Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija, kaže za Monitor da je nejasno koja poruka je poslata hapšenjem Đikanovićke i zašto je do toga uopšte došlo: ,,Nikakva panika nije nastala objavljivanjem te vijesti tako da sve vezano za ovaj slučaj djeluje iskonstruisano i nadrealno. Problematično je i to što je Vlada, kada je demantovala vijest, pozvala tužilaštvo da radi svoj posao i na taj način makar indirektno izvšila pritisak na njih očigledno polazeći od pretpostavke da tužilaštvo ne radi dovoljno dobro svoj posao i da im ovaj slučaj može promaći”.

Novinar Duško Vuković je na svom FB profilu izrazio nadu ,,da će vlast u budućem periodu biti jednako stroga prema svim uzbunjivačima javnosti u javnoj sferi, posebno prema onima koji lažu masno ili polumasno u interesu vlasti’’.

Bloger i jedan od čelnika pokreta Odupri Omer Šarkić je u svom blogu napisao da  je ovo jedan u moru prekršaja koji se svakodnevno dešavaju u crnogorskom novinarstvu, a koji prolaze bez sankcija: ,,Godinama su Informer i Pink televizija u Crnoj Gori, očigledno svjesno i sa namjerom, širili najbrutalnije laži, targetirali pojedince, društvene grupe i pojedine političke partije, izazivajući uznemirenje i kontaminaciju javnosti, ali sankcija, osim par benignih, forme radi, nije bilo. To i danas svakodnevno rade neki mediji i portali, a sankcija nema’’.

Laži i uzbunjivanja javnosti naslušali smo se početkom ove godine sa obje strane medijskih polova, od prorežimskih i proopozicionih, prosrpskih medija. Uz najveći problem što ova država nema javni medijski servis već partijski. Na kojem ne možete vidjeti sliku onoga se dešava na ulicama gdje protestuje više hiljada ljudi. Slika toga na javnom servisu mogla bi biti tretirana kao ugrožavanje bezbjednosti.

Sistemsko nasilje prozivodi loše novinarstvo. Solidarnost prema Đikanović, zbog hapšenja, je moralno obavezujuća, ali obavezujuć je i jasan stav  da je objavljivanje lažnih vijesti u uslovima visoko podignute temperature, unižava dostojanstvo profesija. Naravno tužioci koji su dali nalog za hapšenje unižavaju dostojanstvo tužilačke profesije. Niko se sa te strane nije oglasio.

Servilni mediji u atmosferi društvene pometnje napade na novinare često pokušavaju predstaviti kao ,,pravedni’’ gnijev moćnika.  Sjetimo se nedavnog  napada na novinaara Dana Vladimira Otaševića  i snimka koji je objavila Televizija CG, na kome se napad ne vidi. Vlast je godinama  lomila javni servis. U posljednjoj turi nije stala dok iz uprave i savjeta nije uspjela da ukloni one koji joj nijesu bili po volji. Sud je tokom prošle godine presudio da su te smjene bili nezakonite, ali nikom ništa. Za generalnog direktora je u međuvremenu ustoličen Božidar Šundić koji je na javni servis prešao sa Pinka. I sada besjedi da je ,,Dužnost javnog servisa da čuva mentalno zdravlje nacije’’.

Sve to u zemlji u kojoj je 90 odsto dosadašnjih napada na novinare ostalo neriješeno. Ministar pravde Zoran Pažin je prošle godine javno kazao da ubistvo glavnog urednika Dana Duška Jovanovića neće biti rješeno, zbog grešaka nadležnih organa.

Sve veće nepoštovanje i ignorisanje profesionalnih standarda, idealan je teren da vlast krene sa daljim restrikcijama medijskih sloboda. Ideal im je društvo u kojem mogu hapsiti novinare zbog pisanja istinitih vijesti. One najviše bole silnike.

Pranje ruku

Portal FOS media je nedugo nakon objavljivanja, povukao sporni tekst, a potom se redakcija izvinila zbog lažne vijesti. Na Badnji dan, inspektori Odsjeka za borbu protiv privrednog kriminala ušli su u prostorije Fos media i izuzeli poslovne knjige.

,,Medij koji je objavio spornu vijest ‘pere ruke’ od novinarke koja im je i glavna urednica i ograđuje se od cijelog slučaja iako u svemu ovome postoji i njihova odgovornost, jer Đikanović se nije samozaposlila i samoprozvala glavnom urednicom. Sjutradan inspektori za privredni kriminal počinju da provjeravaju poslovanje portala FOS media’‘ , kaže Marijana Camović, i pita se: ,,Otkud su odjednom, za vrijeme praznika, oni upleteni u cijeli slučaj? Ako su predstavnici Vlade znali neke nepravilnosti vezane za poslovanje te firme zašto o tome ranije nisu obavijestili javnost i nadležne institucije?”, pita se Camović.

 

Nezakonito prikupljeni dokazi

Mila Radulović skreće pažnju da je Đikanović sama dala svoj telefon i lap top sa namjerom da pokaže dobru volju da će sarađivati, međutim ističe da je tužilaštvo bilo dužno da poštuje njena prava kao poslenika javne riječi: ,,To je drugi javnosti poznat slučaj ovakvog ponašanja policije. Savjet za građansku kontrolu rada policije ranije je utvrdio da je to pravo povrijeđeno novinaru Vladimiru Otaševiću, kada su mu oduzeli telefon sa koga je pozivao brata premijera Duška Markovića. Nadamo se da nakon vještačenja telefona, protiv koleginice neće biti pokrenuta još neka istraga na osnovu nezakonitog prikupljanja dokaza iz aparata – kao u slučaju  advokata Gorana Rodića”.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA, CRKVA I KULTURNA DOBRA: Umjesto da štiti, država ponovo vrši popis baštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar kulture Bogdanović tvrdi da će Zakon o slobodi vjeroispovijesti spriječiti devastaciju crkava. Iz Mitropolije odgovaraju da bi kulturna dobra trebao da štiti Zakon o zaštiti kulturne baštine ali da nema ko da ga primijeni. I dok je u igri države i crkve veliki broj kulturnih dobara devastiran, iz Ministarstva opetnajavljujupopisbaštine

 

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, i ukoliko ne dovede do sukoba, svakako će imati dalekosežne posljedice. Tako, ministar kulture Aleksandar Bogdanović nedavno ustvrdi da će ovaj zakon spriječiti devastaciju sakralnih objekata. Ono što decenijama ne može njegovo ministarstvo, ni brojne institucije, eto riješiće ovaj zakon.

Ministar je ocijenio da ,,sadašnji držaoci ne samo da nijesu održavali crkve kao dragocjenost našeg nasljeđa, već su direktnim činjenjem pravili nedopustiva oštećenja”. U pravu je ministar za ovo nedopustiva. Po zakonu je tako, ali po primjeni zakona za koju je i ministar zadužen veoma dopustiva.

Na ministrovoptimizamodmah su reagovali iz  Mitropolije crnogorsko-primorske, s pozivom da dokaže njihove grijehe, navodeći kako su nadležne institucije godinama ćutale i ignorisale obilje zahtjeva za obnovu, restauraciju i konzervaciju sakralnih objekata.

Na sajtu Ministarstva kulture kao ogledni primjer prikazan je njihov odgovoran odnos prema grobnim mjestima dinastije Petrović-Njegoš ispred Cetinjskog manastira, nasuprot neprimjerenog odnosa Mitropolije.

Da podsjetimo, prije dvije godine, javnost je bila šokirana slikama u medijima oskrnavljenih i smećem zatrpanih grobova Petrovića na ulazu u Cetinjski manastir. Takvo stanje trajalo je decenijama, a konstatovala ga je i komisija Ministarstva kulture. Iz Ministarstva su tada oprtužili Mitropoliju: ,,Nemar prema grobovima, u najmanju ruku pokazuje i odnos prema dinastiji Petrović i prema crnogorskom nasljeđu i identitetu”. Iz Mitropolije su odgovorili da su oni još 2008. pokušali da urede groblje ali su spriječeni od strane Zavoda za zaštitu spomenika. Istakli su iz Mitropolije tada: ,,Nažalost, ovo groblje je vremenom postalo mjesto za igranje karata, često ga najnesavjesniji koriste i kao toalet, a u posljednje vrijeme je utočište za narkomane, pa i za pse lutalice, što veoma dobro znaju Cetinjani koji duže pamte”. Zahvaljujući javnoj bruci groblje je sanirano.

Pored ovog, o odnosu države i crkve prema kulturnim dobrima Monitor je godinama pisao. O građevinskim radovima i devastaciji na Gornjem i Donjem manastiru Ostrog, Cetinjskom manastiru, Stanjevićima, Ćeliji piperskoj, Zdrebaoniku, Starčevu, Vlaškoj crkvi, Moračniku… O radovima na Podostrogu u Mainama, omiljenom prebivalištvu vladika iz dinastije Petrović-Njegoš, na kome je na mjestu nekadašnje kule sazidan zvonik, a na konaku dograđen sprat. U samom manastiru freskopisana je i petokraka – na maršalskoj druga Tita koga demon odvlači u vatru pakla.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PETA GODIŠNJICA RATA KOTORSKIH KLANOVA: Država na rezervnom položaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se niz ubistava nastavlja, naši se zvaničnici i dalje pretvaraju kako je situaciju pod kontrolom. Do sljedeće žrtve. Ili žrtava. Smrt je jedina konstanta u crnogorskom narko biznisu

 

Februar 2015. – februar 2020. godine. Pet godina kotorskog rata do istrijebljenja. Sukob  je, zvanično, počeo 20. februara 2015. kada su, do danas nepoznati, profesionalni egzekutori usmrtili Cetinjanina Gorana Gera Radomana u garaži zgrade na Novom Beogradu u kojoj je stanovao sa porodicom. Nekoliko sati ranije, u Podgorici, na frekventnom parkingu Bloka V – između obližnje škole, vrtića, samoposluge, trafika i više kafića – ispod blindiranog audija Milana Vujotića – eksplodirala je podmetnuta bomba. U sred dana. Automobil je uništen, na sreću, bez ljudskih žrtava među prolaznicima.

Od tada pa sve do koji dan unazad, kada je u Herceg Novom ubijen Šćepan Roganović (36) a na Cetinju Andrija Gazivoda (31), u ratu kavačkog i škaljarskog narko klana palo je više od 40 žrtava. Ne mali broj njih čine civili koji su imali nesreći da se u pogrešno vrijeme nađu na pogrešnom mjestu: u Budvi, Podgorici, Kotoru, odnosno, u Srbiji, Njemačkoj, Austriji… Kao navodni motiv za višegodišnji niz krvavih obračuna uzima se priča o nestanku nekoliko stotina kilograma kokaina u španskoj luci Valensija.

Različiti mediji, pozivajući se na nezvanične izvore iz policije, pominju 200 do 300 kilograma droge koji su nestali iz stana Gorana Radomana, pošto se on vratio u Španiju sa Kube, nakon izdržavanja zatvorske kazne zbog saobraćajnog prekršaja. „Izgleda da su ovdašnji nasljednici (osvajači?) kokainskih puteva koje su za sobom ostavili Darko Šarić (u Beogradu nepravosnažno osuđena na 20 godina zatvora) i Dragan Dudić Fric (ubijen u Kotoru u maju 2010.) prošvercovali makar jednu veliku pošiljku iz Južne Amerike. Neko se polakomio i droga je, nakon bezbjednog istovara na špansku obalu, nestala iz šteka u kome je bila privremeno uskladištena“, piše Monitor sredinom 2015. nakon još jedne u nizu profesionalnih egzekucija sa potpisom kotorskih narko klanova.

Do tada je već cio Balkan pričao o Kavačanima i Škaljarcima. Pa smo saznali kako se na osnovu operativnih podataka njima, u vrijeme kada su nazivi klanova i imena njihovih vođa bili nepoznati široj javnosti, na dušu stavljaju i ubistva Armina Muše Osmanagića (vođa jedne od krimi ekipa iz Bara, dovođen u vezu sa ubistvom vlasnika i urednika Dana Duška Jovanovića, ubijen u septembru 2014. u svom lokalu u Baru), i njegovog prijatelja i tjelohranitelja Andrije Mrdaka koji je krajem te godine ubijen pred kapijom ZIKS-a.

Škaljarci su u fokus javnosti dospjeli na proljeće 2015. nakon što je u Budvi ubijen bivši poslanik LSCG Saša Marković, po svoj prilici prva slučajna žrtva u započetom ratu. Prava meta ubica, tvrde verzirani, bio je njegov kum Goran Đuričković, navodno jedan od aktera krađe i prekrađe kokaina u Valensiji, koji se nakon ranjavanja u Španiji vratio u Budvu.  Baš kao u slučaju Muše Osmanagića, ni Đuričkoviću nije pomoglo to što su i on i crnogorska policija bili unaprijed obaviješteni o prijetnjama plaćenih ubica. Đuričković je usmrćen hicima iz snajperske puške, na pragu njegovog lokala Stari ribar (Old fišermen) dok je bio u društvu prijatelja, ličnog obezbjeđenja i pod nadzorom policije. Policija tvrdi da je identifikovala njegovog ubicu (izvjesni Srđan Popović iz Banjaluke) i za njim raspisala potjernicu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JOVAN VUKOTIĆ U SPUŽU: Smrt, optužbe i klevete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokušaj ubistva Radonjića i Stupara jedino je za šta Vukotić može biti krivično gonjen, i pored višegodišnjih prozivki i tvrdnji da je jedan od čelnih ljudi škaljarskog klana

Kotoranin Jovan Vukotić, koji važi za jednog od vođa škaljarskog klana od 8.februara kad je iz Srbije izručen crnogorskim nadležnim organima, nalazi se iza spuških bedema. Njegova ekstradicija obavljena je u najvećoj tajnosti. Srbijanski specijalci su ga helikopterom prebacili na teritoriju Crne Gore, a lokacija na koju će sletjeti držala se u tajnosti. Nalik na scene iz krimi filmova pripadnici Posebne jedinice policije koji su preuzeli Vukotića napravili su i lažni eskort, kako se ne bi znalo koji njihov tim sprovodi Kotoranina. Na saslušanje je doveden sa fantomkom i pancirom, a sve vrijeme zgradu Višeg tužilaštva, a potom i suda, obezbjeđivali su specijalci sa dugim cijevima.

Vukotić je pred tužiteljkom Majom Jovanović, negirao ono zbog čega je izručen crnogorskim pravosudnim organima. Više državno tužilaštvo sumnjiči Vukotića da je sa nedavno ubijenim Igorom Dedovićem i Milićem Minjom Šakovićem, 27. marta 2016. godine, oko 20.30 časova u naselju Rakite u Kotoru, po prethodnom dogovoru i zajedno, sa umišljajem, pokušali da ubiju Vojina Stupara i Miloša Radonjića, članove suprostavljene kriminalne grupe „kavčana“.

“Iz vozila je izašao okrivljeni Jovan Vukotić i iz pištolja marke ‘škorpion’ sa prigušivačem…ispalio više hitaca u pavcu oštećenog Radonjić Miloša, koji se nalazio na mjestu suvozača u vozilu marke ‘citoren C3’, nakon čega su, u trenutku kada su oštećeni Miloš Radonjić i Vojin Stupar izašli iz vozila i krenuli da bježe, iz vozila izašli i okrivljeni Dedović Igor i Šaković Milić, koji su držali pištolje NN marke, kalibra 7,65… nakon čega su sva trojica ispalili više projektila u pravcu oštećenih”, piše u naredbi o sprovođenju istrage.

Pojašnjeno je da je jedan projektil pogodio Stupara, nanoseći mu teške tjelesne povrede.U obrazloženju tog tužilačkog akta, tužiteljka Maja Jovanović napisala je da trojicu škaljaraca sumnjiči na osnovu zapisnika Uprave policije i zapisnika o saslušanju Stupara i Radonjića.

“Iz saglasnih iskaza svjedoka oštećenih Vojina Stupara i Miloša Radonjića, proizlazi da su se njih dvojica nalazili u vozilu marke ‘citroen C3’ kada su im okrivljeni, koje poznaju, vozilom marke ‘BMW’ kojim je upravljao okrivljeni Dedović, a na mjestu suvozača se nalazio okrivljeni Šaković Milić, dok se na zadnjem sjedištu nalazio okrivljeni Vukotić Jovan, prepriječili put”, piše u obrazloženju.

Vukotićevo negiranje krivice, tvrdnje njegovog advokata da je pritvor neosnovan, kao i činjenica da se osumnjičeni Šaković u ovom slučaju brani sa slobode nijesu ubijedile Sud da vođi škaljaraca ne odredi pritvor. Za početak, do 30 dana.

U sudskom rješenju izraženo je uvjerenje da bi Vukotić mogao pobjeći ukoliko se bude branio sa slobode, obrazlažući takav stav činjenicom da je ilegalno boravio u Turskoj i Sjevernoj Makedoniji. Sumnjaju i da postoji opravdana opasnost da će ostankom na slobodi nastaviti sa vršenjem krivičnih djela.

Vukotić je javno odgovorio na optužbe, pismom iz srpskog zatvora, nakon što je policija osumnjičila trojac iz škaljarskog klana za pokušaj ubistva dvojice kavčana. Ponovo je za navodna podmetanja optužio “otpad i talog koji se krije iza svojih legitimacija”, ističući da korumpirani policajci tim optužbama pokušavaju popraviti svoju zaprljanu karijeru i produžiti joj rok trajanja.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo