Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: ŠTA JE OBILJEŽILO 2019.

Objavljeno prije

na

Pitali smo naše sagovornike po kojim događajima i procesima će pamtiti godinu na izmaku

 

Ljupka Kovačević, aktivistkinja ANIME-e
TRUSNA GODINA

Prirodni i politički zemljotresi.  Oni su nam još jedanput pokazali da je planeta zemlja krhka tvorevina, još krhkiji je ljudski život, a najkrhija su ljudska ubjeđenja. Paradoksalno, ljudska ubjeđenja imaju snagu da mogu da održe zemlju i ljudski život. Shvatam da su ovi zemljotresi upozorenja prirode  i ljudi da se ovaj pravac ubjeđenja (ideologija, politika) ne može izdržati i da smo na pragu katastrofe.

Zemljotres u Draču nam je još jedanput pokazao opasnost od ideologija koje su vođene isključivo profitom, a ne ljudskom bezbjednošću. Ukazao nam je i na neophodnost poštovanja nauke,  profesionalizma, odgovornosti, kao i  ozbiljnog uvažavanja klimatskih promjena. Podsjetio nas je na činjenicu da su ljudi u prirodnim katastrofama solidarni kako bi se bol i strah  žrtava smanjio.

U prethodnoj godini zapljusnuti smo velikim brojem političkih afera u kojima se otkriva  kriminal i korumpcija u vladajućim strukturama (kod nas i u svijetu). Prvenstveno mislim na aferu Koverat koja je zapanjila i izazvala revolt građanstva. Politički zemljotresi osim što pokazuju samovolju, bahatost, cinizam vladajućih struktura pokazuju i lica onih koji traže poštovanje pravde, jednakopravnosti, slobode  i dostojanstva. Podsjećaju nas na pogubnost autoritarne (patrijarhalne) svijesti koja opstaje zahvaljujući sili i  strahu,  što isključuje solidarnost sa žrtvama vlastodržaca i umanjuje moć zajedništva.

Dakle, prošla godina je bila trusna, strah i nada su zasijenili sve ostale događaje.

 

Dejan Milovac,  MANS
PORUKA DA SE KORUPCIJA ISPLATI

Afera Koverat je definitivno događaj koji je obilježio 2019. godinu i konačno na vrlo očigledan način još jednom dokazao postojanje crnih fondova uz pomoć koji vladajuća DPS finansira svoje kampanje. Ova afera nije samo do kraja ogolila političku korupciju, zahvaljujući kojoj DPS drži vlast, već je bio i svojevrsni test za tužilaštvo koji je trebao da pokaže do koje mjere je ta institucija nezavisna u radu. Tim prije što smo čak i od predsjednika DPS imali usmeno priznanje da ta partija ima sredstva koja nisu prijavljena državnim organima. Nažalost, tužilaštvo je ostalo nijemo na sve te navode i  još uvijek niko nije adekvatno procesuiran zbog očigledne političke korupcije. Sa porukom da se korupcija isplati ulazimo u izbornu 2020. godinu u kojoj nas pored nejasnih pravila igre, čeka i teret brojnih nerazjašnjenih afera.

Srđan Perić, profesor književnosti i bivši poslanik
GRAĐANSKA ENERGIJA

Utisak godine bi mogla biti činjenica da je probuđena građanska energija. I pored dugotrajnog sistematskog obesmišljvanja svakog vida protesta – oni su se vratili kao dio javnog djelovanja. Dešavali su se u različitim oblicima i formatima, od onih koji su bili reakcija na sječu čempresa u Baru, preko odbrane šume na obali Crnog jezera, istrajnih Bukovičana koji su branili svoju rijeku, pa sve do velikih građanskih protesta sa početka godine.

Građani su pokazali iznenađujuću vitalnost – to je velik dobitak stečen u 2019. Tačno je da je u organizacionom smislu nerijetko to moglo biti učinkovitije, ali je važnije da je ispoljena odvažnost i da je probuđena energija oslobađanja od stega. Mada ona sada može djelovati umrtvljeno, životne procese nije ni lako ni jednostravno zaustaviti – a oni su pokrenuti. Čini se da je sada „lopta“ u dijelu zajednice koji slobodu drži jednim od prioriteta – da prevaziđe oporost koja se nataložila u međusobnoj komunikaciju i pokaže promišljanje iz šire vizure – ne dominantno iz lične ili partijske. Tada bismo kao zajednica u cjelini počeli konačno pokazivati znake zrijevanja. Ukoliko budemo umjeli da izmjerimo šta je moglo bolje u povezivanju ljudi, razumijevanju ideja, te profilaciji ciljeva – siguran sam da naše društvo može pokazati vitalnost kojoj se državno rukovodstvo nije nadalo. To je ono što ohrabruje i što je u mom doživljaju stvarnosti ostavilo najveći utisak u javnom životu Crne Gore u godini koju ispraćamo.

 

Duško Kovačević, bloger
NE-PAD VLADE

Događaj koji nije obilježio prolazeću godinu, jer se našao na njenom repu, a sve su prilike da se može dramatično protegnuti na godine koje dolaze – jeste ,,crkveno pitanje”, kroz Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti. Taj kontroverzni zakon koji u sebi nosi nezakon ili bezakonje, kao da je i plasiran da bi preduprijedio istinski događaj koji je počeo da nadolazi kroz aferu Koverta i sve ono što je kauzalno proisteklo iz nje. Tako da mi se čini da je ,,vjerski zakon” jedan veliki i smišljeni anti-događaj.

Dakle, Đukanović je u starom dobrom maniru, toliko puta viđenom i opisanom, preusmjerio igru (događaj) tamo gdje se savršeno snalazi, u navodno fundamentalno, vjekovno, u ono koje tobož svojom vrijednošću i značajem nadmašuje sve ostalo. Od ratova ranih 90-ih, preko razlaza sa Miloševićem, referenduma, puta u Evropsku uniju i ulaska u NATO – prođe 30 godina, a šta smo suštinski dobili i gdje smo? Ono što je obilježilo 2019, ali i sve prethodne godine ove preduge autokracije – jeste ono što je zamislio i kreirao Đukanović, i ništa više ili manje od toga. Za pomenutih tri decenije crnogorskom društvu nije pošlo za rukom da, osim Mila, iznjedri nekog drugog aktera koji je sposoban stvarati ili preinačiti ,,sudbinsko”, a to već može značiti i nešto drugo. Nego, da ne ulazimo u zonu konspiracije.

Jer šta je u stvari Događaj: afera Koverta ili ne-pad Vlade kao epilog iste afere?

 

Boris Marić, izvršni direktor Centra za građanske slobode
„PRIČA“ O IZBORIMA

Godinu na izmaku obilježeli su događaji poput prvostepene presude za  državni udar, afera Koverta, protesti pokreta Odupri se, mučni pregovori o izbornom zakonodavstvu i naravno Zakon o slobodi vjeroispovjeti.

Teško je izabrati šta je zaista najmarkantniji događaj, ili bolje reći proces koji je obilježio godinu za nama, ali možemo izvući određenu pravilnost uzroka koji negdje produkuje krizu političkog i društvenog konteksta Crne Gore. Nedostatak potrebnog legitimiteta izbornog procesa predstavlja jak izvor krize. Vlast koja nije konstituisana na temelju fer i slobodnih izbora, te državne resurse koristi kao osnovu za održavanje vlasti i partijsko jačanje, dobrim dijelom na nezakonit način, nije struktura koja može kao rezultat imati unaprijeđenje demokratskih procesa. Koncept klijentelizma sa zarobljavanjem institucija od strane partija na vlasti po pravilu izaziva društvenu krizu, podjeljenost društva i nedostatak društvenog dijaloga bez koga nema funkcionalnosti demokratije.

Ova dijagnoza bi mučne pregovore o izbonim uslovima a mogli bi reći i o izbornom i državnom sistemu,  zbog činjenice da ostali događaji i posredno i neposredno imaju izvorište u zarobljenim izborima, stavila na prvo mjesto događaja koji je obilježio godinu za nama, a „priča“ o izborima čeka nas i cijele 2020.

Boris Raonić, predsjednik Građanske alijanse
KOVERAT  POKAZAO SPREGU POLITIKE I BIZNISA

Događaj godine je afera Koverat, koja nam je pokazala spregu koruptivnih odnosa visoke politike i povlašćenog biznisa, ali i slabašnu reakciju institucija u borbi protiv ove pošasti. Na kraju reakcija javnosti, tj. protesti koji su tada započeli, ukazali su na slab nivo politčke kulture naših građana i još jedno u nizu loše vođenih energija građana, koji su poslije mnogo vremana izgledali modernije i naprednije od vladajućih.

Pozitivan utisak godine je imenovanje Siniše Bjekovića za Ombudsmana, koje je pokazalo da ipak postoje stručne osobe od integriteta, oko kojih će se složiti svi politički akteri u Crnoj Gori.

 

Novak Adžić, pravnik i istoričar
PRODUBLJIVANJE DIOBA

Kalendarsku 2019. obilježilo je mnogo toga, a naročito produbljavanje političko-ideoloških dioba i identitetskih kontroverzi u Crnoj Gori, kao i sijaset koruptivnih afera.Izdvojio bih, ipak, dva momenta: osuđujujuću prvostepenu presudu optuženima u aferi državni udar i žestoke uznemirujuće polemike i podizanje tenzija u društvu povodom prijedloga Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.

 

Duško Vuković, novinar
DOSTA

Ima nekoliko epizoda jednog te istog emancipatorskog gibanja koje je označilo 2019. u Crnoj Gori ne kao prelomnu, ali svakako kao godinu u kojoj je na scenu izašao građanin/građanka i odlučno, ali prilično uljudno za ovdašnju političku kulturu, viknuo – DOSTA. Počelo je u Baru, odbranom čempresa, nastavljeno u Podgorici odupiranjem besmislu političke amoralnosti, nastavljeno odbranom ljepote i smisla postojanja Crnog jezera, rijeke Bukovice i drugih planinskih vodotoka, isturanjem prsiju u odbranu Sinjajevine od domaće militarističke sitneži… Sva ova energija nije samo pokazala bolji dio nas nego isturila putokaze za drugačije, humanije ciljeve, putokaze za Crnu Goru koja se nazire u onome što je zapisano u njenom Ustavu – zemlju očuvane prirode, socijalne pravde u kojoj vladaju pravedni zakoni, a ne samovolja moćnih.

 

Damir Nikočević, koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje
KOVERTA KAO RAZLOG ZA MIJENJANJE SISTEMA

Događaj koji je definitivno obilježio 2019. je afera Koverta, a posebno zbog toga što do danas ostaje neizvedena u institucionalnom procesuiranju.  Tako je, poput onog starog DPS slogana Godine počinju januarom, na samom početku godine otvorena Pandorina kutija izbornih i vezanih zloupotreba dokumentima i svjedočenjima odbjeglog biznismena iinsajdera Duška Kneževića. Crnogorska društvena i politička scena odavno nije imala tako burnu zimu i proljeće, a u „koverti“ smo vidjeli institucije nemoćne pred snagom jedne partije.

Glavni akter „koverte“, generalni sekretar predsjednika Crne Gore, nije doživio nikakvu političku i profesionalnu degradaciju, niti adekvatno procesuiranje od strane Tužilaštva. On i dalje ima javnu funkciju, redovni je učesnik partijskih sastanaka na najvišem nivou i uvaženi delegat nedavnog Kongresa DPS-a.

Nije slučajno da je Evropska komisija apostrofirala ovu aferu kao jednu od najvažnijih tema na putu Crne Gore ka EU. Na drugoj strani, opozicija nije umjela ni ovu aferu iskoristiti protiv DPS-a već mu je praktično dozvolila da se konsoliduje pred izbornu godinu.

U toj „koverti“ je stalo mnogo više od 97.500 razloga zašto treba da se mijenja ovaj sistem, a čije poljedice osjećamo. Kada ljudi vide da para vrti gdje burgija neće, a da su partija ili neki pojedinac iznad zakona to djeluje obeshrabrujuće, samim tim nije ni iznenađenje da sve više kvalitetnih ljudi svoju perspektivu ne vidi u Crnoj Gori.

 

Dr Maja Kostić-Mandić, redovna profesorka Pravnog fakulteta UCG
ČOJSTVO KAO ANAHRONA KATEGORIJA

U domenu prava godinu je obilježilo gaženje prava, profesionalne etike i demonstracija sile i moći jedne partije, bez čije saglasnosti ne bi bili mogući beskonačni i cjeloživotni mandati istih lica u sudstvu, tužilaštvu, policiji, a time i selektivna pravda koja dovodi do nekažnjivosti jednih, a progona neistomišljenika. Želja za potpunom kontrolom, potčinjavanjem svih i neogračenom moći, umanjenje ili negiranje već postojećih prava, urušavanje pravnog sistema, sve to ima za cilj opstanak na vlasti jedne politike u situaciji kada se nema većinska podrška naroda. Tačno je, time se postiže trenutni efekat, ali na duže staze time se i potkopavaju temelji države, koju već sada značajan dio stanovnika ne doživljava kao svoju. Moj utisak je da su dešavanja u 2019. i kod dobronamjernih raspršila iluzije o mogućnosti da se u dogledno vrijeme dostignu kriterijumi koji bi nas približili evropskim standardima demokratije i prava, a da naša država sve više poprima oblik totalitarne, a ne države zasnovane na pravu, u kojoj postoje nezavisne institucije koje ograničavaju samovolju vlasti, a obezbjeđuju da pravo ima jednako dejstvo na sve građane.

To je dovelo i do homogenizacije društva, pa umjesto otvorenog, pluralističkog društva jasno razlikujem dvije Crne Gore: onu njihovu-vladalaca u duhu Makijavelijevih preporuka, njihovih najvjernijih i iskrenih podržavalaca koji projektuju svoje neostvarene želje kroz njih, odnosno, većinski klijentelističke, pragmatične armije interesno povezanih ili zavisnih; i drugu, heterogeno društvo onih koji se sa pravom osjećaju diskriminisani u odnosu na prvu grupu, samo zbog svoje različitosti. Ipak, politika i pravo sile je i znak da se sve ovo događa upravo zbog toga što održanje na vlasti bez podrške većine zahtijeva represivno djelovanje. Ako je tačno da ljude određuju njihova djela, u 2019. u Crnoj Gori je čojstvo, kao obaveza da štitimo druge od sebe, i definitivno postala anahrona kategorija.


Džemal Perović, porekt Odupri se
ZNAMO DA MOŽEMO

Građanski protesti, najmasovnije okupljanje slobodnih građana u istoriji Crne Gore. Protesti su ujedinili građane oko ideja koje predstavljaju viziju moderne države. Zaustavljanje pljačke i korupcije, odbrana prirodnih i državnih resursa od korumpiranih političara, oslobođenja zarobljenih institucija i naravno konačna smjene korumpiranog režima.

Mi u pokretu Odupri se smo ponosni što smo najveće proteste slobodnih građana i građanki organizovali kao mala grupa prijatelja i aktivista bez ikakve podrške političkih partija. Iako smo u jednom trenutku ujedinili opoziciju, i tada isto kao i ovih dana vidimo njihovu nemoć. Oni danas, isto kao i tada rade u interesu svojih partija i političkih elita, umesto da čuju krik građana za slobodom i uspešnom državom.

Sada mi, građani imamo nadu da možemo, kada smo jedinstveni, da se izborimo za državu u kojoj smo slobodni i u kojoj imamo šansu za život bez korupcije, krađe i ucjena. Sada znamo da možemo i pitanje je dana kada ćemo ponovo masovno na ulice. Drugog puta nema jer se režim plaši jedino slobodnih građana na ulici, kada dignu svoj glas u borbi za slobodu i pravdu. Kada nismo na ulici, političke elite imaju samo jedan cilj, da nas prevare, da nas drže u strahu, da sakriju neku, ko zna koju po redu, pljačku. Predstoji nam odlučujućih 300 dana. Opet ćemo biti na ulici, i pobjedićemo tako što ćemo slobodno i pošteno glasati na izborima.

Pokret Odupri se će nastaviti sa protestima, sa dokazanim hrabrim aktivistima za spas države, za naše živote, našu slobodu i buduća pokoljenja.

Priredio: Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

KOLAPS IZBORA I IMENOVANJA: V.d. institucije u izbornoj godini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredno stanje traje u Ustavnom sudu, Sudskom savjetu, Agenciji za sprečavanje korupcije, Državnoj izbornoj komisiji… Idealni uslovi za još jedne ,,fer i demokratske” izbore

 

Sutkinja i bivša predsjednica Ustavnog suda Desanka Lopičić izabrana za predsjedavajućeg sudiju, iako to ne propisuje ni Ustav, ni zakon, izvjestili su mediji ove nedjelje. Većinom glasova, odogovor je na pitanje kako je moguće da se to desi u najvišoj sudskoj instanci.

Iako kovanicu predsjedavajućeg suda nećete naći ni u jednom zakonskom aktu, ona je skovana nakon četiri neuspjela kruga glasanja. Procedura je jasna – Zakon o Ustavnom sudu propisuje da predsjednik Ustavnog suda ima zamjenika koji zamjenjuje predsjednika u slučaju njegovog odsustva ili spriječenosti da obavlja funkciju i u drugim slučajevima utvrđenim poslovnikom Ustavnog suda. U poslovniku piše da se izbor ponavlja ukoliko nijedan od kandidata ne dobije potreban broj glasova, a do tada Ustavnim sudom rukovodi zamjenik predsjednika. Međutim, zamjenik ne postoji jer nije izabran prethodni tri godine, pošto nije postojala većina. Po pravilima bi funkciju predsjednika trebalo da vrši najstariji  sudija, a to je Hamdija Šarkinović. A prema nezvaničnim saznanjima on je Lopičićevu i predložio za predsjedavajuću.

Iz Ustavnog suda još nijesu objasnili zašto su ignorisali zakon i pozvali se na ,,raniju sopstvenu praksu i ustavno-sudsku praksu u okruženju”.

Na zakonsku nutemeljenost ove odluke upozorila je Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević. Advokat Veselin Radulović izjavio je da je odluka nezakonita, a isto tvrdi i pravnikBoris Marić, uz konstataciju da ovo ,,ne doprinosi povjerenju u institucije, već potkopava povjerenje i koncept vladavine prava gura u drugi plan”.

Poslanik Aleksandar Damjanović izjavio je da je ovaj izbor farsa koja svjedoči o institucionalnom kolapsu:  ,,Gaženje Ustava i zakona treba da ocjenjuje Ustavni sud koji ne poštuje isti Ustav i Zakon o Ustavnom sudu”.

Da sve može, uvjerili smo se sredinom prošle godine, kada je nepodjeljeno mišljenje stručnjaka bilo da Vesna Medenica ne može biti, po treći put, izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda. To propisuje Ustav, da jedna osoba može najviše biti birana dva puta. Tumačenje Sudskog savjeta je bilo da se ta odredba ne može primjenjivati retroaktivno, odnosno da je ona propisana Amandmanom na Ustav iz 2013. Godine. pa se tako prvi mandat Medenice i ne računa. Isto kao i za Filipa Vujanovića, koji je višom voljom od ustavne,  tri puta bio predsjednik.

O slučaju Medenice u non-paperu Evropske komisije iz decembra stoji: ,,Izbor rukovodećih lica u pravosuđu tokom 2019. godine, poput reizbora predsjednice Vrhovnog suda na treći mandat uprkos ustavnom ograničenju na dva mandata, kao i reizbor predsjednika sudova koji su već bili na funkciji u dva mandata propisana kao najviše dozvoljena Zakonomo sudskom savjetu iz 2015. godine, stvaraju bojazan u odnosu na tumačenje Ustava i primjenjivog zakonodavstva od strane Sudskog savjeta”.

Bojazan je realna ako se zna da je Sudskom savjetu mandat istekao sredinom 2018! Nova četiri člana iz reda uglednih pravnika nijesu izabrana ni nakon dva javna oglasa i četiri glasanja u Skupštini, jer nije bilo dvotrećinske većine u parlamentu. Problem je riješen izmjenom zakona i produžetkom mandata starim članovima.

Da svima nije potaman ovakvo kreativno tumačenje zakona pokazao je početkom decembra predsjednik Sudskog savjeta Mladen Vukčević. Podnio je ostavku na tu funkciju jer, kako je obrazložio, nijesu izabrani članovi tog tijela uz reda uglednih pravnika.  U obrazloženju ostavke Vukčević je podsjetio da je u toku šesta godina od izbora ovog saziva Savjeta, odnosno druga godina od datuma kada mu je mandat produžen.Krajem decembra Vesna Simović Zvicer jednoglasno je izabrana za predsjednicu Sudskog savjeta. I sve je ,,u redu’’.

I pored afere i pozivanja najbližih da podnese ostavku Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković ni po koju cijenu nije htio da napusti fotelju. Mandat mu je istekao u oktobru 2019. godine. Nakon prvog konkursa koji je bio neuspješan zbog toga štonije bilo prijavljenih kandidata, Tužilački savjet imenovao je odlazećeg VDT za vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca do izbora novog. Drugi konkursobjavljen je sredinom oktobra.

Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu obaviće ove nedjelje konsultativno saslušanje kandidatkinje za vrhovnog državnog tužioca (VDT) Lidije Vukčević, koju je za ovu funkciju predložio Tužilački savjet. Za izbor VDT-a u crnogorskom parlamentu potrebna je dvotrećinska podrška poslanika.

U v.d. stanju je iAgencija za sprečavanje korupcije. Direktor Sreten Radonjić je krajem prošle godine obavijestio članove Savjeta ima namjeru da napusti Agenciju, uzgred je dodao da su rezultati odlični, ali on ima druge želje. Radonjić, koji je formalno u penziji, je nezamljenjiv kadar pa je krajem godine izabran za predsjednika Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

V.d. direktor Agencije je postao pomoćnik direktora Savo Milašinović, a tu funkciju može obavljati najduže pola godine. Konkurs za izbor direktora ASK objavljen je sredinom januara, a predsjednik Savjeta Momčilo Radulović je izrazio nadu će neko imati dovoljno ambicije da se prijavi I istakao da imaju rigorozne uslove za to mjesto. Kao i do sada.

Da se vratimo na Ustavni sud. Bivši predsjednik ovog suda Blagota Mitrić izjavio je da je mandat v.d. predsjednika Ustavnog suda trebalo oročiti na pola godine. Međutim, u Ustavnom sudu su predvidjeli da mandat Lopičićeve može da traje najkasnije do kraja ove godine. Znači do završetka izbora. Pa se može desiti da Ustavni sud, sa hipotekom nezakonitog imenovanja, nakonizbora odlučuje o eventualnim nezakonitostima tokom, prije, i poslije glasanja, koje su postale folklor ovdašnjih izbora.

U izbornu godinu smo ušli i sa fijsakom Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Uz činjenicu da je i Državna izborna komisija u v.d. stanju. Njegovom čelniku Đorđu Vukčeviću mandat je prestao po sili zakona jer je sredinom ovog mjeseca ispunio uslov za starosnu penziju. Administrativni odbor Skupštine Crne Gore raspisao je, ove nedjelje,  javni konkurs za imenovanje predsjednika Državne izborne komisije.

Kao glavni problem iz vladajućeg DPS-a ističu ustavne amandmane iz 2013. kojima je za izbore na ključne pozicije propisana dvotrećinska većina u Skupštini. Da nije te sitnice, ne bi bilo potrebno ovoliko kršenje zakona, već bi DPS ležerno imenovao i birao po svom nahođenju. Manje, više kao i do sada, al po zakonu.

Sve u svemu, izgleda da su se stekli svi uslovi za još jednu ,,fer i demokratsku’’ izbornu utrku.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. februara
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo