Povežite se sa nama

MONITORING

AFERE KOJE SU OBILJEŽILE 2019.: Koverta i drugi skandali

Objavljeno prije

na

Što se Kneževićevih svjedočenja tiče, sistem je ekspresno reagovao jedino u slučaju Velibora Miloševića koji je uhapšen nakon što je poručio kako ima svu dokumentaciju o CBCG i Atlas banci

 

Godina je počela kućnim videom u kome odbjegli biznismen Duško Knežević predaje kovertu školskom drugu i tadašnjem gradonačelniku Podgorice Slavoljubu Stijepoviću, a današnjem generalnom sekretaru predsjednika države. Snimak je nastao u osvit parlamentarnih izbora 2016, a Knežević u njemu kaže ,,Stijepoviću, to ti je 97.500 za Mila!’’.

Kontraudar je bio brz i jednostavan – Za sve je kriv Duško Knežević. Tu mantra mjesecima ponavljaju svi u DPS-u, čelnici Agencije za sprječavanje korupcije, prvi ljudi tužilaštva – VDT Ivica Stanković i glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Koji se potrudio da laicima predoči pojam udaljena sumnja, koja, po svim pitanjima vezanim za predsjednika države i DPS Mila Đukanovića – ne postoji.

Stijepović, naravno niti je razrješen, niti je podnio ostavku. Naprotiv, dobio je mjesto u Glavnom odboru DPS. Kao reprezent vrijednosti koje promoviše  vladajuća partija.

Nakon skoro godinu dana, glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić najavio je da će,  ,,za 15 dana”, odlučiti o podizanju optužnice u aferi Koverat. ,,Mislio sam onako aprosikmativno, ali ću je podići, za dan, dva još ili pet’’, kazao je Katnić početkom  nedjelje. Nije žurba.

Knežević je, pored ovog, dokumentovao zajedničke izlete sa Đukanovićem i Branimirom Gvozdenovićem u San Trope i Dubai. Objelodanio je da je novac sa njegovog računa poslužio kao kolateral za londonski kredit kojim je Đukanović ozvaničio svoj prvi milion. Naknadno su nas uvjeravali da račun jeste bio njegov ali su novac za garanciju dali Dušan Ban i Željko Mihailović, Đukanovićevi ,,pravi prijatelji”. A, bogme, i poslovni partneri nekoliko DPS vlada u raznim poslovima – od duvanskog tranzita do privatizacije Pomorskog saobraćaja. Knežević je tih dana „priznao“ da je lično izmirio i Đukanovićeve dugove po rivolving kartici u Atlas banci… Obznanio i da je finansirao inostranu specijalizaciju nekadašnjem DPS ministru zdravlja Budimiru Šegrtu.

Specijalno tužilaštvo istražuje i Kneževićeve navode da je predsjedniku Skupštine Ivanu Brajoviću pomogao da prihoduje 150.000 eura od  prodaje zemljišta, kako bi on tim novcem vratio dug Atlas banci od najmanje 50.000 eura sa rivolving kartice. Tužilaštvu to nije prvi ovogodišnji susret sa predsjednikom SD. Nakon lažnog svjedočenja u sudu u slučaju Ramada, tužilaštvo je ljetos zaključilo kako Brajović, za razliku od ostalih svjedoka koji su optuženi i u međuvremenu osuđeni, nije znao da pred sudom govori neistinu.

A što se Kneževićevih svjedočenja tiče, sistem je ekspresno reagovao jedino u slučaju Velibora Miloševića koji je uhapšen nakon objavljivanja audio zapisa i tvrdnji Duška Kneževića da ga je, dok je bio viceguverner, reketirao.

Savjet Centralne banke (CBCG) u martu je započeo stečajni postupak nad Atlas bankom. Tako je, nakon Invest Banke Montenegro (IBM), ozvaničena propast starije i veće članice (posrnule) finansijske imperije odbjeglog tajkuna. Istovremeno je guverner CBCG Radoje Žugić obznanio da crnogorski bankarski sistem „nikada nije bio zdraviji“. Nije ga pokolebala propast dvije banke sa ukupnim depozitima od blizu četvrt milijarde eura, kao ni  činjenica da su građani Crne Gore sa privatnih računa u ovdašnjim bankama od početka decembra do kraja februara podigli preko 50 miliona eura. I odnijeli ih u slamarice ili u strane banke.

Knežević je, u drugoj polovini godine, počeo da objavljuje  audio zapise  telefonskih razgovora sa sekretarom Vrhovnog državnog tužilaštva Nenadom Vujoševićem. U njima Vujošević priča kako je Kneževićev novac dijelio po tužilaštvu, pa i Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću.

Stanković se na konferenciji za javnost, koju je lično sazvao, pozvao na poštenje i otišao, ,,zbog ranije preuzetih obaveza”. Branio ga je Katnić. On  je kazao da VDT neće podnijeti ostavku, a da ga on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je čula sva Crna Gora.

Vujošević je, kao što je i naslućivao u snimcima, pritvoren, uz obrazloženje da bi mogao uticati na svjedoke. Javno iskazano nezadovoljstvo aferom i radom tužilaštva ministra pravde Zorana Pažina nije pomoglo. Stanković je do daljnjeg na čelu Tužilaštva, kao v.d.  Posljednja informacija u ovoj farsi glasi: glavni specijalni tužilac Katnić saslušaće v.d. vrhovnog državnog tužioca Stankovića kao svjedoka u predmetu koji se vodi protiv sekretara tužilaštva. To je odlučeno na sjednici Vrhovnog državnog tužilaštva, gdje je kao neosnovan ocijenjen zahtjev advokata Zdravka Đukanovića i Borivoja Borovića za izuzeće Katnića.

Snimci Tare pokazali su da je tokom izgradnje prioritetne dionice autoputa (Smokovac – Mateševo) nesumnjivo došlo do ekocida – devastacije korita Suze Evrope. Suprotno slikama sa terena, izvođač radova CRBC, Ministarstvo održivog razvoja i turizma i hidrolog Mihailo Burić, sve su to  poricali. ,,Korito rijeke Tare nije izmješteno, Tara nije potpuno ugrožena i ona se neće skinuti sa liste MAB (čovjek i biosfera),  nije istina da praktikujemo politiku nekažnjavanja”, besjedio je sada već bivši ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović. Stav je donekle revidiran nakon što su predstavnici UNESCO-a, pod čijom je zaštitom Suza Evrope, na samitu u Bakuu izrazili zabrinutost izgradnjom autoputa u koritu rijeke Tare.

Ni Tara, ni druge afere, ministra Pavla Radulovića nisu puno pogađali. Ipak desilo se i to ,,čudo’’ da je jedan ministar u Crnoj Gori nakon objelodanjene korupcionaške afere u svom resoru podnio ostavku.

Radulović je ,,otišao” nakon objavljivanja video snimka, u emisiji Načisto na TV Vijesti, na kojem se vidi kako inspektori Urbanističko-građevinske inspekcije Zoran Bošković i Vladan Juretić reketiraju investitora iz Budve. „Ne znam ima li građanina Crne Gore koji plaća porez, a da mu sinoć nije bilo teško. Pokušali smo da gonimo jednog od dvojice inspektora koji se pominju, nismo u tome uspjeli. Poveli smo nekoliko disciplinskih postupaka protiv njih, nismo uspjeli u tome i zbog toga sam odlučio da podnesem ostavku”, kratko je pojasnio Radulović. Mnogi su se nakon njegove  ostavke pitali što i koga čekaju ostali, pogotovo Stijepović i Stanković.

Ništa, samo nastavljaju praksu držanja mandata po svaku cijenu. Dobar primjer za to je treći mandat Vesne Medenice na čelu Vrhovnog suda. Stručna javnost je uzaludno objašnjavala da je to očigledno kršenje prava i obesmišljavanje Ustava, ali sve je zapakovano kao svojevremeno i za Filipa Vujanovića da, u stvari, tri mandata nisu tri nego dva, a ,,ko drugčije kaže taj kleveće i laže”. Tako je Vujanović bio predsjednik 15 godina, a Medenica bi na čelnoj funkciji crnogorskog pravosuđa mogla provesti 17 godina.

Nedležne nije zabrinula ni afera koju je objelodanio MANS da je  Medenica, godinama, u svom imovinskom kartonu tajila prihod od blizu 140 hiljada eura, ostvaren 2015. godine. Riječ je o poslovnom aranžmanu  Medenice i kontroverznog biznismena Zorana Bećirovića. Medenica je nakon dužeg odugovlačenja da se izjasni o ovoj aferi, kazala da je zemlju morala da proda da bi obezbjedila budućnost svoje djece, i to, požalila se, po vrlo niskoj cijeni. ,,Ni pet eura po kvadratu. U tome je moj problem, ne znam u čemu je vaš problem”.

Suština našeg problema, kao društva, objelodanjena je aferom stanovi. Vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića u tajnosti su, bez jasnih kriterijuma i pravila, dodjeljivale stanove i stambene kredite  povlašćenim funkcionerima. Nekima od njih i po nekoliko puta. Prema podacima Instituta alternative, za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13 miliona.  Premijer Marković je najavio ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji su ga propitivali o spornim darovima, optužio za „opstrukciju Vlade“.

Zato su nagrađeni ,,ponosno” isticali da su dobijene stanove/kredite zaslužili. Svaki put. Dok su građani dobili novu potvrdu kako je stvoren sistem koji je na usluzi  samo zaslužnima.

 

,,Sportske’’ igre

 

Početkom juna, utakmica kvalifikacija za Evropsko prvenstvo između Crne Gore i Kosova odigrana je bez selektora i dvojice igrača crnogorske reprezentacije.  Ljubiša Tumbaković,  Mirko Ivanić i Filip Stojković, (igrači Crvene zvezde) odbili su, na dan utakmice, da igraju protiv ,,tzv.  reprezentacije Kosova”. Nezvanično, nakon prijetnji koje su oni i njihove porodice dobile od Delija, navijačkih formacija Zvezde sa dobrim vezama u svijetu politike i kriminala (trgovina narkoticima, reketiranje…).

Fudbalski savez (FSCG) je, iste večeri, smijenio selektora, a on je koji mjesec kasnije imenovan za selektora reprezentacije Srbije.

Predsjednik FSCG  Dejan Savićević rekao je da je direktor Crvene zvezde Zvezdan Terzić „bacio atomsku bombu na fudbal u Crnoj Gori“. Savićević je za TVCG rekao: ,,Jednog dana ću reći, mada nije mi problem ni sada da kažem, koji su to ljudi iz vlasti Srbije, i tajne službe koje su kazale Tumbakoviću ‘ne igraju igrači Zvezde, nećeš valjda ti da izdaš sve'“, rekao je Savićević.

Na utakmicama košarkaša i fudbalera Zvezde pojavili su se transparentii koji vrijeđaju Savićevića, nesuđenu ,,zvezdinu zvezdu”. A Terziću je u oktobru zabranjen ulazak u Crnu Goru. ,,Do mene je došla informacija da je Savićević tražio od najviših organa da mi se zabrani ulazak u Crnu Goru. Do danas sam mislio da je to šala. Danas na aerodromu u Tivtu pripadnici granične policije su mi ljubazno saopštili da mi je zabranjen ulazak u Crnu Goru. Zahvalio sam im i prvim sledećim letom se vratio u Beograd“, kazao je Terzić, čovjek koji se godinama, navodno, dok je za njim u Srbiji bila raspisan potjernica skrivao u Crnoj Gori.

 

Roćenovi snimci s dvora

 

Portal IN4S objavio je snimke razgovora Milana Roćena, bivšeg ministra inostranih poslova i ambasadora u Moskvi, danas  savjetnika Mila Đukanovića, kojima se prikazuje njegovo nezvanično i ne baš  diplomatsko lice. Snimci datiraju iz 2005. i 2006. godine, kada je Roćen bio ambasador  u Moskvi.

Objavljeno je šest Roćenovih razgovora sa predstavnicima različitih struktura, od vrha vlasti, do stranih diplomata, ruskih oligarha, te lokalnih (kontroverznih) biznismena. Roćen razgovara sa Đukanovićem i njegovom suprugom Lidijom, bivšim ministrom spoljnih poslova Srbije Vukom Jeremićem, ruskim oligarhom Olegom Deripaksom, Duškom Kneževićem, Srećkom Radonjićem, vlasnikom više butika u elitnom dijelu Podgorice te Rankom Ubovićem, vlasnikom nekadašnjeg podgoričkog lokala Grand i jednim od vlasnika Hidroenergije Montenegro.

Tu Roćen o važnim državnim poslovima govori kao, što bi on rekao, o – „zajebancijama“. Tako u razgovoru sa Vukom Jeremićem, Roćen kroz smijeh kaže: „Jeb..mo majku Srbiji i Crnoj Gori”, nakon čega obojica padaju u smijeh. Jeremić potom dodaje: ,,Ti Srbiji, ja Crnoj Gori, u p..ku materinu”. Pa opet smijeh. Konačno,  Roćen poentira: ,,Nije nego obrnuto”.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

KOLAPS IZBORA I IMENOVANJA: V.d. institucije u izbornoj godini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredno stanje traje u Ustavnom sudu, Sudskom savjetu, Agenciji za sprečavanje korupcije, Državnoj izbornoj komisiji… Idealni uslovi za još jedne ,,fer i demokratske” izbore

 

Sutkinja i bivša predsjednica Ustavnog suda Desanka Lopičić izabrana za predsjedavajućeg sudiju, iako to ne propisuje ni Ustav, ni zakon, izvjestili su mediji ove nedjelje. Većinom glasova, odogovor je na pitanje kako je moguće da se to desi u najvišoj sudskoj instanci.

Iako kovanicu predsjedavajućeg suda nećete naći ni u jednom zakonskom aktu, ona je skovana nakon četiri neuspjela kruga glasanja. Procedura je jasna – Zakon o Ustavnom sudu propisuje da predsjednik Ustavnog suda ima zamjenika koji zamjenjuje predsjednika u slučaju njegovog odsustva ili spriječenosti da obavlja funkciju i u drugim slučajevima utvrđenim poslovnikom Ustavnog suda. U poslovniku piše da se izbor ponavlja ukoliko nijedan od kandidata ne dobije potreban broj glasova, a do tada Ustavnim sudom rukovodi zamjenik predsjednika. Međutim, zamjenik ne postoji jer nije izabran prethodni tri godine, pošto nije postojala većina. Po pravilima bi funkciju predsjednika trebalo da vrši najstariji  sudija, a to je Hamdija Šarkinović. A prema nezvaničnim saznanjima on je Lopičićevu i predložio za predsjedavajuću.

Iz Ustavnog suda još nijesu objasnili zašto su ignorisali zakon i pozvali se na ,,raniju sopstvenu praksu i ustavno-sudsku praksu u okruženju”.

Na zakonsku nutemeljenost ove odluke upozorila je Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević. Advokat Veselin Radulović izjavio je da je odluka nezakonita, a isto tvrdi i pravnikBoris Marić, uz konstataciju da ovo ,,ne doprinosi povjerenju u institucije, već potkopava povjerenje i koncept vladavine prava gura u drugi plan”.

Poslanik Aleksandar Damjanović izjavio je da je ovaj izbor farsa koja svjedoči o institucionalnom kolapsu:  ,,Gaženje Ustava i zakona treba da ocjenjuje Ustavni sud koji ne poštuje isti Ustav i Zakon o Ustavnom sudu”.

Da sve može, uvjerili smo se sredinom prošle godine, kada je nepodjeljeno mišljenje stručnjaka bilo da Vesna Medenica ne može biti, po treći put, izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda. To propisuje Ustav, da jedna osoba može najviše biti birana dva puta. Tumačenje Sudskog savjeta je bilo da se ta odredba ne može primjenjivati retroaktivno, odnosno da je ona propisana Amandmanom na Ustav iz 2013. Godine. pa se tako prvi mandat Medenice i ne računa. Isto kao i za Filipa Vujanovića, koji je višom voljom od ustavne,  tri puta bio predsjednik.

O slučaju Medenice u non-paperu Evropske komisije iz decembra stoji: ,,Izbor rukovodećih lica u pravosuđu tokom 2019. godine, poput reizbora predsjednice Vrhovnog suda na treći mandat uprkos ustavnom ograničenju na dva mandata, kao i reizbor predsjednika sudova koji su već bili na funkciji u dva mandata propisana kao najviše dozvoljena Zakonomo sudskom savjetu iz 2015. godine, stvaraju bojazan u odnosu na tumačenje Ustava i primjenjivog zakonodavstva od strane Sudskog savjeta”.

Bojazan je realna ako se zna da je Sudskom savjetu mandat istekao sredinom 2018! Nova četiri člana iz reda uglednih pravnika nijesu izabrana ni nakon dva javna oglasa i četiri glasanja u Skupštini, jer nije bilo dvotrećinske većine u parlamentu. Problem je riješen izmjenom zakona i produžetkom mandata starim članovima.

Da svima nije potaman ovakvo kreativno tumačenje zakona pokazao je početkom decembra predsjednik Sudskog savjeta Mladen Vukčević. Podnio je ostavku na tu funkciju jer, kako je obrazložio, nijesu izabrani članovi tog tijela uz reda uglednih pravnika.  U obrazloženju ostavke Vukčević je podsjetio da je u toku šesta godina od izbora ovog saziva Savjeta, odnosno druga godina od datuma kada mu je mandat produžen.Krajem decembra Vesna Simović Zvicer jednoglasno je izabrana za predsjednicu Sudskog savjeta. I sve je ,,u redu’’.

I pored afere i pozivanja najbližih da podnese ostavku Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković ni po koju cijenu nije htio da napusti fotelju. Mandat mu je istekao u oktobru 2019. godine. Nakon prvog konkursa koji je bio neuspješan zbog toga štonije bilo prijavljenih kandidata, Tužilački savjet imenovao je odlazećeg VDT za vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca do izbora novog. Drugi konkursobjavljen je sredinom oktobra.

Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu obaviće ove nedjelje konsultativno saslušanje kandidatkinje za vrhovnog državnog tužioca (VDT) Lidije Vukčević, koju je za ovu funkciju predložio Tužilački savjet. Za izbor VDT-a u crnogorskom parlamentu potrebna je dvotrećinska podrška poslanika.

U v.d. stanju je iAgencija za sprečavanje korupcije. Direktor Sreten Radonjić je krajem prošle godine obavijestio članove Savjeta ima namjeru da napusti Agenciju, uzgred je dodao da su rezultati odlični, ali on ima druge želje. Radonjić, koji je formalno u penziji, je nezamljenjiv kadar pa je krajem godine izabran za predsjednika Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

V.d. direktor Agencije je postao pomoćnik direktora Savo Milašinović, a tu funkciju može obavljati najduže pola godine. Konkurs za izbor direktora ASK objavljen je sredinom januara, a predsjednik Savjeta Momčilo Radulović je izrazio nadu će neko imati dovoljno ambicije da se prijavi I istakao da imaju rigorozne uslove za to mjesto. Kao i do sada.

Da se vratimo na Ustavni sud. Bivši predsjednik ovog suda Blagota Mitrić izjavio je da je mandat v.d. predsjednika Ustavnog suda trebalo oročiti na pola godine. Međutim, u Ustavnom sudu su predvidjeli da mandat Lopičićeve može da traje najkasnije do kraja ove godine. Znači do završetka izbora. Pa se može desiti da Ustavni sud, sa hipotekom nezakonitog imenovanja, nakonizbora odlučuje o eventualnim nezakonitostima tokom, prije, i poslije glasanja, koje su postale folklor ovdašnjih izbora.

U izbornu godinu smo ušli i sa fijsakom Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Uz činjenicu da je i Državna izborna komisija u v.d. stanju. Njegovom čelniku Đorđu Vukčeviću mandat je prestao po sili zakona jer je sredinom ovog mjeseca ispunio uslov za starosnu penziju. Administrativni odbor Skupštine Crne Gore raspisao je, ove nedjelje,  javni konkurs za imenovanje predsjednika Državne izborne komisije.

Kao glavni problem iz vladajućeg DPS-a ističu ustavne amandmane iz 2013. kojima je za izbore na ključne pozicije propisana dvotrećinska većina u Skupštini. Da nije te sitnice, ne bi bilo potrebno ovoliko kršenje zakona, već bi DPS ležerno imenovao i birao po svom nahođenju. Manje, više kao i do sada, al po zakonu.

Sve u svemu, izgleda da su se stekli svi uslovi za još jednu ,,fer i demokratsku’’ izbornu utrku.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. februara
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo