Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN BAGIĆ, PRODEKAN FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Birači u Hrvatskoj poručili da im je dosta “desnih skretanja”

Objavljeno prije

na

Zoran Milanović je dobro pogodio ono što birači ljevice i lijevog centra žele, te ih je uspio uvjeriti da je njegov karakter dobra stvar za taj cilj i za funkciju predsjednika, iako su možda smatrali da je jako štetan za funkciju premijera

 

MONITOR: Hrvatska je dobila novog predsjednika. Jeste li očekivali da će pobijediti Zoran Milanović?

BAGIĆ: Puno prije prvog kruga smatrao sam da postoje određene šanse da on pobijedi, ali ih nisam smatrao posebno velikima. Nakon prvog kruga sam bio uvjeren da će on pobijediti, ali me iznenadila tako premoćna pobjeda, očekivao sam da će to biti s manjom razlikom.

MONITOR: Šta je presudilo da pobijedi Milanović?

BAGIĆ: Mislim da su presudile tri stvari:

  1. Kolinda Grabar-Kitarović je imala jako lošu kampanju, griješila je puno ona sama, ali je puno strateških grešaka napravio i njezin stožer. Primjerice, strategija za drugi krug je bila potpuno promašena, jer se ona obraćala u drugom krugu samo desno orijentiranim biračima, čime je izgubila centar. Krenuli su od pogrešne pretpostavke da je većina birača Miroslava Škore desne orijentacije i da moraju raditi na pridobivanju njih. Njezini gafovi u kampanji su dodatno srozali njezin imidž,te su zapravo bacilli novo svjetlo na cjelokupan njezin mandat. Birači su počeli percipirati njezine gafove tijekom mandata puno ozbiljnije nego što suih možda doživljavali tada kada su se dogodili.
  2. Ljevica i lijevi centar nisu pobijedilina izborima već osam godina. U međuvremenu u javni prostor prodrlo je puno poruka i simbola (primjerice normalizacija pozdrava “Za dom spremni”) koji su njima neprihvatljivi. Tako da su ljevicai lijevi centar samo čekali priliku da se mobilizirajui da pokušaju stvari vratiti “u normalu”. S druge strane, desnica i desni centar su demotivirani s jedne strane negativnim ocjenama aktualne vlade HDZ-a, a s druge strane unutrašnjim previranjima. To je dovelo do toga da je na ovim izborima bilo puno lakše mobilizirati birače lijevog centra, pa čak i običnog centra.
  3. Zoran Milanović je imao dobro složene glavne poruke kampanje – ključna poruka njegove kampanje je bila ja mogu vratiti zemlju “u normal” (glavni slogan mu je bio “Normalno”) i to mogu napraviti zbog svog (prgavog) karaktera (što mu je bio drugi glavni slogan “Predsjednik s karakterom”). Dobro je pogodio ono što birači ljevice i lijevog centra žele, te ih je uspio uvjeriti da je njegov karakter dobra stvar za taj cilj i za funkciju predsjednika, iako su možda smatrali da je jako štetan za funkciju premijera.

MONITOR: Kakvu su poruku poslali birači ovakvim izborom? 

BAGIĆ: Birači lijevog centra i centra su poslali poruku da im je dosta “desnih skretanja”. A općenito činjenica da je Grabar-Kitarović izgubila, kao    i Josipović pet godina prije toga, po meni pokazuje da birači baš ne cijene političare koji nemaju autentičan politički sadržaj, nego se na ovaj ili onaj način samo žele svidjeti građanima.

MONITOR: Jesu li ovi izbori pokazali da je došlo do ideološkog rascjepa u Hrvatskoj demokratskoj zajednici?  HDZ je na vlasti, a još jednom pobjeđuje kontrakandidat?

BAGIĆ: Ja bi rekao da je na djelu kriza identiteta unutar HDZ-a. Ona traje već neko dulje vrijeme I ja bi rekao da je za nju kriv  Tomislav Karamarko. Karamarko je preuzeo stranku u jako teškom trenutku i u nedostatku bilo kakvih smislenih politika za rješavanje stvarnih društvenih problema, on se počeo baviti imaginarnim ideološkim problemima te pretvorio HDZ u radikalnu desnu stranku. Neki ljudi koje je on doveo u vrh HDZ-a sada žele povratak HDZ-a na te pozicije. No, te pozicije su osuđene na propast na izborima …

MONITOR: Šta Hrvatska treba da očekuje sa novim predsjednikom?

BAGIĆ:Kao što je i sam rekao, ništa revolucionarno. Mislim da će to biti politika malih simboličkih koraka. Imam osjećaj da će Milanović pokušati biti “higijeničar” javnog prostora.

MONITOR: Da li će poslije ovakvog ishoda predsjedničkih izbora jačati ljevica u Hrvatskoj?

BAGIĆ: Ne nužno. Naime, predsjednički izbori su jedno, a parlamentarni nešto sasvim drugo. Za parlamentarne izbore je potrebno ponuditi rješenja za konkretne društvene probleme, te uvjerljivo vodstvo i kadrove koji ta rješenja mogu provesti. Pobjeda na predsjedničkim izborima automatski ne daje odgovore na te probleme i ta pitanja. A SDP po tim pitanjima stoji loše i napredak nije na vidiku.

MONITOR: Jednom ste rekli da naši političari nisu ni bolji ni gori od naroda, oni se naprosto ponašaju kao i ostatak naroda…

BAGIĆ:Tada sam, ako se dobro sjećam, govorio o tome zašto dio birača opetaovano glasa za političare za koje se sumnja da su korumpirani ili upleteni u razna pogodovanja. Iznio sam tezu da dio birača nužno ne smatra takva ponašanja apsolutno neprihvatljivima, te da možda i sami sudjeluju u nekim sličnim stvarima na nižoj razini. Primjerice, svi znamo da se u socijalizmu masovno “nosilo” iz poduzeća … od sredstava za čišćenje do samih proizvoda, alata itd. Ne vjerujem da je to posve prestalo i da su se norme i navike u tom smislu sasvim promijenile. Lako je napadati samo političare kao neki zli izuzetak od naroda … valja istini pogledati u oči pa shvatiti da su političari zapravo jedno od nas, a ne neki vanzemaljci.

MONITOR: Kako je moguće zaustaviti proces dugoročne stagnacije Hrvatske, a političari su obećavali da će Hrvatska biti balkanska Švajcarska.

BAGIĆ: To je jako složeno pitanje i bojim se da okvir ovog razgovora prelazi mogućnost da se navedu svi značajni čimbenici. Ali ,ukratko, mislim da u Hrvatskoj nema dovoljno nagrada za poseban trud, napor, kreativnost i uspjeh. Zbog toga što nema tih nagrada, materijalnih ili simboličkih, ljudi nemaju poticaj se posebno truditi …

MONITOR: Koji su najaktuelniji problemi Hrvatske?

BAGIĆ: Ovo što sam naveo na prethodnom pitanju je zapravo najvažniji društveni problem po meni.

MONITOR: Prema informacijama iz medija, iz Hrvatske se,od kada je postala članica EU, iselilo više od trista pedeset hiljada građana. Koji su glavni uzroci takvog masovnog iseljavanja?

BAGIĆ:Izostanak perspektive i optimizma. Upravo ta stagnacija je, rekao bi, ključni poticaj za iseljavanje. Ali važno je i shvatiti da su sada potpuno nestale sve barijere za iseljavanje. Nestale su sve pravne barijere, ali i mnoge druge. Primjerice, danas vam je autobusna karta do Njemačke 25 eura! Svatko si to može priuštiti i otići “na probu”. Tu je i činjenica da u mladim generacijama je veliki udio onih koji znaju barem jedan strani jezik, tako da je danas doista lako, jefitno i jednostavno otići iskušati sudbinu negdje drugdje. No, mnogi se i razočaraju i vrate.

MONITOR: Jesu li neodgovornost, korupcija i klijentelizam građanima u Hrvatskoj, a i u našem regionu, postalI toliko uobičajene pojave da na njih građani više i ne reaguju?

BAGIĆ:Nebih rekao da ne reagiraju. Ali svakako imaju visoku stopu tolerancije.

MONITOR:  U cijelom našem regionu jačaju desne snage, nacionalizmi, vraća se retorika iz ratnih devedesetih, odnosi između Hrvatske i BiH, Hrvatske i Srbije, a evo ovh dana i između Crne Gore i Srbije, daleko su od normalnih. Prijete li nam novi sukobi?

BAGIĆ: Mislim da ne u neposrednoj budućnosti. Ipak su danas bitno različiti globalni politički okviri u odnosu na 90-te. No, valja imati na umu i da se ti globalni plitički okviru brzo mijenjaju, što može dovesti do situacije da neki regionalni sukob u nekoj duljoj perspektivi ponovo postane realnost.

                                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo