi 2.000 eura, ali 2019. godine.

S druge strane, SPC i njenim udruženjima donirano je 223 hiljade eura. Manastirima 36,6 hiljada, bogoslovijama 31,5 hiljada, crkvama 19,4 hiljade, eparhijama 19,3 hiljade, hramovima samo dvije hiljade eura. Mitropoliji crnogorsko primorskoj 13 hiljada i 40,5 hiljada odborima za izgradnju vjerskih objekata SPC.

Finansirana su i udruženja bliska crkvi – Udruženje ratnih veterena prištinskog korpusa Vojske – Košare  1999 – hiljadu i po eura, Institutu za srpsku kulturu 12,5 hiljada, Moto klubu Noćni vukovi -hiljadu, Zavjetnici Tvrdoš – 500 eura.

Početkom prošle godine i Elektroprivreda Crne Gore je donirala 100.000 za obnovu Saborne crkve u Nikšiću.

Iako bi trebalo da transparentno prikazuju podatke o sponzorstvima, donacijama i poklonima, samo mali broj državnih preduzeća to i čini. Iz nepotpunih dostupnih podataka koji se mogu naći na sajtu Moj novac proizilazi da su mnoge državne firme, posljednje četiri godine, slijedile primjer EPCG:

Morsko dobro je jedno od preduzeća koje svake godine izdvaja velike sume u ovu svrhu i transparentno ih prikazuje. Morsko dobro je 10.000 doniralo manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci, Tivat, dok je Eparhija budimljansko-nikšićka dobila 3.000 eura, manastir u Kosijerevu 2.500, a franjevački samostan u Petrovcu 7.967.

Za razliku od Morskog dobra, CEDIS je pomoć izdvajao samo za vjerske objekte SPC-a: manastiru Duga-Bioče 1.500, manastiru Duljevo 4.990, manastiru Ćelija Piperska 2.500, Arhijerejskom protoprezviterijatu hercegnovskom 1.000, Crkvenom odboru crkve Svetog Nikole 1.000, Crkvenom odboru Vasove crkve Nožica 700, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj 4.000.

I ostala državna preduzeća sponzorišu uglavnom vjerske objekte SPC i organizacije ove religijske zajednice. Regionalni vodovod je tokom prošle godine za donacija izdvojio 11.280, u pojedinačnom iznosu od 100 do 300 eura. Po 200 eura donirano je manastiru Dujevo, manastiru Svetog Georgija, Kolašinskoj parohiji, Miholjskom zboru Budva.

Sličnu praksu Imaju i u Skijalištima Crne Gore, pa su donacije od 100 do 300 eura u 2022. dosegle iznos od ukupno 12.000. Od ovog preduzeća Bratstvo pravoslavne omladine ,,Sveti Dimitrije” dobilo je 300 eura.

Radio difuzni centar (RDC) je u 2023. za sponzorstva dao 12.200 eura. Školska udruženja, škole, nevladine organizacije dobijale su donacije od 100 do 400 eura. Pojedinačno najveću donaciju od 850 eura dobila je Eparhija budimljansko nikšićka – Crkveni odbor Župe Nikšićke, zatim Građevinski odbor za izgradnju Srpske pravoslavne crkve 450 eura.

Inovaciono preduzetnički centar ,,Tehnopolis” DOO Nikšić tokom protekle godine podijelio je 2.330 eura. Najviše je dobilo Nikšićko pozorište 500, pa onda NVO Dobrotvorna fondacija Mitropolije crnogorsko-primorske Čovjekoljublje 300 eura.

 

Srpska kuća

Država Srbija je sa oko 3,5 miliona eura 2019. učestvovala u osnivanju Srpske kuće u Podgorici, koja pomoviše srpsku nauke, kulturu i umjetnost. Inicijativa za njeno otvaranje došla je od tadašnjeg srpskog premijera, sadašnjeg predsjednika te države Aleksandra Vučića.

Zanimljivo je da Uprava za državnu imovinu Crne Gore svake godine od otvaranja 2019. pa do danas plaća DOO Srpskoj kući za zakup prostora. Za pet godina plaćeno je ukupno 120 hiljada eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo