Povežite se sa nama

MONITORING

TUŽILAŠTVO PODIGLO OPTUŽNICU PROTIV SLAVOLJUBA STIJEPOVIĆA: Pare oprane u Migovom sakou

Objavljeno prije

na

Prema Specijalnom tužilaštvu, Duško Knežević oprao je 90 hiljada eura u Migovom sakou. Što ih je prao, i što baš preko Miga, a ne banaka i ostalih kompanija koje posjeduje, nijesu pojašnjavali

 

Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv bivšeg gradonačelnika Podgorice i funkcionera DPS-a Slavoljuba Miga Stijepovića. Stijepoviću se na teret stavlja krivično djelo pranje novca.

Prema Specijalnom tužilaštvu, odnosno optužnici koju potpisuje specijalna tužiteljica Lidija Vukčević, kandidatkinja Tužilaštva za v.d. vrhovnu državnu tužiteljicu,  Stijepović je član kriminalne grupe koju predvodi Duško Knežević. U toj organzaciji njegova uloga je bila pranje novca. Ispalo je da je Stijepović od Kneževića uzeo više desetina  hiljada eura, da bi ih oprao. Zašto bi Knežević prao novac deponovan u banci, da li je taj novac nelegalan, i posebno, zašto bi ga prao baš preko Migovog sakoa, kad ima dvije banke i mnoštvo kompanija, i zašto bi to Migo učestvovao u tome,  specijalni tužioci nijesu pojašnjavali.  Optužnica je, uz sve podignuta, pred novogodišnje praznike, a nakon izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je podigao tenzije u zemlji, tako da je prošla gotovo neopaženo.

Uz Stijepovića, tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv još pet osoba, koje se takođe terete za pranje novca, i stvaranje kriminalne organizacije. Javnosti su za sada poznati samo njihovi inicijali. Takvu optužnicu bi trebalo da razmotri  Viši sud. On može da  je potvrdi, vrati  na dopunu ili  utvrdi da nema osnova za optuženje.

Advokat Lazar Aković, koji zastupa Stijepovića, kazao je da ne zna šta piše u optužnici, jer je ni on ni njegov branjenik nijesu dobili.

To je, sve u svemu,  epilog slučaja Koverta, koji je ozbiljno prijetio da poljulja Đukanovićev režim i Vladu partije kojom rukovodi.  Protesti koji su organizovani nakon što je u javnost dospio snimak Duška Kneževića kako daje kovertu Stijepoviću pred izbore 2016, prekriveni su nacionalnim o vjerskim temama, dok je tužilaštvo za sve okrivilo insajdera i izvršioca. Istovremeno nikada nije ispitalo predsjednika DPS Mila Đukanovića o navodima Kneževića da mu je dao taj novac za izbore. I da to nije jedina koverta koju mu je u te svrhe uputio.  Knežević je pojasnio da je to u stvari model poslovanja uspješnih biznismena u Crnoj Gori. Posao raste, samo ako raste vladajuća partija. Tužilaštvo je saopštilo da za saslušanjem Đukanovića  “nema potrebe”.  Prosto.

Knežević je u januaru ove godine objavio snimak na kom se vidi kako on u svojoj kući daje Stijepoviću, funkcioneru DPS,  koverat i govori da je tu 97.500 (eura) i da je uzeto 2,5 posto provizije za konverziju (novac je na Kneževićevom računu deponovan u dolarima).

“Novac koji sam uručio gospodinu Stijepoviću je za DPS, o čemu sam se prethodno dogovorio sa gospodinom Milom Đukanovićem”, kazao je Knežević  medijima, nakon što je objavio snimak.

Nakon što je Tužilaštvo stvar okrenulo protiv njega, tvrdeći da to u stvari Knežević pere novac, predsjednik Atlas grupe, i nakadašnji bliski saradnik Đukanovića, saopštio je da se nije radilo o “konverziji 100.000 dolara”, u kom smjeru je išlo tužilaštvo.

On je tvrdio da je novac dao iz dva puta – u svojoj kući 97.500 eura, “a ostatak do 200.000 dolara takođe zamijenjenih u eure je odnio vozač kasnije u kabinet Stijepovića u sjedištu Glavnog grada”.

“Po dogovoru sa Milom Đukanovićem, poslao sam Stijepoviću 200 hiljada dolara preko vozača, pa ih je on vratio poslije dva dana tvrdeći da ne može dolare da iskoristi za rad na terenu u kampanji. Molio me je da ih konvertujem u eure da bi mogao da ih podijeli svojim aktivistima”, kazao je Knežević.

Tužilaštvu nije značilo ništa ni to što je vladajuća partija priznala da je koristila  crne fondove za izborne kampanje.  I sam Đukanović je nakon što je snimak dospio u javnost saopštio da je Knežević finansijski pomagao stranku. I da su u tom procesu “interesne doborovljnosti” učestvovali još neki ovdašnji biznismeni.

Funkcioner DPS-a Milenko Maraš kazao je nakon objavljivanja snimka da je Stijepović za potrebe izborne kampanje DPS-a nije dao 97.000 eura, već samo 47.000 eura koje je podijelio štabovima, čime je prvi put iz DPS-a zvanično potvrđena informacija o nelegalnom finansiranju te stranke.

Agencija za sprječavanje korupcije je poslije izbijanja afere Koverta sprovela ponovnu kontrolu i saopštila da je vladajuća partija prekršila Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Agencija je DPS-u zaprijetila novčanom kaznom od 20.000 eura i zatražila povraćaj sredstava u budžet Crne Gore u visini od 47.500 eura.

Za ostalih 50.000 eura, Katnić  tvrdi  da su “puštene u promet”, ne objašnjavajući  šta to zapravo znači.

Nije prvi put da tužilaštvo podiže optužnicu za pranje para, a da ne utvrđuje porijeklo tog novca, odnosno da li je zarađen nelegalnim aktivnostima. Zbog toga je u konačnom pala i optužnica protiv Duška Šarića, brata Darka Šarića kome se zbog trgovine narkoticima sudi u Beogradu.  A zbog takvih „grešaka” tužilaštva građani danas plaćaju enormne otštete.

Nije prvi put ni da se partijski drugovi “žrtvuju”, zarad statistike Briselu u borbi protiv organizovanog kriminala. Ili uklone kad postanu prijetnja vođi, poput slučaja Svetozara Marovića.   Marović je, poznato je, optužen da je šef budvanske kriminalne grupe koja je oštetila tu opštinu i državu za desetine miliona eura.  Iako je dio javnosti očekivao da bi Marović mogao da se suprostavi svom partijskom drugu, on je odlučio da ćuti. Dok su mu pritvarali članove porodice. Danas je međutim, slobodan u Beogradu, umjesto u zatvoru. Zatvorska kazna koja mu je određena nije izvršena, pošto je Marović pušten da se liječi van zemlje.

Stijepović je priznao krivicu. Nije upirao prstom u šefa partije. Nije negirao ni da nije član kriminalne grupe koju predvodi Duško Knežević, kako to tvrdi tužilaštvo. Nije rekao  ništa. Pritvor mu nije određivan, jer je,kako su pojasnili u Tužilaštvu, Stijepović “sve priznao”.

Ako optužnica i bude podignuta, mogla bi da završi kao one protiv Šarića i Safeta Kalića. Stijepović na slobodi, Šef bezbijedan. Na gubitku, kao i obično – građani.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

KOLAPS IZBORA I IMENOVANJA: V.d. institucije u izbornoj godini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredno stanje traje u Ustavnom sudu, Sudskom savjetu, Agenciji za sprečavanje korupcije, Državnoj izbornoj komisiji… Idealni uslovi za još jedne ,,fer i demokratske” izbore

 

Sutkinja i bivša predsjednica Ustavnog suda Desanka Lopičić izabrana za predsjedavajućeg sudiju, iako to ne propisuje ni Ustav, ni zakon, izvjestili su mediji ove nedjelje. Većinom glasova, odogovor je na pitanje kako je moguće da se to desi u najvišoj sudskoj instanci.

Iako kovanicu predsjedavajućeg suda nećete naći ni u jednom zakonskom aktu, ona je skovana nakon četiri neuspjela kruga glasanja. Procedura je jasna – Zakon o Ustavnom sudu propisuje da predsjednik Ustavnog suda ima zamjenika koji zamjenjuje predsjednika u slučaju njegovog odsustva ili spriječenosti da obavlja funkciju i u drugim slučajevima utvrđenim poslovnikom Ustavnog suda. U poslovniku piše da se izbor ponavlja ukoliko nijedan od kandidata ne dobije potreban broj glasova, a do tada Ustavnim sudom rukovodi zamjenik predsjednika. Međutim, zamjenik ne postoji jer nije izabran prethodni tri godine, pošto nije postojala većina. Po pravilima bi funkciju predsjednika trebalo da vrši najstariji  sudija, a to je Hamdija Šarkinović. A prema nezvaničnim saznanjima on je Lopičićevu i predložio za predsjedavajuću.

Iz Ustavnog suda još nijesu objasnili zašto su ignorisali zakon i pozvali se na ,,raniju sopstvenu praksu i ustavno-sudsku praksu u okruženju”.

Na zakonsku nutemeljenost ove odluke upozorila je Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević. Advokat Veselin Radulović izjavio je da je odluka nezakonita, a isto tvrdi i pravnikBoris Marić, uz konstataciju da ovo ,,ne doprinosi povjerenju u institucije, već potkopava povjerenje i koncept vladavine prava gura u drugi plan”.

Poslanik Aleksandar Damjanović izjavio je da je ovaj izbor farsa koja svjedoči o institucionalnom kolapsu:  ,,Gaženje Ustava i zakona treba da ocjenjuje Ustavni sud koji ne poštuje isti Ustav i Zakon o Ustavnom sudu”.

Da sve može, uvjerili smo se sredinom prošle godine, kada je nepodjeljeno mišljenje stručnjaka bilo da Vesna Medenica ne može biti, po treći put, izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda. To propisuje Ustav, da jedna osoba može najviše biti birana dva puta. Tumačenje Sudskog savjeta je bilo da se ta odredba ne može primjenjivati retroaktivno, odnosno da je ona propisana Amandmanom na Ustav iz 2013. Godine. pa se tako prvi mandat Medenice i ne računa. Isto kao i za Filipa Vujanovića, koji je višom voljom od ustavne,  tri puta bio predsjednik.

O slučaju Medenice u non-paperu Evropske komisije iz decembra stoji: ,,Izbor rukovodećih lica u pravosuđu tokom 2019. godine, poput reizbora predsjednice Vrhovnog suda na treći mandat uprkos ustavnom ograničenju na dva mandata, kao i reizbor predsjednika sudova koji su već bili na funkciji u dva mandata propisana kao najviše dozvoljena Zakonomo sudskom savjetu iz 2015. godine, stvaraju bojazan u odnosu na tumačenje Ustava i primjenjivog zakonodavstva od strane Sudskog savjeta”.

Bojazan je realna ako se zna da je Sudskom savjetu mandat istekao sredinom 2018! Nova četiri člana iz reda uglednih pravnika nijesu izabrana ni nakon dva javna oglasa i četiri glasanja u Skupštini, jer nije bilo dvotrećinske većine u parlamentu. Problem je riješen izmjenom zakona i produžetkom mandata starim članovima.

Da svima nije potaman ovakvo kreativno tumačenje zakona pokazao je početkom decembra predsjednik Sudskog savjeta Mladen Vukčević. Podnio je ostavku na tu funkciju jer, kako je obrazložio, nijesu izabrani članovi tog tijela uz reda uglednih pravnika.  U obrazloženju ostavke Vukčević je podsjetio da je u toku šesta godina od izbora ovog saziva Savjeta, odnosno druga godina od datuma kada mu je mandat produžen.Krajem decembra Vesna Simović Zvicer jednoglasno je izabrana za predsjednicu Sudskog savjeta. I sve je ,,u redu’’.

I pored afere i pozivanja najbližih da podnese ostavku Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković ni po koju cijenu nije htio da napusti fotelju. Mandat mu je istekao u oktobru 2019. godine. Nakon prvog konkursa koji je bio neuspješan zbog toga štonije bilo prijavljenih kandidata, Tužilački savjet imenovao je odlazećeg VDT za vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca do izbora novog. Drugi konkursobjavljen je sredinom oktobra.

Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu obaviće ove nedjelje konsultativno saslušanje kandidatkinje za vrhovnog državnog tužioca (VDT) Lidije Vukčević, koju je za ovu funkciju predložio Tužilački savjet. Za izbor VDT-a u crnogorskom parlamentu potrebna je dvotrećinska podrška poslanika.

U v.d. stanju je iAgencija za sprečavanje korupcije. Direktor Sreten Radonjić je krajem prošle godine obavijestio članove Savjeta ima namjeru da napusti Agenciju, uzgred je dodao da su rezultati odlični, ali on ima druge želje. Radonjić, koji je formalno u penziji, je nezamljenjiv kadar pa je krajem godine izabran za predsjednika Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

V.d. direktor Agencije je postao pomoćnik direktora Savo Milašinović, a tu funkciju može obavljati najduže pola godine. Konkurs za izbor direktora ASK objavljen je sredinom januara, a predsjednik Savjeta Momčilo Radulović je izrazio nadu će neko imati dovoljno ambicije da se prijavi I istakao da imaju rigorozne uslove za to mjesto. Kao i do sada.

Da se vratimo na Ustavni sud. Bivši predsjednik ovog suda Blagota Mitrić izjavio je da je mandat v.d. predsjednika Ustavnog suda trebalo oročiti na pola godine. Međutim, u Ustavnom sudu su predvidjeli da mandat Lopičićeve može da traje najkasnije do kraja ove godine. Znači do završetka izbora. Pa se može desiti da Ustavni sud, sa hipotekom nezakonitog imenovanja, nakonizbora odlučuje o eventualnim nezakonitostima tokom, prije, i poslije glasanja, koje su postale folklor ovdašnjih izbora.

U izbornu godinu smo ušli i sa fijsakom Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Uz činjenicu da je i Državna izborna komisija u v.d. stanju. Njegovom čelniku Đorđu Vukčeviću mandat je prestao po sili zakona jer je sredinom ovog mjeseca ispunio uslov za starosnu penziju. Administrativni odbor Skupštine Crne Gore raspisao je, ove nedjelje,  javni konkurs za imenovanje predsjednika Državne izborne komisije.

Kao glavni problem iz vladajućeg DPS-a ističu ustavne amandmane iz 2013. kojima je za izbore na ključne pozicije propisana dvotrećinska većina u Skupštini. Da nije te sitnice, ne bi bilo potrebno ovoliko kršenje zakona, već bi DPS ležerno imenovao i birao po svom nahođenju. Manje, više kao i do sada, al po zakonu.

Sve u svemu, izgleda da su se stekli svi uslovi za još jednu ,,fer i demokratsku’’ izbornu utrku.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA LIDER U REGIONU PO PREDSTAVKAMA U STRAZBURU: Masovno nepovjerenje u domaće pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je po osnovu presuda Suda u Strazburu od 2009. do ove godine isplatila  1.282.227 eura. Na osnovu presuda 751.249 eura, za isti period po osnovu prijateljskog poravnjanja je isplaćeno  490.215 eura, a po osnovu jednostranih deklaracija  40.762 eura

 

Crna Gora je i dalje rekorder po  broju tužbi podnijetih Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ne radi se naravno o  najvećem ukupnom broju podnijetih predstavki, već broju podnijetih predstavki na deset hiljada stanovnika.

Prema godišnjem izvještaju o radu i statistici Evropskog suda, državljani Crne Gore predali su lani 427 tužbi, što je za 25 odsto više u odnosu na 2018.  To je 6,86 tužbi na 10.000 stanovnika, što je 13 puta više u odnosu na evropski prosjek, a u najvećem broju država zapadne Evrope prosječni koeficijent je ispod jedne podnijete predstavke na isti broj građana.

O ovoj vrsti liderstva advokat Siniša Gazivoda za Monitor kaže: ,, Sve dok nadležni ne urade ozbiljne i opsežne analize možemo samo da nagađamo što su uzroci ovakve statistike. Moja pretpostavka je da je prije svega u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe”.

O neophodnosti dubinske analize stanja u pravosuđu za Monitor govori i advokat Sergej Sekulović: ,,Ovakav podatak sigurno treba da predstavlja znak za uzbunu. Sam po sebi, bez dodatnih informacija, jasno govori da veliki broj građana i građanki Crne Gore smatra da nisu dobili pravdu pred nacionalnim organima”.

On ističe da je potrebno doći do uzorka, poraditi na edukaciji i uspostaviti  jasan sistem odgovornosti tamo gdje se pokazuju slabosti: ,,Koliko su građani u pravu, to je drugo pitanje. Sigurno da se predstavke Suda u Strazburu podnose jer on  ima autotitet među našim građanima, ali nerijetko je to i posljedica neznanja načina na koji ovaj sud funkcioniše”.

O nepoznavanju funkcionisanja suda govore podaci Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava. ,,Iako je riječ o velikom broju predstavki u odnosu na broj stanovnika, potrebno je naglasiti da veliki procenat ovih predstavki, preko 90 odsto, bude odbačen u inicijalnoj fazi ispitivanja od strane Evropsko suda. Poređenja radi, neke države imaju znatno niži indeks, ali je procenat predstavki koje prođu inicijalnu fazu znatno veći. Samim tim, ovaj broj ni u kojoj mjeri nije pokazatelj postojanja velikog broja povreda Konvencije u nekoj državi. Relevantan pokazatelj može biti samo broj donijetih presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u kom dijelu Crna Gora ima pozitivne rezultate”, kaže za Monitor Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. februara
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo