Povežite se sa nama

MONITORING

AFERE KOJE SU OBILJEŽILE 2019.: Koverta i drugi skandali

Objavljeno prije

na

Što se Kneževićevih svjedočenja tiče, sistem je ekspresno reagovao jedino u slučaju Velibora Miloševića koji je uhapšen nakon što je poručio kako ima svu dokumentaciju o CBCG i Atlas banci

 

Godina je počela kućnim videom u kome odbjegli biznismen Duško Knežević predaje kovertu školskom drugu i tadašnjem gradonačelniku Podgorice Slavoljubu Stijepoviću, a današnjem generalnom sekretaru predsjednika države. Snimak je nastao u osvit parlamentarnih izbora 2016, a Knežević u njemu kaže ,,Stijepoviću, to ti je 97.500 za Mila!’’.

Kontraudar je bio brz i jednostavan – Za sve je kriv Duško Knežević. Tu mantra mjesecima ponavljaju svi u DPS-u, čelnici Agencije za sprječavanje korupcije, prvi ljudi tužilaštva – VDT Ivica Stanković i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Koji se potrudio da laicima predoči pojam udaljena sumnja, koja, po svim pitanjima vezanim za predsjednika države i DPS Mila Đukanovića – ne postoji.

Stijepović, naravno niti je razrješen, niti je podnio ostavku. Naprotiv, dobio je mjesto u Glavnom odboru DPS. Kao reprezent vrijednosti koje promoviše  vladajuća partija.

Nakon skoro godinu dana, glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić najavio je da će,  ,,za 15 dana”, odlučiti o podizanju optužnice u aferi Koverat. ,,Mislio sam onako aprosikmativno, ali ću je podići, za dan, dva još ili pet’’, kazao je Katnić početkom  nedjelje. Nije žurba.

Knežević je, pored ovog, dokumentovao zajedničke izlete sa Đukanovićem i Branimirom Gvozdenovićem u San Trope i Dubai. Objelodanio je da je novac sa njegovog računa poslužio kao kolateral za londonski kredit kojim je Đukanović ozvaničio svoj prvi milion. Naknadno su nas uvjeravali da račun jeste bio njegov ali su novac za garanciju dali Dušan Ban i Željko Mihailović, Đukanovićevi ,,pravi prijatelji”. A, bogme, i poslovni partneri nekoliko DPS vlada u raznim poslovima – od duvanskog tranzita do privatizacije Pomorskog saobraćaja. Knežević je tih dana „priznao“ da je lično izmirio i Đukanovićeve dugove po rivolving kartici u Atlas banci… Obznanio i da je finansirao inostranu specijalizaciju nekadašnjem DPS ministru zdravlja Budimiru Šegrtu.

Specijalno tužilaštvo istražuje i Kneževićeve navode da je predsjedniku Skupštine Ivanu Brajoviću pomogao da prihoduje 150.000 eura od  prodaje zemljišta, kako bi on tim novcem vratio dug Atlas banci od najmanje 50.000 eura sa rivolving kartice. Tužilaštvu to nije prvi ovogodišnji susret sa predsjednikom SD. Nakon lažnog svjedočenja u sudu u slučaju Ramada, tužilaštvo je ljetos zaključilo kako Brajović, za razliku od ostalih svjedoka koji su optuženi i u međuvremenu osuđeni, nije znao da pred sudom govori neistinu.

A što se Kneževićevih svjedočenja tiče, sistem je ekspresno reagovao jedino u slučaju Velibora Miloševića koji je uhapšen nakon objavljivanja audio zapisa i tvrdnji Duška Kneževića da ga je, dok je bio viceguverner, reketirao.

Savjet Centralne banke (CBCG) u martu je započeo stečajni postupak nad Atlas bankom. Tako je, nakon Invest Banke Montenegro (IBM), ozvaničena propast starije i veće članice (posrnule) finansijske imperije odbjeglog tajkuna. Istovremeno je guverner CBCG Radoje Žugić obznanio da crnogorski bankarski sistem „nikada nije bio zdraviji“. Nije ga pokolebala propast dvije banke sa ukupnim depozitima od blizu četvrt milijarde eura, kao ni  činjenica da su građani Crne Gore sa privatnih računa u ovdašnjim bankama od početka decembra do kraja februara podigli preko 50 miliona eura. I odnijeli ih u slamarice ili u strane banke.

Knežević je, u drugoj polovini godine, počeo da objavljuje  audio zapise  telefonskih razgovora sa sekretarom Vrhovnog državnog tužilaštva Nenadom Vujoševićem. U njima Vujošević priča kako je Kneževićev novac dijelio po tužilaštvu, pa i Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću.

Stanković se na konferenciji za javnost, koju je lično sazvao, pozvao na poštenje i otišao, ,,zbog ranije preuzetih obaveza”. Branio ga je Katnić. On  je kazao da VDT neće podnijeti ostavku, a da ga on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je čula sva Crna Gora.

Vujošević je, kao što je i naslućivao u snimcima, pritvoren, uz obrazloženje da bi mogao uticati na svjedoke. Javno iskazano nezadovoljstvo aferom i radom tužilaštva ministra pravde Zorana Pažina nije pomoglo. Stanković je do daljnjeg na čelu Tužilaštva, kao v.d.  Posljednja informacija u ovoj farsi glasi: glavni specijalni tužilac Katnić saslušaće v.d. vrhovnog državnog tužioca Stankovića kao svjedoka u predmetu koji se vodi protiv sekretara tužilaštva. To je odlučeno na sjednici Vrhovnog državnog tužilaštva, gdje je kao neosnovan ocijenjen zahtjev advokata Zdravka Đukanovića i Borivoja Borovića za izuzeće Katnića.

Snimci Tare pokazali su da je tokom izgradnje prioritetne dionice autoputa (Smokovac – Mateševo) nesumnjivo došlo do ekocida – devastacije korita Suze Evrope. Suprotno slikama sa terena, izvođač radova CRBC, Ministarstvo održivog razvoja i turizma i hidrolog Mihailo Burić, sve su to  poricali. ,,Korito rijeke Tare nije izmješteno, Tara nije potpuno ugrožena i ona se neće skinuti sa liste MAB (čovjek i biosfera),  nije istina da praktikujemo politiku nekažnjavanja”, besjedio je sada već bivši ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović. Stav je donekle revidiran nakon što su predstavnici UNESCO-a, pod čijom je zaštitom Suza Evrope, na samitu u Bakuu izrazili zabrinutost izgradnjom autoputa u koritu rijeke Tare.

Ni Tara, ni druge afere, ministra Pavla Radulovića nisu puno pogađali. Ipak desilo se i to ,,čudo’’ da je jedan ministar u Crnoj Gori nakon objelodanjene korupcionaške afere u svom resoru podnio ostavku.

Radulović je ,,otišao” nakon objavljivanja video snimka, u emisiji Načisto na TV Vijesti, na kojem se vidi kako inspektori Urbanističko-građevinske inspekcije Zoran Bošković i Vladan Juretić reketiraju investitora iz Budve. „Ne znam ima li građanina Crne Gore koji plaća porez, a da mu sinoć nije bilo teško. Pokušali smo da gonimo jednog od dvojice inspektora koji se pominju, nismo u tome uspjeli. Poveli smo nekoliko disciplinskih postupaka protiv njih, nismo uspjeli u tome i zbog toga sam odlučio da podnesem ostavku”, kratko je pojasnio Radulović. Mnogi su se nakon njegove  ostavke pitali što i koga čekaju ostali, pogotovo Stijepović i Stanković.

Ništa, samo nastavljaju praksu držanja mandata po svaku cijenu. Dobar primjer za to je treći mandat Vesne Medenice na čelu Vrhovnog suda. Stručna javnost je uzaludno objašnjavala da je to očigledno kršenje prava i obesmišljavanje Ustava, ali sve je zapakovano kao svojevremeno i za Filipa Vujanovića da, u stvari, tri mandata nisu tri nego dva, a ,,ko drugčije kaže taj kleveće i laže”. Tako je Vujanović bio predsjednik 15 godina, a Medenica bi na čelnoj funkciji crnogorskog pravosuđa mogla provesti 17 godina.

Nedležne nije zabrinula ni afera koju je objelodanio MANS da je  Medenica, godinama, u svom imovinskom kartonu tajila prihod od blizu 140 hiljada eura, ostvaren 2015. godine. Riječ je o poslovnom aranžmanu  Medenice i kontroverznog biznismena Zorana Bećirovića. Medenica je nakon dužeg odugovlačenja da se izjasni o ovoj aferi, kazala da je zemlju morala da proda da bi obezbjedila budućnost svoje djece, i to, požalila se, po vrlo niskoj cijeni. ,,Ni pet eura po kvadratu. U tome je moj problem, ne znam u čemu je vaš problem”.

Suština našeg problema, kao društva, objelodanjena je aferom stanovi. Vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića u tajnosti su, bez jasnih kriterijuma i pravila, dodjeljivale stanove i stambene kredite  povlašćenim funkcionerima. Nekima od njih i po nekoliko puta. Prema podacima Instituta alternative, za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13 miliona.  Premijer Marković je najavio ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji su ga propitivali o spornim darovima, optužio za „opstrukciju Vlade“.

Zato su nagrađeni ,,ponosno” isticali da su dobijene stanove/kredite zaslužili. Svaki put. Dok su građani dobili novu potvrdu kako je stvoren sistem koji je na usluzi  samo zaslužnima.

 

,,Sportske’’ igre

 

Početkom juna, utakmica kvalifikacija za Evropsko prvenstvo između Crne Gore i Kosova odigrana je bez selektora i dvojice igrača crnogorske reprezentacije.  Ljubiša Tumbaković,  Mirko Ivanić i Filip Stojković, (igrači Crvene zvezde) odbili su, na dan utakmice, da igraju protiv ,,tzv.  reprezentacije Kosova”. Nezvanično, nakon prijetnji koje su oni i njihove porodice dobile od Delija, navijačkih formacija Zvezde sa dobrim vezama u svijetu politike i kriminala (trgovina narkoticima, reketiranje…).

Fudbalski savez (FSCG) je, iste večeri, smijenio selektora, a on je koji mjesec kasnije imenovan za selektora reprezentacije Srbije.

Predsjednik FSCG  Dejan Savićević rekao je da je direktor Crvene zvezde Zvezdan Terzić „bacio atomsku bombu na fudbal u Crnoj Gori“. Savićević je za TVCG rekao: ,,Jednog dana ću reći, mada nije mi problem ni sada da kažem, koji su to ljudi iz vlasti Srbije, i tajne službe koje su kazale Tumbakoviću ‘ne igraju igrači Zvezde, nećeš valjda ti da izdaš sve'“, rekao je Savićević.

Na utakmicama košarkaša i fudbalera Zvezde pojavili su se transparentii koji vrijeđaju Savićevića, nesuđenu ,,zvezdinu zvezdu”. A Terziću je u oktobru zabranjen ulazak u Crnu Goru. ,,Do mene je došla informacija da je Savićević tražio od najviših organa da mi se zabrani ulazak u Crnu Goru. Do danas sam mislio da je to šala. Danas na aerodromu u Tivtu pripadnici granične policije su mi ljubazno saopštili da mi je zabranjen ulazak u Crnu Goru. Zahvalio sam im i prvim sledećim letom se vratio u Beograd“, kazao je Terzić, čovjek koji se godinama, navodno, dok je za njim u Srbiji bila raspisan potjernica skrivao u Crnoj Gori.

 

Roćenovi snimci s dvora

 

Portal IN4S objavio je snimke razgovora Milana Roćena, bivšeg ministra inostranih poslova i ambasadora u Moskvi, danas  savjetnika Mila Đukanovića, kojima se prikazuje njegovo nezvanično i ne baš  diplomatsko lice. Snimci datiraju iz 2005. i 2006. godine, kada je Roćen bio ambasador  u Moskvi.

Objavljeno je šest Roćenovih razgovora sa predstavnicima različitih struktura, od vrha vlasti, do stranih diplomata, ruskih oligarha, te lokalnih (kontroverznih) biznismena. Roćen razgovara sa Đukanovićem i njegovom suprugom Lidijom, bivšim ministrom spoljnih poslova Srbije Vukom Jeremićem, ruskim oligarhom Olegom Deripaksom, Duškom Kneževićem, Srećkom Radonjićem, vlasnikom više butika u elitnom dijelu Podgorice te Rankom Ubovićem, vlasnikom nekadašnjeg podgoričkog lokala Grand i jednim od vlasnika Hidroenergije Montenegro.

Tu Roćen o važnim državnim poslovima govori kao, što bi on rekao, o – „zajebancijama“. Tako u razgovoru sa Vukom Jeremićem, Roćen kroz smijeh kaže: „Jeb..mo majku Srbiji i Crnoj Gori”, nakon čega obojica padaju u smijeh. Jeremić potom dodaje: ,,Ti Srbiji, ja Crnoj Gori, u p..ku materinu”. Pa opet smijeh. Konačno,  Roćen poentira: ,,Nije nego obrnuto”.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

MJERE VLADE U VRIJEME KORONE: Restrikcije ne liječe društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sračuna, ispada kako je država, u prvom paketu pomoći stanovništvu i privredi, izdvojila milion eura za minimalnu pomoć najsiromašnijima. Ostalo su samo odložena plaćanja i nove pozajmice. Koje će i te kako koštati njihove korisnike

 

Krajem prošle nedjelje predočena je računica o gubicima trgovaca i ugostitelja koje je proizvela pandemija i preduzete mjere na suzbijanju korona virusa. Podaci se, doduše, odnose na Njemačku. I govore kako oni tamo, svakodnevno, gube milijardu eura prometa.

Niko nadležan u Crnoj Gori se nije pozabavio istim problemom niti javnosti na uvid ponudio rezultate. Eto, saznali smo kako se šefu Vladinog biroa za informisanje Srđanu Kusovcu na društvenim mrežama mnogo dopala objava: „Da nismo na vrime uništili gospodarstvo sada bi imali ogromne gubitke“. Lajovao. Možda je premijeru Dušku Markoviću, čiji je savjetnik, preporučio da uradi isto. Prije ili poslije predstavljanja Vladinog paketa mjera donijetih sa ciljem „olakšavanja života građana i pomoći privredi u vrijeme pandemije koronavirusa“.

Obaviješteni ste kako su Vlada, Centralna banka (CBCG) i Investiciono- razvojni fond (IRF) građanima i privredi ponudili: tromjesečno odlaganje otplate kredita, poreza i doprinosa na zarade i plaćanje zakupa na nekretnine u državnom vlasništvu; obećali kreiranje nove kreditne linije IRF namijenjene za poboljšanje likvidnosti preduzetnika, mikro, malih, srednjih i velikih preduzeća; i obavijestili da će korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice (njih 8.583) i penzioneri koji primaju minimalnu penziju od 128 eura (11.957 penzionera) od vlade dobiti jednokratnu pomoć od 50 eura.

Kad se sračuna, ispada kako je država, u prvom paketu pomoći stanovništvu i privredi, izdvojila milion eura za minimalnu pomoć najsiromašnijima. Ostalo su  odložena plaćanja i nove pozajmice. Koje će i te kako koštati njihove korisnike. Pokazalo se, na primjeru koji je ponudila CBCG, da tromjesečno odlaganje plaćanja kreditnih obaveza, uz naknadno dogovoreni obračun kamata koje će biti pridodate postojećem dugu, korisnika kredita može koštati više od jedne mjesečne rate. Banke će (ponovo) ostvariti ekstra profit.

Prisjetimo se, kada je ono trebalo pomoći bankarski biznis Aca i Mila Đukanovića, država je iz cuga izdvojila 44 miliona eura. Do danas nijesu odagnate sumnje da je makar dio tog novca vraćala sama sebi, umjesto povlašćenog zajmoprimca – Prve banke.  A probleme Prve nije proizvela  pandemija.

Mogli bi se u nedogled nabrajati primjeri arčenja državne imovine kroz tzv. burazersku privatizaciju ili nerazriješene privredne afere teške jedan (prvi kredit kojim je Đukanović legalizovao bogatstvo), deset (afera Limenka – državna naknada Acu Đukanoviću za izgubljenu dobit u nerealizovanom poslu sa vladama koje je predvodio i kontrolisao njegov brat) ili sto miliona (koliko su, u najboljem slučaju nebrigom CBCG, izgubili deponenti propalih banaka Duška Kneževića, nekadašnjeg saradnika, sufinansijera vladajuće klase i njenog vođe).

Koliko je tu bilo zaštitnih maski i rukavica, respiratora i sanitetskih vozila, bolnica i kliničkih centara? Koliko plata, naknada, subvencija za zapošljene na prinudnim odmorima, za roditelje prinuđene da čuvaju djecu mlađu od 11 godina nakon zatvaranja škola i vrtića, radnike koji ne mogu da odu na posao zbog samoizolacije ili boravka u karantinu.

Hoće li  sav trošak pasti na njih i njihova preduzeća  stavljena u  stanje mirovanja. U kojem se troškovi gomilaju a prihoda nema.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD SAMOPOSLUGE DO RADNOG MJESTA – KAKO PREŽIVJETI PANDEMIJU: Halapljivog niko nenahrani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja nema robne rezerve osnovnih životnih namirnica, lijekova i naftnih derivata u državnom vlasništvu koje bi mogla iskoristiti u slučaju potrebe – nestašice ili nekontrolisanog rasta cijena. Baš onog sa čime se sada suočavamo. I ne samo mi

 

U Crnoj Gori ima dovoljna količina osnovnih životnih namirnica i lijekova da zadovolji višemjesečne potrebe njenih građana. Nevolja bi mogla biti to što su postojeće zalihe nepravilno raspoređene, nakon što se dobar dio njih u minulih desetak dana preselio sa rafova i iz veletrgovačkih magacina u podrume i špajze domaćina i domaćica koji su, u strahu od nadolazeće pandemije, napravili višenedjeljne, a ponegdje, i višemjesečne zalihe.

Zvanični podaci nijesu dostupni, ali se čini kako je dosta toga još ostalo i u magacinima. „Crnogorski trgovinski lanci poručuju da su im magacini puni“, objavila je Vlada krajem prošle nedjelje na svom tviter nalogu. „To potvrđuje i naš večerašnji snimak distributivnog centra vodećeg crnogorskog maloprodajnog lanca Voli“. Onda je, sredinom ove nedjelje, iz  Volija potrošačima upućen apel da racionalizuju kupovinu, kako ne bi došlo do, makar privremenih,  problema u snabdijevanju.

Nije običaj da država  građane hrabri tv snimcima iz privatnih magacina. Pa makar to bili i, za naše prilike, veliki trgovački lanci. Crna Gora je, međutim, jedna od rijetkih zemalja koja nema robne rezerve osnovnih životnih namirnica, lijekova i naftnih derivata u državnom vlasništvu koje bi mogla iskoristiti u slučaju potrebe – nestašice ili nekontrolisanog rasta cijena. Baš onog sa čime se sada suočavamo. I ne samo mi.

Samo nekoliko dana bilo je dovoljno da od relativno normalnog stanja na međunarodnim tržištima stignemo u situaciju u kojoj pare ne pomažu. Prvo je Srbija objavila zabranu izvoza hrane i lijekova. Pošto se približno trećina hrane potrošene u Crnoj Gori uveze iz Srbije, postalo je jasno da se, nalik na period 1999-2000., moraju tražiti alternativni snabdjevači i dobavljači. Onda je slična zabrana uvedena na nivou EU, što je manevarski prostor za hitnu dopunu zaliha prehrambenih proizvoda svelo na Albaniju i Bosnu i Hercegovinu. Makar u nekom kraćem vremenskom periodu, pošto je u ovom trenutku, zbog zatvorenih granica i usvojenih ograničenja, hranu teško i kupiti i dopremiti u Crnu Goru.

Jedan od naših sagovornika se požalio, za ilustraciju aktuelnih problema sa prekograničnim transportom, da je kamion sa robom koju je poručio i platio,  još prošlog petka prošao kroz Ljubljanu ali bi u Crnu Goru mogao stići tek po zaključenju ovog broja Monitora, u četvrtak poslije podne. I to pod uslovom da se „ponovo nešto ne zakomplikuje“. Naredne porudžbine biće još komplikovanije pošto je troškove transporta nemoguće predvidjeti i ukalkulisati u cijenu, kaže naš sagovornik.

Pravi posao za državu. Ali…

Nekadašnja Direkcija za robne rezerve ukinuta je prije više od 15 godina (2004.) nakon donošenja Zakona o interventnim nabavkama. Vlast je tada, prema riječima nekadašnjeg ministra a aktuelnog ambasadora u Beogradu Tarzana Miloševića,  „pravila računicu“da li je isplativije nabavljati i čuvati određene količine brašna, žita, ulja, šećera, soli, deterdženata… ili finansijski pomagati one koji se bave nekom proizvodnjom i preradom. „Mislimo da je veći efekat ovo drugo“, objasnio je Milošević. Kome to nije bilo jasno ranije, sada vidi da su tada u vladi sabirali babe i žabe.

Uglavnom, crnogorske robne rezerve prestale su da postoje nakon stupanja na snagu Zakona o interventnim nabavkama (usvojen krajem 2003.). Tim propisom od samo 12 članova uređuje se „postupak obezbjeđenja kontinuiteta snabdijevanja tržišta proizvodima koji su neophodni za zadovoljenje osnovnih potreba stanovništva u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu“ (član 1). Postupak je sledeći: na početku godine, a naše vlade to obično rade u martu, donosi se Plan interventnih nabavki u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu. On podrazumijeva: vrstu robe (od 2015. do prošle godine spisak je proširen za negaziranu flaširanu vodu za piće i prirodni gas), količine (prema podacima Monstata o prosječnoj potrošnji), cijene koje se izračunavaju na osnovu prosječne nabavne cijene sa uračunatim PDV- om i spisak privatnih preduzeća kojima će biti povjerena nabavka i distribucija potrebne robe po opštinama.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. marta ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

IZMEĐU LITIJA: Ni pregovora, ni žalbe Ustavnom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Vlada odlaže dijalog sa Mitropolijom, a Mitropolija odlaže inicijativu Ustavnom sudu, ide u prilog tezi da je Zakon bio tek povod za nešto drugo, te da kriza koju je usvajanje ovog dokumenta izazvalo, za sada odgovara i Đukanoviću i Amfilohiju

 

Teče treći mjesec, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je produbio krizu u zemlji i podjele, te  mobilisao desetine hiljada ljudi na ulice, a izlaz se – ne nazire. Dodatno, čini se kao da se rješenje  i ne traži. Kako vrijeme odmiče, sve jači je utisak da je cijela stvar izašla iz okvira samog Zakona, i da se akteri koji vode ovu priču, vlast s jedne i crkva s druge strane, u stvari nadmeću oko nečeg drugog. Da je stvar samo Zakona, i njegovih spornih rješenja, te da postoji volja da se kriza koju je njegovo usvajanje izazvalo  zaustavi, do sada bi se to i učinilo. Ili bar krenulo u traženje rješenja.

Predstavnici vlasti  nedjeljama ponavljaju da je „dijalog“ sa Crkvom neophodan, dok ne čine baš ništa da se on stvarno i uspostavi. Klimaju glavama tokom susreta sa zvaničnicima iz Brisela i Vašingtona, potvrđuju da je dijalog jedino rješenje, ali ga ne vode.  Ili, kao što to čini predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, vatrenim govorima, dodatno zaoštravaju podjele.

Dijalog između SPC i Vlade, koji je otpočeo nakon dolaska evropskog komesara za proširenje, sveo se na jedan sastanak na kom su obje strane ponovile dosadašnje stavove po pitanju Zakona. Vlada i dalje stoji na poziciji da će razgovarati o modelima primjene Zakona, a Mitropolija isključivo o njegovom povlačenju.Termin novog sastanka određen je tek krajem ove sedmice, a nakon pritisaka spolja, i pošto se mitropolit Amfilohije požalio da iz Vlade još nema poziva na razgovor. Premijer Duško Marković saopštio je potom da će novi sastanak biti održan 11. marta. To što je utvrđen datum drugog sastanka jeste nešto, ali ne znači puno, ukoliko se i tada bude stajalo na istim tačkama. Za sada sve ide u tom smjeru.

Advokati Mitropolije crnogorsko primorske (MCP) potvrdili su ove sedmice da Mitropolija još nije podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti spornog Zakona, iako je to jedini legalan put da se Zakon stavi van snage, što je i zvanični zahtjev MCP.  Crkva, uz prilično čudne argumente, čeka da to uradi sama država, i insistira na tome da Vlada povuče Zakon prije nego što ga Ustavni sud ocjeni neustavnim, iako bi moralo biti obratno.

“Zabrinjava me to što je Vlada Crne Gore povukla zakon za majke, a nijesu smjeli. Mada to znači da mogu da povuku zakone, a Zakon o slobodi vjeroispovjesti, koji treba da povuku i promjene ne žele, već ga se drže kao pijan plota”, prokomentarisao je mitropolit Amfilohije. Stigao je odgovor iz Vlade: “Netačna je tvrdnja mitropolita Amfilohija da je Vlada povukla tzv. zakon o majkama, Vlada je sprovela Odluku Ustavnog suda”. Dodali su i ovo: “Baš kao što je pokrenuta inicijativa za ocjenu zakona u tom slučaju, i Mitropolija danas ima mogućnost da podnese inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što je premijer Marković predložio”.

Advokati Mitropolije, komentarišući stav da Crkva  ne pokušava da pokrene rješavanje ovog pitanja u okviru institucija, odgovaraju da takvu inicijativu može da pokrene i sam Ustavni sud, po službenoj dužnosti.

“Slab je izgovor nekih koji postavljaju pitanje zašto Mitropolija još nije podnijela inicijativu s obzirom na to da Ustavni sud to može uvijek da uradi po službenoj dužnosti, ali zašto to ne čini, to je stvar njihove procjene”, kazao je advokat Velibor Marković.

Advokat Marković je u pravu da sud može sam pokrenuti to pitanje, no on i dalje nije objasnio zašto to ne učini i Mitropolija. Navodno, čeka se da se tekst inicijative usaglasi u okviru Crkve i njihovih ekspertskih tijela. Još znakovitije je to što su inicijative koje su ranije stigle Ustavnom sudu, negdje na predlog Mitropolije – povučene.

Nakon Sinoda i Patrijaršije Srpske pravoslavne crkve, i beogradska advokatska kancelarija Radić povukla je početkom februara inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona, navodeći da su to učinili kako ne bi omeli dijalog MCP sa Vladom i jer ne vjeruju u objektivnost Ustavnog suda. Dijalog MPC s Vladom se ne može omesti, jer nije ni počeo, a povjerenje u Ustavni sud neće se promijeniti ni u slučaju da inicijativa dođe od strane države.   To što inicijativu po službenoj dužnosti ne pokreće sam Ustavni sud, koji je mnogo puta pokazao da je pod političkom kontrolom vlasti, dodatno pokazuje da ni vlast nije voljna da svoj Zakon, u koji se kune, stavi na test. I možda tako dobije dodatni argument u okviru dijaloga. Kad ga zaista  počne.

Sve to ide u prilog tezi da je Zakon bio tek povod za nešto drugo, te da kriza koju je usvajanje ovog dokumenta izazvalo za sada odgovara i vlasti i Mitropoliji.  U javnim međusobnim optužbama, već neko vrijeme  u drugi plan se stavlja Zakon, a vlast i crkva okrivljuju jrdni druge za mnogo ozbiljnije stvari. Đukanović Amfilohija za rušenje “države” , uz pomoć Beograda i Moskve, a mitropolit Đukanovića za atak na identitet Crne Gore, Crkvu i vjeru, te miješanje u unutrašnje crkvene stvari.

“Novoizglasani crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije donijet sa ciljem da uređuje oblast iz sopstvenog naslova, već da ”utjeruje” duhovni identitet slobodnim građanima, i da vrši pritisak u pravcu reorganizacije crkvenog ustrojstva”, konstatovao je protekle sedmice u autorskom tekstu I rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović.

Na žalost, i jedni i drugi imaju  argumente za svoje tvrdnje. Dok Đukanović optužuje mitropolita da pomaže Moskvi i Beogradu da realizuje “velikosrpski državnog projekta u našem regionu i da je meta tog projekta i Crna Gora, ” te da se “Amfilohije definisao kao politički subjekt koji aktivno zastupa velikosrpske, ruske i antizapadne stavove na Balkanu”, Mitropolit organizuje litije na koje poziva ruskog mitropolita u Ukrajini, prenosi ovdje tamošnje podjele.  Mnogima je promakao završni govor  na litiji  protojereja Stavrofora( Darka Đoga) citat  Pjesme Slovenima ukrajinskog pjesnika Borisa Olejnika, napsane 1992 u Republici Srpskoj .. Ako nas sav svijet zaboravi  bijedno / nek nam je svejedno/ s nama je Gospod/. Živjeli. Mimo svijeta.

Mitropolit uredno  poziva vjernike da ne glasaju za vladajuću partiju, izjašnjava se o političkom pitanju,  Kosovu… Mimo očiju javnosti održava sastanke sa prosrpskim opozicionim partijama i blagosilja izbore. Tu ima zanimljivih detalja.  DF se trudi da se javno predstavi kao političko krilo litija/ protesta. No crkva je više puta pozvala DF da ne pokušava da preuzme njihove litije. Istovremeno, za Amfilohijev ukus Andrija Mandić  demonstrira preveliku bliskost i,  što ne reći,  zavisinost od Aleksandra Vučića.  Mitropolit je ove sedmice biranim riječima pohvalio lidera URE   Dritana Abazovića, oglašavajući da bi on, ugledni  musliman  puvukao zakon. Ne izgleda da je to slučajno.   Primijetno je da od početka bezrezervnu podršku MCP i litijama pružaju Demokrate i njihov lider Aleksa Bečić. Pri tom  u javnim nastupima  mitropolita Amfilohija predstavljaju u  bajkovito hrišćanskom izdanju, kao da nikad nije bilo ni ratnih godina ni njegovog zlokobnih poruka. Mitropolit se od Bečićevih izjava ne ograđuje, za razliku od onih iz DF. Amfilohije je minula dva mjeseca dokazao da nije zdravo potcijeniti njegovu političku spretnost. Priprema li teren  da podrži one opozcione snage u Crnoj Gori koje nemaju teret specijalnih odnosa sa službenim Beogradom? Niti se u tu mogućnost treba kladiti niti je isključiti. Pitanje  naravno ima i drugi kraj:  da li bi i koje bi partije prihvatile njegovu podršku?

Đukanović se redovno i neprimjereno miješa u crkvena pitanja.  Obnavljanje autokefalne crnogorske crkve  ugradio je  u program Demokratske partije socijalista. Sada svaki govor na temu spornog Zakona,  vodi u pravcu utemeljenosti autokefalnosti crnogorske crkve, a ne o valjanosti tog dokumenta.

Hoće li se mitropolit Amfilophije predsjednik  Đukanović i ovoga puta pružiti jedan drugom ruku, kao što su to znali kroz decenije,  da bi ustoličili svoju vlast i monopole, otvoreno je pitanje.  Momenti približavanja i udaljavanja se smjenjuju.  Često i jedan i drugi spominju istorijski nespornu autokefalnost CPC.  Amfilohijevo blagosiljanje izbora, sigurno nije mrsko Đukanoviću.  Ali tu je istovremeno  i demonstracija snage.  Mitropolitu kao ispomoć je došao ruski partrijah u Ukrajini.  Sa druge strane ove sedmice su se oglasili  neki članovi Pokreta za nezavisnost. Oni su u litije nazvali “  antidržavnim uličnim pohodom maskiranim u liku tzv. molebana i litija koje, bez ijednog crnogorskog državnog simbola uz snažnu propagandnu podršku od strane Srbije i uz zakulisno prisustvo Moskve, terenski organizuju velikosrpske eparhije u Crnoj Gori na čelu sa stožernim episkopom Amfilohijem”. U pismu je Đukanović tek uzgred i  više drugarski kritikovan.  Ni riječi o onome što je njegova vlast sve ove godine činila  da iznutra uništi i obesmisli crnogorsku državu. Da osujeti izgradnju  evropskog društva u koje se kune.

Svaki dan Đukanovićeve vlasti čini Crnu Goru ranjivijom i smanjuje njene šanse da nadživi njegov politički kraj.  Crnu Goru od velikosrpskog i bilo kojeg drugog velikodržavnog projekta,  ne može spasiti nikakakav crnogorski nacionalizam, već njeno najbolje izdanje demokratske zajednice. Samo ako je dom svih svojih različitosti ona ima šansu da pobijedi.  Pod Đukanovićem smo vidjeli njeno najgore izdanje.   Amfilohije u društvu koje ima standarde koji važe za svakoga ne može biti alternativa. Dug i mukotrpan će biti njegov put do katarze, ako ikad krene da ga traži. Negdje na tom putu morao bi vidjeti  zločin paljenja Konavla, i srebrenička polja smrti-  ne kao osvetu nego kao gneocid. Njegova današnja moć da okupi hiljade pristalica je možda najočitiji znak koliko su u ovoj zemlji osujećene njene drugačije mogućnosti. Na tome  su,  svako  svom sektoru, često udruženo, predano radili i Predsjednik i Prvosveštenik. Zato je posao tako temljeno obavljen. Zato će biti teško u Crnoj Gori odbraniti normalnost. U ovom namračenom svijetu, gdje se na globalnom planu sukobljavaju I mire slični tandemi, nemamo puno vremena. Ova zemlja čeka bolje nas. Dokle?

Milena PEROVIĆ KORAĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo