Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: ŠTA JE OBILJEŽILO 2019.

Objavljeno prije

na

Pitali smo naše sagovornike po kojim događajima i procesima će pamtiti godinu na izmaku

 

Ljupka Kovačević, aktivistkinja ANIME-e
TRUSNA GODINA

Prirodni i politički zemljotresi.  Oni su nam još jedanput pokazali da je planeta zemlja krhka tvorevina, još krhkiji je ljudski život, a najkrhija su ljudska ubjeđenja. Paradoksalno, ljudska ubjeđenja imaju snagu da mogu da održe zemlju i ljudski život. Shvatam da su ovi zemljotresi upozorenja prirode  i ljudi da se ovaj pravac ubjeđenja (ideologija, politika) ne može izdržati i da smo na pragu katastrofe.

Zemljotres u Draču nam je još jedanput pokazao opasnost od ideologija koje su vođene isključivo profitom, a ne ljudskom bezbjednošću. Ukazao nam je i na neophodnost poštovanja nauke,  profesionalizma, odgovornosti, kao i  ozbiljnog uvažavanja klimatskih promjena. Podsjetio nas je na činjenicu da su ljudi u prirodnim katastrofama solidarni kako bi se bol i strah  žrtava smanjio.

U prethodnoj godini zapljusnuti smo velikim brojem političkih afera u kojima se otkriva  kriminal i korumpcija u vladajućim strukturama (kod nas i u svijetu). Prvenstveno mislim na aferu Koverat koja je zapanjila i izazvala revolt građanstva. Politički zemljotresi osim što pokazuju samovolju, bahatost, cinizam vladajućih struktura pokazuju i lica onih koji traže poštovanje pravde, jednakopravnosti, slobode  i dostojanstva. Podsjećaju nas na pogubnost autoritarne (patrijarhalne) svijesti koja opstaje zahvaljujući sili i  strahu,  što isključuje solidarnost sa žrtvama vlastodržaca i umanjuje moć zajedništva.

Dakle, prošla godina je bila trusna, strah i nada su zasijenili sve ostale događaje.

 

Dejan Milovac,  MANS
PORUKA DA SE KORUPCIJA ISPLATI

Afera Koverat je definitivno događaj koji je obilježio 2019. godinu i konačno na vrlo očigledan način još jednom dokazao postojanje crnih fondova uz pomoć koji vladajuća DPS finansira svoje kampanje. Ova afera nije samo do kraja ogolila političku korupciju, zahvaljujući kojoj DPS drži vlast, već je bio i svojevrsni test za tužilaštvo koji je trebao da pokaže do koje mjere je ta institucija nezavisna u radu. Tim prije što smo čak i od predsjednika DPS imali usmeno priznanje da ta partija ima sredstva koja nisu prijavljena državnim organima. Nažalost, tužilaštvo je ostalo nijemo na sve te navode i  još uvijek niko nije adekvatno procesuiran zbog očigledne političke korupcije. Sa porukom da se korupcija isplati ulazimo u izbornu 2020. godinu u kojoj nas pored nejasnih pravila igre, čeka i teret brojnih nerazjašnjenih afera.

Srđan Perić, profesor književnosti i bivši poslanik
GRAĐANSKA ENERGIJA

Utisak godine bi mogla biti činjenica da je probuđena građanska energija. I pored dugotrajnog sistematskog obesmišljvanja svakog vida protesta – oni su se vratili kao dio javnog djelovanja. Dešavali su se u različitim oblicima i formatima, od onih koji su bili reakcija na sječu čempresa u Baru, preko odbrane šume na obali Crnog jezera, istrajnih Bukovičana koji su branili svoju rijeku, pa sve do velikih građanskih protesta sa početka godine.

Građani su pokazali iznenađujuću vitalnost – to je velik dobitak stečen u 2019. Tačno je da je u organizacionom smislu nerijetko to moglo biti učinkovitije, ali je važnije da je ispoljena odvažnost i da je probuđena energija oslobađanja od stega. Mada ona sada može djelovati umrtvljeno, životne procese nije ni lako ni jednostravno zaustaviti – a oni su pokrenuti. Čini se da je sada „lopta“ u dijelu zajednice koji slobodu drži jednim od prioriteta – da prevaziđe oporost koja se nataložila u međusobnoj komunikaciju i pokaže promišljanje iz šire vizure – ne dominantno iz lične ili partijske. Tada bismo kao zajednica u cjelini počeli konačno pokazivati znake zrijevanja. Ukoliko budemo umjeli da izmjerimo šta je moglo bolje u povezivanju ljudi, razumijevanju ideja, te profilaciji ciljeva – siguran sam da naše društvo može pokazati vitalnost kojoj se državno rukovodstvo nije nadalo. To je ono što ohrabruje i što je u mom doživljaju stvarnosti ostavilo najveći utisak u javnom životu Crne Gore u godini koju ispraćamo.

 

Duško Kovačević, bloger
NE-PAD VLADE

Događaj koji nije obilježio prolazeću godinu, jer se našao na njenom repu, a sve su prilike da se može dramatično protegnuti na godine koje dolaze – jeste ,,crkveno pitanje”, kroz Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti. Taj kontroverzni zakon koji u sebi nosi nezakon ili bezakonje, kao da je i plasiran da bi preduprijedio istinski događaj koji je počeo da nadolazi kroz aferu Koverta i sve ono što je kauzalno proisteklo iz nje. Tako da mi se čini da je ,,vjerski zakon” jedan veliki i smišljeni anti-događaj.

Dakle, Đukanović je u starom dobrom maniru, toliko puta viđenom i opisanom, preusmjerio igru (događaj) tamo gdje se savršeno snalazi, u navodno fundamentalno, vjekovno, u ono koje tobož svojom vrijednošću i značajem nadmašuje sve ostalo. Od ratova ranih 90-ih, preko razlaza sa Miloševićem, referenduma, puta u Evropsku uniju i ulaska u NATO – prođe 30 godina, a šta smo suštinski dobili i gdje smo? Ono što je obilježilo 2019, ali i sve prethodne godine ove preduge autokracije – jeste ono što je zamislio i kreirao Đukanović, i ništa više ili manje od toga. Za pomenutih tri decenije crnogorskom društvu nije pošlo za rukom da, osim Mila, iznjedri nekog drugog aktera koji je sposoban stvarati ili preinačiti ,,sudbinsko”, a to već može značiti i nešto drugo. Nego, da ne ulazimo u zonu konspiracije.

Jer šta je u stvari Događaj: afera Koverta ili ne-pad Vlade kao epilog iste afere?

 

Boris Marić, izvršni direktor Centra za građanske slobode
„PRIČA“ O IZBORIMA

Godinu na izmaku obilježeli su događaji poput prvostepene presude za  državni udar, afera Koverta, protesti pokreta Odupri se, mučni pregovori o izbornom zakonodavstvu i naravno Zakon o slobodi vjeroispovjeti.

Teško je izabrati šta je zaista najmarkantniji događaj, ili bolje reći proces koji je obilježio godinu za nama, ali možemo izvući određenu pravilnost uzroka koji negdje produkuje krizu političkog i društvenog konteksta Crne Gore. Nedostatak potrebnog legitimiteta izbornog procesa predstavlja jak izvor krize. Vlast koja nije konstituisana na temelju fer i slobodnih izbora, te državne resurse koristi kao osnovu za održavanje vlasti i partijsko jačanje, dobrim dijelom na nezakonit način, nije struktura koja može kao rezultat imati unaprijeđenje demokratskih procesa. Koncept klijentelizma sa zarobljavanjem institucija od strane partija na vlasti po pravilu izaziva društvenu krizu, podjeljenost društva i nedostatak društvenog dijaloga bez koga nema funkcionalnosti demokratije.

Ova dijagnoza bi mučne pregovore o izbonim uslovima a mogli bi reći i o izbornom i državnom sistemu,  zbog činjenice da ostali događaji i posredno i neposredno imaju izvorište u zarobljenim izborima, stavila na prvo mjesto događaja koji je obilježio godinu za nama, a „priča“ o izborima čeka nas i cijele 2020.

Boris Raonić, predsjednik Građanske alijanse
KOVERAT  POKAZAO SPREGU POLITIKE I BIZNISA

Događaj godine je afera Koverat, koja nam je pokazala spregu koruptivnih odnosa visoke politike i povlašćenog biznisa, ali i slabašnu reakciju institucija u borbi protiv ove pošasti. Na kraju reakcija javnosti, tj. protesti koji su tada započeli, ukazali su na slab nivo politčke kulture naših građana i još jedno u nizu loše vođenih energija građana, koji su poslije mnogo vremana izgledali modernije i naprednije od vladajućih.

Pozitivan utisak godine je imenovanje Siniše Bjekovića za Ombudsmana, koje je pokazalo da ipak postoje stručne osobe od integriteta, oko kojih će se složiti svi politički akteri u Crnoj Gori.

 

Novak Adžić, pravnik i istoričar
PRODUBLJIVANJE DIOBA

Kalendarsku 2019. obilježilo je mnogo toga, a naročito produbljavanje političko-ideoloških dioba i identitetskih kontroverzi u Crnoj Gori, kao i sijaset koruptivnih afera.Izdvojio bih, ipak, dva momenta: osuđujujuću prvostepenu presudu optuženima u aferi državni udar i žestoke uznemirujuće polemike i podizanje tenzija u društvu povodom prijedloga Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.

 

Duško Vuković, novinar
DOSTA

Ima nekoliko epizoda jednog te istog emancipatorskog gibanja koje je označilo 2019. u Crnoj Gori ne kao prelomnu, ali svakako kao godinu u kojoj je na scenu izašao građanin/građanka i odlučno, ali prilično uljudno za ovdašnju političku kulturu, viknuo – DOSTA. Počelo je u Baru, odbranom čempresa, nastavljeno u Podgorici odupiranjem besmislu političke amoralnosti, nastavljeno odbranom ljepote i smisla postojanja Crnog jezera, rijeke Bukovice i drugih planinskih vodotoka, isturanjem prsiju u odbranu Sinjajevine od domaće militarističke sitneži… Sva ova energija nije samo pokazala bolji dio nas nego isturila putokaze za drugačije, humanije ciljeve, putokaze za Crnu Goru koja se nazire u onome što je zapisano u njenom Ustavu – zemlju očuvane prirode, socijalne pravde u kojoj vladaju pravedni zakoni, a ne samovolja moćnih.

 

Damir Nikočević, koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje
KOVERTA KAO RAZLOG ZA MIJENJANJE SISTEMA

Događaj koji je definitivno obilježio 2019. je afera Koverta, a posebno zbog toga što do danas ostaje neizvedena u institucionalnom procesuiranju.  Tako je, poput onog starog DPS slogana Godine počinju januarom, na samom početku godine otvorena Pandorina kutija izbornih i vezanih zloupotreba dokumentima i svjedočenjima odbjeglog biznismena iinsajdera Duška Kneževića. Crnogorska društvena i politička scena odavno nije imala tako burnu zimu i proljeće, a u „koverti“ smo vidjeli institucije nemoćne pred snagom jedne partije.

Glavni akter „koverte“, generalni sekretar predsjednika Crne Gore, nije doživio nikakvu političku i profesionalnu degradaciju, niti adekvatno procesuiranje od strane Tužilaštva. On i dalje ima javnu funkciju, redovni je učesnik partijskih sastanaka na najvišem nivou i uvaženi delegat nedavnog Kongresa DPS-a.

Nije slučajno da je Evropska komisija apostrofirala ovu aferu kao jednu od najvažnijih tema na putu Crne Gore ka EU. Na drugoj strani, opozicija nije umjela ni ovu aferu iskoristiti protiv DPS-a već mu je praktično dozvolila da se konsoliduje pred izbornu godinu.

U toj „koverti“ je stalo mnogo više od 97.500 razloga zašto treba da se mijenja ovaj sistem, a čije poljedice osjećamo. Kada ljudi vide da para vrti gdje burgija neće, a da su partija ili neki pojedinac iznad zakona to djeluje obeshrabrujuće, samim tim nije ni iznenađenje da sve više kvalitetnih ljudi svoju perspektivu ne vidi u Crnoj Gori.

 

Dr Maja Kostić-Mandić, redovna profesorka Pravnog fakulteta UCG
ČOJSTVO KAO ANAHRONA KATEGORIJA

U domenu prava godinu je obilježilo gaženje prava, profesionalne etike i demonstracija sile i moći jedne partije, bez čije saglasnosti ne bi bili mogući beskonačni i cjeloživotni mandati istih lica u sudstvu, tužilaštvu, policiji, a time i selektivna pravda koja dovodi do nekažnjivosti jednih, a progona neistomišljenika. Želja za potpunom kontrolom, potčinjavanjem svih i neogračenom moći, umanjenje ili negiranje već postojećih prava, urušavanje pravnog sistema, sve to ima za cilj opstanak na vlasti jedne politike u situaciji kada se nema većinska podrška naroda. Tačno je, time se postiže trenutni efekat, ali na duže staze time se i potkopavaju temelji države, koju već sada značajan dio stanovnika ne doživljava kao svoju. Moj utisak je da su dešavanja u 2019. i kod dobronamjernih raspršila iluzije o mogućnosti da se u dogledno vrijeme dostignu kriterijumi koji bi nas približili evropskim standardima demokratije i prava, a da naša država sve više poprima oblik totalitarne, a ne države zasnovane na pravu, u kojoj postoje nezavisne institucije koje ograničavaju samovolju vlasti, a obezbjeđuju da pravo ima jednako dejstvo na sve građane.

To je dovelo i do homogenizacije društva, pa umjesto otvorenog, pluralističkog društva jasno razlikujem dvije Crne Gore: onu njihovu-vladalaca u duhu Makijavelijevih preporuka, njihovih najvjernijih i iskrenih podržavalaca koji projektuju svoje neostvarene želje kroz njih, odnosno, većinski klijentelističke, pragmatične armije interesno povezanih ili zavisnih; i drugu, heterogeno društvo onih koji se sa pravom osjećaju diskriminisani u odnosu na prvu grupu, samo zbog svoje različitosti. Ipak, politika i pravo sile je i znak da se sve ovo događa upravo zbog toga što održanje na vlasti bez podrške većine zahtijeva represivno djelovanje. Ako je tačno da ljude određuju njihova djela, u 2019. u Crnoj Gori je čojstvo, kao obaveza da štitimo druge od sebe, i definitivno postala anahrona kategorija.


Džemal Perović, porekt Odupri se
ZNAMO DA MOŽEMO

Građanski protesti, najmasovnije okupljanje slobodnih građana u istoriji Crne Gore. Protesti su ujedinili građane oko ideja koje predstavljaju viziju moderne države. Zaustavljanje pljačke i korupcije, odbrana prirodnih i državnih resursa od korumpiranih političara, oslobođenja zarobljenih institucija i naravno konačna smjene korumpiranog režima.

Mi u pokretu Odupri se smo ponosni što smo najveće proteste slobodnih građana i građanki organizovali kao mala grupa prijatelja i aktivista bez ikakve podrške političkih partija. Iako smo u jednom trenutku ujedinili opoziciju, i tada isto kao i ovih dana vidimo njihovu nemoć. Oni danas, isto kao i tada rade u interesu svojih partija i političkih elita, umesto da čuju krik građana za slobodom i uspešnom državom.

Sada mi, građani imamo nadu da možemo, kada smo jedinstveni, da se izborimo za državu u kojoj smo slobodni i u kojoj imamo šansu za život bez korupcije, krađe i ucjena. Sada znamo da možemo i pitanje je dana kada ćemo ponovo masovno na ulice. Drugog puta nema jer se režim plaši jedino slobodnih građana na ulici, kada dignu svoj glas u borbi za slobodu i pravdu. Kada nismo na ulici, političke elite imaju samo jedan cilj, da nas prevare, da nas drže u strahu, da sakriju neku, ko zna koju po redu, pljačku. Predstoji nam odlučujućih 300 dana. Opet ćemo biti na ulici, i pobjedićemo tako što ćemo slobodno i pošteno glasati na izborima.

Pokret Odupri se će nastaviti sa protestima, sa dokazanim hrabrim aktivistima za spas države, za naše živote, našu slobodu i buduća pokoljenja.

Priredio: Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Tu su  i zamjerke stručne javnosti na cijeli set zakona koji su prethodne sedmice usvojeni u parlamentu, kako bi Crna Gora dobila IBAR krajem juna, te da će se kasnije „morati popravljati“. Ukazuje se kako su zakoni usvojeni na brzinu, bez dovoljno konsultacija, a i da su pojedini zakoni, poput onog o javnom servisu, kreirani kako bi politička klasa zadržala kontrolu nad RTCG.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora smatra i da su neka od rješenja Milovićevog resora lošija od onih u vriijeme DPS-a, te da se tim rješenjima sprema „svilen gajtan“ specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Milović je to demantovao, uz argument i da je Novović učestvovao u kreiranju rješenja.

„Čovjek koji je predložio zakone koji su gori od DPS-ovih, koji sadrže neuporedivo lošija rješenja od onoga što je prethodni režim usvojio zaslužuje da ode sa te funkcije”, ocijenila je  izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

Ministar pravde, ukoliko parlamentarna većina usvoji Spajićev predlog za njegovo razrešenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć.

„Spajićeva politička kičma“, kako je Milović sam sebe nazivao svojevremeno, postao je neželjeni premijerov saradnik još ranije. „ Milović je u više navrata svojim djelovanjem bez prethodne konsultacije sa predsjednikom i članovima Vlade, narušio ukupan kontekst i ugled cijele Vlade i parlamentarne većine čijom je podrškom izabran na funkciju ministra pravde” obrazložio je to Spajić.  Milović je isključen iz PES-a nakon slučaja Čamgoz, odnosno nakon što je kao ministar pravde odbio da izruči kontroverznog turskog državljanina, uprkos odlukama sudova.

Dok se čeka odluka parlamenta o razrješenju Milovića, SNP je već najavio da će glasati za njegovo razrješenje. Iz ZBCG se nijesu oglašavali, ali je predsjednik parlamenta Andrija Mandić prokomentarisao „ da ga brine da u političkoj utakmici, političkom žaru, neko može prosto da ‘polomi stvari po kući’”. Mandić je pozvao sve da se uzdrže od političkih razmirica do dobijanja IBAR-a, a onda, kako je kazao „kažu jedni drugima šta žele“.

Biće toga još.  Nakon IBAR-a dolazi na red i pitanje rekonstrukcije Vlade, koju je premijer ranije ostavio za vrijeme “nakon IBAR-a”. Rekonstrukcija je Sporazumom definisana da se dogodi do kraja ove godine i podrazumjeva ulazak u Vladu DNP-a Milana Kneževića i NSD Andrije Mandića. U dokumentu stoji  će koaliciji  ZBCG, nakon rekonstrukcije pripasti pet mjesta u Vladi – potpredsjedničko mjesto za infrastrukturu, kao i resori saobraćaja, prosvjete, turizma i prostornog planiranja i urbanizma. NSD i DNP trenutno podržavaju Vladu bez učešća u njoj.

No, kako će Vlada izgledati nakon rekonstrukcije, sada je malo  teže izračunati, obzirom da su u međuvremenu, zbog sukoba oko bezbjednosnog sektora , podršku Vladi  Demokrate oročile do dobijanja IBAR-a, “kada će je preispitati”.  Nakon što je Vlada glasala za Rezoluciju UN o Srebrenici, Kneževićeva partija suspendovala je  podršku Vladi do ispunjenja više zahtjeva. Osim usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, traže da dobiju detalje o najavljenom programu Evropa sad 2, srpski jezik, kao  da krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala ne zastarijevaju…

Mediji sada pišu o nekoliko mogućih scenarija., po kojima bi Demokrate u Vladi zamijenila Bošnjačka stranka, uz ostanak dijela funkcionera Demokrata, Moma Koprivice i ministra turizma Vladimira Martinovića, koji navodno djeluju “suprotno stranačkom vrhu”. Ili da Demokrate ostanu u u Spajićevom kabinetu, ali da im se smanji “kvota” pozicija koje pokrivaju, ne računajući one Koprivice i Martinovića, i da ta mjesta dobije neko drugi.  U tom slučaju, kako pišu nezvanično Vijesti, Demokrate bi uskratile podršku Vladi.

Što se tiče navodnog scenarija o mogućem ulasku BS u vladu, stranka Ervina Ibrahimovića nije međutim od Spajića dobila formalnu ponudu za učešće u vlasti. Takođe, Knežević je u martu saopštio da neće pristati da  poslanici BS glasaju za razrješenje Mandića s funkcije šefa parlamenta i “dođu s nama u Vladu”.

Jedno je izvjesno: nakon defitinivne odluke o tome hoćemo li dobiti IBAR, u junu, političkih razmirica biti sve više.  I javno i iza kulisa.

 

Problemi i u Glavnom gradu

Kriza vlasti u Podgorici gotovo izvjesno okončaće se smjenom gradonačelnice Olivere Injac ili skraćenjem mandata parlamentu. Očekuje se da bi lokalni izbori mogli bti održani krajem septembra.

Predstavnici Pokreta Evropa sad (PES) i Pokreta za Podgoricu, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću, ove sedmce su se  ponovo sastali, nakon što im je ostatak vladajuće koalicije preksinoć dao rok  da riješe nesuglasice, među kojima su i zahtjevi da dodatno podijele funkcije i novac za finansiranje rada klubova, ali je dogovor izostao.

Pokret za Podgoricu, koji je nastao nakon izlaska Jakova Milatovića iz PES-a ,  na sjednici krajem maja nije podržao izvještaj o radu gradonačelnice, koja dolazi iz vladajućeg PES-a.

Pokret za Podgoricu, kog čini pet bvših poslaniak PES-a, sa Građanskim pokretom (GP) URA i Pokretom za promjene (PzP) dogovorili su nakon raskola Milatovića i Spajića,  zajedničko djelovanje. Zajedno imaju 11 odbornika i najbrojnija su grupacija u gradskom parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Nakon što je Eriću ukinut pritvor, u javnosti se razvila debata o neadekvatnoj istrazi i jačanju nepovjerenja u institucije. Advokat Veselin Radulović izjavio je da nije jasno zašto predmet Tunel nije u rukama specijalnog tužilaštva, a direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković da krađa predmeta iz depoa Višeg suda do danas nije kvalifikovana kao organizovani kriminal.

U tunelu nije bio Erićevog DNK-a, ali sigurno jeste tadašnjih čelnika Vlade. Neposredno po saznanju o tajno prokopanom tunelu, dok su sitražitelji još bili na licu mjesta, premijer Dritan Abazović je u pratnji ministara pravde i unutrašnjih poslova, Marka Kovača i Filipa Adžića, obišao mjesto zločina. ,,Organizovani kriminal funkcioniše tako što imaju involvirane ljude u svim institucijama. Mislim da je ovo pokušaj koordinirane akcije koja je osujećena”, saopštio je tada Abazović.

Bivši ministar pravde Kovač je naveo da se tim činom grubo narušava integritet suda te da je simptomatično da se slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje. Izjavio je da se paralelno sa otkrivanjem ,,kopača” – ,,preduzimaju  i aktivnosti na pronalaženju nalogodavaca tog kriminalnog poduhvata”. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Adžić je saopštio da je ,,slučaj riješen”. Policija i tužilaštvo su tvrdili da je što se tiče neposrednih izvođača sve jasno. Adžić je najavljivao da su blizu otkrivanja nalogodavaca i finansijera obijanja depoa kao i motiva za tu kriminalnu aktivnost. Optimista je bio i tadašnji vršioc dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. On je kazao da će nakon hapšenja osumnjičenih biti jasnije ko je finanisirao ovaj kriminalni poduhvat.

Nije prošlo ni mjesec dana od otkrivanja tunela, a mješalice kompanije Bemaks su ga, po nalogu Vlade, betonirale. Slične brzine u ostalim radnjama nije bilo. Nakon što je otkriven tunel, predsjednik Višeg suda Boris Savić je saopštio da ,,gotovo ništa ne nedostaje”. Uslijedio je višemjesečni popis dokaznog materijala pohranjenog u depoima Višeg suda, na osnovu kojeg se ispostavilo da ponešto ipak nedostaje.

Na spisku stvari koje nedostaju iz depoa Višeg suda našlo se 19 komada oružja – 13 pištolja, tri revolvera i tri puške. Od toga je iz pravosnažno okončanih predmeta: šest pištolja, tri pištolja-revolvera i dvije puške. Utvrđeno je i da u jednom od predmeta, između ostalog, nije pronađeno sedam mobilnih telefona, više SIM kartica, od kojih jedna inostranog operatera „GO phone”, ključ od vozila marke „Audi A8″, jedan pasoš, rješenje Poreske uprave o oslobađanju poreza na promet, te „bijela koverta ispisana hemijskom“. Popisom je utvrđeno i da nedostaje „manja količina“ droge.

Nijesu potvrđene sumnje tadašnjeg premijera Abazovića da je moguće da je ukradena i puška iz predmeta formiranog zbog ubistva direktora i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Ne znamo, međutim, da li je ona kontaminirana kao dokaz za neke buduće forenzičke ili pravne radnje. Istrazi nijesu pomogle ni izjave zvaničnika da je cijelu akciju izvela jedna od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, tzv. kavački klan.

Monitor je već pisao da je osumnjičena Katarina Baćović nevjenčana supruga Tonija Đokaja koji se nalazi u pritvoru zbog otmice T.J. Osim toga, njemu se sudi za pripadništvo kriminalnoj organizaciji odgovornoj za međunarodni šverc većih količina narkotika. Međutim, kriminalna organizacija kojoj pripada nevjenčani suprug osumnjičene Baćović, prema policijskoj evidenciji, ne pripada kriminalnom klanu koji su, na početku istrage, u svojim izjavama, kao naručioce posla označili čelni ljudi bezbjednosnog sektora.

Da je sve ostalo na nivou spekulacija, potvrđuju i izjave odlazećeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. On je, nakon saznanja da je tunel prokopan, izrazio sumnju da su cilj počinilaca bili dokazi koji se nalaze u depou, pošto su oni već izvještačeni i na osnovu njih su podignute optužnice ili izrečene presude. ,,Imamo pravo da sumnjamo da je, onaj ko je radio taj tunel, imao plan da dođe do prostorije za zadržavanje (optuženih)”, rekao je sudija Savić.

U depou se nalazi 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja… U njemu je, prema ranijim saopštenjima, bilo i dvije tone kokaina i oko sedam tona marihuane. Savić sada smatra da je osnovna svrha bila oduzimanje opojne droge: ,,Mi imamo značajnu količinu opojnih droga u našem depou a svi znamo kakve su tržišne vrijednosti droge. Siguran sam da je meta bila upravo određena vrsta droge, zbog marihuane niko ne bi kopao tunel”, kazao je Savić.

On je za RTCG izjavio da je puno ljudi moralo da bude uključeno u kopanje tunela, ,,a čim je uključeno puno ljudi onda je velika vjerovatnoća da će kad-tad istina izaći na vidjelo”. I dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo