Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SCI. JULIJANA CICOVIĆ MASLOVAR, PSIHOLOŠKINJA  PSIHOTERAPEUTKINJA: Naše društvo ne brine o mentalnom zdravlju nacije

Objavljeno prije

na

Mi ne poznajemo kulturu ophođenja, ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, nemamo dovoljno poštovanja za sebe i druge, ne razvijamo toleranciju

 

MONITOR: Agresivnost je naša svakodnevica na ulici, u saobraćaju, u paralamentu, u komunikaciji sa neistomišljenicima… Šta je uzrok tome?

CICOVIĆ MASLOVAR: Više je uzroka, a jedan od ključnih je nepoštovanje zakona  i pravila u svim segmentima društvenog života, nikakvo ili neadekvatno sankcionisanje, te sveprisutni haos koji iz toga proizilazi. Takva atmosfera u društvu generiše veliku količinu frustracije koja može izazvati emocionalno stanje srdžbe, koja se, u određenim spoljašnjim okolnostima, ispolji kao agresivnost. Ta agresivnost se usmjerava na najpristupačnije ciljeve, tako da postajemo jedni drugima mete. Svaki pojedinac primjenjuje svoja pravila, snaga caruje i sila je jedini zakon. Međutim frustracije ne moraju nužno dovesti do agresivnog pražnjenja, već mogu proizvesti i različite konstruktivne akcije. Onda se postavlja pitanje zašto biramo destrukciju ili se nameće zaključak da nedostaje nešto i u našoj ličnoj moralnoj, obrazovnoj i duhovnoj vertikali. Mi ne poznajemo kulturu ophođenja, ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, mi nemamo dovoljno poštovanja za sebe i druge, ne razvijamo toleranciju.

MONITOR: Nasilje je sve učestalije i u porodici…

CICOVIĆ MASLOVAR: Ako znamo koliko su društvene krize  i urušavanje sistema vrijednosti ugrozili porodicu kao instituciju, koliko je patologija pojedinca raspostranjenija, koliko su se umnožili problemi sa zloupotrebom narkotika i alkohola, onda to nije neočekivana posljedica. Neočekivano je da država i njene institucije, iako se sve otvorenije ukazuje na problem porodičnog nasilja, još  nemaju adekvatne i efikasne mehanizme da se sa tim problemom bore.

MONITOR: Koji su danas najčešći oblici antisocijalnog ponašanja? 

CICOVIĆ MASLOVAR: Teško je odgovoriti generalno na ovo pitanje, jer je to širok spektar aktivnosti, a svaka od njih je različito zastupljena u različitim segmentima društva i različitim uzrasnim skupinama. Ali  ako govorimo uopšteno i uzmemo ono što je zajedničko svim oblicima antisocijalnog ponašanja, a to je da imaju za  posljedicu kršenje socijalnih pravila I/ili ugrožavanje drugih, onda su u našem društvu najrasprostranjeniji razni oblici korupcije, (ona u političkom vrhu, razni oblici nepotizma, davanje i primanje mita…).

MONITOR: Da li se građani kojima je to neophodno  obaćaju psiholozima i psihijatrima ili to izbjegavaju zbog patrijahalnog vaspitanja i iz drugih razloga?

CICOVIĆ MASLOVAR: Mislim da se ljudi danas obraćaju za pomoć više nego ranije, da se odnos prema psihičkim poremećajima ili poteškoćama mijenja,  manja je stigma u vezi sa tim. I dalje je problem to  što se javljaju tek onda kad su već razvili simptomatoligiju koja ih ometa u svakodnevnom funkcionisanju, a da je svjesnost o potrebi mentalne higijene još na jako niskom nivou. Psihoterapijska pomoć, kao vrsta tretmana u prevazilaženju psihičkih tegoba je još velika nepoznanica našim ljudima i put kojim se rjeđe ide, jer je to proces koji iziskuje da preuzmemo odgovornost za svoj život, da se posvetimo temeljnom preispitivanju i osvješćivanju vlastitih uvjerenja, stavova i ponašanja koji su uzrokovali psihički poremćaj.

MONITOR: Psiholozi i psihijatri, tvrde upućeni, onima koji im se obraćaju odmah propisuju ljekove za smirenje. Da li je to dobra praksa?

CICOVIĆ MASLOVAR? Nije dobra praksa, ni isključivo medikamentozna terapija, kao ni njeno izbjegavanje  ukoliko je ona potrebna. Stručnjaci različitih profila imaju ponekad isključive stavove oko  izbora vrste terapije (terapija medikamentima ili psihoterapija tj. terapija razgovorom), ali su mnoge studije pokazale da je kod većine psihičkih poremećaja najučinkovitija kombinacija ove dvije vrste terapije. Modalitet liječenja je uvijek rezultat brojnih činilaca koje bi stručnjak (psiholog, psihijatar, psihoterapeut) trebao da procjenjuje u potpuno individualizovanom pristupu svakoj osobi, a na kraju izbor bi trebao da se napravi i u dogovoru sa osobom koja ima psihičke poteškoće.

MONITOR: Prema podacima Ministarstva zdravlja iz 2017. godine, u Crnoj Gori je registrovano 19.248 osoba sa poteškoćama u domenu mentalnog zdravlja. U čak 12 opština nema psihologa na nivou primarne zdravstvene zaštite, dok na 15 hiljada stanovnika Crna Gora ima manje od jednog psihologa. Kakave su posljedice toga?

CICOVIĆ MASLOVAR: Ti podaci nedvosmisleno kazuju da ovo društvo ne brine o mentalnom zdravlju nacije i da im stručnjaci u toj oblasti nisu potrebni. To će se vratiti kao bumerang, jer ljudi koji imaju mentalnih poteškoća, ukoliko se ne tretiraju na pravi način, nisu produktivni članovi društva.

Ovo odražava i jednu zbunjujuću i nelogičnu politiku kreiranja visokoškolskih studija i zapošljavanja. Na Univerzitet Crne Gore godišnje se upiše veliki broj psihologa (2018. je raspisan konkurs za 30 studenata, za ovu akademsku godinu nemam tačan podatak, a svakako vjerujem da ih je upisano više od 20) i rukovodioci ovog studijskog programa sa zadovoljstvom ističu da su to najbolji srednjoškolci, lučonoše! Na privatnim univerzitetima u zemlji, vjerovatno bar još toliko! Možda biste nekom kompetentnijem mogli postaviti pitanje da li je to kadar za izvoz, a njegovanje mentalnih poremećaja proizvod za domaće tržište?!

MONITOR: U Crnoj Gori ne postoji zakon niti pravila o tome ko ima pravo da sprovodi psihoterapiju?

CICOVIĆ MASLOVAR: Zakon o psihološkoj djelatnosti i zakon o psihoterapijskoj djelatnosti su dvije nezavisne stvari. Psihoterapijska djelatnost nije striktno vezana za psihologiju. Za psihoterapeuta se mogu edukovati, kako psiholozi, tako i drugi profesionalci iz domena humanističkih nauka, a u nekim psihoterapijskim školama, i bez obzira da li je osnovno obrazovanje u domenu humanističkih nauka. Isto tako, diplomirani psiholog nije automatski i psihoterapeut, ako nije dodatno edukovan za to, a edukacija iz psihoterapije traje koliko i akademske studije, u nekim školama i duže (u nekim državama sada već postoji i akademski studij za psihoterapiju). Zbog toga je u svim zemljama psihološka djelatnost i psihoterapijska djelatnost regulisana različitim zakonima i vjerujem da će tako biti i kod nas. U ovim uslovima kad praksa psihoterapije nije zakonski regulisana, ostaje dosta prostora za djelovanje nestručnih i nekvalifikovanih ljudi, koji mogu nanijeti štetu pojedincima, pa time i cijelom društvu.

 

Živimo u šizoidnom društvu

MONITOR: Nedavno istraživanje nevladinih organizacija pokazalo je da čak jedna petina učenika od prvog do trećeg razreda srednje škole u Crnoj Gori koristi ljekove za snižavanje stresa. 

CICOVIŠ MASLOVAR: Živimo u shizoidnom društvu koje kreira nenormalne uslove za život, a onda, umjesto da se to poentira, eventualno reagovanje na tu stvarnost tretira se i osuđuje kao nenormalnost. Mladi , umjesto da se usprotive sistemu školovanja koji ih pasivizira, u kom se sposobnost memorisanja i reprodukcije još ocjenjuje kao najveće postignuće, u kom vrlo rano dožive brojne oblike nepotizma i drugih devijantnosti, radije se odlučuju da idu linijom manjeg otpora i da “umrtve” senzacije. Od onih koji ih vaspitavaju i obrazuju uglavnom mogu vidjeti istu praksu da se “glava zabija u pijesak” i da se problemi ”sediraju” alkoholom, tabletama ili da se uz pomoć narkotika izmještamo u neku drugu realnost.  Sve ove supstance pomažu da se ućutka biće u nama, koje je samo po sebi mudro i koje kroz uznemirenost, strah ili neku drugu vrstu nelagode nepogrešivo kaže da nešto nije u redu, da nešto treba da se mijenja, da mjesto na kojem si ili to što radiš nije dobro za tebe.

 

Depresija poprima razmjere epidemije

MONITOR: Je li depresija danas jedan od najčešćih psihičkih poremećaja?

CICOVIĆ MASLOVAR: Depresija jeste važna odrednica modernog vremena i po statistikama poprima gotovo razmjere epidemije. Ni naše društvo nije pošteđeno te pošasti, kojoj doprinose i posljedice minulih ratova u okruženju, promjene društvenog sistema, tranzicijske krize i teška materijalna situacija kod velikog dijela stanovništva. Iz godine u godinu se bilježi porast oboljelih, sve češće i među mladim ljudima. Prema podacima i prognozama Svjetske zdravstvene organizacije, depresija će ove godine doći na drugo mjesto po zastupljenosti među zdravstvenim problemima, a do sada je po njihovim statistikama bila na četvrtom mjestu. Lepeza depresivnih stanja i poremećaja vrlo je široka i često može biti maskirana nekim tjelesnim simptomima, a veliki broj osoba, naročito u društvima gdje postoji jaka stigma u vezi sa psihičkim poremećajima,  nikad i ne potraži pomoć od stručnjaka, pa ne biva ni evidentirana.

Statistički podaci ukazuju i na to da je depresija zastupljenija kod žena, nego kod muškaraca, čak u odnosu 2:1. Uzroci tome se uglavnom traže u položaju žene u savremenom društvu,  ona je sve aktivnija u društvenom smislu, a njena roditeljska uloga, uloga u kući nije još našla adekvatni supstitut. To ženu često dovodi do iscrpljenosti i posluedično do depresije. Ovim podacima treba ipak pristupati oprezno, jer je puno nekonzistentnosti u interpretacijama raznih istraživanja. Pitanje je kakav je koncept depresije korišten, na kojoj populaciji se istraživanja rade, koliko dugo i sve neke druge odrednice koje mogu uticati na objektivnost i mjerodavnost istraživačkih postupaka. I ovaj podatak da žene češće pate od depresije je upitan, jer neki oblici ponašanja kojima su skloniji muškarci, agresivnost, razdražljivost, prekomjerno uživanje alkohola, mogu biti maskirani oblici depresije.

                                     Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

Kristof Bender – potpredsjednik Evropske stabilizacione inicijative: Mijenjati sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Danas većina političara i građana ne vjeruje da je članstvo u EU nešto što je realno bez obzira koliko vrijedno neko radi na tome. Stoga je puno teže mobilizirati državnu administraciju i građane da nešto učine po tom pitanju i to se jasno vidi i na primjeru Crne Gore

 

ESI je vodeća strateška analitička grupa za jugoistočnu Evropu i politiku EU proširenja. Kristof Bender je dio ESI ekspertskog tima od početka 2000.god. i živio je dugo vremena u Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori. Trenutno živi u rodnoj Austriji. Tečno govori naš jezik.

MONITOR: Nedavno je ESI objavio analizu pristupnih pregovora sa prijedlozima kako da se ubrza proces evropskih integracija zemalja zapadnog Balkana. Šta je glavna zamjerka sa vaše strane na dosadašnji tok pregovora? 

BENDER: Ključni problem u dosadašnjem procesu pristupanja je nepostojanje realnog i ostvarivog cilja od strane zemalja kandidata.

Crna Gora je, kao i većina zemalja zapadnog Balkana u određenim momentima pokazala da može odraditi dobar posao u smislu zahtjevnih reformi u razumnom vremenskom roku. To se ranije desilo kada je trebalo ispuniti kriterije za bezvizni režim sa Šengenom, onda u slučaju ispunjavanja Upitnika EU ili u slučaju ispunjavanja kriterija za početak pristupnih pregovora.

Problem je u tome da kada određena država otpočne pristupne pregovore nema pred sobom realni i ostvarivi cilj. Članstvo u Evropskoj Uniji je više kao neki cilj u dalekoj budućnosti koji je izvan domašaja Crne Gore. Francuski predsjednik Makron je jasno stavio do znanja da EU može primiti nove članice tek kada se sama EU reformiše a to već ne zavisi samo od Crne Gore.

MONITOR: Često se navodi da je Crna Gora lider u EU integracijama, ali sudeći po ESI analizi sa ovakvom dinamikom CG će doći sa sadašnjih 98 na zadata 33 boda potrebna za članstvo tek za 30 godina. Takođe CG ima nakon 8 godina pregovora skoro isti broj bodova kao S.Makedonija koja nije ni počela pregovore. Kakvo je vaše viđenje Crne Gore i da li mislite da je sadašnja vladajuća garnitura sposobna da napravi suštinski progres ka članstvu u EU ili se radi o simuliranju reformi? 

BENDER: Protekle godine su pokazale da pristupni pregovori nisu rezultirali ispunjenjem ključnog cilja a to je transformacija i reforma. Čak i takozvani predvodnici, Crna Gora i Srbija, se suštinski nisu promijenile. To je nešto što tvrdi Evropska komisija u svojim analizama i ocjenama.

Naravno, možemo se, a i trebamo se žaliti na državno rukovodstvo. Ali ovdje je poenta nešto drugo. Kada pogledate na nove članice EU iz istočne Evrope vidite da su nekoliko njih prošle kroz process pridruživanja sa liderima koji su bili ili korumpirani ili nezainteresirani za prave reforme. Ali sa druge strane postojala je dinamična energija u tim državama koja ih je tjerala da slijede evropsku agendu. Zabušavanje sa EU integracijama bi za njih bilo ravno političkom samoubistvu.

Danas su stvari veoma drugačije i političarima je mnogo lakše da skrenu pažnju sa reformi i vladavine prave na priče o nacionalnim identitetima, granicama i simbolima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr sci. med. Igor Mićunović, predsjednik Obrazovnog komiteta Svjetske federacije kineske medicine – WFCMS: Protiv korona virusa organizovano i bez panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i kod drugih respiratornih bolesti, infekcija virusom 2019-nCoV može izazvati blage simptome, uključujući curenje iz nosa, grlobolju, kašalj i groznicu.  Kod nekih osoba mogu biti teži simptomi i može dovesti do upale pluća ili otežanog disanja.  Rjeđe, bolest može biti fatalna

 

Dr Igor Mićunović je kao stipendista vlade NR Kine završio osnovne, doktorske i postdoktorske studije na fakultetu Tradicionalne kineske medicine u Tianjinu, NR Kina. Predsjednik je akupunkturologa Crne Gore i direktor Centra za akupunkturu – Budva,

Za početak razgovoraza Monitor zamolili smo gospodina Mićunovića da prokomentariše stav  više naučnika iz svijeta da za korona virus, koji izaziva tešku akutnu respiratornu infekciju,  ne postoji poseban lijek ili vakcina i da naučnici smatraju da nema razloga za paniku.

Podsjetili smo ga i na izjavu Džunga Nanšana, poznatog kineskog stručnjaka za respiratorne bolesti: „Da bismo se izborili sa epidemijom, moramo iskoristiti dvije ključne tačke – rano otkrivanje i pravovremeni karantin. To su najprimitivnije i najefikasnije metode”.

MIĆUNOVIĆ:Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje poseban lijek koji bi spriječio ili liječio novi korona virus. Međutim, osobe zaražene 2019-nCoV trebale bi dobiti odgovarajuću medicinsku njegu u cilju ublažavanja i liječenja simptoma. Trenutno se razvija vakcina od strane Ministarstva zdravlja Narodne Republike Kine i smatra se da će biti spremna za upotrebu početkom 2023. godine. U zdravstvenom sistemu NR Kine za liječenje pacijenata od koronovirusa ravnopravno sa savremenom medicinom se koristi i Tradicionalna kineska medicina – TKM. Prema preporuci akademika dr Džang Bolija, dekana Univerziteta Tradicionalne kineske medicine iz Tianjina, kineska medicina je izvrstan način za jačanje imuniteta i liječenje simptoma korona virusa, ali ne samog virusa. Iskustva SARS-a iz 2003.godine su dragocjena za liječenje novonastalog korona virusa, jer je tadašnje liječenje podrazumijevalo liječenje preparatom TKM kada su patentirana četiri lijeka prema dijagnostici sindroma koje poznaje TKM.

Do sada je deset pacijenata zaraženih koronavirusnom (2019-nCoV) pneumonijom izliječeno Tradicionalnom kineskom medicinom (TKM), ili kombinacijom TKM i savremene medicine u bolnici Đinjintan u Vuhanu, epicentru epidemije koronavirusa.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Masovni protesti kao jedini izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opozicija je slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front

 

MONITOR: Povodom 30 godina od osnivanja LSCG, kazali ste da  se taj pokret nije borio za ovakvu Crnu Goru  i  ,,režim nije preuzeo ništa od LSCG, pa ni izvornu ideju nezavisnosti”.  Kako je trebalo da izgleda Crna Gora po mjeri LSCG, a kako izgleda danas?

PEROVIĆ: Crna Gora za koju se zalagao Liberalni savez je sušta suprotnost od Crne Gore kakva je danas. LSCG se zalagao za državu kakvu je na velikim građanskim protestima tražio i pokret Odupri se, a to je država vladavine prava, sa autonomnim institucijama koje rade po zakonu, državu u kojoj je kriminal i korupcija eksces a ne redovno stanje, državu sa nadom i ekonomskim prosperitetom, državu u kojoj se vlast mijenja jer građani glasaju po slobodnim uvjerenjima a ne pod pritiskom, ucjenom ili za vreću brašna.

U demokratskom ambijentu mi bi gradili pomirenu Crnu Goru u kojoj ne bi bilo ni pobjednika ni poraženih. Tako smo bili i započeli sa Narodnom slogom.

MONITOR: Situacija danas, rast nacionalnih i vjerskih tenzija,  nerijetko se  vezuju  za devedesete godine. Liči li vam današnja Crna Gora na onu iz devedesetih? 

PEROVIĆ: U nekim segmentima liči. U sijanju međunacionalne i međuvjerske mržnje i podjela sa vrha režima. To, i pljačka državnih resursa uz blagoslov zarobljenih institucija su jedina sličnost.

Liči na 90-te u dijelu koji  nam servira ista vlast, ali ne i u odgovoru građana. Tada su u tišini gašene fabrike i pljačkana društvena preduzeća, a sada je odgovor građana mnogo svjesniji i savjesniji. Znaju da su žrtve onih koji su poharali državu, obogatili se do neslućenih razmjera i znaju da je u tome izvor nepravde. Od proljeća prošle godine znaju i formulu za osvajanje slobode. To su masovni protesti protiv režima i njihovih pomagača koji su se uhljebili unutar sistema.

MONITOR: Neki smatraju da je danas teže, da su na sceni  dva fašizma. Mislite li i vi da je teže?

PEROVIĆ: Mislim da se olaku poteže riječ fašizam. Svi oblici rasne, vjerske, nacionalne netrpeljivosti su odlike fašizma ali fašizam je ipak poredak. Mi živimo u autokratskoj poretku sa odlikama diktature malog broja ljudi koji se koriste svim metodama da održe vlast i pokornost građana, koristeći zarobljene institucije kao simuliranje državnih organa. A najviše rabe upravo antifašističku retoriku i neku multikulturanost kojom više ne mogu zavarati nikoga. Mržnju šire ciljano kako bi stvarali podjele i tenzije, jer samo u toj atmosferi mogu da lažu kako brane državu.

Dakle ne slažem se o fašizmu, mislim da je više dupli pas, hrane se međusobno, podigravaju. A oni koji im se protive su na ulici i pozivaju na solidarnost. Tamo su za razliku od 90-ih u jednom taboru, pored Srba i Crnogorci, i muslimani  i katolici. Nedovoljno ali biće ih sve više. Dužnost je svakog građanina da pruži solidarnost onome ko je ugrožen, kome se uskraćuju prava. U atmosferi kuju porukama kreira šef režima, tipa: da oni koji žele biti nezivisni ne treba da rade u državnim institucijama, a još bolje da ne žive u ovoj državi, samo tjera slobodne ljude na litije, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ljudi su željni pravde i slobode. Jednakih prava i jednakih šansi za sve.

Toliko je branio prethodne države da je svima postao smiješan. U svaku se kleo. Mislim da sam sačuvao negdje krivičnu prijavu, protiv mene, zbog korišćenja sintagme ,,takozvana Jugoslavija”. Danas to više ne prolazi. Diktator je ogoljen, potrošio je sav arsenal gluposti. Loše ga savjetuju ili nije više ostalo izlaznih strategija. Otići će ove godine, ne ličeći na sebe. On već danas ne liči na sebe.

MONITOR:  Dijelite li pesimizam onih koji smatraju da je danas građanska Crna Gora dalje nego ikad?

PEROVIĆ: Prividno je tako, ali ja mislim da je samo previše u defanzivi. Ko prati litije iz režimskih medija, neće se složiti ali ja uočavam njihov građanski karakter. To su razumni pozivi i Mitropolije i vjernika na solidarnost Srba i Crnogoraca, pa čak i pozivi pripadnicima drugih vjera. Mislim da se polako prepoznaje da  je u XXI vijeku rješavanje pitanja crkve –   zamka. Da se tokom cijele 2020. dijelimo samo da bi diktator, proizvodeći stalnu tenziju, dobio još jedne izbore.

Po meni režim je usvojio Zakon o vjerskim zajednicama sa namjerom da ga drži kao veliko bure baruta čiji dugački fitilj potpaljuje i gasi po potrebi. I da će to potrajati, da na tome dobije još jedne izbore. Računa diktator da vjerska pitanja najviše raspaljuju strasti i dijele ali građani već razbijaju tu matricu.

MONITOR: Šta je sa protestima koje je pokret Odupri se pokrenuo u proljeće prošle godine. Rekli ste da oni moraju biti nastavljeni. Da li je to realno očekivati u današnjem ambijentu?

PEROVIĆ: Naravno, moraju biti nastavljeni. Vlast je upregla sve instrumente da ih prikaže sumnjivim, uperenim protiv države, beznadnim… I taman kada su se ponadali da su uspjeli desile su se litije. Želeći suprotno, opet je probuđena nada u protest, otpor. Osjećaj nepravde i težnja za smjenom režima i za osvajanjem slobode je tek uzela maha. To više niko ne zaustavi.

MONITOR: Bliže se izbori. Vrijeme za pripreme da oni budu fer i demokratski ističe. Mislite li da je moguće napraviti te uslove ?

PEROVIĆ: Zadato  vrijeme je već isteklo, zbog nesloge u opoziciji. Umjesto da se drže potpisanog Sporazuma o budućnosti, kada bi i pritisak Brisela za fer i poštene izbore bio neuporedivo snažniji, vukli su se pojedinačni potezi koji su išli na ruku, već poljuljanom režimu. To ću da ilustrujem događajem sa pregovora, prije potpisivanja Sporazuma – neki lideri, pobornici ostajanja u Skupštinu, kada su potrošili ,,argument” da to od njih traži međunarodna zajednica, izrekli su gotovo identičnu rečenicu:  Sve druge tačke su nebitne kada imate tačku koja nas sve obavezuje da nećemo izlaziti ni na kakve izbore bez ispunjavanja uslova iz uvodnog dijela Sporazuma (ostavke, Vlada građanskog jedinstva, usaglašeno izborno zakonodavstvo…) Uz časnu riječ da se neće ulaziti u Skupštinu, osim kod sudbonosnih pitanja, ovo je zvučalo sasvim razumno i nije se imalo što zamjeriti. Mi smo ipak tražili tačku koja kompenzira, dodali smo tačku 5. – Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkod vaninstitucionalnog djelovanja.  Znamo kako su se dogovarali. O svemu ovome ću podrobnije ako se Sporazum brutalno prekrši (izlaskom na izbore u Tivtu, recimo). Ne zbog namjere da oslabim opoziciju, već naprotiv, zbog toga što bi izlazak na izbore koji organizuje ovaj režim bio davanje legitimiteta još jednom (svom) porazu i oživljavanje mtvaca.

Opozicioni birači se moraju osnaživati.  Izlazak na takve izbore bi bio veliki grijeh prema građanima. Svima, ne samo onima koji su taj zahtjev sa protesta uputili upravo opoziciji. Zato mislim da se još uvijek može izvršiti pritisak na režim, za demokratske i fer izbore. Ali i na opoziciju. Urodilo je plodom prošle godine, urodiće i sada. Sada smo kao građani baš načisto, samo preuzimanje svoje sudbine u svoje ruke, samo masovnim protestima može se razbiti matrica sistema. I naravno biće ih opet. Masovnijih i odlučnijih. I što teže bude izvojevana sloboda, biće slađa. Moramo se priključiti normalnim društvima i državama. Upravo masovni protesti pokazuju da to i zaslužujemo. Ovo će biti godina ulice i godina slobodnih izbora.

MONITOR: Kako to uraditi? Opozicija je slabija nego ikad, a Zakon o vjerskim zajednicama prekrio je sve druge priče, pa i tu o slobodnim i fer izborima.

PEROVIĆ: Rekoh, samo masovnim protestima. Opozicija jeste možda slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front. Protesti su pokazali i zavidan potencijal u svim slojevima društva: osim nezaposlenih, penzionera i ostalih žrtava sistema tu su još i intelektualci, studenti, grupe građana, NVO, pokreti za zaštitu prirode… Svako iz opozicije ko bude kočio zajednički, opštenarodni front, biće pročitan i samoisključen iz svake priče o budućoj slobodnoj Crnoj Gori. Iz obaveze prema građanima u onoj hladnoj podgoričkoj noći, koji su jedina nada za spas Crne Gore, ima nas koji ćemo istrajati u raskrinkavanju svih, pa makar to bila i opozicija.

MONITOR:  Kako vidite Crnu Goru u budućnosti? Kao evropsku uređenu državu ili…? 

PEROVIĆ: Vidim je kao svoj nepromjenjeni san, od pada jednopartijskog sistema, a danas je sasvim blizu ostvarenja. Vidim je kao državu vladavine prava, državu blagostanja u kojoj će biti mjesta za sve, jer imamo razvojni potencijal u materijalnim i ljudskim resursima. Državu u koju će se građani vraćati a ne bježati iz nje.  Državu koju ne treba braniti od bilo koga, jer će je kao takvu voljeti i braniti svi njeni građani.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo