Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

DRUŠTVO

GUBICI NA VODOVODNOJ MREŽI: Curi na sve strane  

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Podgorici svake godine mimo cijevi istoči vode u vrijednosti od oko sedam miliona eura. U podgoričkom Vodovodu  kažu da godinama rade na smanjenju gubitaka na mreži, ali sporo ide. Gubici su sa blizu 62 odsto  2010. smanjeni na 49 odsto. U ostalim gradovima gubici dostižu nevjerovatnih 70 odsto

 

U Podgorici se svake godine zbog velikih gubitaka na mreži prospe vode u tržišnoj vrijednosti od oko sedam miliona eura. U posljednjih sedam godina  prosuli smo više od 40 miliona eura vode, iznio je računicu Zoran Mikić, odbornik URA u Skupštini Glavnog grada.  Dodatno je pojasnio da se od vode koju smo prosuli, zbog gubitaka na mreži, moglo napuniti više od 50.000 olimpijskih bazena.

I dok se mnoge zemlje u svijetu suočavaju sa nedostatkom pijaće vode, a sva predviđanja govore da će ona u budućnosti imati vrijednost tečnog zlata, kod nas se ona ne samo ne štedi već se i obilato prosipa. ,,Vizionarski” sada djeluje ideja bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića koji se za svojih mandata više puta trudio da vodu, koju ionako prosipamo, prodajemo arapskim zemljama za naftu. Kako ta, kao ni mnoge druge, ideja nije zaživjela voda nam i dalje sve više teče mimo cijevi.

Smanjenje gubitaka na vodovodnoj mreži je izazov i jedan od prioritetnih zadataka, kaže za Monitor  Filip Makrid, izvršni direktor doo Vodovod i kanalizacija Podgorica.

On ističe da je ovo preduzeće uspjelo da ukupne gubitke smanji sa nevjerovatnih 61,77 odsto, koliko su iznosili u 2010. godini na sadašnjih između 48 i 49 odsto.

Iz podgoričkog vodovoda objašnjavaju da svaki vodovodni sistem u svijetu ima tehničke gubitke, na koje utiču starost i kvalitet ugrađene vodovodne mreže. Tehnički gubici se u razvijenim zemljama kreću od 18-22%. U Podgorici tehnički gubici iznose 25-28%.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ČEMU SE ZAPADNI BALKAN NADA U 2020.: Ima li luke spasa poslije oluje

Objavljeno prije

na

Objavio:

U prvoj polovini ove godine Evropskom unijom će predsjedavati Hrvatska, a potom Njemačka. Od najmlađe članice EU se očekuje probijanje blokade procesa proširenja. Prvi potezi su ohrabrujući

 

Sa novom garniturom u Evropskoj komisiji i sa početkom predsjedavanja Hrvatske Evropskom Unijom naziru se  povoljniji vjetrovi iz Brisela prema našoj regiji. To  je  neophodno za šest država na jugoistoku Evrope za koje je prošla godina praktično bila izgubljena što se tiče procesa integracija. Čak bi se moglo zaključiti da je zbog francuskog veta regija vraćena dvije godine unazad. Odluku Pariza albanski premijer Edi Rama uporedio je sa “ostavljanjem broda na moru usred oluje”.

No, izvjestilac Evropskog Parlamenta za ovu regiju, hrvatski socijaldemokratata Tonino Picula, smatra kako je francuski predsjednik Emanuel Makron “napravio grešku” blokiranjem pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije, ali da je ujedno “postigao neplanirano”: uspio je pažnju EU vratiti na pitanje proširenja. Od trenutka “francuske blokade” pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem gdje je to uslovljeno reformom čitavog procesa pristupanja, sve najznačajnije institucije i najviši zvaničnici EU su jasno podržali evropsku perspektivu Zapadnog Balkana. “Ta evropska perspektiva je snažan alat za stabilizaciju ove regije koja je u proteklih tridesetak godina preživjela čak pet ratova”, ističe Picula.

Pored nove predsjednice EK, njemačke političarke Ursule fon der Lejen, i novi šef diplomatije EU, Španac Žozep Borel, i povjerenik za proširenje, Mađar Oliver Varhelji, su se već na početku svojih mandata jasno založili za nastavak procesa integracije zemalja Zapadnog Balkana u EU.

Borel je u srijedu preduzeo prve konkretne korake potvrđujući odlučnost i spremnost na lični angažman da djeluje kao medijator u procesu pregovaranja između Srbije i Kosova. Na taj način ovaj nekadašnji španski ministar vanjskih poslova, zemlje koja nije priznala nezavisnost Kosova, raspršio je nade Beograda da će i sa nove funkcije visokog predstavnika EU nastaviti dosadašnju politiku prema Prištini. On je pozvao sve stranačke lidere na Kosovu da ubrzano formiraju novu vladu “u interesu Kosova i njegovih stanovnika”, na koju se čeka već 100 dana.

Analitičari u Briselu ocijenili su da su Beograd i Priština dobili jasnu poruku da će se u na samitu EU u Zagrebu početkom maja dogoditi značajan obrt kad je riječ o politici Unije prema proširenju na Zapadni Balkan. Upravo je probijanje blokade procesa proširenja EU ono što se najviše očekuje tokom hrvatskog predsjedavanja ovom organizacijom.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SKUPŠTINA USVOJILA NOVI ZAKON O RADU: Veži sebe đe ti gazda kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Resorni ministar je predočio kako novi zakon predviđa 50 slučajeva u kojima se ugovor o radnom odnosu može raskinuti „po skraćenoj proceduri“, bez disciplinskog postupka

 

U svoj ovoj gužvi nastaloj oko imovinsko-pravnih nesuglasica DPS i SPC nekima je, možda, i promaklo da smo, voljom vladajuće većine, dobili novi Zakon  o radu. Preciznije, njegovu devetu verziju od 2008. godine.

Kako smo već i navikli u sinđinom parlamentu, za vladin prijedlog glasali su samo poslanici vladajuće većine. “Glasao je 41 poslanik. Svi su glasali za, pa objavljujem da je Skupština usvojila Prijedlog zakona o radu”, presabrao se, među kletvama i molitvama,  predsjednik parlamenta Ivan Brajović.

Prethodno je resorni ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić poslanicima pojasnio kako su osnovni ciljevi novog Zakona, pored ostalog, i „povećanje fleksibilnosti na tržištu rada, efikasnije suzbijanje sive ekonomije, dodatna humanizacija procesa rada i liječenje tranzicionih ožiljaka“. Čini se, ipak, kako je iz neduge rasprave bilo poprilično teško razumjeti šta je tačno predlagač podrazumijevao pod pojmom „tranzicioni ožiljci“. A još teže uvidjeti kako to ministar predlaže da ih liječimo. Pošto toj bolesti, bez poštenih izbora, lijeka nema.

Zato je pomenutu „fleksibilnost na tržištu rada“ bilo mnogo lakše objasniti.

Poštujući provjereno pravilo štapa i šargarepe  ministar nam je prvo predočio kako je u novom Zakonu novina da se radni odnos zasniva na neodređeno vrijeme. „To je nova intencija ovog Zakona – zapošljavanje na stabilnim osnovama, što je norma koja podržava dostojanstveni rad”, obradovao nas je  Purišić. A onda nam predstavio  još jednu „značajnu novinu“ u novom Zakonu o radu.

Ta novina predviđa da rad na određeno vrijeme od sada može trajati 36 mjeseci, dok je u prethodnom zakonu bio ograničen na 24 mjeseca. Istina, 36 nije manje od 24 ali to je jedan, kako rekoše promoteri zakona, „primjer kompromisnog rješenja“. O ćemu je, krajem avgusta u Pobjedi, opširnije govorila koordinatorka radne grupe za izradu nacrta zakona o radu Vesna Simović Zvicer.

„Po sada važećem rješenju, ugovor o radu na određeno vrijeme može se zaključitivati do 24 mjeseca, ali ne postoje nikakva ograničenja u pogledu angažovanja zaposlenih preko agancija za privremeno ustupanje zaposlenih tako da je angažovanje zaposlenih preko agencija u najvećem slučaju služilo kao instrument za neograničeno zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme“, objašnjavala je Simović Zvicer. „ Osim ograničenja za agencije, predvidjeli smo još neka, pa tako zaposleni može biti angažovan kod jednog poslodavca preko agencije najduže 24 mjeseca, a sa druge strane, ne može biti angažovan preko agencije ukoliko je kod tog poslodavca već bio u radnom odnosu duže od 24 mjeseca”.

U želji da bolje razumijemo navedeni citat, dodatna obavještenja potražili  smo na internetu. I nijesmo ih našli. Ali, umjesto toga, sada smo „u posjedu saznanja„ da je koordinatorka radne grupe za izradu nacrta zakona o radu ite kako kvalifikovana za taj posao. Pošto je, prema njenom imovinskom kartonu, tokom  2018.  primala zaradu od: Univerziteta Crne Gore (1.200 eura), Sudskog savjeta (612), Agencije za mirno rješavanje radnih sporova (350), Crnogorskog olimpijskog komiteta (od septembra,  300), Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu (od juna, 153) i Socijalnog savjeta (100 eura). Govorimo o mjesečnim iznosima. Uz to je, kao članica Komisija za testiranje, napredovanje i trajno dobrovoljno raspoređivanje zaradila još 2,5 hiljada. U tri isplate.

Simović Zvicer je 2018.  prihodovala još 4.000 eura na ime ekspertskih usluga, mada nije navedeno od koga. Konačno, u isto vrijeme kada je u Skupštini usvojen Zakon o radu, Vesna Simović Zvicer izabrana je za predsjednicu Sudskog savjeta, na mjesto Mladena Vukčevića koji je prošle nedjelje podnio ostavku, podsjećajući političku elitu da već dvije godine nije u stanju da izabere nove članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. „Cijenim da je isteklo primjereno vrijeme privremenosti mog mandata”, naveo je Vukčević u obrazloženju ostavke. Kratko, precizno i jasno.

Ali, Zakon o radu. Jedna od novina u novom zakonu je da poslodavci više neće moći da sile zaposlene da mu unaprijed potpišu sporazum o raskidu ugovora (bez datuma).  A druga da im takav sporazum, možda, i neće trebati pošto nam je ministar predočio kako novi zakon predviđa 50 slučajeva u kojima se radni odnos može raskinuti „po skraćenoj proceduri“, bez  disciplinskog postupka!?

Ministar je, konačno, naglasio kako je novi Zakon napravljen po volji dobrih radnika i odgovornih poslodavaca. Šta bi to moglo da znači, možda nam pokaže i sledeći primjer: dok novogodišnji broj Monitora stigne do svojih čitalaca, u Skupštini već može biti završena rasprava o predlogu zakona kojim se Montenegroerlajns jednokratno pomaže sa 155 miliona eura. Dobar dio tog novca otići će za plaćanje poreza i doprinosa koje nacionalna aviokompanija svojim radnicima duguje od svog osnivanja do danas. Gotovo četvrt vijeka.

Toliko o državi kao o „odgovornom poslodavcu“. A, kako se ono kaže: gdje si – takav si. I tu Zakoni ne pomažu. Sem izbornih.

 

Individualni otkaz

Član 172 novog Zakona propisuje kako poslodavac može – bez disciplinskog postupka – da otkaže ugovor zaposlenom „ako za to postoji opravdani razlog“. Pa se navodi dio njih:

–  zbog neostvarivanja rezultata rada koji su utvrđeni kolektivnim ugovorom, aktom poslodavca ili ugovorom o radu

–  ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca zbog: povrede propisa o zaštiti i zdravlju na radu;  dolaska na posao pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, opijanja u toku rada ili upotrebe psihoaktivnih supstanci, uz odbijanje odgovarajućeg testa radi utvrđivanja tih činjenica od strane ovlašćenog lica;  neopravdanog izostajanja sa posla tri ili više radnih dana uzastopno, odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku 12 mjeseci;  zloupotrebe službenog položaja na osnovu pravnosnažne sudske presude ili prekoračenje ovlašćenja;  odavanja poslovne tajne utvrđene aktom poslodavca;  nasilničkog, nedoličnog ili uvredljivog ponašanja prema strankama ili zaposlenim;  učinjenog krivičnog djela na radu ili u vezi sa radom; upotrebe i raspolaganja službenim automobilom, mašinom i oruđem za rad suprotno aktu poslodavca sa kojim je zaposleni prethodno upoznat;

– ako je prilikom zasnivanja radnog odnosa ili raspoređivanja na drugo radno mjesto dao neistinite podatke

–  ako odbije da zaključi aneks ugovora o radu o raspoređivanju na drugi posao

–  ako odbije da zaključi aneks ugovora o radu o premještaju na radno mjesto udaljeno do 60 kilometara i(li) smanjenje plate

–  ako je zloupotrijebio pravo na odsustvo zbog privremene spriječenosti za rad, odnosno ako u roku od tri dana od dana izdavanja ne dostavi potvrdu doktora poslodavcu, lično ili preko drugog lica, odnosno ako u roku od pet dana od dana izdavanja ne dostavi izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad;

–  ako se bez opravdanog razloga ne vrati na posao u roku od dva radna dana po završetku neplaćenog odsustva, odnosno, u roku od 15 dana od dana prestanka razloga zbog kojeg su mirovala prava i obaveze iz rada;

– zbog kolektivnog otpuštanja kod poslodavca

–  u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo